Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje-Buie, Istarska 1- Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: P-908/2019-74

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu pojedincu Svenu Babiću, u pravnoj stvari tužiteljice: AR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Alen Kalčić i Neven Švić iz Poreča, protiv tuženika: IR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tamara Vejnović Rovis, odvjetnica iz Pule, radi utvrđenja i činidbe, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 28. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice A i punomoćnice tuženika Tamare Vejnović Rovis, temeljem čl.335. i čl.338. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 – dalje: ZPP), dana 15. svibnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. a)Utvrđuje se da su Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od dana 19.09.2011. g. na kojem je potpis ugovornih stranaka ovjeren pred javnim bilježnikom Tanjom Ferenc pod posl.br. OV-6327/11 od dana 19.09.2011. g. i Aneks Ugovora o međusobnim pravima i obvezama na kojem je potpis ugovornih stranaka ovjeren pred javnim bilježnikom Tanjom Ferenc pod posl.br. OV-7572/11 od dana 19.11.2011. g. OV-7575/11 od dana 09.11.2011. g. OV-7611/11 od dana 10.11.2011. g., u dijelu u kojem je utvrđeno da je tuženik vlasnik nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao šuma površine 2396 m[2] , upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao oranica površine 1269 m[2] , upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao vrt, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao vinograd, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], ništetni.

c) Nalaže se tuženiku trpjeti brisanje svog prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao šuma površine 2396 m[2] , upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao oranica površine 1269 m[2] , upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao vrt, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao vinograd, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te trpjeti upis prava vlasništva na istim nekretninama na ime tužiteljice.“.

II Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi: „Utvrđuje se da je tužiteljica stekla vlasništvo nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao šuma površine 2396 m[2] , upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao oranica površine 1269 m[2] , upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao vrt, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao vinograd, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te se tužiteljica ovlašćuje u zemljišnoj knjizi, po pravomoćnosti ove presude, izvršiti upis prava vlasništva navedenih nekretnina u svoju korist, a tuženik je dužan priznati i trpjeti takav upis.“

III Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi: „Utvrđuje se da je tužiteljica stekla pravni temelj za upis prava vlasništva na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao šuma površine 2396 m[2] , upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao oranica površine 1269 m[2] , upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao vrt, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao vinograd, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na svoje ime te se tužiteljica ovlašćuje u zemljišnoj knjizi, po pravomoćnosti ove presude, izvršiti upis prava vlasništva navedenih nekretnina u svoju korist, a tuženik je dužan priznati i trpjeti takav upis.“

IV Nalaže se tužiteljici AR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tuženiku [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u ukupnom iznosu od 22.682,50 (dvadesetdvijetisućešestoosamdesetdva eura i pedeset centi) eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na troškove postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude, dana 15. svibnja 2025. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor pravomoćno presuđene stvari.

II Odbacuje se kao nedopuštena tužba u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi: „Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Pazinu da u zemljišnoj knjizi, a na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao šuma površine 2396 m[2] , upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao oranica površine 1269 m[2] , upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao vrt, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao vinograd, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], izbriše pravo vlasništva tuženika uz istovremeni upis prava vlasništva na ime i u korist tužiteljice, a sve to u roku od 15 dana.“.

Obrazloženje

1. Tužiteljica podnesenom tužbom, glavnim tužbenim zahtjevom, traži da se utvrde djelomično ništetnima Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od dana 19.09.2011. godine i Aneks Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od dana 09.11.2011. u dijelu u kojemu je utvrđeno da je tuženik vlasnik nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], te da se naloži zemljišnoknjižnom sudu brisanje prava vlasništva tuženika uz istovremeni upis prava vlasništva tužiteljice.

Uz glavni tuženi zahtjev tužiteljica je istaknula i 2 eventualno kumulirana tužbena zahtjeva sukladno čl.188.st.2. i st.3. ZPP-a. od kojih prvim traži da ju se utvrdi vlasnicom nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a drugim taži da se utvrdi da je stekla pravni temelj za upis prava vlasništva nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina].

Tužiteljica u tužbi tvrdi kako je predmetne nekretnine stekla temeljem ugovora o prodaji s prijašnjim vlasnicima, a cijena za kupnju istih nekretnina je isplaćena prodavateljima realizacijom kredita s Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg- Wolfsberg Egen.

Navodi da se kao korisnik kredita za kupnju predmetnih nekretnina i zemljišnoknjižni vlasnik vodi tuženik, ali da je stvarni kupac i vlasnik tužiteljica. Navodi kako ugovori sklopljeni s bankom, kao i s prodavateljem samo formalno glase na tuženika, a to je učinjeno radi poslovnih razloga tužiteljice, te je između tužiteljice i tuženika postojao usmeni dogovor da će joj tuženik na prvi poziv prenijeti predmetne nekretnine u vlasništvo.

