REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-774/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Blaženka Musulin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. travnja 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, zamjenika punomoćnice tužiteljice FĆ, odvjetničkog vježbenika i punomoćnice tuženika CĆ, zamjenice OGDO-a, 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici isplatiti tužiteljici na ime naknade štete ukupan iznos od 1.350,00 EUR zajedno s zateznim kamatama tekućim od 9.2.2024. pa sve do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka od 1.612,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 15.5.2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, dok se odbija zahtjev tužiteljice za naknadom troška u preostalom iznosu preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 4.7.2023. oko 01,40 sati u Zagrebu, u Ulici grada Vukovara, ozlijeđena na radnom mjestu policijskog službenika za vrijeme redovnog radnog vremena, kod poslodavca MUP-a, prilikom privođenja osumnjičenog, kada je zadobila tjelesnu ozljedu koja joj je priznata kao ozljeda na radu. U navedenoj nezgodi tužiteljica je zadobila tjelesnu ozljedu radi koje je provela liječenje. Zbog zadobivene ozljede tužiteljica je trpjela fizičke bolove i strah, došlo je do smanjenja njezine opće životne i radne sposobnosti, zbog čega trpi duševne boli, te joj je tijekom liječenja i mirovanja bila potrebna tuđa pomoć i njega. Tužiteljica se sukladno odredbama članka 186.a Zakona o parničnom postupku prije podnošenja ove tužbe obratila 9.2.2024. zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu, a isto je otklonilo zahtjev tužiteljice. Obzirom na navedeno, tužbenim zahtjevom konačno specificiranim u podnesku od 24.1.2025. tužiteljica potražuje od tuženice naknadu imovinske i neimovinske štete za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 1.350,00 eura, i to po kriteriju fizičkih boli 800,00 eura i po kriteriju pretrpljenog straha 550,00 eura, sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tužena u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužiteljice, obzirom da je tužiteljica u štetnom događaju pretrpila laku tjelesnu ozljedu - površinsku ozljedu ručnog zgloba i šake lijeve ruke te nije trpila strah niti jake fizičke bolove, niti joj je bila potrebna tuđa njega i pomoć. Naime, tužiteljica je policijska službenica te je povredu zadobila obavljajući svoju redovnu dužnost, a preduvjet za obavljanje policijskog posla je fizička spremnost i sposobnost u obavljanju tog posla, dok je iz prakse i redovnog života poznato da su policijski službenici često izloženi istim ili sličnim situacijama u kojoj se našla i tužiteljica. Iz dokumentacije je vidljivo da je tužiteljica 4.7.2023. oko 01,40 sati u Zagrebu za vrijeme radnog vremena upućena na intervenciju povodom dojave o nasilju u obitelji. Prilikom postupanja, tužiteljica je zajedno sa policijskim službenicima IĆ, ČĆ i RĆ nad građaninom TĆ uporabila sredstva prisile tjelesnu snagu i sredstva za vezivanje. Naime, uporaba sredstava prisile izvršena je na način da je tužiteljica prišla TĆ te ga uhvatila za desnu ruku i krenula je savijati na leđa. Iako se TĆ nalazio na podu i dalje je pružao aktivan otpor na način da se naglim trzajem pokušao otrgnuti iz hvata kojom prilikom je tužiteljicu udario u šaku lijeve ruke. Uslijed navedenog tužiteljica je zadobila ozljedu ručnog zgloba i šake lijeve ruke u vidu otekline i utrnulosti zapešća koja je ozljeda u medicinskoj dokumentaciji okvalificirana kao površinska ozljeda ručnog zglobe i šake odnosno kao laka tjelesna ozljeda. Tužiteljici je navedena ozljeda priznata kao ozljeda na radu. Tužena predlaže tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan na naknadu troška parničnog postupka tuženoj sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, proveo je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Mladenu Miškulinu (str. 108-110 spisa) te je saslušao tužiteljicu (str. 122-123 spisa).

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice koja je zaposlena kao policijska službenica u Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi Zagrebačkoj, VIII. PP Zagreb za naknadom štete zbog ozljede na radu od 4.7.2023. kada se tužiteljica ozlijedila prilikom intervencije – privođenja osobe TĆ.

6. Po prijedlog tuženice sud je pozvao na miješanje u postupak na strani tuženika treću osobu TĆ, ali se isti nije umiješao u postupak.

