Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje-Buie, Istarska 1- Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: Pn-8/2025-109

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu pojedincu Svenu Babiću, u pravnoj stvari 1.-tužitelja: MG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2.-tužiteljice: LG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje oboje zastupa punomoćnica Miroslava Turnšek, odvjetnica iz Rijeke, protiv tuženika: Uniqua osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13a, OIB: 75665455333, kojeg zastupa punomoćnik Luka Vitasović, odvjetnik iz Rijeke, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 14. travnja 2025. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja Miroslave Turnšek i punomoćnika tuženika ZG, temeljem čl.335. i čl.338. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 – dalje. ZPP), dana 15.05.2025. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Uniqua osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13a, OIB: 75665455333 da prvotužitelju [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova povrede prava osobnosti u vidu neimovinske štete i imovinske štete, isplati ukupan iznos od 97,81 (devedesetsedam eura i osaamdesetjednog centa) euro / 736,95 (sedamstotridesetšest kuna i devedesetpet lipa) kuna, s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe 09.10.2018. godine pa do isplate, obračunatom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri), postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se odbija s iznosom od s iznosom od 4.773,12 (četiritisućesedamstosedamdesettri eura i dvanaest centi) eura / 35.963,07 (tridesetpettisućadevetstošezdesettri kuna i sedam lipa) kuna kao neosnovanim, te se odbija sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate po stopi od 12% godišnje od 12.01.2016.g. pa do isplate, a u slučaju promjene stope, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao neosnovanim.

II Nalaže se tuženiku Uniqua osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13a, OIB: 75665455333 da drugotužiteljici LG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova povrede prava osobnosti u vidu neimovinske štete i imovinske štete, isplati ukupan iznos od 5.706,28 (pettisućasedamstošest eura i dvadesetosam centi) eura / 42.993,97 (četrdesetdvijetisućedevestodevedesettri kune i devedesetsedam lipa) kuna, s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe 09.10.2018. godine pa do isplate, obračunatom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri), postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se odbija s iznosom od 28.373,44 eura (dvadesetosamtisućatristosedamdesettri eura i četrdesetčetiri centa) / 213.779,68 (dvjestotrinaesttisućasedamstosedamdesetdevet kuna i šezdesetosam lipa) kuna kao neosnovanim, te se odbija sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate po stopi od 12% godišnje od 27.01.2016.g. pa do isplate, a u slučaju promjene stope, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao neosnovanim.

III Nalaže se prvotužitelju VG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Uniqua osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13a, OIB: 75665455333, nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 2.461,70 (dvijetisućečetristošezdesetjedan euro i sedamdeset centi) eura s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja 15.05.2025. godine pa do isplate, obračunatom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri), postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se odbija sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate po stopi od 12% godišnje koja teče od presuđenja pa do isplate, a u slučaju promjene stope, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao neosnovanim.

IV Nalaže se drugotužiteljici LG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Uniqua osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13a, OIB: 75665455333, nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 12.308,46 eura s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja 15.05.2025. godine pa do isplate, obračunatom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri), postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se odbija sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate po stopi od 12% godišnje koja teče od presuđenja pa do isplate, a u slučaju promjene stope, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Između tužitelja MG i LG i tuženika Uniqua osiguranje d.d., vodio se parnični postupak radi naknade štete, te je nakon provedenog postupka Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, donio prvostupanjsku presudu poslovni broj: 16. Pn-167/2019-77, od 01. prosinca 2022., koja je ispravljena rješenjem od 09. ožujka 2023., kojom presudom je naloženo tuženiku Uniqua osiguranje d.d. da prvotužitelju CG isplati ukupan novčani iznos od 3.408,92 eura s pripadajućom zateznom kamatom, dok je isti odbijen s iznosom od 11.015,50 kuna, a drugotužiteljici LG, isplati ukupan iznos od 20.182,60 eura s pripadajućom zateznom kamatom, dok je ista odbijena s iznosom od 104.707,85 kuna, te da im nadoknadu parnične troškove i to VG u iznosu od 1.541,36 eura s pripadajućom zateznom kamatom, a LG u iznosu od 711,28 eura s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelji i tuženik su podnijeli žalbe, te je po izjavljenim žalbama Županijski sud u Zadru, kao sud drugog stupnja, rješenjem poslovni broj: Gž-735/2023-3, od 14. siječnja 2025. godine, prihvatio žalbe tužitelja i tuženika, ukinuo presudu Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj Pn-167/2019-77, od 1. prosinca 2022., ispravljenu rješenjem od 9. ožujka 2023., i predmet vratio prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave, s uputom da prvostupanjski sud u ponovljenom postupku kritički i sveobuhvatno ocijeni provedene dokaze, valjano utvrdi visinu doprinosa tužitelja i tužiteljice u nastanku štete, utvrdi koliki iznos je tuženik prije ovoga postotka kao nesporni isplatio tužiteljima, te visinu neimovinske i imovinske štete koju su tužitelji pretrpjeli kao posljedicu štetnog događaja, te dosuditi razliku tužiteljima uz pripadajuće kamate na iznose utvrđene neimovinske i imovinske štete te da donese odluku o troškovima postupka, kao i da odluči o troškovima nastalim u povodu pravnog lijeka.

3. Prema čl.377. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 – dalje: ZPP), prvostupanjski sud je dužan provesti novu glavnu raspravu, a novi prethodni postupak samo ako je do povrede zbog koje je presuda ukinuta došlo u tijeku prethodnog postupka (st.1.), te je dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju (st.2.).

4. Postupajući po rješenju Županijskog suda u Zadru, poslovni broj: Gž-735/2023-3, od 14. siječnja 2025. godine, prvostupanjski sud je proveo novu glavnu raspravu.

5. U ponovljenom suđenju na novoj glavnoj raspravi tužitelji su naveli da u cijelosti ustraju kod tužbe u tužbenog zahtjeva, te svih iznijetih navoda i dokaznih prijedloga, i dosadašnjih očitovanja, smatraju da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, te predlažu da sud izvede dokaze čitanjem dokumentacije u spisu, a potom zaključi glavnu raspravu i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.