Tužiteljica je pozvala tuženika da joj predmetne nekretnine prenese u vlasništvo, a kako je tuženik to odbio učiniti tužiteljice predlaže da se njezin tužbenih zahtjev usvoji.

Tužiteljica je tužbu činjenično dodatno obrazložila u podnesku od 14.05.2019. godine, kojim je izvršena preinaka tužbenog zahtjeva (stranica 65-68), gdje navodi kako je Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od dana 19.09.2011. godine, sklopljen između tužiteljice i tuženika, te OR i društvom Darrer d.o.o. [adresa], međutim da je pri sklapanju ugovora i aneksa tužiteljica bila prevarena i dovedena u zabludu jer je tuženik prešutio činjenicu da je još 2010. godine protiv njega pokrenuta ovrha, a u ugovoru i aneksu to nije bilo navedeno, jer zbog toga tužiteljica nije mogla preuzeti obveze po kreditima tuženika, a što je bio uvjet iz ugovora, te takvo postupanje tuženika predstavlja zabranjeni pravni posao koji je suprotan čl.4, čl.5., čl.6, čl.7. i čl.8. Zakona o obveznim odnosima, a ujedno i nemoralan pravni posao jer je nastao suprotno načelima o savjesnosti, poštu i jednakosti.

Nadalje, tvrdi kako aneks od 09.11.2011. nije pravno valjan i ne proizvodi pravne učinke još i iz razloga jer je glavni ugovor od 19.09.2011. godine sklopljen između tužiteljice i tuženika, te OR i društvom Darrer d.o.o. [adresa], dok je aneks od 09.11.2011. još dodatno sklopljen i s društvom Darrer Istra Futura d.o.o., a koje društvo nije bilo ugovorna stana glavnog ugovora.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu, kojeg je pravovremeno podnio, ističe prigovor pravomoćno presuđene stvari, te predlaže da se tužba odbaci. Navodi kako je identičnu tužbu tužiteljica podnijela općinskom sudu u Poreču koji se vodio pod brojem P-471/08., te je postupak pravomoćno okončan povlačenjem tužbe obzirom da su tužiteljica i tuženik zajedničkim podneskom od 11.11.2011. godine obavijestile sud da su postigli izvansudsku nagodbu sadržanu u ugovoru o međusobnim pravima i obvezama od 19.09.2011. godine, kojom su riješeni pravni odnosi glede nekretnina koje su predmet ove tužbe. Podredno tuženik osporava sve navode tužbe kao i tužbeni zahtjev, a posebno navodi da bi ugovor kojim je tuženik kupio nekretnine bio samo formalan i da je isti trebao glasiti na tužiteljicu, te da u tom slučaju tuženik ne bi bio dužnik po kreditima, već bi to bila tužiteljice, kao i da se u ovom slučaju radi o obijesnom parničenju na štetu tuženika koji je protiv tužiteljice podnio tužbu radi naknade štete zbog neizvršavanja obveza iz Ugovora o međusobnim pravima i obvezama. Predlaže da se tužba i tužbeni zahtjev odbiju kao neosnovani i da se tuženiku nadoknadi parnični trošak.

3. Sud je o preinaci tužbenog zahtjeva odlučio raspravnim rješenjem od 19.11.2019. godine na način da je dopustio preinaku tužbe sukladno čl.190.st.2. ZPP-a kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao isprave priložene u spisu: izvaci iz zemljišne knjige za k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] (list 3-5), preslika tužbe od 12.09.2008. (list 15-16), preslika odgovora na tužbu od 29.10.2008. (list 17-18), Rješenje Općinskog suda u Poreču od 17.11.2008. (list 19), Ugovor o međusobnim pravima i obvezama (list 20-25), Ugovor o jednokratnom kreditu od 17.04.2008. (list 40-41), Ugovor o jednokratnom kreditu od 05.02.2008. (list 42-43), Ugovor o jednokratnom kreditu od 12.03.2008. (list 44- 45), Ugovor o jednokratnom kreditu od 23.10.2008. (list 46-47), Ugovor o jednokratnom kreditu od 06.04.2004. (list 48-49), Sporazum o zasnivanju založno prava radi osiguranja novčane tražbine od 11.02.2008. (list 50-51), Sporazum o zasnivanju založno prava radi osiguranja novčane tražbine od 28.04.2008. (list 52- 53), Ugovor o kreditu od 20.07.2005 (list 54-58), Aneks ugovoru o međusobnim pravima i obvezama (list 58-61), Ugovor o kupoprodaji od 16.05.2008. (list 76-78), Potvrda o plaćenoj kupoprodajnoj cijeni od 06.06.2008. (list 79-80), Opomena od 27.03.2019. (list 81-82), podnesak tuženika od 09.07.2019. (list 84-86), očitovanje Erste banke s prilazima od 26.11.2021. (list 144-162), uvid u spis Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču posl.br. P-471/2008 i posl.br. P-416/2019 (list 171-193), dopis Erste banke s prilozima od 22.3.2022.(list 202-225), dopis tužiteljice HZMO-u od 17.3.2022. (list 229), isprave o postojanju ovrhe na mirovine tuženika GR (stranica 261-270).

