Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-321/2019-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, po sutkinji Andrei Dujmenović Iveljić, u pravnoj stvari tužitelja CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mariu Gerstneru, odvjetniku iz Kutine, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:025535697732, zastupan po punomoćniku Vici Mandariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mandarić & Einwalter iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 15. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su nepoštene i stoga ništetne i bez pravnog učinka odredbe iz Ugovora o kreditu od 21.10.2005. broj: 9010789676 sklopljen između tuženika Privredne banke Zagreb d.d. kao Kreditora i tužitelja CU kao korisnika kredita, i to:

- članak 4.1.kojim je određeno da se tužitelj kao Korisnik kredita obvezuje platiti tuženiku kao Kreditoru kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,55% godišnje.

- članak 7.2. kojim je ugovoreno da se kredit u iznosu 85.360,00 CHF i kamata iz točke 4. tog Ugovora otplaćuje u 240 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti.

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju iznos od 4.948,33 EUR s osnova ništetnih odredaba Ugovora od 21.10.2005. - odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedinačni niže navedeni iznos koje teku od dana svake pojedine isplate tuženiku do isplate ukupnog iznosa po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje do 31.12.2007., po stopi sukladno čl. 29. st .2. ZOO od 14% godišnje počev od 01.01.2008. do 30.06.2011., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011. do 31.07.2015. i po stopi od 8,14% godišnje koja teče od 01.08.2015. po stopi propisanoj čl. 29.,st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koje teku na pojedine iznose po dospijeću do 31.12.2022.g., a od 01.01.2023.g. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena od:

39,79 eur sa zzk od 16.08.2007. pa do isplate

39,74 eur sa zzk od 14.09.2007. pa do isplate

38,88 eur sa zzk od 16.10.2007. pa do isplate

39,81 eur sa zzk od 14.11.2007. pa do isplate

39,02 eur sa zzk od 14.12.2007. pa do isplate

40,17 eur sa zzk od 15.01.2008. pa do isplate

69,52 eur sa zzk od 15.02.2008. pa do isplate

72,43 eur sa zzk od 18.03.2008. pa do isplate

70,93 eur sa zzk od 15.04.2008. pa do isplate

68,87 eur sa zzk od 14.05.2008. pa do isplate

69,15 eur sa zzk od 16.06.2008. pa do isplate

68,61 eur sa zzk od 14.07.2008. pa do isplate

68,13 eur sa zzk od 13.08.2008. pa do isplate

68,59 eur sa zzk od 16.09.2008. pa do isplate

70,41 eur sa zzk od 15.10.2008. pa do isplate

72,05 eur sa zzk od 17.11.2008. pa do isplate

69,62 eur sa zzk od 17.12.2008. pa do isplate

75,62 eur sa zzk od 15.01.2009. pa do isplate

76,60 eur sa zzk od 18.02.2009. pa do isplate

73,38 eur sa zzk od 17.03.2009. pa do isplate

73,81 eur sa zzk od 15.04.2009. pa do isplate

73,86 eur sa zzk od 13.05.2009. pa do isplate

72,42 eur sa zzk od 16.06.2009. pa do isplate

80,89 eur sa zzk od 16.07.2009. pa do isplate

80,14 eur sa zzk od 14.08.2009. pa do isplate

81,02 eur sa zzk od 15.09.2009. pa do isplate

79,86 eur sa zzk od 15.10.2009. pa do isplate

80,54 eur sa zzk od 16.11.2009. pa do isplate

80,12 eur sa zzk od 15.12.2009. pa do isplate

81,80 eur sa zzk od 15.01.2010. pa do isplate

82,74 eur sa zzk od 15.02.2010. pa do isplate

82,34 eur sa zzk od 15.03.2010. pa do isplate

83,55 eur sa zzk od 15.04.2010. pa do isplate

85,39 eur sa zzk od 14.05.2010. pa do isplate

85,47 eur sa zzk od 15.06.2010. pa do isplate

88,35 eur sa zzk od 16.07.2010. pa do isplate

87,89 eur sa zzk od 16.08.2010. pa do isplate

92,55 eur sa zzk od 15.09.2010. pa do isplate

89,47 eur sa zzk od 15.10.2010. pa do isplate

74,55 eur sa zzk od 15.11.2010. pa do isplate

77,04 eur sa zzk od 15.12.2010. pa do isplate

73,21 eur sa zzk od 14.01.2011. pa do isplate

71,32 eur sa zzk od 16.02.2011. pa do isplate

72,90 eur sa zzk od 16.03.2011. pa do isplate

71,04 eur sa zzk od 14.04.2011. pa do isplate

62,04 eur sa zzk od 13.05.2011. pa do isplate

64,52 eur sa zzk od 15.06.2011. pa do isplate

67,42 eur sa zzk od 15.07.2011. pa do isplate

58,05 eur sa zzk od 16.08.2011. pa do isplate

53,21 eur sa zzk od 15.09.2011. pa do isplate

51,70 eur sa zzk od 14.10.2011. pa do isplate

51,43 eur sa zzk od 14.11.2011. pa do isplate

51,65 eur sa zzk od 15.12.2011. pa do isplate

52,66 eur sa zzk od 13.01.2012. pa do isplate

52,96 eur sa zzk od 15.02.2012. pa do isplate

52,36 eur sa zzk od 15.03.2012. pa do isplate

52,15 eur sa zzk od 13.04.2012. pa do isplate

52,31 eur sa zzk od 15.05.2012. pa do isplate

52,45 eur sa zzk od 14.06.2012. pa do isplate

54,24 eur sa zzk od 13.07.2012. pa do isplate

53,89 eur sa zzk od 14.08.2012. pa do isplate

52,80 eur sa zzk od 14.09.2012. pa do isplate

53,57 eur sa zzk od 15.10.2012. pa do isplate

53,70 eur sa zzk od 14.11.2012. pa do isplate

53,24 eur sa zzk od 14.12.2012. pa do isplate

52,70 eur sa zzk od 15.01.2013. pa do isplate

52,12 eur sa zzk od 14.02.2013. pa do isplate

52,07 eur sa zzk od 15.03.2013. pa do isplate

52,86 eur sa zzk od 15.04.2013. pa do isplate

51,39 eur sa zzk od 14.05.2013. pa do isplate

51,02 eur sa zzk od 13.06.2013. pa do isplate

50,83 eur sa zzk od 12.07.2013. pa do isplate

50,85 eur sa zzk od 14.08.2013. pa do isplate

50,87 eur sa zzk od 12.09.2013. pa do isplate

51,16 eur sa zzk od 14.10.2013. pa do isplate

51,06 eur sa zzk od 13.11.2013. pa do isplate

51,45 eur sa zzk od 13.12.2013. pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju iznos od 6.176,06 EUR s osnova ništetnih odredaba Ugovora o kreditu od 21.10.2005. odredaba o valutnoj klauzuli zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki niže naznačeni pojedinačni iznos koje teku od dana svake pojedine isplate tuženiku do isplate ukupnog iznosa po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje do 31.12.2007., po stopi sukladno čl. 29. st .2. ZOO od 14% godišnje počev od 01.01.2008. do 30.06.2011., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011. do 31.07.2015. i po stopi od 8,14% godišnje koja teče od 01.08.2015. po stopi propisanoj čl. 29.,st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koje teku na pojedine iznose po dospijeću do 31.12.2022.g., a od 01.01.2023.g. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena od:

1,26 eur sa zzk od 17.11.2005. pa do isplate

11,88 eur sa zzk od 15.01.2009. pa do isplate

16,04 eur sa zzk od 18.02.2009. pa do isplate

4,65 eur sa zzk od 13.03.2009. pa do isplate

3,89 eur sa zzk od 17.03.2009. pa do isplate

6,75 eur sa zzk od 15.04.2009. pa do isplate

7,48 eur sa zzk od 13.05.2009. pa do isplate

1,42 eur sa zzk od 16.06.2009. pa do isplate

3,56 eur sa zzk od 16.07.2009. pa do isplate

1,02 eur sa zzk od 14.08.2009. pa do isplate

5,14 eur sa zzk od 15.09.2009. pa do isplate

0,72 eur sa zzk od 15.10.2009. pa do isplate

4,26 eur sa zzk od 16.11.2009. pa do isplate

3,09 eur sa zzk od 15.12.2009. pa do isplate

10,38 eur sa zzk od 15.01.2010. pa do isplate

14,51 eur sa zzk od 15.02.2010. pa do isplate

13,52 eur sa zzk od 15.03.2010. pa do isplate

18,60 eur sa zzk od 15.04.2010. pa do isplate

25,69 eur sa zzk od 14.05.2010. pa do isplate

26,52 eur sa zzk od 15.06.2010. pa do isplate

3,18 eur sa zzk od 13.07.2010. pa do isplate

36,53 eur sa zzk od 16.07.2010. pa do isplate

3,90 eur sa zzk od 14.08.2010. pa do isplate

35,61 eur sa zzk od 16.08.2010. pa do isplate

49,98 eur sa zzk od 15.09.2010. pa do isplate

22,58 eur sa zzk od 11.10.2010. pa do isplate

30,19 eur sa zzk od 15.10.2010. pa do isplate

56,83 eur sa zzk od 15.11.2010. pa do isplate

2,07 eur sa zzk od 10.12.2010. pa do isplate

61,31 eur sa zzk od 15.12.2010. pa do isplate

65,64 eur sa zzk od 14.01.2011. pa do isplate

4,09 eur sa zzk od 11.02.2011. pa do isplate

63,04 eur sa zzk od 16.02.2011. pa do isplate

70,94 eur sa zzk od 16.03.2011. pa do isplate

63,24 eur sa zzk od 14.04.2011. pa do isplate

73,97 eur sa zzk od 13.05.2011. pa do isplate

86,64 eur sa zzk od 15.06.2011. pa do isplate

99,90 eur sa zzk od 15.07.2011. pa do isplate

10,36 eur sa zzk od 10.08.2011. pa do isplate

126,31 eur sa zzk od 16.08.2011. pa do isplate

100,89 eur sa zzk od 15.09.2011. pa do isplate

16,39 eur sa zzk od 10.10.2011. pa do isplate

73,68 eur sa zzk od 14.10.2011. pa do isplate

91,57 eur sa zzk od 14.11.2011. pa do isplate

8,42 eur sa zzk od 15.11.2011. pa do isplate

93,89 eur sa zzk od 15.12.2011. pa do isplate

101,03 eur sa zzk od 13.01.2012. pa do isplate

103,78 eur sa zzk od 15.02.2012. pa do isplate

101,05 eur sa zzk od 15.03.2012. pa do isplate

100,69 eur sa zzk od 13.04.2012. pa do isplate

102,60 eur sa zzk od 15.05.2012. pa do isplate

104,36 eur sa zzk od 14.06.2012. pa do isplate

101,60 eur sa zzk od 13.07.2012. pa do isplate

102,98 eur sa zzk od 14.08.2012. pa do isplate

3,10 eur sa zzk od 05.09.2012. pa do isplate

97,22 eur sa zzk od 14.09.2012. pa do isplate

82,28 eur sa zzk od 15.10.2012. pa do isplate

21,10 eur sa zzk od 08.11.2012. pa do isplate

104,86 eur sa zzk od 14.11.2012. pa do isplate

103,10 eur sa zzk od 14.12.2012. pa do isplate

100,77 eur sa zzk od 15.01.2013. pa do isplate

98,19 eur sa zzk od 14.02.2013. pa do isplate

98,97 eur sa zzk od 15.03.2013. pa do isplate

104,71 eur sa zzk od 15.04.2013. pa do isplate

96,83 eur sa zzk od 14.05.2013. pa do isplate

95,24 eur sa zzk od 13.06.2013. pa do isplate

95,45 eur sa zzk od 12.07.2013. pa do isplate

96,78 eur sa zzk od 14.08.2013. pa do isplate

98,10 eur sa zzk od 12.09.2013. pa do isplate

80,65 eur sa zzk od 14.10.2013. pa do isplate

20,64 eur sa zzk od 02.11.2013. pa do isplate

101,77 eur sa zzk od 13.11.2013. pa do isplate

105,45 eur sa zzk od 13.12.2013. pa do isplate

113,26 eur sa zzk od 14.01.2014. pa do isplate

102,86 eur sa zzk od 18.02.2014. pa do isplate

104,03 eur sa zzk od 12.03.2014. pa do isplate

103,16 eur sa zzk od 14.04.2014. pa do isplate

99,97 eur sa zzk od 13.05.2014. pa do isplate

100,62 eur sa zzk od 12.06.2014. pa do isplate

103,05 eur sa zzk od 14.07.2014. pa do isplate

104,02 eur sa zzk od 13.08.2014. pa do isplate

104,37 eur sa zzk od 12.09.2014. pa do isplate

83,97 eur sa zzk od 14.10.2014. pa do isplate

108,43 eur sa zzk od 12.11.2014. pa do isplate

109,09 eur sa zzk od 12.12.2014. pa do isplate

109,40 eur sa zzk od 13.01.2015. pa do isplate

109,37 eur sa zzk od 12.02.2015. pa do isplate

109,37 eur sa zzk od 12.03.2015. pa do isplate

109,37 eur sa zzk od 14.04.2015. pa do isplate

109,37 eur sa zzk od 13.05.2015. pa do isplate

109,37 eur sa zzk od 12.06.2015. pa do isplate

109,37 eur sa zzk od 14.07.2015. pa do isplate

109,37 eur sa zzk od 12.08.2015. pa do isplate

109,37 eur sa zzk od 14.09.2015. pa do isplate.

IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim se traži da se utvrdi da su nepoštene i stoga ništetne i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu od 21.10.2005. broj: 9010789676 sklopljen između tuženika Privredne banke Zagreb d.d. kao Kreditora i tužitelja CU kao korisnika kredita, i to: članak 1., članak 4.2., članak 6., članak 7.1., članak 8.3., članak 10., članak 12.7., članak 12.8., članak 12.9. i članak 12.10., te odredbe Dodatka Ugovoru o kreditu broj: 9010789676 od 14.12.2015. i to: članak 2. stavak 2, članak 3., članak 5., članak 6. stavak 1., članak 6. stavak 3., članak 6. stavak 5. i članak 7. stavak 2.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika usmjeren na postojanje potraživanja istaknutog radi prebijanja, istaknutog u visini od 21.183,37 kuna/2.811,52 EUR[1] .

VI. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.899,45 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude, odnosno od 15. svibnja 2025., po stopi propisanoj čl. 29.st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koje teku na pojedine iznose po dospijeću do 31.12.2022.g., a od 01.01.2023.g. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom, kao kreditorom, sklopio Ugovor o kreditu broj: 9010789676 (dalje: Ugovor o kreditu) za iznos kredita od 85.360,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke na dan korištenja kredita (članak 1. Ugovora). Prema članku 4.1. Ugovora o kreditu tužitelj se obvezao tuženiku platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, a koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 4,55 % godišnje. U članku 7.2. Ugovora o kreditu ugovoreno je da će se kredit i kamata otplaćivati u 240 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora o kreditu. U istom članku navedeno je da u slučaju promjene kamatne stope iz članka 4. Ugovora o kreditu tužitelj pristaje da tuženik povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. Nakon sklapanja Ugovora došlo je do porasta stope ugovorene kamate. Rast kamate odgovarao je i porastu vrijednosti ugovorene valute CHF, tako da je mjesečni anuitet kredita koji je tužitelj bio dužan platiti tuženiku na nedozvoljen i nepošten način znatno porastao. Stoga je otplata predmetnog kredita postala znatno financijsko opterećenje za tužitelja, nominalno znatno veće u odnosu na prvotno ugovorene uvjete kredita prilikom sklapanja Ugovora o kreditu. Člankom 12. točka 9. Ugovora o kreditu određeno je da potpisom tog Ugovora korisnik kredita i založni dužnici izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF. Riječ je o jednostranom postupanju tuženika koje je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Tuženik je iskoristio potrebu tužitelja za financijskim sredstvima i nedovoljno poznavanje ekonomske znanosti te je ponudio tužitelju sklapanje predmetnog Ugovora prikazujući Ugovor o kreditu u valuti CHF kao povoljniji u odnosu na valutu EUR zbog niže kamatne stope i povoljnijeg tečaja. Djelatnici tuženika nisu spomenuli tužitelju da bi moglo doći do promjene tečaja CHF-a i posljedično povećanja ugovorenog mjesečnog obroka otplate. Također tužitelj nije upozoren na pravne posljedice ugovaranja promjenjive kamatne stope. Iznos ugovorene kamate tužitelju kao potrošaču je bio nerazumljiv jer je vezan za tečaj CHF i odluku banke. Propuštanje davanja odgovarajućih informacija potrošačima u predugovornoj fazi čini odredbe Ugovora o kreditu o kojima se nije pojedinačno pregovaralo nerazumljivim , pa iste podliježu testu poštenosti. Tužitelj je s tuženikom 14. prosinca 2015. sklopio i Dodatak Ugovoru o kreditu broj: 9010789676 (dalje: Dodatak ) kojim je izvršena konverzija. Navedeni Dodatak, zbog okolnosti pod kojima je sklopljen te činjenice da je tuženik iskoristio položaj tužitelja kao slabije strane i njegovu financijsku ovisnost o tuženiku, sadrži nepoštene ugovorne odredbe sukladno Zakonu o zaštiti potrošača i Direktivi Vijeća 93/13/EEZ ( i to odredbe članka 3., članka 5., članka 6. stavak 1., članka 6. stavak 3., članka 6. stavak 5. i članka 7. stavak 2. Dodatka). Tužitelj smatra da su odredbama Ugovora o kreditu i odredbama Dodatka povrijeđena prava tužitelja kao potrošača. Tužitelj ukazuje da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu, pod poslovnim brojem: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalih, ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Navedenom presudom pod točkom II. izreke potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke I. izreke u kojoj je utvrđeno da je Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Nadalje, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu, pod poslovnim brojem: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je pod točkom I. izreke potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u točki I. izreke u kojoj je utvrđeno da je Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj se, u skladu s odredbom članka 502. c Zakona o parničnom postupku, poziva na pravno utvrđenje iz navedene presude kojom je utvrđena ništetnost odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i ništetnost odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Tužitelj se poziva i na presudu Suda Europske unije broj: C-118/17. Tužitelj smatra da su odredbe o iznosu kredita, ugovorenoj kamati i valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne. Tužitelj kao potrošač nije imao mogućnost pregovora o navedenim odredbama Ugovora o kreditu i odredbama Dodatka, niti je od strane tuženika bio informiran o parametrima i uvjetima pod kojima dolazi do promjene kamatne stope i rizičnosti promjene tečaja valute CHF. Prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, tužitelj nije bio na jasan, razumljiv i nedvojben način od strane tuženika informiran o ekonomskim posljedicama koje za njega proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule u CHF-u i promjenjive kamatne stope. Sve navedeno uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužitelj traži da se utvrde ništetnim sljedeće odredbe Ugovora o kreditu: članak 1., članak 4.1., članak 4.2., članak 6., članak 7.1., članak 7.2., članak 8.3., članak 12.7., članak 12.8., članak 12.9., članak 12.10., te odredbe Dodatka i to članak 3., članak 5., članak 6.1., članak 6.3., članak 6.5. i članak 7.2.Tužitelj s osnove ništetnih odredba promjenjivoj kamatnoj stopi potražuje iznos od 26.845,00 kuna i s osnova ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli iznos od 50.781,00 kuna.