6. Tužitelji u podnesenoj tužbi navode da su dana 06.01.2016. godine, u prometnoj nesreći u [adresa], prvotužitelj, kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka], te drugotužiteljica kao suvozač, pretrpjeli imovinsku i neimovinsku štetu, a do premetne nesreće je došlo na način da je u prvotužiteljevo vozilo frontalno udarilo vozilo „škoda octavia TDI combi“ reg,. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao TG, koji je i krivac za navedenu prometnu nesreću, a čije vozilo je bilo osigurano policom od automobilske odgovornosti kod tuženika. U prometnoj nesreći prvotužitelj je zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice, udarac u glavu i koljeno, te je zbog zadobivenih ozljeda trpio bolove radi kojih je uzimao analgetike, te je u trenutku prometne nesreće, kao i tijekom liječenja trpio veliki šok i strah od ishoda liječenja. Na psihičko stanje tužitelja utjecalo je i to što mu je supruga zadobila u prometnoj nesreći po život opasne ozljede zbog kojih je bila u komi, te kao posljedicu zadobivenih povreda kod tužitelja ja zaostalo trajno smanjenje životnih aktivnosti u vidu psihičkih tegoba, ograničenim pokretima i bolovima u vratnoj kralježnici, ograničenoj pokretljivosti i bolovima u koljenu, te pogoršanju sluha i vida, zatim naruženje u vidu ožiljaka na koljenu, te mu je tijekom cjelokupnog razdoblja liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega, te je morao kupovati i lijekove, te su mu u prometnoj nesreći uništene stvari i to naočale, jakna, mobitel „Samsung“ i trenerka. Prvotužitelju je tuženik isplatio iznos od 19.800,00 kuna, međutim isti iznos ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu u smislu ZOO-a, pa prvotužitelj na ime povrede prava osobnosti potražuje iznos od 25.000,00 kuna, te na ime imovinske štete za troškove puta potražuje 2.000,00 kuna, za tuđu pomoć i njegu iznos od 4.000,00 kuna, te za uništene stvari 5.7000,00 kuna, što ukupno iznosi 36.700,00 kuna. Drugotužiteljica je u prometnoj nesreći zadobila teške i po život opasne ozljede i to otvorenu ranu usne šupljine, otvorenu radnu obraza, višestruke prijelome rebara, otvorenu ranu bedra, prijelom kralješka, prijelom srednje falange IV prsta, prijelom metakarpalne kosti i distalnog radijusa, te lijeve potkoljenice, radi kojih ozljeda je bila hospitalizirana sve do 22.01.2016., a fizikalne terapije i psihijatrijska liječenja provodi i danas, te je kroz dugi vremenski period trpjela jake fizičke bolove koji su bili prolongirani operativnih zahvatima i provođenjem terapija, te povremene bolove još uvijek trpi. Nadalje, u samom trenutku nezgode, kao i tijekom dugotrajnog liječenja, trpjela je veliki šok i strah za ishod liječenja, koji strah je ostavio trajne posljedice i zbog kojih provodi psihijatrijsko liječenje, te je kao posljedica zadobivenih ozljeda kod drugotužiteljice zaostalo trajno smanjenje životnih aktivnosti u vidu psihičkih tegoba, jakim glavoboljama, smetnjama s vidom, tegobama s vratom, smanjene pokretljivosti desne šake i ručnog zgloba, kao i koljena i skočnog zgloba, te drugotužiteljica hoda uz pomoć štake, ne može čučnuti, otežano hoda po stepenicama i na duge relacije, te jako naruženje u vidu ožiljka na licu, vlasištu, iznad desnog koljena, te u području lijevog skočnog zgloba, te joj je tijekom cjelokupnog razdoblja liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega, koja joj je još uvijek potrebna, morala je kupovati lijekove i odlaziti na kontrolne preglede, te su joj u prometnoj nesreći uništene stvari i to jakna i trenerka. Drugotužiteljica je zbog predmetne prometne nesreće bila na bolovanju od siječnja 2016. do veljače 2018. godine radi čega je tijekom bolovanja gubila na zaradi između plaće i naknade za bolovanje, te joj je tuženik isplatio iznos od 40.064,20 kuna, međutim isti iznos ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu u smislu ZOO-a, pa drugotužiteljica na ime povrede prava osobnosti potražuje iznos od 220.000,00 kuna, te na ime imovinske štete za izgubljenu zaradu iznos od 10.173,65 kuna, troškove puta i liječenja 5.000,00 kuna, tuđu pomoć i njegu 20.000,00 kuna i za uništene stvari 1.600,00 kuna, što ukupno iznosi 256.773,65 kuna. Tužitelji predlažu da se tužbeni zahtjev usvoji.

7. U ponovljenom suđenju na novoj glavnoj raspravi tuženik navodi kako u cijelosti ustraje kod navoda iz odgovoru na tužbu, i svih iznesenih prigovora, te poglavito ustraje kod navada iznesenih u podnesku od 20. veljače 2025., te tuženik smatra da je nespornim isplatama štete u cijelosti nadoknadio prouzročenu štetu , te da tužbeni zahtjev treba odbiti u cijelosti, a opreza radi ustraje kod dokaznih prijedloga iz podneska od 20. veljače 2025.

8. Tuženik u odgovoru na tužbu, kojeg je pravovremeno podnio, ne osporava da je dana 06.01.2016. godine došlo do prometne nezgode u kojoj su sudjelovali prvotuženik kao vozač i drugotužiteljica kao suvozač u osobnom vozilu reg. oznake [registarska oznaka] te osiguranih tuženika s vozilom reg. oznake [registarska oznaka] koje je u vrijeme prometne nesreće bilo osigurano kod tuženika. Tuženik osporava osnov i visinu štete kako su naznačene u tužbi, te ističe prigovor doprinosa šteti od strane oboje tužitelja zbog nevezanja sigurnosnim pojasom i to kod prvotužitelja u omjeru od 10%, a kod drugotužiteljice u omjeru od 20% sve obzirom na činjenicu da u trenutku nastanka štetnog događaja nisu bili vezani sigurnosnim pojasom, što je imalo utjecaja na opseg zadobivenih ozljeda. Tuženik smatra kako uvjerenja o nemogućnosti korištenja sigurnosnog pojasa nisu medicinski opravdana i izdana su tek 6 mjeseci nakon prometne nesreće, što znači da su tužitelji bili dužni biti vezani sigurnosnim pojasom. Tuženik ističe kako je prvotužitelju prije utuženja isplatio iznos od 27.900,00 kuna, dok je drugotužiteljici isplatio iznos od 94.778,51 kuna, te da je izvršenim isplatama u cijelosti nadoknadio cjelokupnu štetu, te osporava svako daljnje potraživanje tužitelja po bilo kojem vidu štete naznačenog u tužbi, a pogotovo potraživanje drugotužiteljice na ime izgubljene zarade preko nesporno isplaćenog iznosa od 13.578,51 kune, potraživanje troškova liječenja koji se odnose na račune privatne prakse obzirom da se ista usluga mogla ostvariti u sustavu zdravstvene zaštite kod Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, kao i početak i tijek zatezne kamate kako je to naznačeno u tužbi, obzirom da je liječenje tužitelja trajalo mnogo dulje, te su tužitelji naknado tijekom obrade odštetnog zahtjeva tuženiku dostavljali novu medicinsku dokumentaciju radi čega zahtjev za isplatom zatezne kamate ne može biti osnovan sve do trenutka dok zdravstveno stanje tužitelja po predmetnoj prometnoj nesreći nije dovršeno. Posebno se osporava potraživanje troškova puta preko nesporno plaćenog iznosa, troškova uništenih stvari i troškova liječenja obzirom da se radi o paušalnim zahtjevima koji nisu potkrijepljeni dokazima. Tuženik predlaže sudu da tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti i da se tužiteljima naloži da tuženiku naknade prouzročeni trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

9. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud je odlučio da se neće provoditi saslušanje svjedoka, vještaka i parničnih stranaka, već će se pročitati zapisnici o njihovom saslušanju od 18.06.2020 (stranica 306-312), te od 04.05.2022. (stranica 566-568).

10. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao isprave u spisu kako slijedi: medicinska dokumentacija (stranica 9-99 i stranica 182-236), zdravstveni kartoni (stranica 84-96 i 100-108), platne liste 2.-tužiteljice za razdoblje prije bolovanja (stranica 109-113), platne liste za razdoblje tijekom bolovanja (stranica 118-140), izvješća o bolovanju (stranica 141-165), nalaz i mišljenje vještaka od 08.09.2016. godine (stranica 244-249), potvrde o isplati (stranica 250-267), prateći dopisi (stranica 268-269), podnesak tuženika od 25.11.2019. (stranica 275), Zapisnik o očevidu od 06.01.2016. (stranica 276-283), zdravstvene kartone pacijenata za 1. - tužitelja i za 2.-tužiteljicu (stranica 317-378), spis Ministarstva unutarnjih poslova- Policijske postaje Poreč broj: 511-08-27/2-61/2-2016 s fotografijama na CD-u (stranica 383-480), medicinsko vještačenje od 20.11.2020. (stranica 486-497), zajedničko vještačko mišljenje prometnog i medicinskog vještaka od 02.12.2020. (stranica 500-501), prometno vještačenje od 10.09.2020. (stranica 515-528), isprave iz podneska tuženika od 20. veljače 2025. (stranica 728-742).

11. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, te je sud temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio da je postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

12. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete prouzročene prometnom nesrećom od 06. siječnja 2016. u [adresa] i to 1.-tužitelju u iznosu od 36.700,00 kuna / 4.870,93 eura s pripadajućom zateznom kamatom, a 2.-tužiteljici u iznosu od 256.773,65 kuna / 34.079,72 eura s pripadajućom zateznom kamatom.

13. Između parničnih stranaka nije sporna odgovornost za štetni događaj odnosno da je za štetni događaj odgovoran vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka] Predić TG, koji je bio osiguran kod tuženika policom osiguranja od autoodgovornosti.