7. Nije sporno da se tužiteljica prije podnošenja tužbe obratila Općinskom građanskom državnom odvjetništvu radi mirnog rješenja spora sukladno čl. 186.a ZPP podneskom od 9.2.2024., da je tužena uloženi zahtjev za mirno rješenje spora odbila dopisom od 9.5.2024. te da je tužiteljica u zakonskom roku 12.6.2024. podnijela ovu tužbu.

8. Nije sporno da je tužiteljica 4.7.2023. zadobila tjelesne ozljede tijekom obavljanja poslova policijskog službenika, odnosno prilikom prisilnog privođenja TĆ prilikom čega su nad istim zakonito primijenjena sredstva prisile. Prema tome, nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tužene kao poslodavca. Nije sporno da je tužiteljici priznata ozljeda na radu od strane HZZO na osnovu predmetnog štetnog događaja. Sporno je da li zadobivene tjelesne ozljede kod tužiteljice opravdavaju dosudu neimovinske i imovinske štete s obzirom na prigovor tužene da su iste bile neznatne. S obzirom na prigovor tužene kako je tužiteljica osposobljena za savladavanje osoba te da je obavljala svoje redovnu dužnost, proizlazi da je sporna i odgovornost tužene.

9. Tužiteljica je iskazala da je zaposlena u VIII. PP Trnje kao policijski službenik. Dana 4.7.2023. po prijavi obiteljskog nasilja otišla je na intervenciju zajedno sa kolegom IĆ, a obzirom se radilo o ponovljenom djelu s njima je bila i druga patrola u kojoj su bila tri policijska djelatnika, dok je s njom i IĆ u automobilu bila oštećena, odnosno supruga počinitelja. Radilo se o okrivljenom TĆ, a mjesto intervencije je bila obiteljska kuća gdje se nalazio okrivljeni zajedno sa djecom. Došli su na mjesto događaja i kada su okrivljenog obavijestili o čemu se radi i da mora ići s njima, on se opirao i počeo ih je vrijeđati i vikati, bio je nasilan, odgurnuo je kolegu IĆ i u tom trenutku njih su obojica pali na zemlju. Priključili su se ostali policijski službenici da ga svladaju, dakle bila su četiri policijska službenika na njega jer polaznik akademije nije smio sudjelovati u fizičkom svladavanju. Okrivljeni je bio vidno alkoholiziran, fizički je bio jak jer je bio visok i veće težine. Ona mu je stavila lisice, a on se cijelo vrijeme opirao, vikao i prijetio im, to svladavanje radili su na podu i u tom trenutku dok mu je stavljala lisice on je nju šakom udario u zglob. Nakon što su ga svladali isti je odvezen u policijsku postaju, a ona je vidjela kako joj je na ruci oteklina, odnosno na zglobu. Prijavila je ozljedu svom nadređenom te je otišla na Hitnu u Draškovićevu gdje je učinjen rendgen, utvrđeno joj je nagnječenje zgloba, a otišla je i liječniku primarne zdravstvene zaštite koja ju je uputila na fizikalnu terapiju. Od tog dana bila je na bolovanju jer joj je zglob i šaka bila natečena cijelo vrijeme, nosila je steznik na ruci po preporuci liječnika. Na fizikalnu terapiju išla je u kolovozu, vozio ju je suprug, a ponekad je išla taksijem. Za to vrijeme dok je bila na bolovanju zbog otekline ruke s lijevom rukom nije mogla ništa raditi, nije mogla ni savinuti prste te je trpjela bolove, po preporuci liječnika mazala je gelom, a nakon fizikalne radila je vježbe po preporuci. Bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega za kućanske poslove i oko djeteta i to joj je pružao suprug. Na bolovanju je bila do studenog. Sačinjeno je izvješće o upotrebi sredstava prisile, to su napravili naknadno u policijskoj postaji. Svladavanje osumnjičenika trajalo je nekih 20-ak minuta, bilo je intenzivno jer je isti vikao, mahao i bacao se, morali su ga konstantno držati, a ona nije kolegama posebno rekla da ju je isti udario jer je to svladavanje bilo intenzivno i tek je kasnije vidjela oteklinu. Nakon što je okrivljeni odvezen u policijsku postaju, ona je ostala sa polaznikom akademije radi osiguravanja mjesta događaja i tek je tada primijetila oteklinu. Ona je diktirala kolegi ČĆ policijsko izvješće o uporabi sredstava prisile, piše se jedno skupno izvješće i onda svaki djelatnik piše pojedinačno izvješće. Koliko se sjeća u svoje izvješće je unijela podatak da je ozlijedila ruku, a u skupno izvješće isto je to trebalo pisati, ali se ne sjeća. Njezino dijete je u trenutku ozljede imalo 3,5 godine. Prilikom obuke je prolazila stavljanje sredstava zavezivanja, na akademiji su imali situacijske vježbe, a u konkretnom slučaju to joj je bilo prvi put u službi da nasilno primjenjuje uporaba sredstava vezivanja, a prije toga je stavljala sredstava prisile kad je osoba surađivala.

10. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao istinit jer je iskazivala uvjerljivo i u skladu sa dokumentacijom u spisu. Kada se iskaz tužiteljice dovede u vezu s navodima iz Izvješća o uporabi sredstava prisile od 4.7.2023., proizlazi da je do štetnog događaja došlo prilikom uporaba dopuštenih sredstava prisile TĆ kada je tužiteljica istog primila za ruku da mu stavi lisice pri čemu je zadobila ozljedu u vidu otekline i utrnulosti zapešća i podlaktice lijeve ruke. Stoga je sud je odbio kao suvišne prijedloge tužene da se saslušaju kao svjedoci policijski službenici IĆ, DĆ i HĆ predloženi na okolnost nastanka štetnog događaja jer je iz isprava u spisu i iskaza tužiteljice na potpun način utvrdio okolnost nastanka štetnog događaja.

11. Na odgovornost tuženika za štetu primjenjuje se odredba čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje: ZR), koja propisuje da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

12. Obzirom da je tužiteljica stradala kao policijska službenica, ovdje se ne primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, dalje: ZZR) sukladno odredbi čl. 4. st. 2. ZZR.

13. Sukladno odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

14. U konkretnom slučaju pružanje intervencije pri obavljanju poslova radnog mjesta policijskog službenika i primjenjivanje dopuštenih sredstava prisile nad osobom koja pri tome pruža otpor, ima se smatrati opasnom djelatnošću.

15. Sukladno čl. 1063. ZOO određeno je da se smatra da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Nadalje, odredbom čl. 1064. ZOO propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

Vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (čl. 1067. ZOO).

16. Tužena u svojem odgovoru na tužbu tvrdi da je da je tužiteljica zadobila povredu obavljajući svoju redovnu dužnost policijskog posla a da je iz prakse i redovnog života poznato da su policijski službenici često izloženi istim ili sličnim situacijama.

17. Iz provedenih dokaza i to iskaza tužiteljice te prijave o ozljedi na radu i Izvješća o uporabi sredstava prisile utvrđeno je da se tužiteljica prilikom nastanka štetnog događaja ponašala kao prosječno pažljiv radnik, te da u njezinom postupanju nije bilo nikakvog doprinosa štetnom događaju. Naime, nije sporno da je privođenje TĆ bilo prisilno pri čemu je životno logično da u takvom činu nastanu ozljede kod bilo kojeg sudionika.

18. Stoga u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke da se umanji ili oslobodi poslodavca od odgovornosti. Ovo stoga što je tužiteljica zadobila ozljedu za vrijeme dok je obavljala poslove svog radnog mjesta policijskog službenika i primjenjivala dopuštena sredstva prisile nad osumnjičenikom, što znači da je riječ o osobama s kojima se redovito susreće u obavljanju svog posla, a što predstavlja profesionalni rizik za koji odgovara poslodavac. Nadalje, ovaj sud je zaključio da je šteta za tužiteljicu nastala u vezi s opasnom djelatnošću jer je prilikom redovnog obavljanja posla svog radnog mjesta izložena opasnostima koje mogu ugroziti njezin život i zdravlje, s obzirom na to da zbog prirode posla postoji velika mogućnost sukobljavanja s drugim osobama koje mogu postupati protupravno i ponašati se nasilno, a što predstavlja profesionalni rizik u obavljanju poslova. Stoga se u konkretnom slučaju radi o opasnoj djelatnosti za koju, sukladno naprijed navedenim odredbama odgovara tužena po načelu objektivne odgovornosti. Stoga je odgovornost tužene kao poslodavca ovdje nedvojbena pri čemu su prigovori tužene neodlučni.