1.1. Konačno određenim tužbenim zahtjevom, nakon provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj po osnovi ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi potražuje iznos od 4.948,33 EUR, a s osnove ništetniih odredaba o valutnoj klauzuli, iznos od 6.176,06 EUR.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužitelj nema pravni interes za podizanje tužbe u ovom predmetu jer je između tužitelja i tuženika 14. prosinca 2015. sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu kojim se Ugovor konvertira u Ugovor o kreditu denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Tuženik dalje navodi da tužitelj nije dokazao da je predmetni Ugovor o kreditu sklopio u svojstvu potrošača te ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja. Vezano za valutnu klauzulu tuženik ističe da je valutna klauzula zakoniti, ustaljeni i svakodnevno korišteni institut. Tvrdnja tužitelja da odredba o valutnoj klauzuli predstavlja ništetnu ugovornu odredbu temelji se na pogrešnom tumačenju presuda Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda. Sudske odluke u sporovima za zaštitu kolektivnih interesa obvezuju sudove samo u pojedinačnim postupcima radi naknade štete, a u predmetnom slučaju radi se o postupku radi isplate stečenog bez osnove. Odredba o valutnoj klauzulu sadržana je u članku 1. Ugovora o kreditu. Odredbe Ugovora o kreditu su jasne i uočljive, a iz samog ugovora (članak 12.9. Ugovora o kreditu) vidljivo je da isti sadrži objašnjenje da uslijed promjene tečaja CHF može doći do promjene anuiteta. Navedena odredba je jasna, uočljiva i razumljiva te nadopunjuje značenje valutne klauzule iz članka 1. i 7.2. Ugovora o kreditu. S obzirom da je valutna klauzula jasno objašnjena u Ugovoru ne može se ispitivati njezina nepoštenost. Promjenjiva kamatna stopa je zakonita i valjana prema hrvatskom pravu te odredba Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nije nepoštena odredba. Promjenjiva kamatna stopa prihvaćen je i dozvoljen način ugovaranja kamata u Republici Hrvatskoj. Odredba o kamatnoj stopi sadržana je u članku 4.1. Ugovora te su odredbe o kamatnoj stopi jasne, razumljive i uočljive. Tuženik je u svojim Općim uvjetima poslovanja s građanima, koji su također bili primjenjivi na Ugovor, naveo u kojim se točno uvjetima kamatna stopa može mijenjati. Stranke su izričito željele sklopiti Ugovor u kreditu s valutnom klauzulom. Tekst Ugovora o kreditu pisan je jasnim i razumljivim jezikom. Tečajna lista tuženika bila je u svakom trenutku dostupna na internetskoj stranici tuženika. Prema članku 12.9. Ugovora tužitelj je potvrdio da je upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF te potvrđuje da ga je tuženik informirao o posljedicama i rizicima promjene tečaja CHF. Tužitelju je bilo jasno da mora otplatiti odobreni kredit u kunama denominiran u CHF, da je kamatna stopa promjenjiva i da se tečaj mijenja u skladu s fluktuacijama na tržištu, koji će se tečaj i kamatna stopa primjenjivati, da su tečajna lista banke i tečajna lista HNB-a dostupne na njihovim internetskim stranicama, koji su rizici i posljedice povezani s promjenom vrijednosti CHF i gdje pronaći daljnje informacije. Stoga tuženik smatra da su klauzule o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jasne i razumljive te u skladu s Direktivom 93/13. Tuženik je imao valjan razlog za promjenu budući da je kamatna stopa pratila fluktuacije na tržištu, a osim toga banka je u svojim Općim uvjetima navela da može doći do promjene kamatne stope zbog takvih fluktuacija. Isto tako tečaj je promjenjiv, što tuženik nije mogao kontrolirati. Tuženik je obavijestio svoje potrošače o navedenim promjenama i to u razumnom roku. Stoga je jasno da je tuženik valutnu klauzulu i klauzulu o promjenjivoj kamatnoj stopi povezao s objektivnim kriterijima koje nije mogao kontrolirati, te su stoga obje klauzule pravedne. Tuženik je tužitelju pružio sve informacije potrebne za donošenje informirane odluke. Tuženik naglašava da je Ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika pa je tužitelja i javni bilježnik poučio značenju i posljedicama koje ima Ugovor o kreditu. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži početnu fiksnu kamatnu stopu i fiksni tečaj, koji uvjeti nisu bili dostupni na hrvatskom tržištu u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu niti bi tuženik na takve uvjete pristao. Tuženik također ističe prigovor radi prebijanja navodeći da osporava potraživanje tužitelja, no ako sud utvrdi da takvo potraživanje postoji, traži da se utvrdi postojanje tuženikovog potraživanja prema tužitelju do iznosa od 21.183,37 kuna, koji iznos odgovara preplati utvrđenoj u članku 5. Dodatka. Tuženik ističe da je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015. suprotan pravu EU, temeljnim pravima zaštićenima poveljom Europske Unije o temeljnim pravima te protivan načelu pravne sigurnosti i načelu legitimnih očekivanja.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je pročitao i izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj: 9010789676 od 21. listopada 2005. (str. 10-13 spisa), prijedlog i Dodatak Ugovoru o kreditu broj: 9010789676 od 14. prosinca 2015. (str. 14-20 spisa), izvadak otvorenih stavaka na dan 30. rujna 2015. po ugovoru o kreditu broj: 9010789676 (str. 21 spisa), plan otplate (str. 22-24 spisa), izračun konverzije kredita na dan 30. rujan 2015. po Ugovoru o kreditu: 9010789676 (str. 25-29 spisa), otplatnu tablicu sa prikazom efektivne kamatne stope od 21. listopada 2005. (str. 30-32spisa), knjigovodstvenu karticu na ime korisnika CU, partija: 9010789676 od 30. travnja 2019. (str. 33- 46 spisa), obavijest tuženika o konverziji od 11. studenog 2015. ( str. 47-48 spisa), izračun razlike anuiteta nastalih uslijed povećanja kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po kreditu broj: 9010789676 korisnika CU (str. 49-51 spisa), izračun razlike anuiteta nastalih uslijed povećanja tečaja tijekom trajanja otplate po kreditu broj: 9010789676 korisnika CU (str. 52-54 spisa), stručne članke (str. 69-73 i str. 147-149 spisa), opće uvjete poslovanja s građanima tuženika ( str. 74-77 spisa), priopćenje za javnost Hrvatske narodne banke od 21. siječnja 2015. ( str. 78-83 spisa), povijesni pregled kamatnih stopa po kreditima fizičkih osoba (potrošača) uz valutnu klauzulu EUR ( str. 84-85 spisa), zaključnu izjavu nakon završetka posjeta misije Međunarodnog monetarnog fonda Republici Hrvatskoj 2015. ( str. 86-88. spisa), sudsku praksu ( str. 150-156, str. 165-175, str. 188-208 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka OU (str. 219-228 spisa), saslušan je tužitelj, vještak OU, te svjedok TU. Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem osobnog bankara NU.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor-banka, sklopili 21. listopada 2005. Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezao tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 85.360,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita. U članku 4.1. Ugovora o kreditu propisana je kamata na kredit te je navedeno da se na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja tog Ugovora iznosi 4,55 % godišnje. U članku 7.2. Ugovora o kreditu, kojim se uređuje otplata kredita, navedeno je da se kredit u iznosu od 85.360,00 CHF i kamata iz članka 4. Ugovora otplaćuju u 240 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio tog Ugovora. Među stranka nije sporno niti da je kamatna stopa (promjenjiva) mijenjana od strane tuženika i to na način da je u utuženom periodu ista rasla u odnosu na početno ugovorenu kao i da je u roku otplate rastao i tečaj CHF u odnosu na tečaj po kojem je kredit isplaćen. Također među stranka nije sporno da je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR te da su stranke potpisale Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9010789676 od 14. prosinca 2015.