5. Sud je u dokaznom postupku saslušao kao svjedoke HR, OR i FR, te je saslušao tuženika.

6. Tuženik je na ročištu održanom 25. veljače 2020. odustao od saslušanja svjedoka ŽR, tako da taj dokaz nije izveden.

7. Tužiteljica je na ročištu održanom 06. srpnja 2021. odustala od saslušanja svjedoka I O, tako da taj dokaz nije izveden.

8. Sud je raspravnim rješenjem od 06. ožujka 2023. odlučio da se u postupku neće izvoditi dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke, obzirom da ista nije pristupila radi saslušanja na ročište zakazano za 09. studenog 2021., niti na ročište zakazano za 06. ožujka 2023., a svoje izostanke je opravdavala Liječničkim potvrdama u kojima se ne navodi koji su to zdravstveni razlozi radi kojih ne može pristupiti saslušanju, niti o kakvoj se to kroničnoj bolesti radi, niti za kada su zakazane neodgodive pretrage, tako da takve potvrde sud ne prihvaća kao valjano opravdanje.

9. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl.8. ZPP-a, te je sud temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio da je postavljeni glavni tužbeni zahtjev neosnovan, te da su neosnovani i eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi.

10. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je utvrđenje da su Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od dana 19.09.2011. godine i Aneks Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od dana 09.11.2011. djelomično ništetni u dijelu u kojemu je utvrđeno da je tuženik vlasnik nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], te da se naloži zemljišnoknjižnom sudu brisanje prava vlasništva tuženika uz istovremeni upis prava vlasništva tužiteljice.

11. Iz navoda parničnih stranaka tijekom postupka sud utvrđuje kako je Između parničnih stranaka su nesporno:

- da se između stranaka vodio parnični postupak pod brojem P-471/08. radi utvrđenja prava vlasništva između ostalog i nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]., te je isti postupak pravomoćno okončan zajedničkim povlačenjem tužbe;

- da je tuženik uknjižen kao vlasnik nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina].

12. Između parničnih stranaka je sporno:

- da li je osnovan tuženikov prigovor pravomoćno presuđene stvari,

- da li postoje razlozi za utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od dana 19.09.2011. godine i Aneksa Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama od dana 09.11.2011.,

- da li je tužiteljica stvarni kupac i vlasnik nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina],

- da li je između tužiteljice i tuženika postojao usmeni dogovor vezan uz predmetne nekretnine u Sv. Ivanu prema kojemu bi tuženik iste nekretnine trebao predati u formalno-pravno vlasništvo tužiteljice na njezin poziv.

13. Iz priloženih isprava preslike tužbe od 12.09.2008. (list 15-16), preslike odgovora na tužbu od 29.10.2008. (list 17-18), te Rješenja Općinskog suda u Poreču od 17.11.2008. (list 19) utvrđeno je da se između istih parničnih stranaka vodio parnični postupak pred Općinskim sudom u Poreču pod posl.br. P-471/08. radi utvrđenja prava vlasništva između ostalog i nekretnina koje su obuhvaćene tužbom u ovoj pravnoj stvari, te je isti postupak pravomoćno okončan povlačenjem tužbe. Da bi se moglo govoriti o presuđenoj stvari, potrebno ja da o tužbenom zahtjevu bude meritorno odlučeno, dakle da bude donesena presuda ili da tužba bude rješenjem odbačena, ali ne iz procesnih razloga, već iz materijalnih razloga. Nadallje, da bi se radio o presuđenoj stvari mora postojati subjektivni i objektivni identitet spora. Kod ocjene objektivnog identiteta spora pravomoćnost je ograničena istovjetnošću presuđenog pravnog odnosa, a pravni odnos je istovjetan kad se iz iste osnove među istim strankama postavlja isti zahtjev.