14. Između parničnih stranaka je sporno:

- visina isplaćenog dijela od strane tuženika po osnovi naknade štete 1. -tužitelju i 2.-tužitlejici za predmetni štetni događaj;

- da li postoji doprinos 1. -tužitelja i 2.-tužitlejice nastanku štete, te je s tim u vezi sporno da li su isti bili vezani sigurnosnim pojasom u trenutku nastanka štetnog događaja, te ako takav doprinos postoji sporno je u kojem su omjeru tužitelji doprinijeli nastanku štete,

- sporna je visina štete.

15. Vezano uz visinu koju je tuženik po osnovi naknade štete isplatio 1.-tužitelju i 2.- tužitlejici za predmetni štetni događaj prije utuženja, iz stanja spisa proizlazi da je tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena dana 09.10.2018. godine preporučeno putem pošte, dok je tuženik u ponovljenom postupku dostavio podnesak od 20. veljače 2025. (stranica 728-742) uz koji je priložio dokaze o isplaćenim iznosima.

16. Nadalje, oboje tužitelja su u svojim iskazima potvrdili da im je tuženik isplatio određeni novčani iznos, iako se ne sjećaju točno o kojem se iznosu radi.

17. Iz provedenih dokaza je utvrđeno da je tuženik 1.-tužitelju po osnovi naknade štete za predmetni štetni događaj prije utuženja isplatio ukupni iznos od 27.900,00 kuna / 3.702,97 eura (po fiksnom tečaju konverzije), gdje iz detaljnih prikaza transakcije Raiffeisen bank proizlazi da su isplate izvršene dana 21.06.2016. 4.400,00 kuna, dana 25.09.2016. u visini od 2.800,00 kuna, dana 22.12.2016. u visini od 2.400,00 kuna, dana 29.05.2017. u visini od 10.200,00 kuna, te 05.09.2017. u visini od 8.100,00 kuna, što zajedno zbrojeno daje iznos od 27.900,00 kuna / 3.702,97 eura. Pročitane isprave sud ocjenjuje kao sadržajno vjerodostojne, slijedom čega ne prihvaća kao osnovanu tvrdnju 1. -tužitelja iz tužbe da mu je tuženik prije podnošenja tužbe isplatio iznos od 19.800,00 kuna / 2.627,91 eura.

18. Isto tako tuženik je 2.-tužiteljici po osnovi naknade štete za predmetni štetni događaj prije utuženja isplatio ukupni iznos od 94.778,51 kuna / 12.579,27 eura (po fiksnom tečaju konverzije), gdje iz detaljnih prikaza transakcije Raiffeisen bank proizlazi da su isplate izvršene dana 04.04.2016. u visini od 18.900,00 kuna, dana 26.09.2016. u visini od 8,402,42 kuna, dana 22.12.2016. u visini od 10.400,00 kuna, dana 27.04.2017. u visini od 2.361,78 kuna, dana 15.09.2017. u visini od 51.452,39 kuna, te dana 26.03.2018. u visini od 3.261,92 kune, što zajedno zbrojeno daje iznos od 94.778,51 kuna / 12.579,27 eura, slijedom čega sud ne prihvaća kao osnovanu tvrdnju 2.-tužiteljica da joj je tuženik prije podnošenja tužbe isplatio iznos od 40.064,20 kuna / 5.317,43 eura.

19. Iz iskaza svjedoka GG i HG proizlazi kako su obojica bili očevici prometne nesreće jer su se obojica nalazili u vozilu koje se kretalo iza vozila čiji je vozač, TG, prouzročio prometnu nesreću, te su se nakon prometne nesreće zaustavili kako bi pomogli sudionicima, te svjedok GG u svojem iskazu navodi kako nije 100% siguran da su tužitelje odvezivali od sigurnosnog pojasa, dok svjedok HG u svojem iskazu navodi kako su i 1.-tužitelj MG i 2.-tužiteljica LG u vozilu bili vezani sigurnosnim pojasima,

20. Svjedok TG, koji je upravljao vozilom koje je prouzročilo prometnu nesreću, u svojem je iskazu naveo kako se uopće ne sjeća događaja, jer je nakon udarca razbio glavu tako da uopće ne zna što se dalje dogodilo, pa sud stoga njegov iskaz ocjenjuje nevažnim dokazom jer iz njegovog iskaza nije moguće utvrditi niti jednu spornu činjenicu u ovoj pravnoj stvari.

21. Iz iskaza 1.-tužitelja proizlazi kako prije nego se dogodila prometna nesreća nije koristio sigurnosni pojas, a to iz razloga jer je operirao pluća, te kako misli da niti njegova supruga LG tom prilikom nije bila koristila sigurnosni pojas, iz razloga jer je i ona bila operirala obje svoje dojke.

22. Iz iskaza 2.-tužiteljice proizlazi kako su ona i njezin suprug (ovdje 1. -tužitelj – op. suda) prilikom korištenja vozila uvijek imali naviku vezati se, te misli da su i tom prilikom oboje bili vezani.

23. Iskazi saslušanih svjedoka GG i HG su proturječni u pogledu odlučne i sporne činjenice da li su tužitelji u trenutku prometne nesreće bili vezani sigurnosnim pojasom, te sud iskaz svjedoka HG ocjenjuje nevjerodostojnim u tom dijelu, a to iz razloga jer je njegov iskaz suprotan iskazu 1. - tužitelja koji je za sebe naveo kako sigurnosni pojas nije koristio.

24. Da 1.-tužitelj prilikom štetnog događaja nije koristio sigurnosni pojas proizlazi i iz pročitanog Prometnog vještačenja od 10.09.2020. (list 515-528) u kojemu je vještak utvrdio da je osobni automobil ,,Peugot 1O7", registarske oznake [registarska oznaka], s kojim je u trenutku prometne nesreće upravljao 1. -tužitelj MG, na mjestu vozača i suvozača imao ugrađene sigurnosne pojaseve, te da 1. -tužitelj MG, kao vozač, niti 2.-tužiteljica LG, kao suvozač, u trenutku sudara predmetnih vozila nisu koristili sigurnosni pojas, a za takvo utvrđenje vještak je dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj prvostupanjski sud, navodeći kako je pregledom sigurnosnih pojaseva vidljivo da su oba prednja sigurnosna pojasa u zategnutom položaju uz srednji dovratni stup, dok su na prednjem vjetrobranskom staklu vidljivi lomovi stakla uzrokovani udarcima iz unutrašnjosti vozila iz čega proizlazi da vozač i suvozač u trenutku sudara vozila nisu koristili sigurnosne pojaseve (str.8 nalaza i mišljenja).

25. Sud je Prometno vještačenje od 10.09.2020. (list 515-528) u cijelosti prihvatio kao stručno i vjerodostojno, a to iz razloga jer je vještak prometne struke na detaljan i jasan način opisao i prikazao na koji način je došlo do prometne nesreće, očitovao se na sve bitne okolnosti (mjesto udara, fiksiranih tragova, analiza oštećenja, analiza brzine i mogućnosti izbjegavanja sudara i dr.), te je nalaz i mišljenje dodatno pojasnio i grafičkim prikazom dinamike nastanka prometne nesreće, tako da su nakon provedenog prometnog vještačenje nema nikakvih dvojbi vezano uz način nastanka prometne nesreće, kao niti uz nekorištenje sigurnosnog pojasa od strane tužitelja.

26. Nekorištenje sigurnosnog pojasa dodatno je potvrđeno iz pročitanog zajedničkog vještačkog mišljenja prometnog i medicinskog vještaka od 02.12.2020. (list 500- 501) gdje su vještaci suglasno utvrdili kako tužitelji, ŠG i LG u trenutku nastanka prometne nesreće nisu koristili sigurnosni pojas.