6. Tijekom postupka proveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke. Tužitelj CU je u svom iskazu naveo da je predmetni kredit uzeo za izgradnju kuće i kredit još uvijek otplaćuje. U trenutku dizanja kredita nije bio nositelj obrta niti član nekog trgovačkog društva. S obzirom da je već imao račun u Privrednoj banci Zagreb otišao je kod osobne bankarice radi dizanja kredita i ona mu je tada rekla da postoji novi kredit u CHF-u s niskim kamatnim stopama. On je tada tražio kredit u kunama ali ga je bankarica uvjeravala da je kredit u CHF povoljniji. Nije mu ponudila kredit u drugim valutama nego samo u CHF-u. Nije se kod drugih banaka raspitivao za kredite. Kada je došao potpisati Ugovor o kreditu on ga je već dočekao spreman, radilo se o tipskom ugovoru i on nije imao mogućnost pregovarati o pojedinim odredbama Ugovora. Tada je izrazio sumnju da mu je kredit u CHF-u sumnjiv zbog takve niske kamatne stope. S obzirom da je po zanimanju kuhar i nije stručan u ekonomskim pitanjima nije znao što znači pojam valutne klauzule. Nitko ga prije potpisivanja Ugovora o kreditu nije upozoravao na rizike vezano uz ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule već ga je bankarica uvjeravala da je kredit u redu i da je za njega povoljniji. Nakon potpisivanja Ugovora o kreditu išao je kod javnog bilježnika radi solemnizacije ali ni tada mu nitko nije objašnjavao pojedine odredbe Ugovora niti ga je upozoravao na kakve rizike. Nitko ga nije obavještavao prije nego što bi dolazilo do povećanja kamatne stope. Kada mu je rata kredita znatno porasla išao se o tome informirati u banku ali mu je tada rečeno da se u vezi toga ne može poduzeti ništa. Rata kredita u jednom trenutku dosegnula je skoro pola njegove mirovine. Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija poslala mu je banka radi potpisivanja ali mu nitko nije rekao da taj Dodatak ne mora potpisati već mu je rečeno da će mu to pomoći u otplati kredita i da će mu se dio sredstava vratiti. Iznos preplate od oko 20 000,00 kuna mu je vraćen ali ne odjednom već svaki mjesec po 2.000,00 kuna. Smatra da izvršenom konverzijom nije u potpunosti obeštećen. Na odredbe Dodatka kojim je izvršena konverzija nije mogao utjecati niti o tim odredbama pregovarati nego mu je samo rečeno da će mu se isplatiti iznos preplate od oko 20.000,00 kuna. Nakon izvršene konverzije rata kredita nije mu značajno smanjena, odnosno smanjenje nije osjetio te mu je i dalje rata kredita bila kao i do tada.

7. U svom iskazu svjedok TU navela je da je ona supruga tužitelja i da su predmetni kredit uzimali za izgradnju kuće. Nije bila sa suprugom kada se u banci raspitivao o kreditu već joj je on, kada je došao kući, rekao da postoji kredit u CHF-u koji je povoljniji kredit zbog kamatne stope. Sjeća se da je Ugovor o kreditu kao založni dužnik potpisivala kod javnog bilježnika ali im tada vezano uz odredbe Ugovora o kreditu ništa nije objašnjavano. Što se tiče Dodatka Ugovoru u kreditu kojem je izvršena konverzija sjeća se da joj je suprug rekao da je to neko reguliranje kredita. Rata kredita im je u nekom trenutku znatno narasla tako da im je to uzrokovalo probleme u kućanstvu jer je rata bila za 1.000,00 kuna veća.

8. Iskaze tužitelja i svjedoka sud je prihvatio budući da su isti jasno, razumljivo i logično iskazivali o okolnostima sklapanja Ugovora o kreditu i pregovorima. Osim toga tužitelj je potvrdio kako je Ugovor o kreditu sklopljen putem standardnog i formaliziranog obrasca sačinjenog od strane tuženika na čiji sadržaj nije mogao utjecati, nije mogao pregovarati o odredbama ugovora koje su se odnosile na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF. Uz navedeno, iz iskaza tužitelja utvrđeno je da mu kao potrošaču od strane tuženika kao pružatelja usluga nije predočena informacija o rizicima koji su vezani za sklapanje predmetnog Ugovora o kreditu.