Rješenje o povlačenju tužbe jest deklaratorne naravi i istim se ne rješava meritum stvari, te je stoga tuženikov prigovor presuđene stvari neosnovan, uslijed čega je temeljem čl.301.st.1. ZPP-a odlučeno kao pod točkom I rješenja.

14. Tužiteljica u tužbi ističe da je ona stvarni kupac i vlasnik nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], međutim sud smatra kako tužiteljica u postupku nije dokazala svoju tvrdnju.

15. Sud smatra kako bi barem netko od saslušanih svjedoka imao saznanja o tome da bi upravo tužiteljica bila stvarni kupac i vlasnik predmetnih nekretnina, međutim o toj okolnosti se nitko do saslušanih osoba nije mogao precizno izjasniti.

16. Tako iz iskaza svjedoka HR, koji je član uprave kreditora tj. Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen, proizlazi da u njegovim osobnim kontaktima s tuženikom isti mu nije nikada govorio da bi ti ugovori o kreditu za nekretnine u naselju Sv.Ivan trebali glasiti na nekog drugog a ne na njega, a sito tako niti u razgovorima koje je vodio s tužiteljicom, nikada nije raspravljao o kreditu koji se odnosi na nekretnine u Svetom Ivanu, a niti mu je tužiteljica prilikom njihovih razgovora ikad govorila da bi ugovor o kreditu za nekretnine u Sv.Ivanu trebao glasiti na neku drugu osobu, umjesto na tuženika.

Sudu bi bilo logično i životno da bi tužiteljica u razgovorima sa zastupnikom kreditora iznijela tvrdnju da je ona vlasnica predmetnih nekretnina.

17. Nadalje iz iskaza svjedoka OR, koji je sin od tužiteljice, proizlazi kako je on osobno izvršio uplatu kupoprodajne cijene Općini Višnjan u poslovnici banke, ali mu nije poznato da li je novac kojim je izvršena uplata bio njegov, niti se sjeća da li je novac bio od tuženika, od tužiteljice ili nekog trećeg, što je sudu također neuvjerljivo i nelogično da sin od tužiteljice plaća kupnju nekretnine, a da pri tome ne zna da li novac kojim vrši plaćanje pripada njegovoj majci tj. tužiteljici.

18. Svjedok FR navodi kako je tijekom 2008. godine osobno sudjelovao u realizaciji kredita za nekretnine u k. o. [katastarska općina] kod jedne austrijske financijske institucije i osnivanju založnog prava, te mu je poznato da su predmetne nekretnine formalno-pravno upisane na tuženika, po njegovom dojmu njih dvoje su djelovali kao da rade zajedno, ali da je tužiteljica figurirala kao nositeljica tog posla, te kako su se tužiteljica i tuženik vjerojatno međusobno dogovorili na koga će glasiti Ugovor o kreditu i Ugovor o prodaji, a ne znam zbog čega isti glasi na tuženika, tako da niti iz iskaza navedenog svjedoka ne proizlazi zaključak da bi stvarni kupac bila tužitlejica.

19. Točno je da je svjedok FR u svojem iskazu navodi da je tužiteljica pronašla predmetne nekretnine u k. o. [katastarska općina] i uredila papirologiju iz razloga jer je ista vlasnica agencije za promet nekretnina, međutim time se ne dokazuje da bi tužiteljica bila i vlasnica predmetnih nekretnina.

20. S druge strane, čitanjem i uvidom u Ugovor o jednokratnom kreditu od 17.04.2008. (list 40-41) utvrđeno je kako je isti ugovor zaključen između Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen, kao vjerovnika i tuženika, kao zajmoprimca, kako jed namjena kredita kupnja nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], te da se radi o iznosu kredita od 474.000,00 eura. Nadalje, čitanjem i uvidom u Sporazum o zasnivanju založno prava radi osiguranja novčane tražbine od 28.04.2008. (list 52-53) utvrđeno je kako je ista zaključen između Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen, kao kreditora, založnog vjerovnika i predlagatelja osiguranja, te tuženika, kao korisnika kredita i glavnog dužnika i založnog dužnika, te da su predmetnom osiguranja nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina].

Iz obje ove pročitane isprave nedvojbeno proizlazi kako je novac za kupnju predmetnih nekretnina podigao upravo tuženik.

21. Čitanjem i uvidom Potvrde o plaćenoj kupoprodajnoj cijeni od 06.06.2008. (list 79- 80) istu potvrdu kojom potvrđuje da je tuženik isplatio kupoprodajnu cijenu za nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. Pročitanu ispravu sud ocjenjuje autentičnom i sadržajno vjerodostojnom, jer je ista potpisana od strane ovlaštene osobe tj. od strane načelnika Općine Višnjan, čiji je potpis javnobilježnički ovjeren.