19. Na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Mladenu Miškulinu iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju od 4.7.2023 zadobila ozljedu lijevog ručnog zgloba – radilo se je o istegnuću i natučenju istoga. Smatra da postoji uzročno posljedična veza između dinamike štetnog događaja opisanih kako u tužbi, tako i anamnestičkim iskazom tužiteljice i zadobivenih ozljeda. Tužiteljica je u cijelosti provodila upute liječnika. Iz dostupne medicinske dokumentacije nisu vidljive bolesti i ozljede koje bi bile od utjecaja na ocjenu u predmetnom štetnom događaju. Nakon provedenog adekvatnog liječenja kod tužiteljice nisu zaostale trajne posljedice. Liječenje je završeno pregledom fizijatra na dan 13.11.2023. U štetnom događaju tužiteljica je doživjela primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, u daljnjem tijeku postojao je sekundarni strah, jačeg intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 3 dana ukupno i blagog intenziteta u trajanju od daljnjih 7 dana ukupno. Tužiteljica je trpjela jake bolove u trajanju od 1- 2 dana ukupno, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana ukupno te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 15 dana ukupno. Bolovi i strah izraženi su u kumulativnom omjeru za cijeli tijek liječenja. Tuđa pomoć tijekom liječenja tužiteljici nije bila potrebna. Kod tužiteljice nije zaostalo naruženje.

20. Stranke nisu imale prigovora na vještačenje niti su tražile da vještak usmeno iznese svoj nalaz i mišljenje te je sud prihvatio provedeno medicinsko vještačenje kao stručno, razumljivo i objektivno.

21. Prema odredbi čl. 19. st. 1. ZOO svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ZOO razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo (st. 2. istog članka).

22. U slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete a i kad nje nema (čl. 1110. st. 1. ZOO), a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli, straha, cilju kojim služi ta naknada ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (st. 2. istog članka).

23. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužiteljici uslijed štetnog događaja, povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. ZOO). Po mišljenju ovog suda, utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO). Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi i koje je utvrdio vještak i to fizičke boli i strah. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Na dosuđenje naknade štete utječe okolnost da stopa inflacije od 2020. godine kada je VSRH povećao orijentacijske kriterije za 50% iznosi 28,4 %.

24. Imajući u vidu zadobivene ozljede, obzirom na trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, te bolovanje na kojem je tužiteljica bila, kako to sve proizlazi iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka dr. Miškulina, sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu u iznosu od eura 1.350,00 eura i to po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova od 800,00 eura i po kriteriju pretrpljenog straha 550,00 eura.

25. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO tužiteljica ostvaruje pravo na zatezne kamate, koje na temelju čl. 1103. ZOO na neimovinsku štetu teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da je liječenje tužiteljice završeno pregledom fizijatra 13.11.2023. (nalaz vještaka), to kamate teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 9.2.2024. kako je tužiteljica i tražila.

26. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je u cijelosti prihvaćen za ukupan iznos od 1.350,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP, te su troškovi dosuđeni tužiteljici koji je u cijelosti uspjela u postupku sukladno Tbr. 52. st. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) prema vrijednosti predmeta spora.

28. Tužiteljici je priznat trošak:

- sastava odštetnog zahtjeva od 200,00 eura (Tbr.32),

- sastava tužbe od 200,00 eura (Tbr. 7/1),

- sastava podneska od 1.7.2024. od 200,00 eura (Tbr.8/1),

- pristupa na ročište 16.10.2024. od 200,00 eura (Tbr. 9/1),

- sastava podneska od 24.1.2025. od 50,00 eura (Tbr.8/4),

- pristupa na ročište 7.4.2025. od 200,00 eura (Tbr. 9/1),

što ukupno iznosi 1.050,00 eura, što uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) i troškove vještačenja od 300,00 eura iznosi ukupno iznosi 1.612,50 eura.

29. Tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav ostalih podnesaka jer nisu bili neophodni za vođenje spora, a nema pravo ni na trošak zastupanja na ročištu za objavu presude jer pristup na isto nije neophodan za vođenje spora, a nije niti pristupila (čl. 155. ZPP).

30. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

31. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 15. svibnja 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćnici

2. tuženiku po OGDO u Zagrebu