27. U vezi nastalog štetnog događaja sud stoga nedvojbeno zaključuje da su time što tijekom vožnje tužitelji nisu koristili sigurnosne pojaseve, koje su imali ugrađene u vozilu reg. oznake [registarska oznaka], postupili protivno prometnom pravilu iz čl.163.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014 i 64/2015 – dalje: ZSPC), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja (06.01.2016. godine-op.suda), kojim je propisano da su vozač i putnici tijekom vožnje u motornom vozilu na sjedalima na kojima su ugrađeni sigurnosni pojasevi, dužni koristiti pojas na način koji je odredio proizvođač sigurnosnog pojasa, te sud zaključuje da su na taj način tužitelji postupili protupravno tj. protivno prisilnom propisu.

28. Točno je da se na listovima 81 i 82 spisa nalaze uvjerenja o nemogućnosti korištenja sigurnosnog pojasa za vrijeme vožnje u motornom vozilu iz zdravstvenih razloga za 1.-tužitleja i 2.-tužitlejicu, da su ista uvjerenja izdana od strane liječnika primarne zdravstvene zaštite, da su predmetna uvjerenja izdana na trajni rok, te da su oba uvjerenja izdana dana 19.07.2016. godine, odnosno nakon prometne nesreće, međutim sud navedena uvjerenja ne prihvaća kao opravdanje za nekorištenje sigurnosnog pojasa.

29. To iz razloga jer je čitanjem i uvidom u Medicinsko vještačenje od 20.11.2020. mr.sc. Rajka Ćelovića, dr. med. (list 486-497) vještak utvrdio kako u odnosu na oba tužitelja ne postoji medicinsko opravdanje za nekorištenje sigurnosnog pojasa prilikom vožnje u automobilu.

Vještak je u nalazu utvrdio kako je 1.-tužitelj u veljači 2015 godine imao operaciju na desnom prsištu pristupom kroz desnu stranu prsnog koša, kako je postoperativni tok bio uredan, a operativna rana je uredno zarasla, te kako se mjesec dana po ovakvoj operaciji može bez teškoće vezati sigurnosni pojas.

Nadalje, vještak je u nalazu utvrdio kako je 2.-tužiteljica prije predmetne prometne nesreće operirala tumor dojke, a potom i korektivnu redukciju obje dojke, te kako su mjesec dana po operaciji ožiljci su sanirani, a prometne nesreća nastupila je potom odnosno nakon navedenih operativnih zahvata.

Osim toga o navedenoj okolnosti očitovao se vještak koji je specijalist određene grane specijalnosti, koji u tom dijelu posjeduje veće stručno znanje nego liječnik primarne zdravstvene zaštite, što je sudu notorno.

30. Nadalje, vještak medicinske struke je u nalazu i mišljenju na okolnost vrste i težine povreda utvrdio za 1.-tužitelja da je isti u štetnom događaju, svojstvu vozača osobnog automobila, zadobio ozljede natuknuća glave u čeonoj regiji, Istegnuća mišića vrata i natuknuće oba koljena i lijevog bedra, što je sve okvalificirao lakšim tjelesnim ozljedama.

Prema mišljenju vještaka ozljeda natuknuća glave ne bi nastala da je 1. -tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom, dok bi ostale ozljede nastale u istom intenzitetu i obimu, bez obzira na ovu okolnost.

31. Vještak je utvrdio kako je liječenje 1.-tužitelja završeno krajem travnja 2016 godine, te kako je zbog zadobivenih ozljeda 1.-tužitelj trpio posljedice u vidu fizičkih bolova jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 10 dana i blagog intenziteta 20 dana, dok povremeni bolovi ulaze u smanjenje životne aktivnosti, što je utvrđeno iz provedenog medicinskog vještačenja, zatim da je pretrpio primarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1-2 minute, te sekundarni strah blagog intenziteta u trajanju od 7 dana, zatim da trpi posljedice radi umanjenja životnih i radnih aktivnosti u visini od 5 %, te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 7 dana po 3 sata dnevno tj. ukupno 21 sat.

32. U odnosu na 2.-tužiteljicu vještak je utvrdio da je ista, kao suvozač, u predmetnoj prometnoj nesreći zadobila teške po život opasne tjelesne ozljede u vidu natuknuća mozga sa posljedičnim krvarenjem u moždane ovojnice, a koja ozljeda je ostavila trajne intelektualne i kognitivne funkcionalne posljedice na nivou općeg životnog i radnog funkcioniranja 2.-tužiteljice, zatim u vidu prijeloma poprečnog nastavka sedmog vratnog kralješka koje za posljedicu ima smanjenje pokretljivosti vrata srednjeg stupnja uz povremene bolove, zatim u vidu natukunuća glave i lica što je dovelo i do oštećenja jednog živca na desnoj strani obraza što za posljedicu ima spušten gornji kapak desnog oka i povremeno trzaji mišića oko vanjskog očnog kuta, te razderotine na glavi, licu i usnicama koje za posljedicu imaju ožiljke koji predstavljaju naruženja srednjeg stupnja.

33. Vještak je utvrdio da je 2.-tužiteljica imala vezan zaštitni pojas ne bi nastale predmetne višestruke ozljede glave i vrata, te ne bi nastalo naruženje srednjeg stupnja (ožiljci i defekti na licu) već bi postoperativni ožiljci na gležnju bili naruženje blagog stupnja trećim osobama vidljivo tek ponekad, tako da postoji direktna uzročna veza između nekorištenja zaštitnog pojasa i nastalih ozljeda vrata, glave i lica.

34. Prema mišljenju vještaka 2.-tužiteljica je u predmetnoj prometnoj nesreći zadobila i ozljede u vidu prijeloma rebara što za trajnu posljedicu ima bolnost na dublji pritisak lijeve strane stijenke grudnog koša kao i nešto slabiju pomičnost lijeve strane grudnog koša prilikom udisaja, zatim ozljede u vidu prijeloma na IV. i V. prstu desne šake što ima trajnu posljedicu na desnoj šaci na nivou gubitka dijela funkcionalnosti blažeg stupnja, zatim ozljede u vidu razderotina na desnom bedru što za posljedicu ima ožiljak koji ne uzrokuje trajne funkcionalne poremećaje, te ozljede u vidu višestrukih prijeloma u lijevom gležnju što za posljedicu ima smanjenje pokretljivosti gležnja blagog oblika i brže posttraumatsko trošenje zglobne hrskavice, međutim vještak je utvrdio kako navedene ozljede nisu u korelaciji sa nošenjem sigurnosnog pojasa odnosno ne postoji uzročna veza između nekorištenja zaštitnog pojasa i ozljeda višestrukih prijeloma u lijevom gležnju.

35. Vještak je utvrdio kako je liječenje 2.-tužiteljice završeno krajem lipnja 2017 godine, te kako je zbog zadobivenih ozljeda 2.-tužiteljica trpjela posljedice u vidu fizičkih bolova jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 50 dana i blagog intenziteta 90 dana, dok povremeni bolovi ulaze u smanjenje životne aktivnosti, zatim da je trpjela posljedice u vidu primarnog straha vrlo jakog intenziteta u trajanju od 2-3 minute, sekundarnog straha jakog intenziteta u trajanju od 6 sati, te sekundarnog straha srednjeg intenziteta u trajanju od 30 dana (preoperativno i postoperativno), zatim da je trpjela posljedice u vidu naruženja srednjeg stupnja koje je uvijek vidljivo, zatim zbog umanjenja životnih i radnih aktivnosti u visini od 40 %, te joj je u prvom periodu (bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 6 tjedana od po 6 sati dnevno u prosjeku tj. 294 sata, dok joj je u narednom periodu od 6 tjedana od po 4 sata dnevno u prosjeku tj. 168 sati.

36. Čitanjem i uvidom u zajedničko vještačko mišljenje prometnog i medicinskog vještaka od 02.12.2020. (list 500-501) vještaci su suglasno utvrdili kako tužitelji, ŠG i LG u trenutku nastanka prometne nesreće nisu koristili sigurnosni pojas, da je nekorištenjem sigurnosnog pojasa kod vozača ŠG nastupio natuk glave sa krvnim podljevom na čelu, dok je kod suvozačice LG nekorištenjem sigurnosnog pojasa nastao natuk glave sa posljedičnim potresom i natukom mozga, krvarenjem u moždanim ovojnicama, razderotinom desne strane lica i donje usnice kao i uganuće vratne kralježnice težeg stupnja sa prijelomom sedmog vratnog kralješka, te da ozljede kod vozača tj. 1.-tužitelja ne bi nastale da je koristio sigurnosni pojas dok bi kod suvozačice tj. 2.-tužiteljice ozljede bile puno nižeg stupnja.