22. Iz iskaza tuženika proizlazi kako je nakon zaključenog ugovora o kreditu osobno i uz pratnju DR i UR išao u Austriju po novac i isti donio u Hrvatsku, te se obratio Općini Višnjan s ponudom za kupnju predmetnih nekretnina u Sv. Ivanu, po cijeni od 38 ili 39 eura/m[2] , te je nakon sastavljanja kupoprodajnog ugovora izvršio uplatu s time da je jedan dio uplate izvršio OR (sin od tuženika – op.suda) s novcem koji mu je tuženik dao.

Iskaz tuženika je logičan i potvrđen materijalnim dokazima u spisu, te ga sud prihvaća.

23. Sukladno čl.219.st.1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

Nadalje, sukladno čl.221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

To konkretno znači da pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava, a u konkretnom slučaju je to tužiteljica, koja nije dokazala da je ona stvarni kupac i vlasnik nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina].

24. Tužiteljica u tužbi ističe i da je između nje i tuženika postojao usmeni dogovor vezan uz nekretnine u Sv. Ivanu kojim bi tuženik nekretnine trebao predati u formalno- pravno vlasništvo tužiteljice na njezin poziv.

25. Svjedok HR u svojem iskazu ne spominje nikakav usmeni dogovor, već upravo suprotno navodi kako s tužiteljicom nikada nije raspravljao o kreditu koji se odnosi na nekretnine u Svetom Ivanu, svjedok FR navodi kako je tijekom 2008. godine osobno sudjelovao u realizaciji kredita za nekretnine u k. o. [katastarska općina] kod jedne austrijske financijske institucije i osnivanju založnog prava, te mu je poznato da su predmetne nekretnine formalno-pravno upisane na tuženika, dok je od strane tužiteljice data hipoteka za osiguranje kredita na njenim nekretninama, te se sjeća da je između njih dvoje postojao neki usmeni dogovor vezan uz nekretnine u Sv. Ivanu kojim bi tuženik nekretnine trebao prenijeti u formalno-pravno vlasništvo tužiteljice, te dodaje kako u tom dogovoru nije detaljno sudjelovao, a i zbog proteka vremena se ne sjeća detalja tog dogovora, dok svjedok OR, koji je sin od tužiteljice, u svojem iskazu navodi kako pretpostavlja da je između tužiteljice i tuženika postojao neki usmeni sporazum, međutim to mu nije poznato, a niti mu je itko od njih dvoje o tome govorio.

Iskaze saslušanih svjedoka HR i OR sud prihvaća i ocjenjuje vjerodostojnima, međutim iz njihovih iskaza ne proizlazi zaključak da su tužiteljica i tuženik imali usmeni dogovor o predaji nekretnina u vlasništvo tužiteljice i na po njezinom pozivu jer o postojanu takvog dogovora jedino govori svjedok FR, međutim isti je u svojem iskazu proturječan jer prvo iskazuje kako se sjeća tog sporazuma, a nakon toga demantira sam sebe navodeći da u istome nije sudjelovao i da se ne sjeća detalja, tako da njegov iskaz sud u tom dijelu ocjenjuje nevjerodostojnim.

26. S druge strane tuženik IR u svojem iskazu osporava postojanje usmenog dogovora da će tužiteljici po njezinom pozivu predati predmetne nekretnine u vlasništvo, niti ga je ista ikada pozvala da predmetne nekretnine preda njoj u vlasništvo, već navodi kako su predmetne nekretnine trebale pripasti tužiteljici temeljem izvansudske nagodbe, međutim tužiteljica se te nagodbe nije pridržavala, te dodaje da bi on predmetne nekretnine predao tužiteljici ukoliko bi ona preuzela sve obveze koje ih terete.

27. Dovodeći izvedene dokaze u međusobnu povezanost sud temeljem pravila o teretu dokazivanja iz čl.219.st.1. i čl.221.a ZPP-a zaključuje kako tužiteljica nije dokazala da je između nje i tuženika postojao usmeni dogovor vezan uz nekretnine u Sv. Ivanu kojim bi tuženik nekretnine trebao predati u formalno-pravno vlasništvo tužiteljice na njezin poziv.

28. Nadalje, tuženica kao razlog ništetnosti Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od dana 19.09.2011. godine i Aneksa Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama od dana 09.11.2011. ističe i okolnost da je tuženik prešutio činjenicu da je još 2010. godine protiv njega pokrenuta ovrha, a što u navedenim ugovorima nije bilo navedeno, nego očito svjesno prešućeno, što znači da je tužiteljica već kod potpisivanja ugovora bila prevarena i dovedena u zabludu.