9. Dalje je tijekom dokaznog postupka provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku OU. U nalazu i mišljenju vještak navodi da su zbog promjene kamatne stope tijekom otplate kredita nastale pozitivne i negativne razlike plaćene kamate u odnosu na početno ugovorenu. Za vrijeme primjene veće kamatne stope nego je prvotno ugovoreno nastala je pozitivna razlika kamate i to ukupno 4.948,33 EUR, a za vrijeme primjene niže kamatne stope nastala je negativna razlika kamate u ukupnom iznosu od 1.018,10 EUR. Da je predmetni kredit otplaćivan po tečaju na dan isplate kredita korisnik kredita bi platio ukupno 5.623,04 EUR manje. U periodu otplate kredita kada je tečaj na dan otplate bio manji od tečaja na dan isplate kredita ostvarena je negativna tečajna razlika koja ukupno za ovaj kredit iznosi 553,02 EUR. U periodu otplate kredita kada je tečaj na dan otplate bio veći od tečaja na dan isplate kredita nastala je pozitivna tečajna razlika u ukupnom iznosu od 6.176,06 EUR. U postupku konverzije kredita nastala je razlika u preračunu banke cijelog kredita u valutu EUR u odnosu na stanje koje bi bilo po početnim uvjetima kredita pa je tako utvrđeno da je novi kredit u valuti EUR nakon konverzije veći za 25.149,77 kn ili 3.337,95 EUR-a nego što bi iznosio kredit da je obračunat po početnim uvjetima kredita. Banka je u obračunu konverzije utvrdila da postoji preplata u iznosu od 20.723,52 kn i povrat tog iznosa ugovoren je kroz umanjenje u visini od 50% narednih anuiteta do konačne iskorištenosti preplate. Ako se usporedi razlika neotplaćene glavnice kredita od 25.149,77 kn i priznate preplate od 20.723,52 kn dobije se iznos od 587,46 EUR za koji je korisnik kredita manje obeštećen u konverziji. Slijedom navedenoga zaključak je vještaka da je tužitelj samo djelomično obeštećen izračunom konverzije.

10. Vještak je svoj nalaz i mišljenje obrazložio i na ročištu 15. travnja 2025. te je dao odgovor na prigovore tuženika na nalaz i mišljenje. Tuženik je naveo da prigovara matematičkom izračunu vještaka te da isti nije ispunio zadatak suda.

11. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti, s obzirom da je isti jasan, razumljiv i izrađen u skladu s pravilima struke te je izrađen u skladu sa zadatkom suda. Osim toga vještak se osvrnuo i na činjenicu provođenja konverzije, odgovorio na prigovore tuženika te je dao obrazloženja svojih stajališta koja se mogu ocijeniti razumljivim, stručnim i nepristranim, dok tuženik svojim prigovorima nije uspio dovesti u pitanje matematički izračun vještaka iz nalaza i mišljenja.

12. Odredbom članka 81. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03. - dalje: ZZP/03), a koja je u osnovi identična odredbi članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13. – dalje: ZZP/07) kao i odredbi članka 49. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje: ZZP/14) te sadašnjoj odredbi članka 53. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 19/22. i 59/23. - dalje: ZZP/22), propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

13. Odredbom članka 84. ZZP/03 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

14. Odredbom članka 87. stavak 1. ZZP/03 propisano je kako je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

15. Prema odredbi članka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO) sudionici su u obveznom odnosu ravnopravni.

16. Prema odredbi članka 4. ZOO u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

17. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

18. Prema odredbi članka 322. ZOO ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva je ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

19. Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

20. Prema odredbi članka 324. stavak 1. ZOO ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Stavkom 2. istog članka propisano je da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju da je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

21. Prema odredbi članka 1111. ZOO kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

22. Prema odredbi članka 1115. ZOO kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

23. Ovaj sud mišljenja je da postupanje tuženika, u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, nije bilo nužno potrebno i dopušteno te se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, koje su sadržane u tipiziranom ugovoru te na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati i iste, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

24. Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi. Tako je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. (koja je u odnosu na utvrđenje nepoštenog ugovaranja promjenjive kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015.), utvrđeno da je, između ostalih, tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede su tada trajale i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

25. U odnosu na valutnu klauzulu, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 odbijena je revizija tuženika protiv drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u dijelu (toč. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke) kojim je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. ZZP/03 u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama članka 96. i 97. ZZP/07.

26. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe ugovora o kreditu, kojima se glavnica veže za CHF, već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, obzirom da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike. Također, iz navedenih odluka proizlazi utvrđenje prema kojemu je iznos ugovorene kamate potrošaču bio nerazumljiv i iz razloga jer je vezan za tečaj švicarskog franka i za odluku banke. Iz navedenog proizlazi da su u kolektivnom sporu, na temelju tamo izvedenih dokaza, pravomoćno utvrđene sljedeće okolnosti: nerazumljivost osporenih ugovornih odredaba prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz opće ili tržišne komunikacije davale banke, nemogućnost pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju te posljedično tome, postojanje znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama ugovornih stranaka.

27. Opravdano se tužitelj poziva na utvrđenja iz naprijed navedenih presuda. Imajući u vidu članak 502.c ZPP za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno navedene odluke imaju direktan učinak i obvezuju sudove te se u posebnim parnicama radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP.

28. U ovom postupku tuženik nije dokazao da bi se pojedinačno pregovaralo o konkretnim odredbama ugovora niti da bi tužitelj bio informiran o rizicima ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

29. Naime, u ovom postupku utvrđeno je da je predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke i da se o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo. Ovdje se ukazuje na odredbe ZZP/03 i na zakonsku presumpciju prema kojoj se smatra da se pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Tuženik kao banka je odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 4. Ugovora o kreditu, koji je tužitelju predočen i dan na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužitelj tom prilikom nije mogao niti imao mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu. Ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi nije jasna jer sadrži neodređenost i nedefiniranost jednog od osnovnih sastojaka samog ugovora tj. cijene. Ta odredba nije lako razumljiva jer tužitelju nisu mogli biti poznati parametri izračuna kamatne stope. Kamatna stopa je u trenutku sklapanja Ugovora bila određena u ugovorenoj visini od 4,55% godišnje, da bi potom ugovaranje promjenjive kamatne stope omogućilo jednostranu odluku tuženika o visini ugovorene stope. Tuženik je to iskoristio i na štetu tužitelja povisivao kamatnu stopu.

30. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 7. Ugovora je neodređena i nepoštena, a o njoj se nije pregovaralo niti je tužitelju dana mogućnost pregovaranja jer je ista sastavljena unaprijed, u tipskom ugovoru.

