1

Poslovni broj Gž-2879/2020-3

Poslovni broj Gž-2879/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R VA T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. z. V. ž., OIB:…., zastupanog po punomoćniku B. S., odvjetniku u L., protiv tuženice L. T., vlasnice P. o. o. m. I., OIB:…., zastupane po  punomoćniku mr. M. P., odvjetniku u V., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Povrv-73/2020 od 23. lipnja 2020., na sjednici vijeća 22. studenog 2023.,

p r e s u d i o   j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Povrv-73/2020 od 23. lipnja 2020.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika K. R. iz L., posl.br. Ovrv-91/2015 od 21. prosinca 2015, u cijelosti. Točkom II. izreke je naloženo tužitelju da tuženici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.125,00 kn/812,93 EUR[1].

2. Protiv presude suda prvog stupnja žali se tužitelj, pozivajući se na zakonske žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.– dalje: ZPP), predlažući presudu suda prvog stupnja preinačiti u smislu

žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. ZPP-a u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da nije ostvarena niti jedna od bitnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a.

6. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju ukazuje tužitelj da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno da nema razloge o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi da su u suprotnosti s izrekom presude te stanjem spisa. To stoga jer presuda nema nedostataka, ista sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, slijedom čega ju je moguće ispitati.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu nepodmirene naknade za korištenje poslovnog prostora na lokaciji u I., za razdoblje od listopada 2014. do lipnja 2015. u mjesečnom iznosu od 1.562,50 kn.

8. Polazeći od utvrđenih i između stranaka nespornih činjenica, sud prvog stupnja utvrđuje da je 30. ožujka 2011. između tuženice kao zakupca i tužitelja kao zakupodavca sklopljen Ugovor o zakupu prostora i opreme kojim se sukladno odredbi čl. 2. istog V. ž. kao koncedent obvezala plaćati zakupninu za poslovni prostor i opremu koju koristi tuženica kao koncesionar za potrebe obavljanja zdravstvene djelatnosti (opće medicine u privatnoj praksi), što je bilo u skladu s tada važećom odredbom čl. 41. st. 10. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" br. 150/08.-dalje: ZZZ), a kojom je bilo propisano da koncedent plaća zakupninu za obavljanje djelatnosti koncesionara.

8.1. Uvidom u Sporazum o raskidu Ugovora o međusobnim pravima i obvezama na području primarne zdravstvene zaštite od 30. lipnja 2014., sklopljen između Varaždinske županije i tužitelja, utvrđuje da su stranke u odredbi čl. 3. predmetnog Sporazuma raskinule Ugovor o koncesiji o međusobnim pravima i obvezama na području primarne zdravstvene zaštite od 2. svibnja 2011., a kojim je uređeno izvršenje obveze V. ž. kao davatelja koncesije da tužitelju podmiruje mjesečne zakupnine za koncesionare koji obavljaju djelatnost u prostoru tužitelja na temelju odredbe čl. 41. st. 10. ZZZ s danom 30. lipnja 2014.

8.2. Uvidom u dopis tužitelja od 20. lipnja 2014., sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj koncesionarima dostavio Anekse ugovora o zakupu prostora i opreme, obzirom na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-I-2665/2009, U-I-3118/2011 od 30. siječnja 2014. kojom je ukinuta odredba čl. 41. st. 10. ZZZ-a, temeljem koje je za zakupce zakupninu plaćala V. ž., pri čemu da je nesporno da predmetni Aneks kojim se mijenja odredba čl. 2. Ugovora o zakupu prostora i opreme broj 1-67-12/2011 od 30. ožujka 2011., tuženica nije potpisala.

8.3. Sud prvog stupnja također utvrđuje da Ugovor o zakupu prostora i opreme od 30. ožujka 2011. između stranaka nije mijenjan niti raskinut, slijedom čega zaključuje da između stranaka i dalje egzistira pravno valjani Ugovor o zakupu od 30. ožujka 2011. prema kojem tuženica nije obveznik plaćanja zakupnine, slijedom toga ocjenjuje tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim te odlučuje kao u toč. I. izreke pobijane presude.

8.4. Odluku o parničnom trošku, prvostupanjski sud donosi na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15-dalje: Tarifa).

8.5. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio da je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ukinuta odredba čl. 41. st. 10. ZZZ, a koja se izravno odnosi na odredbu  čl. 2. predmetnog Ugovora prema kojoj je kao obveznik plaćanja zakupnine određen koncedent V. ž., a ne tuženica kao koncesionar, međutim da ta odluka nema učinka na predmetni Ugovor u smislu da bi dovela do ništetnosti Ugovora, već ima značaj izvanredne okolnosti nastale nakon sklapanja ugovora kao osnove za izmjenu ugovorne odredbe u pogledu obveznika plaćanja zakupnine ili za raskid ugovora uslijed promijenjenih okolnosti, pa su nakon odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske u odnosu na taj uglavak bile ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu odredbe čl. 369. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.-dalje: ZOO).

9. Kako je nesporno da stranke nisu sklopile Aneks ugovora u pogledu osobe obveznika plaćanja zakupnine, niti je tužitelj dokazao da je predmetni ugovor izmijenjen ili raskinut uslijed promijenjenih okolnosti, to se pravilnom ukazuje ocjena suda prvog stupnja da je i dalje na snazi predmetni ugovor prema kojem tuženica nije dužna tužitelju plaćati zakupninu za utuženi period. U situaciji kada tuženica poslovni prostor tužitelja koristi na temelju Ugovora o zakupu, tada se neosnovanim ukazuju žalbene tvrdnje tužitelja da bi tuženica bila obvezna podmiriti naknadu za korištenje predmetnog poslovnog prostora prema pravilima o stjecanju bez osnove.

10. Slijedom iznijetog, kako tuženica nije u obvezi plaćati zakupninu prema Ugovoru o zakupu, to je pravilno sud prvog stupnja utvrdio neosnovanim zahtjev tužitelja za isplatu zakupnine u iznosu od 13.437,50 kn i shodno tomu sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi javnog bilježnika, pa je time i materijalno pravo pravilno primijenjeno.

11. Pravilna i zakonita je i odluka o parničnim troškovima jer se temelji na pravilnoj primjeni odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

12. Iz navedenih razloga je trebalo žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu te u skladu s odredbom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

13. Budući da tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, to mu u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a ne pripada pravo na naknadu troškova tog postupka, slijedom čega je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

U Rijeci 22. studenog 2023.

           Predsjednik vijeća

                                                                       Duško Abramović, v.r.