37. Sud je pisani nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke u cijelosti prihvatio kao stručno i vjerodostojno jer je vještak medicinske struke na detaljan, stručan i obrazloženi način, temeljem medicinske dokumentacije i neposrednog pregleda oboje tužitelja utvrdio nastale ozljede kao i njihov intenzitet.

38. Sud je dodatno saslušao vještaka medicinske struke mr.sc. Rajka Ćelovića, dr. med., koji je iskazao kako je nalaz i mišljenje, kao i zajednički nalaz i mišljenje, izradio po pravilima medicinske struke, te da u cijelosti ostaje pri danim nalazima i mišljenjima, potvrdio je da je po struci kirurg sa subspecijalizacijom traumatologije, te da je obzirom na područje medicine kojim se bavi kompetentan prosuđivati nastanak ozljeda budući da je dio edukacije svakog kirurga/traumatologa uključuje i mehanizam nastanka svake ozljede.

39. Sud smatra da je u postupku utvrđena uzročna veza između štetne radnje i štete koja je nastala tužiteljima, obzirom da temeljem provedenog prometnog i medicinskog vještačenja nedvojbeno proizlazi kako je osiguranik tuženika svojom štetnom radnjom prouzročio štetni događaj tj. prometnu nesreću u kojoj su tužitelji zadobili tjelesne ozljede tj. štetu, a osim toga navedena okolnost između parničnih stranaka nije niti sporna.

40. Čitanjem i uvidom izvješća o bolovanju (list 141-165) sud je utvrdio da je 2. - tužiteljica po dijagnozi od 06.01.2016. godine bila privremeno nesposobna za rad (tj. na bolovanju) s početkom od 06.01.2016. godine (dan nastanka štetnog događaja tj. prometne nesreće-op.suda) neprekidno do 19.07.2017. godine (izvješće na listu 161) kada joj je zaključena privremena nesposobnost za rad, dok se ostala pročitana izvješća o bolovanju ne odnose na dijagnozu od 06.01.2016., već na nešto drugo što nije predmetom ovog postupka, tako da sud daljnja izvješća na listu 162-165 nije uzimao u obzir.

41. Čitanjem i uvidom u platne liste za razdoblje tijekom bolovanja (list 118-140) sud je utvrdio da je 2.-tužiteljici tijekom bolovanja u razdoblju od 01. mjeseca 2016. godine, pa do 07. mjeseca 2017. godine isplaćivana naknada plaće, te da ista s osnove izgubljene zarade potražuje dodatni iznos od 10.173,65 kuna.

42. U svrhu dokazivanja visine iznosa izgubljene zarade 2. -tužiteljica je predložila knjigovodstveno vještačenje, međutim po pozivu suda ista nije uplatila predujam za vještačenje, slijedom čega sud navedeni dokaz nije proveo, te je temeljem pravila o teretu dokazivanja iz čl.221.a ZPP-a zaključio kako 2.-tužiteljica nije dokazala visinu svojeg potraživanja imovinske štete s osnove izgubljene zarade od 10.173,65 kuna / 1.350,28 eura, pa je stoga njezino potraživanje neosnovano.

43. Nadalje, sud smatra kako tužitelji nisu dokazali osnovanost i visinu da bi imali troškove puta i liječenja izvan sustava zdravstvene zaštite obuhvaćenog pokrićem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje odnosno za privatna liječenje i to 1. - tužitelj u visini od 2.000,00 kuna / 265,45 eura, a 2. -tužiteljica u visini od 5.000,00 kuna / 663,61eura, budući da tužitelji tijekom postupka nisu dokazali da je takvo privatno liječenje izvan sustava obuhvaćenog pokrićem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje bilo potrebno, te je sud temeljem pravila o teretu dokazivanja iz čl.221.a ZPP-a zaključio kako tužitelji nisu dokazali osnovanost niti visinu svojeg potraživanja imovinske štete s osnove troškova puta i liječenja izvan sustava zdravstvene zaštite obuhvaćenog pokrićem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, pa je stoga njezino potraživanje neosnovano.

44. Naime, čitanjem i uvidom u zdravstvene kartone pacijenata za 1.-tužitelja i za 2.- tužiteljicu (stranica 84-96, 100-108 i 317-378) sud je utvrdio da su tužiteljima od strane liječnika primarne zdravstvene zaštite izdavani putni nalozi radi potrebe ostvarivanja prava na sekundarnu zdravstvenu zaštitu tj. specijalističko-konzilijarne preglede i bolničku zdravstvenu zaštitu. što spada pod poslove više razine zdravstvene zaštite, te sud zaključuje da je time tužiteljima izvršena naknada troškova puta za odlazak na liječenje koje se provodilo unutar sustava zdravstvene zaštite obuhvaćenog pokrićem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

45. Nadalje, temeljem medicinskog vještačenja sud smatra kako je na nedvojbeni način utvrđeno da 1.-tužitelj ne bi zadobio ozljedu natuknuća glave da je bio vezan sigurnosnim pojasom, dok bi ostale ozljede nastale u istom intenzitetu i obimu, te da bi kod 2.-tužiteljice ozljede glave, vrata i lica bile puno nižeg stupnja da je koristila sigurnosni pojas, slijedom čega sud zaključuje kako u odnosu na nastanak navedenih ozljeda postoji doprinos oboje tužitelja, kao oštećenika, nastanku štete odnosno postoji uzročna veza između nekorištenja pojasa i nastalih ozljeda.

46. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 i 126/2021 – dalje: ZOO) u čl.1100. propisuje da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (st.1.), te da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (st.2.).

47. ZOO u čl.1095.st.1. propisuje da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

48. ZOO u čl.1106. propisuje da se odredbe o doprinosu oštećenika vlastitoj šteti i sniženju naknade koje vrijede za imovinsku štetu na odgovarajući način primjenjuju i na neimovinsku štetu.

49. Odredbe ZOO-a o doprinosu oštećenika vlastitoj šteti koje vrijede za imovinsku štetu sadržane su u čl.1092. kojim je propisano da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu (st.1.), te da kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.

50. ZPP u čl.223.st.1. propisuje da ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

51. Sud se pri određivanju iznosa neimovinske štete pridržavao "Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete" broj: Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, od 29. studenog 2002. godine, kao i Izmjena Orijentacijskih kriterija broj: Su-IV-47/2020-5, od 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. godine, koji su prihvaćen i donijeti od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

52. Odmjeravajući pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke bolove za 1.- tužitelja sud smatra da za ovaj vid štete 1.-tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 5.955,00 kuna / 790,36 eura, uzimajući u obzir intenzitet i trajanje fizičkih bolova utvrđenih po vještaku, dok povremeni bolovi ulaze u smanjenje životne aktivnosti, kao što je utvrđeno iz provedenog medicinskog vještačenja.

53. Nadalje, odmjeravajući pravičnu novčanu naknadu za pretrpljeni strah sud smatra da za ovaj vid štete 1.-tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 10.000,00 kuna / 1.327,23 eura, uzimajući u obzir okolnosti nastanka prometne nesreće tj. frontalni sudar, kao i trajanje i jačina straha.

54. Nadalje, odmjeravajući pravičnu novčanu naknadu za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 1.-tužitelja, sud je cijenio u nalazu i mišljenju utvrđen stupanj smanjenja životne aktivnosti od 5%, dob 1.-tužitelja (rođen 1957.), zatim da je 1.-tužitelj radno aktivna osoba i da je po zanimanju ribar, te sud ocjenjuje da mu zbog smanjene životne aktivnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 15.000,00 kuna / 1.990,84 eura.