31. Osim toga, tuženik predstavlja bankarsku instituciju kojoj sklapanje konkretnog Ugovora predstavlja sastavni dio poslovanja, dok je položaj tužitelja u tom smislu "slabiji" uzimajući u obzir stupanj informiranosti te činjenicu da je tuženik sklapao pravni posao unutar svoje djelatnosti. Stoga je tuženik raspolagao stručnim znanjem koje nije usporedivo sa znanjem i shvaćanjem tužitelja kao potrošača, i to poglavito u odnosu na same rizike ugovaranja spornih odredbi. Kod takvog ugovaranja dolazi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita jer omogućuje jednoj ugovornoj strani (u ovom slučaju banci tj. tuženiku) da promjenu ugovorne kamate (koja predstavlja visinu tj. cijenu usluge) čini ovisnom isključivo i izričito o volji same banke tj. tuženika, bez ikakve mogućnosti tužitelja kao ugovorne strane da određuje cijenu usluge koju mora platiti. Isto vrijedi i za ugovorenu valutnu klauzulu koja unosi nesigurnost u vidu toga kakvo će biti kretanje tečaja valute CHF u odnosu prema kuni.

32. Zaključak je ovoga suda da postupanje tuženika glede ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule nije bilo dopušteno, te je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao stranke ugovora, pa je utvrđeno postojanje djelomične ništetnosti odredba članka 4. i 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojemu se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu (točka I. izreke), pri čemu takva ništetnost ne povlači za sobom ništetnost cjelokupnog Ugovora ( članak 324. stavak 2. ZOO). Ovaj prvostupanjski sud ukazuje da je posljedica ništetnosti dužnost vraćanja onoga što je primljeno na temelju takva Ugovora (članak 323. stavak 1. ZOO), pa kako su sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača takve odredbe ništetne, a sukladno Direktivi EU 93/13 i ZZP nepoštene odredbe trebaju biti "neobvezujuće za potrošača", to znači da je tuženik dužan tužitelju vratiti novčani iznos koji je isplaćen preko prvotno ugovorene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, a riječ je o imovini tužitelja koju je tuženik primio temeljem osnove koja je otpala (članak 1111. ZOO).

33. U predmetnom slučaju tužitelj i tuženik potpisali su Dodatak Ugovoru o kreditu broj: 9010789676 od 14. prosinca 2015. kojim je izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošakom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 120/2015.- dalje: ZID ZPK).

34. Međutim, ovaj prvostupanjski sud prije svega ističe kako sama činjenica provođenja konverzije ne bi smjela isključiti pravo i mogućnost potrošača na restituciju u pogledu ugovornog uređenja koje je utvrđeno nepoštenim i posljedično ništetnim. Takvo je stajalište izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj: Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. u kojem je naveo da: "…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…". Slijedom navedenog, neosnovano tuženik ističe da tužitelj nema pravni interes za podnošenjem ove tužbe, a s obzirom da je provedena konverzija.

35. Nadalje, treba reći da se u odredbama ZID ZPK, a niti u Dodatku Ugovoru o kreditu, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti se spominje na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz osnovnog ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama, te se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period.

36. Odredbom članka 19. b ZID ZPK je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

37. Slijedom navedenog provođenje konverzije i izračun na temelju kojeg je ona provođena (članak 19. c ZID ZPK) nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, već ispravljanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR, te je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Ako to nije slučaj tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite i konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada s obzirom da Zakon na temelju kojeg je konverzija provedena nije isključio mogućnost potrošača na ostvarenje restitucije na temelju nepoštenih ugovornih odredbi. Takvo stajalište proizlazi i iz standarda ustanovljenog u okviru jurisprudencije Europskog suda (predmet C-118/17 Dunai od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207.). Također, treba reći da vještak u nalazu i mišljenju navodi da je tužitelj samo djelomično obeštećen provedenom konverzijom.

38. Stoga, kako zaštita potrošača polazi od prava potrošača na ostvarivanje potpunog obeštećenja tj. restitucije, kao i uspostave pravednog stanja u ugovornom odnosu za koji je pravomoćno utvrđeno da sadrži nepoštene i time ništetne ugovorne odredbe, to tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev i obeštećenje za period do konverzije kada ona nije ispravila posljedice nepoštenog ugovaranja, a kako konverzija i izračun temeljem kojeg je provođena nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope (već ispravljanja i izjednačavanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR ), to nije ispravljena neravnoteža koja je u ugovornim odnosima između stranaka nastala uslijed nepoštenog ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF.

39. U odnosu na prigovor zastare tuženika, prije svega treba ukazati da je primjena tijeka računanja zastare vezana za učinke kolektivne tužbe za zaštitu potrošača. Naime, kako je ranije navedeno Udruga Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača je 4. travnja 2012. pokrenula parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, upravo radi utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Navedena tužba je pokrenuta u smislu članka 502.a ZPP, pa se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP, te će sud u tom slučaju biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, iako tužitelj osobno nije podnosio tužbu radi zaštite kolektivnih interesa ( niti je isto bio ovlašten podnijeti temeljem čanka. 502. a. stavak 1. ZPP), takva kolektivna tužba u suštini predstavlja postupanje koje je izravno i uzročno povezano s činjeničnim utvrđenjima iz ovoga postupka. U tom smislu je i interes tužitelja jedan od brojnih interesa osoba s ugovorenim promjenjivim kamatnim stopama i valutnim klauzulama, koji zajedno čine kolektivni interes, a radi čije zaštite je pokrenuta kolektivna tužba. Stoga se podnošenjem kolektivne tužbe prekida zastara temeljem članka 241. ZOO. Nadalje, za predmet postupka su bitne dvije okolnosti. Prva, prema kojoj je prekinuta zastara podnošenjem tužbe 4. travnja 2012. u kolektivnom sporu, te druga, prema kojoj ista počinje ponovno teći 13. lipnja 2014. odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, a u odnosu na valutnu klauzulu 14. lipnja 2018. Navedeno stajalište potvrđeno je i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. prema kojemu zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od 13. lipnja 2014. (u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu), što znači da ista u odnosu na valutnu klauzulu počinje teći 14. lipnja 2018. Prema članku 245. stavak 1. ZOO nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Budući da je tužitelj predmetnu tužbu podnio 7. lipnja 2019., ista je podnesena unutar pet godina računajući od 13. lipnja 2014. za promjenjivu kamatu, a od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu, kao datuma od kojega je zastara individualnih zahtjeva počela teći iznova.

40. Iz nalaza i mišljenja vještaka financijske i računovodstvene struke OU proizlazi da izračunata preplata po osnovi povećanja kamatne stope u utuženom periodu iznosi 4.948,33 EUR. Preplata po osnovi ništetnih odredaba ugovora o kreditu vezanih za valutnu klauzulu iznosi 6.176,06 EUR. Nakon provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka. S obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja u skladu s izračunima financijsko-knjigovodstveno vještaka isti ovaj sud nalazi osnovanim te je odlučeno kao u izreci presude (točke II. i III. izreke).