29. Čitanjem i uvidom očitovanja Erste & Steiermärkische bank d.d. s prilazima od 26.11.2021. (list 144-162) utvrđeno je da je protiv tuženika bio pokrenut ovršni postupak 05.02.2015. godine odnosno nakon što su zaključeni Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od dana 19.09.2011. godine i Aneks Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama od dana 09.11.2011., tako da isti dokaz sud ocjenjuje kao nevažno dokazno sredstvo jer se istim ne dokazuje niti jedna odlučna činjenica na koju se tužitlejica poziva u tužbi.

30. Međutim, čitanjem i uvidom u isprave o postojanju ovrhe na mirovine tuženika GR (stranica 261-270) utvrđeno je da je tuženiku vršeno ustezanje mirovine mjesečno i uplaćivano u korist Erste & Steiermärkische bank d.d.i to već od 3. mjeseca 2010. godine, odnosno u razdoblju koje prethodi zaključenju Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od dana 19.09.2011. godine i Aneksa Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama od dana 09.11.2011.

31. Nadalje, iz sadržaja pročitanih Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od dana 19.09.2011. godine i Aneksa Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama od dana 09.11.2011., utvrđeno je kako u navedenim ispravama ta činjenica navedena u čl.5.st.1. toč.(g), te tužiteljica nije u pravu kada ističe da je kod potpisivanja spornih ugovora, kao stranka toga ugovora, bila prevarena i dovedena u zabludu, jer zbog toga tužiteljica nije niti mogla preuzeti obveze po kreditima tuženika, a što je bio uvjet iz ugovora.

32. Obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od dana 19.09.2011. godine i Aneksa Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama od dana 09.11.2011. sud utvrđuje da se na obvezni odnos između ugovornih strana primjenjuje Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023

– dalje: ZOO), temeljem čl.1163.st.1. u svezi s čl.1165. istog zakona.

33. Tužiteljica kao razlog ništetnosti ističe da je prevarena i dovedena u zabludu, međutim razlozi koje tužiteljica ističe predstavljaju razloge za pobojnost ugovora i to mane volje.

34. ZOO u čl.330. propisuje da je ugovor pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje te kad je to ovim zakonom ili posebnim propisom određeno.

ZOO u čl.335. propisuje da pravo zahtijevati poništaj pobojnog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti, odnosno od prestanka prisile (st.1.), a u svakom slučaju prestaje istekom roka od tri godine od dana sklapanja ugovora.

To su prekluzivni rokovi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

35. Iz pročitanog Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od dana 19.09.2011. godine i Aneksa Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama od dana 09.11.2011., utvrđeno je da su sporne isrpave sklopljene 2011. godine, dok iz stanja spisa, uvidom na sudski štambilj otisnut na tužbi, sud utvrđuje da je tužba podnesena dana 05.11.2018. godine, slijedom čega sud zaključuje kako je tužba podnesena nepravovremeno budući da su dana 19.09.2014. godine istekli prekluzivni rokovi (i subjektivni i objektivni) unutar kojih se moglo zahtijevati poništenje spornog Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od dana 19.09.2011. godine zbog mana volje, te dana 09.11.2014. godine istekli prekluzivni rokovi (i subjektivni i objektivni) unutar kojih se moglo zahtijevati poništenje spornog Aneksa Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama od dana 09.11.2011. zbog mana volje.

36. Međutim i u slučaju da prethodno navedeni rokovi ne bi bili istekli, glavni tužbeni zahtjev bi u svakom slučaju trebalo odbiti kao neosnovan jer njihovu pobojnost u ovom postupku tužiteljica nije niti isticala.

37. Tužiteljica kao razlog ništetnosti ističe da su Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od dana 19.09.2011. godine i Aneks Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama od dana 09.11.2011. ništetni jer se radi o zabranjenim pravnim poslovima po čl.4, čl.5., čl.6, čl.7. i čl.8. ZOO-a.

38. Premda ZOO- u svojim odredbama ne poznaje institut „zabranjenog pravnog posla“ sud je pod navedenim razlozima ispitao da li su Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od dana 19.09.2011. godine i Aneks Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama od dana 09.11.2011. ništetni po razlozima za ništetnost iz čl.322.st.1. ZOO-a, a na koje se poziva tužiteljica odnosno da li su sporni ugovori protivni prisilnim propisima i moralu društva ništetan.