55. Slijedom prethodno navedenog, ovaj sud smatra da 1. -tužitelju zbog povrede prava osobnosti pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 30.948,94 kuna / 4.107,63 eura.

56. Razmatrajući vrste i brojnost povreda koje nisu u uzročnoj vezi sa propustom nekorištenja pojasa (istegnuće vratnog segmenta kralježnice, natuk lijevog i desnog koljena, te krvni podljev lijevog bedra) u odnosu na natuk glave u čeonoj regiji, koja ozljeda je uzročnoj vezi sa nekorištenjem pojasa, odnosno da bi, sukladno nalazu i mišljenju vještaka 1. -tužitelj u slučaju korištenja sigurnosnog pojasa u štetnom događaju, izbjegao ozljedu glave u vidu natuknuća glave, a do koje ozljede glave ne bi došlo da je 1.-tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom, dok bi ostale ozljede nastale u istom intenzitetu i obimu, sud je tom dijelu štete utvrdio doprinos 1.-tužitelja od 20%, obzirom da je do tog vida štete došlo najviše zbog protupravne i štetne radnje osiguranika tuženika.

Stoga je sud odmjerenu pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u iznosu od 3.610,72 eura, temeljem čl.1092. u svezi čl.1106. ZOO-a umanjio za doprinos 1. - tužitelja od 20% odnosno za 821,53 eura, što nakon umanjenja iznosi 3.286,10 eura.

57. Vezano uz tuđu pomoć i njegu sud je temeljem medicinskog vještačenja u odnosu na 1.-tužitelja utvrdio kako mu je nakon predmetnog štetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć od ukupno 21 sata, a koja se sastojala u nabavci i spremanju namirnica, pomoći prilikom oblačenja i obuvanja te prilikom održavanja osobne higijene, dok je iz iskaza 1.-tužitelja sud utvrdio da mu je pri tome pomagala njegova kćerka koja je medicinska sestra. Vještak nije naveo da je 1. -tužitelju bila potrebna stručna pomoć iz čega sud zaključuje da se radilo o nestručnoj pomoći.

58. Sud je stoga 1-tužitelju pravo na naknadu imovinske štete po osnovi naknade za tuđu pomoć dosudio temeljem čl.1095.st.1. ZOO-a, dok je visinu naknade odredio slobodnom ocjenom na temelju ovlaštenja iz čl.223. ZPP-a, jer 1.-tužitelj nije predložio dokaze kojima bi sud stekao mogućnost utvrditi neto zaradu osobe za pomoć u kućanstvu i pri odlasku u kupovinu, radi čega je sud uzimajući u obzir da se radi o nestručnoj pomoći člana uže obitelj, te računajući 25,00 kuna za sat tuđe pomoći, 1-tužitelju za ukupno 21 sat priznao iznos od 525,00 kuna / 69,68 eura po osnovi imovinske štete za tuđu pomoć.

59. Nadalje, sud je 1.-tužitelju pravo na naknadu imovinske štete po osnovi uništenih stvari tj. mobitela "samsung", naočala za vid i "Adidas" trenirke, utvrdio temeljem čl.1095.st.1. ZOO-a, te je i u ovom slučaju visinu odredio slobodnom ocjenom na temelju ovlaštenja iz čl.223. ZPP-a, jer smatra da bi utvrđivanje visine novčane svote po vještaku bilo nesvrsishodno i protivno načelu ekonomičnosti budući da bi predvidivi troškovi vještačenja mogli biti približni, pa i premašiti iznos naknade imovinske štete po osnovi uništenih stvari, te je sud za mobitel "samsung" odredio minimalni iznos od 200,00 eura prema katalogu trgovine „Svijet medija“, za naočale za vid minimalni iznos od 170,00 eura prema katalogu trgovine „Ghetaldus optika“, te za trenirku "Adidas" iznos od 75,00 eura prema katalogu trgovine „Intersport“, što ukupno iznosi 445,00 eura .

60. Sud je ukupni iznos imovinske štete 1. -tužitelju, koji se sastoji od naknade za tuđu pomoć i njegu, te naknade za uništene stvari, utvrdio u visini od 514,68 eura.

61. Sud je ukupni iznos štete 1.-tužitelju po osnovi povrede prava osobnosti i imovinske štete utvrdio u iznosu od 3.800,78 eura / 28.636,98 kuna.

62. 1.-tužitelj podnesenom tužbom potražuje ukupni iznos naknade štete u visini od 36.700,00 kuna / 4.870,93 eura, a obzirom da je utvrđeno da je tuženik 1. -tužitelju prije podnošenja tužbe isplatio iznos od 27.900,00 kuna / 3.702,97 eura, nakon umanjenja ukupno utvrđenog iznosa štete od 3.800,78 eura / 28.636,98 kuna, za iznos isplaćene naknade imovinske i neimovinske štete, sud je temeljem čl.1100.st.1. i st.2., čl.1095.st.1., čl.1092. u svezi čl.1106. ZOO-a i čl.223. ZPP-a naložio tuženiku da 1.-tužitelju po osnovi povrede prava osobnosti i imovinske štete isplati ukupni iznos od 97,81 euro / 736,95 kuna, dok je 1-tužitelj odbijen s iznosom od 4.773,12 eura kao neosnovanim, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

63. Nadalje, odmjeravajući pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke bolove za 2.-tužiteljicu sud smatra da za ovaj vid štete 2. -tužiteljici pripada pravična novčana naknada u iznosu od 28.725,00 kuna / 3.812,46 eura, uzimajući u obzir intenzitet i trajanje fizičkih bolova utvrđenih po vještaku.

64. Vezano uz odmjeravanje pravične novčane naknade za pretrpljeni strah sud smatra da za ovaj vid štete 2.-tužiteljici pripada pravična novčana naknada u iznosu od 30.000,00 kuna / 3.981,68 eura, uzimajući u obzir okolnosti nastanka prometne nesreće tj. frontalni sudar pri čemu je vozilo u kojemu se nalazila udareno više s njezine suvozačke strane, kao i trajanje i jačina straha.

65. Nadalje, odmjeravajući pravičnu novčanu naknadu za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 2.-tužiteljice, sud je cijenio u nalazu i mišljenju utvrđen stupanj smanjenja životne aktivnosti od 40%, dob 2.-tužiteljice (rođena 1959.), da se radi o trajnom smanjenju, slijedom čega sud ocjenjuje da joj zbog smanjene životne aktivnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 66.000,00 kuna / 8.759,71 eura.

66. Vezano uz odmjeravanje pravične novčane naknade za duševne bolove zbog naruženosti srednjeg stupnja, koje je uvijek vidljivo, sud smatra da za ovaj vid štete 2.-tužiteljici pripada pravična novčana naknada u iznosu od 33.000,00 kuna / 4.379,85 eura.

67. Slijedom prethodno navedenog, ovaj sud smatra da 2.-tužiteljici zbog povrede prava osobnosti pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 157.725,00 kuna / 20.933,70 eura.

68. Nadalje, razmatrajući vrste i brojnost povreda koje nisu u uzročnoj vezi sa propustom nekorištenja pojasa (prijelom rebara, prijelom na IV. i V. prstu desne šake, razderotina na desnom bedru, te višestruki prijelomi u lijevom gležnju) u odnosu na ozljedu glave (natuknuće mozga sa posljedičnim krvarenjem u moždane ovojnice), vrata (prijelom poprečnog nastavka sedmog vratnog kralješka) i lica (natukunuće glave i lica, te razderotine na glavi, licu i usnicama) koje ozljede su uzročnoj vezi sa nekorištenjem pojasa, te je vještak zaključio da bi kod 2.-tužiteljice ozljede glave, vrata i lica bile puno nižeg stupnja da je koristila sigurnosni pojas, slijedom čega sud ocjenjuje doprinos 2.-tužiteljice vlastitoj šteti u visini od 20%, obzirom da je do tog vida štete došlo najviše zbog protupravne i štetne radnje osiguranika tuženika.