41. Na tako dosuđeni iznos tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata i to temeljem članka 1115. ZOO od dana dospijeća svakog mjesečnog preplaćenog anuiteta pa do isplate i to u visini određenoj člankom 29. ZOO. Ovdje sud ističe da je tuženik kao bankarska institucija u konkretnom slučaju propustio osnovne radnje (pregovaranje u vezi kredita te upozorenje na intervalutarna kretanja), a kojim činom je njegovo postupanje dovelo do netransparentnosti predmetnih ugovornih odredba pa i ništetnosti istih slijedom čega ovaj sud smatra da je tuženik nepošten stjecatelj te je njegova obveza isplate kamate od dana stjecanja pa do isplate.

42. Iz tužbe, osobito kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva, proizlazi da tužitelj traži da mu se isplate iznosi koje je tuženiku preplatio po osnovi ništetnih odredaba Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Međutim, deklaratornim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj, osim što traži da se utvrde ništetnim odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, traži da se utvrde ništenim i odredbe: članak 1. (koji se odnosi na iznos kredita), članak 4.2. (koji se odnosi na promjenu i visinu kamatne stope), članak 6. (koji se odnosi plaćanje zatezne kamate), članak 7.1. (kojim je određen rok otplate kredita), članak 8.3. (koji se odnosi na osiguranje tražbine tuženika), članak 10. (koji se odnosi na naknadu za prijevremenu otplatu kredita), članak 12.7. (koji se odnosi na visinu tražbine tuženika), članak 12.8. (koji se odnosi na primjenu Općih uvjeta poslovanja tuženika), članak 12.9. (kojim tužitelj izjavljuje da je upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta uslijed promjene tečaja) i članak 12.10. (kojim tužitelj izjavljuje da je upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom i da mu je tuženik uručio otplatnu tablicu). Kako tužitelj po osnovi navedenih članaka Ugovora nije postavio zahtjev za isplatu, već je zahtjev za isplatu postavio jednino po osnovi ništetnih odredaba Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli (dakle po osnovi ništetnih odredaba članka 4.1. i članka 7.2. Ugovora o kreditu) sud nalazi da tužitelj neosnovano traži da se ništetnima utvrde i druge, naprijed navedene odredbe Ugovora o kreditu. Ovaj sud odbio je i dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da se ništetnima utvrde odredbe Dodatka Ugovoru o kreditu. Naime, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. određeno je da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošakom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Slijedom navedenoga, a kako je navedenim rješenjem Vrhovni sud utvrdio da je valjan Dodatak Ugovoru o kreditu, neovisno o tome što su ništetne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ovaj sud smatra da tužitelj neosnovano traži da se ništetnima utvrde odredbe Dodatka Ugovoru o kreditu. Slijedom navedenoga pod točkom IV. odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja.

43. U odnosu na prigovor radi prebijanja temeljem preplate koja je u postupku konverzije priznata tužitelju, valja ukazati kako se ne radi o okolnostima koje bi govorile o postojanju neravnoteže na štetu tužitelja kao potrošača. Naime, tuženik navodi da je tužitelju u postupku konverzije utvrđena preplata u iznosu od 21.183,37 kuna, odnosno 2.811,52 EUR. I glede tog iznosa valja primijetiti da njegova isplata u sklopu naknadno provedene konverzije ne dovodi do znatnije neravnoteže u ugovornim odnosima na štetu potrošača. Ovaj sud ponavlja da je u postupku utvrđena djelomična ništetnost ugovorne odredbe u pogledu ugovaranja valutne klauzule u CHF, za periode u kojima je nastala znatna neravnoteža na štetu tužitelja kao potrošača (tzv. pozitivne razlike). S druge strane, sama konverzija je provedena u skladu sa zakonom, a za ovaj postupak je odlučno pitanje da li je konverzija u cijelosti obeštetila tužitelja kao potrošača u pogledu ugovornih odredbi koje su bile nepoštene i time ništetne. Kako nije utvrđena cjelokupna ništetnost ugovornog odnosa (temeljem koje bi potrošač bio dužan vratiti sve ono što je primio na temelju takva ugovora), već je riječ o djelomičnoj ništetnosti (u sklopu koje je primjenom članka 87. stavak 1. ZZP te članka 323. i 324. ZOO, štetnik dužan vratiti oštećeniku nepripadno stečenu korist), koja proizlazi iz nepoštenog i ništetnog postupanja tuženika, koje nije moguće staviti u konstitutivni prijeboj s učincima zakonitog ugovaranja u sklopu konverzije. Slijedom navedenoga pod točkom VI. izreke odbijen je zahtjev tuženika usmjeren na postojanje potraživanja istaknutog radi prebijanja, istaknutog u visini od 21.183,37 kuna/ 2.811,52 EUR.

44. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 155. i članka 154. stavak 5. ZPP, s obzirom da tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svog konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, a radi tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

45. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, sastava podneska od 18.11.2019. u iznosu od 200,00 EUR, sastava podneska od 2.10.2020. u iznosu od 200,00 EUR, sastava podneska od 22.10.2024. u iznosu od 200,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu 25.11.2019. u iznosu od 200,00 EUR, na ročištu 6.6.2024. u iznosu od 200,00 EUR, na ročištu 15. travnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR, trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR, trošak predujma za financijsko- knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 250,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 149,45 EUR ili ukupno 1.899,45 EUR u skladu s Tbr. 7/1, Tbr. 8/1, Tbr. 9/1 i Tbr. 9/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. – dalje: Tarifa) te imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 eura. Na tako dosuđeni trošak tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata u visini određenoj člankom 29. ZOO i to tekuća od dana presuđenja pa do isplate, a u skladu s odredbom članka 151. članak 3. ZPP. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 6.6.2024., s obzirom da je tužitelj potvrdu o uplati predujma mogao dostaviti i bez sastava podneska, pa isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. ZPP. Tužitelju nije priznat niti trošak zastupanja na ročištu 19.3.2025. s obzirom da je rješenjem ovoga suda poslovni broj: P-321/2019-29 od 25. ožujka 2025. već naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak zastupanja na tom ročištu.

46. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci.

Kutina, 15. svibnja 2025.

Sutkinja:

Andrea Dujmenović Iveljić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostavna naredba:

1. Tužitelj po punomoćniku Mariu Gerstneru, odvjetniku iz Kutine

2. Tuženik po punomoćniku Vici Mandariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva

Mandarić & Einwalter iz Zagreba