39. ZOO u čl.4. propisuje da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja, zatim u čl.5.prolpisuje da su sudionici obveznih odnosa dužni surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima, zatim u čl.6. propisuje da je zabranjeno ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato, zatim u čl.7. propisuje da pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba (st.1.), te da se zakonom određuje u kojim slučajevima narušavanje toga načela povlači pravne posljedice (st.2.), te čl.8. propisuje da se svatko dužan uzdržati se od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

40. Iz iskaza tuženika proizlazi kako je tužiteljica u vrijeme kada je predmetna izvansudska nagodba sklopljena imala saznanja o tuženikovim dugovima prema Erste & Steiermärkische bank d.d vezanih uz nekretnine u naselju Makovci i Lozarima, te da je tužitlejica i sama išla u Erste banku, u Poslovnicu Pazin i to upravo vezano uz izvansudskom nagodbu jer je u razgovoru s voditeljicom poslovnice rekla da će ona preuzeti plaćanje duga te je i to činila nekih 10-ak mjeseci nakon čega e odustala.

41. Kao što je već prethodno navedeno čitanjem i uvidom u isprave o postojanju ovrhe na mirovine tuženika GR (stranica 261-270) utvrđeno je da je tuženiku vršeno ustezanje mirovine mjesečno i uplaćivano u korist Erste & Steiermärkische bank d.d. već od 3. mjeseca 2010. godine, odnosno u razdoblju koje prethodi zaključenju navedenih ugovora, te kako je ista okolnost bila navedena u čl.5.st.1.toč.(g) ugovora.

42. Po ocjeni ovog suda, postojanje odnosno provedba ovrhe na mirovini, ili drugoj imovini tuženika, ne predstavlja uvjet koji bi imao utjecaj na realizaciju predmetnog ugovora odnosno aneksa, čiji je krajnji cilj s jedne strane da tužiteljica stekne vlasništvo, između ostalog i nad nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], dok se s druge strane tuženik oslobađa financijskih obveza prema bankama i poreznoj upravi.

43. Tužiteljica tvrdi da zbog postojanja ovrhe na mirovini tuženika nije mogla preuzeti obveze po kreditima tuženika iako ničim ne dokazuje da je uopće pokušala preuzeti te obveze, niti da iste nije mogla preuzeti upravo radi tog istaknutog razloga.

44. Osim toga u istom članku 5.st.1.toč.(g) definirano je i na koji način će tužiteljica postupiti i u situaciji ukoliko ne bi mogla preuzeti obveze po kreditima tuženika odnosno da će u ime i za račun tuženika svakomjesečno plaćati dospjele anuitete koji terete tuženika.

45. Nadalje, tužiteljica kao razlog ništetnosti ističe i da su zbog postupanja tuženika suprotno načelima savjesnosti i poštenja i jednakosti Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od dana 19.09.2011. godine i Aneks Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama od dana 09.11.2011. protivni moralu društva odnosno da se radi o nemoralnim pravnim poslovima, međutim kao što je već prethodno od strane suda konstatirano da je tužiteljici u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora bilo poznato da se tuženiku vrši ustezanje mirovine mjesečno i uplaćuje u korist Erste & Steiermärkische bank d.d., pa stoga predmetni ugovor i aneks ne predstavljaju nemoralne pravne poslove.

46. Nadalje, tužiteljica smatra kako Aneks ugovoru o međusobnim pravima i obvezama od dana 09.11.2011. godine nije pravno valjan i zbog razloga jer je isti potpisan od strane pravne osobe Darrer Istra Futura d.o.o., koja nije bila ugovorna strana Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od dana 19.09.2011. godine.

47. Međutim iz pročitanog aneksa sud utvrđuje kako je isti potpisan i od strane pravne osobe Darrer Istra Futura d.o.o. budući da ista pravna osoba aneksom na sebe preuzima određene obveze navedene u toč.2.3. aneksa sa čime su svi drugi potpisnici osnovnog Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od dana 19.09.2011. godine bili suglasni, tako da istaknuti razlog sud ocjenjuje neosnovanim.

48. Sud stoga zaključuje kako Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od dana 19.09.2011. godine i Aneks Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama od dana 09.11.2011. nisu ništetni zbog toga jer su protivni prisilnim propisima iz čl.4, čl.5., čl.6, čl.7. i čl.8. ZOO-a, niti moralu društva, niti je Aneks Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama od dana 09.11.2011. ništetna jer je dodatno potpisan od strane pravne osobe Darrer Istra Futura d.o.o., koja nije bila potpisnik osnovnog ugovora, te je sud temeljem čl.322. i čl.324. ZOO-a odbio kao neosnovan dio glavnog tužbenog zahtjeva iz točke I a) i c) tužbe, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

49. Sud je odbacio tužbu u odnosu na dio glavnog tužbenog zahtjeva iz točke I b) tužbe kojim se nalaže činidba zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Pazinu. To iz razloga jer je sukladno čl.77.st.1. ZPP-a propisano da stranka u postupku može biti svaka fizička i pravna osoba, međutim, zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Pazinu nije niti fizička, a niti pravna osoba, te nema stranačku sposobnost, niti mu je ista priznata.