Stoga je sud odmjerenu pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u iznosu od 20.933,70 eura, temeljem čl.1092. u svezi čl.1106. ZOO-a umanjio za doprinos 2.- tužiteljice od 20% odnosno za 4.186,74 eura, što nakon umanjenja iznosi 16.746,96 eura.

69. U odnosu na 2.-tužiteljicu sud je temeljem medicinskog vještačenja utvrdio da joj je nakon predmetnog štetnog događaja u prvom periodu bila potrebna tuđa pomoć od 252 sata (6 tjedana od po 6 sati dnevno u prosjeku), a koja se sastojala u nabavci i spremanju namirnica, prilikom oblačenja i svlačenja, obuvanja, prilikom održavanja osobne higijene, održavanja higijene životnog okoliša te prilikom pratnji na kontrolne preglede liječnika, a u narednom periodu, kad 2. -tužiteljica hoda sa štakom i samostalno je pokretna, bila joj je potrebna tuđa pomoć od 168 sati (6 tjedana od po 4 sata dnevno u prosjeku), a koja se sastojala u nabavci i spremanju namirnica, pomoći pri osobnoj higijeni te pratnji kod odlazaka na fizikalne terapije i kontrolne preglede liječnika, što ukupno iznosi 420 sata na što ukazuje i drugostupanjski sud u toč.19. ukidne odluke, dok je iz iskaza 2.-tužiteljice sud utvrdio da joj je pri tome pomagala njezina kćerka koja je medicinska sestra, kao i suprug, ovdje 1.-tužitelj, a kako vještak nije naveo da je 2.-tužiteljici bila potrebna stručna pomoć, sud zaključuje da se radilo o nestručnoj pomoći.

70. Sud je stoga 2.-tužiteljici pravo na naknadu imovinske štete po osnovi naknade za tuđu pomoć dosudio temeljem čl.1095.st.1. ZOO-a, dok je visinu naknade odredio slobodnom ocjenom na temelju ovlaštenja iz čl.223. ZPP-a, jer 2.-tužiteljica nije predložila dokaze kojima bi sud stekao mogućnost utvrditi neto zaradu osobe za pomoć u kućanstvu i pri odlasku u kupovinu, radi čega je sud uzimajući u obzir da se radi o nestručnoj pomoći člana uže obitelj, te računajući 25,00 kuna za sat tuđe pomoći, 2.-tužiteljici za ukupno 420 sata priznao iznos od 10.500,00 kuna / 1.393,59 eura po osnovi imovinske štete za tuđu pomoć.

71. Premda 2.-tužiteljica u svojem iskazu navodi kako ne zna što je točno od stvari imala sa sobom u trenutku prometne nesreće sudu je logično i životno da je 2. - tužiteljica sa sobom imala barem odjevne predmete i obuću, sve primjereno zimskom godišnjem dobu, radi čega je 2.-tužiteljici utvrdio pravo na naknadu imovinske štete po osnovi uništenih stvari temeljem čl.1095.st.1. ZOO-a, te je i u ovom slučaju visinu odredio slobodnom ocjenom na temelju ovlaštenja iz čl.223. ZPP-a, jer smatra da bi utvrđivanje visine novčane svote po vještaku bilo nesvrsishodno i protivno načelu ekonomičnosti budući da bi predvidivi troškovi vještačenja mogli biti približni, pa i premašiti iznos naknade imovinske štete po osnovi uništenih stvari, što bi po slobodnoj ocjeni ovog suda uključivalo barem 1 bluzu vrijednu minimalno 20,00 eura, 1 zimsku jaknu vrijednu minimalno 60,00 eura, 1 hlače vrijedne minimalno 20,00 eura i 1 cipele za zimski period vrijedne minimalno 45,00 eura, a cijene za odjeću sud je utvrdio uvidom u katalog trgovine „Mana“, dok je cijene obuće utvrdio uvidom u katalog trgovine „Planet obuća“, te je sud za uništene stvari 2.-tužiteljici utvrdio pravo na naknadu u visini od 145,00 eura.

72. Sud je ukupni iznos imovinske štete 2.-tužiteljici, koji se sastoji od naknade za tuđu pomoć i njegu, te naknade za uništene stvari, utvrdio u visini od 1.538,59 eura.

73. Sud je ukupni iznos štete 2.. -tužiteljici po osnovi povrede prava osobnosti i imovinske štete utvrdio u iznosu od 18.285,55 eura / 137.772,48 kuna.

74. 2.-tužiteljica podnesenom tužbom potražuje ukupni iznos naknade štete u visini od 256.773,65 kuna / 34.079,72 eura, a obzirom da je utvrđeno da je tuženik 2. - tužiteljici prije podnošenja tužbe isplatio iznos od 94.778,51 kuna / 12.579,27 eura, nakon umanjenja ukupno utvrđenog iznosa štete od 18.285,55 eura / 137.772,48 kuna, za iznos isplaćene naknade imovinske i neimovinske štete, sud je temeljem čl.1100.st.1. i st.2., čl.1095.st.1., čl.1092. u svezi čl.1106. ZOO-a i čl.223. ZPP-a naložio tuženiku da 2.-tužiteljici po osnovi povrede prava osobnosti i imovinske štete isplati ukupni iznos od 5.706,28 eura / 42.993,97 kuna, dok je 2.-tužiteljica odbijena s iznosom od 28.373,44 eura / 213.779,68 kuna kao neosnovanim, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude.

75. Tužitelji su tužbom zatražili i isplatu zakonske zatezne kamate na iznos naknade štete i to 1.-tužitelj tekućom od dana 12.01.2016. godine, pa do isplate, a 2. - tužiteljica tekućom od dana 27.01.2016. godine, pa do isplate.

Tužitelji su u tužbi (historijatu toč.III. i toč.V) naveli da su se obratili tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete, temeljem čega je tuženik isplatio 1. -tužitelju iznos od 19.800,00 kuna, a 2.-tužiteljici iznos od 40.064,20 kuna, međutim u spis nisu priložili pisani odštetni zahtjev tuženiku, niti postoje bilo kakvi pisani dokazi u spisu iz kojih bi se moglo utvrditi kada su se tužitelji obratili tuženiku s odštetnim zahtjevom. U slučaju kada postoji odgovornost osiguratelja za naknadu štete, pri odlučivanju o tijeku zateznih kamata na dosuđenu štetu treba primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, koji u odredbi čl. 12. st. 1. i 4. propisuje da oštećeniku pripada i pravo na zateznu kamatu u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a navedeno pravno stajalište zauzeo je Vrhovni sud RH u svojim odlukama Rev 934/14-2, Rev 550/14-2, Rev 1048/2014-2, Rev 1910/2017-2 i dr., pa ga stoga prihvaća i ovaj sud. U slučaju kada postoji odgovornost osiguratelja za naknadu štete, pri odlučivanju o tijeku zateznih kamata na dosuđenu štetu treba primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, koji u odredbi čl. 12. st. 1. i 4. propisuje da oštećeniku pripada i pravo na zateznu kamatu u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a navedeno pravno stajalište zauzeo je Vrhovni sud RH u svojim odlukama Rev 934/14-2, Rev 550/14-2, Rev 1048/2014-2, Rev 1910/2017-2 i dr., pa ga stoga prihvaća i ovaj sud. Sukladno naprijed navedenom, člankom 12. stavkom 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023) propisano je da odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne, dok je stavkom 4. istog članka propisano da u slučaju neizvršenja te obveze (isplate naknade štete u roku) oštećena osoba tj. tužiteljica, uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

Međutim, kako tužitelji tijekom postupka nisu dokazivali kada je odštetni zahtjev podnesen, niti su predlagali dokaze u tu svrhu, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl.221.a ZPP-a utvrdio da tužiteljima nije moguće dosuditi zatezne kamate na štetu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

Ali budući da tužiteljima ipak pripada pravo na zateznu kamatu, sud je tužiteljima dosudio zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe, 09. listopada 2018. godine. To iz razloga jer je sukladno čl.1089.st.2. ZOO-a za naknadu imovinske štete propisano da se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo, te čl.1103. ZOO-a kojim je za naknadu neimovinske štete propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

Kako su tužitelji tužbenim zahtjevom zatražili iznos ukupne štete tj. imovinske i neimovinske zajedno u jednom iznosu, bez posebnog razdvajanja na iznos imovinske štete u odnosu na iznos neimovinske štete, sud je stoga tužiteljima temeljem čl.1089.st..2 i čl.1103. ZOO-a dosudio zatezne kamate na ukupni iznos štete (imovinski i neimovinski) od dana podnošenja tužbe, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom I i točkom II izreke ove presude.

76. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154.st.2. ZPP-a o djelomičnom uspjehu u sporu u svezi s čl.155.st.1. ZPP-a kojim je propisano da će sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

77. U ovoj parnici 1.-tužitelj je djelomično uspio sa svojim tužbenim zahtjevom, te je sud troškove parničnog postupka utvrdio sukladno čl.154.st.2. u vezi čl.155. ZPP- a. Obzirom na istaknuti tužbeni zahtjev od 36.700,00 kuna / 4.870,93 eura, te dosuđeni tužbeni zahtjev od 97,81 euro / 736,95 kuna, 1.-tužitelj je uspio u ovoj parnici u omjeru od 2 %, dok je tuženik uspio u omjeru od 98 %.

Razlika uspjeha u sporu utvrđuje se u omjeru od 96 % u korist tuženika.

78. Nadalje, i 2.-tužiteljica je djelomično uspjela sa svojim tužbenim zahtjevom, te je sud i u odnosu na 2.-tužiteljicu troškove parničnog postupka utvrdio sukladno čl.154.st.2. u vezi čl.155. ZPP-a, te obzirom na istaknuti tužbeni zahtjev od 256.773,65 kuna / 34.079,72 eura, te dosuđeni tužbeni zahtjev od 5.706,28 eura / 42.993,97 kuna, 2.-tužiteljica je uspjela u ovoj parnici u omjeru od 17 %, dok je tuženik uspio u omjeru od 83 %.

Razlika uspjeha u sporu utvrđuje se u omjeru od 66% u korist tuženika.

79. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 37/2023 - dalje: Tarifa) Tbr.52.st.3. propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, u Tbr.54. propisano je da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, u Tbr.7.st.1. propisano je da za naznačenu vrijednost predmeta spora odvjetniku pripada nagrada u visini od 100 bodova, te mu pripada povišenje tarifnih stavaka za drugu i svaku sljedeću osobu za 10 %, što bi iznosilo 110 bodova, po Tbr.40.st.1. Tarife, te da po Tbr.46 Tarife na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima od 25%.

80. Tuženiku, koji je u većoj mjeri uspio u parnici, se utvrđuju pojedinačni troškovi kako slijedi:

- za sastav odgovora tužbu u visini od 500 bodova što iznosi 1.000,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- za zastupanje na ročištu dana 13.06.2019. u iznosu od 500 bodova što iznosi 1.000,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife,

- za zastupanje na ročištu dana 29.10.2019. u iznosu od 500 bodova što iznosi 1.000,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife,

- za zastupanje na ročištu dana 23.01.2020. u iznosu od 500 bodova što iznosi 1.000,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife,

- za zastupanje na ročištu dana 18.06.2020. u iznosu od 500 bodova što iznosi 1.000,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife,

- za zastupanje na ročištu dana 24.02.2021. u iznosu od 500 bodova što iznosi 1.000,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife,

- za zastupanje na ročištu dana 04.05.2022. u iznosu od 500 bodova što iznosi 1.000,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife,

- za zastupanje na ročištu dana 27.10.2022. u iznosu od 500 bodova što iznosi 1.000,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife,

- za zastupanje na ročištu dana 14.04.2025. u iznosu od 500 bodova što iznosi 1.000,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife,

- za sastav tri obrazložena podneska od 25.11.2019., 19.01.2021 i 20.02.2025. u iznosu od 500 bodova što ukupno iznosi 3.000,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- PDV od 25% na obavljene radnje u iznosu od 3.000,00 eura,

- troškovi vještačenja u stvarno utrošenom iznosu od 971,26 eura,

- odnosno ukupno priznata visina prvostupanjskog postupka tuženiku iznosi 15.971,26 eura.

81. Budući da je Županijski sud u Zadru, kao sud drugog stupnja, rješenjem poslovni broj: Gž-735/2023-3, od 14. siječnja 2025. godine, naložio prvostupanjskom sudu da odluči o troškovima žalbenog dijela postupka, sud utvrđuje kako su tužitelji i tuženik izjavljenim žalbama uspjeli u cijelosti budući da je po izjavljenim žalbama drugostupanjski sud odlučio da se ukida presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj Pn-167/2019-77 od 1. prosinca 2022., ispravljena rješenjem od 9. ožujka 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave, te je sud temeljem čl.166.st.3. ZPP-a tužiteljima priznao troškove žalbenog postupka kako slijedi:

- za sastav žalbe u iznosu od 1.375,00 eura (550 bodova s povećanjem od 25 % po Tbr.10. toč.1. i Tbr.40.st.1. Tarife ),

- PDV na obavljene radnje od 25% u ukupnom iznosu od 343,75 eura (po Tbr.46. Tarife),

- za sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 1.327,22 eura po Tar.br.3.st.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/2019 i 92/2021).

odnosno ukupno priznata visina žalbenog postupka tužiteljima iznosi 3.045,97 eura.

82. Temeljem čl.166.st.3. ZPP-a tuženiku je sud priznao troškove žalbenog postupka kako slijedi:

- za sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 eura (500 bodova s povećanjem od 25 % po Tbr.10. toč.1. Tarife),

- PDV na obavljene radnje od 25% u ukupnom iznosu od 312,50 eura (po Tbr.46. Tarife),

- za sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 282,37 eura po Tar.br.3.st.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/2019 i 92/2021).

odnosno ukupno priznata visina žalbenog postupka tuženiku iznosi 1.844,87 eura.

83. Ukupno priznata visina troškova parničnog postupka tuženiku za prvostupanjski i žalbeni postupak iznosi 17.816,13 eura.

84. Sud je izvršio prijeboj žalbenih troškova tužitelja s troškovima tuženika, koji je u većoj mjeri uspio u parnici, te se tuženiku po osnovi troškova parničnog postupka utvrđuje iznos od 14.770,16 eura.

85. Obzirom da su tuženici suparničari (obični formalni suparničari-op.suda), od kojih je svaki od njih u ovoj parnici samostalna stranka u smislu članka 200. ZPP-a, te obzirom da postoji znatna razlika u pogledu njihova udjela u predmetu spora, jer je 1.-tužitelj tužbom potraživao iznos od 36.700,00 kuna / 4.870,93 eura, dok je 2. - tužiteljica potraživala iznos od 256.773,65 kuna / 34.079,72 eura, što je 6 puta više od 1.-tužitelja, sud je troškove podijelio razmjerno njihovom udjelu u predmetu spora sukladno čl.161.st.2. ZPP-a na način da je 1.-tužitelj dužan tuženiku nadoknaditi 1/6 dosuđenih troškova što iznosi 2.461,70 eura, a 2.-tužiteljica 5/6 što iznosi 12.308,46 eura, slijedom čega je sud je temeljem čl.154.st.2., čl.155.st.1. i čl.161.st.2. ZPP-a odlučio kao pod točkom III i točkom IV izreke ove presude.

86. Zakonska zatezna kamata na trošak parničnog postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naloženo plaćanje troškova postupka sukladno čl.151.st.3. ZPP-a.

87. Visina stope zatezne kamate na trošak parničnog postupka određena je po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023).

88. Sud je temeljem čl.328.st.1. ZPP-a odredio rok u trajanju od 15 dana u kojem su parnične stranke dužne dobrovoljno izvršiti naložene činidbe.

U Bujama – Buie, 15. svibnja 2025. godine

Sudac:

Sven Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud Zadru.

Dostaviti:

1. Tužiteljima, putem punomoćnika,

2. Tuženiku, putem punomoćnika.