Budući da se radnja odnosno trpljenje radnje, koja je predmet spora, može se naložiti samo osobi koja je stranka u postupku i ima stranačku sposobnost, te budući da zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Pazinu ne može biti stranka u postupku, sud je temeljem čl.77.st.1. i čl.83.st.5. ZPP-a odbacio tužbu u odnosu na dio glavnog tužbenog zahtjeva iz točke II tužbe, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom II izreke ovog rješenja.

50. Obzirom da je sud našao kako nije osnovan dio glavnog tužbenog zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od dana 19.09.2011. godine i Aneksa Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama od dana 09.11.2011., sud je odlučivao i o eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevima.

51. Sukladno čl.119.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje: ZV).propisano je da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

Budući da u postupku tužiteljica nije dokazala da je ona stvarni kupac i vlasnik nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], sud je temeljem čl.119.st.1. ZV-a odbio kao neosnovan prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da ju se utvrdi vlasnicom nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], uslijed čega je odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude.

52. Nadalje, sukladno čl.126.st.1. ZV-a propisano je da se odlukom suda ili drugoga tijela stječe vlasništvo u slučajevima određenim zakonom, a na način i pod pretpostavkama određenim zakonom.

Budući da u postupku tužiteljica nije dokazala da je stekla pravni temelj za upis prava vlasništva nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], sud je temeljem čl.126.st.1. ZV-a odbio kao neosnovan drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se utvrdi da je stekla pravni temelj za upis prava vlasništva nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], uslijed čega je odlučeno kao pod točkom III izreke ove presude.

53. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154 st.1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka u svezi s čl.155.st.1. ZPP-a kojim je propisano da će sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

54. Vrijednost predmeta spora u ovoj parnici iznosi 1.000.000,00 kuna / 132.722,81 eura.

55. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 37/2023 - dalje: Tarifa) Tbr.52.st.3. propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, u Tbr.54. propisano je da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, u Tbr.7.st.1. propisano je da za naznačenu vrijednost predmeta spora odvjetniku pripada nagrada u visini od 977 bodova, te da po Tbr.46 Tarife na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima od 25%.

56. Obzirom da je tužiteljica izgubila parnicu ista je dužna tuženiku nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka kako slijedi:

- za sastav odgovora tužbu u visini od 997 bodova što iznosi 1.994,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- za pristup na ročište dana 14.05.2019. koje je odgođeno prije početka raspravljanja 25 % nagrade iz Tbr. 7.toč. 1., ali ne više od 50 bodova što iznosi 100,00 eura po Tbr.9. toč.5. Tarife;

- za zastupanje na ročištu dana 09.07.2019., 19.11.2019., 25.02.2020., 06.07.2021., 09.11.2021. i 28.02.2025. za svako u visini od 997 bodova što iznosi 11.964,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;

- za pristup na ročište dana 14.04.2021. koje je odgođeno prije početka raspravljanja 25 % nagrade iz Tbr. 7.toč. 1., ali ne više od 50 bodova što iznosi 100,00 eura po Tbr.9. toč.5. Tarife

- za sastav obrazloženog podneska od 07.07.2022. i od 05.11.2024. za svaki u visini od 997 bodova što iznosi 3.988,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- PDV od 25% na obavljene radnje u iznosu od 4.536,50 eura po Tbr.46 Tarife.

57. Ukupno priznata visina troškova parničnog postupka tuženiku iznosi 22.682,50 eura, slijedom čega je sud je temeljem čl.154 st.1. i čl.155.st.1. ZPP-a odlučio kao pod točkom IV izreke ove presude.

58. Zakonska zatezna kamata na trošak parničnog postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naloženo plaćanje troškova postupka sukladno članka 151.st.3. ZPP-a.

59. Visina stope zatezne kamate na trošak parničnog postupka određena je po čl. 29. st. 2. ZOO-a

60. Sud je temeljem čl.328.st.1. ZPP-a odredio rok u trajanju od 15 dana u kojem je tužitelj dužan dobrovoljno izvršiti činidbu.

U Bujama – Buie 15. svibnja 2025.

Sudac:

Sven Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici, putem punomoćnika,

2. Tuženiku, putem punomoćnice.