REPUBLIKA HRVATSKA

P-2281/2023-16

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U KARLOVCU

Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, po sucu Goranki Boljkovac, na prijedlog sudskog savjetnika Ive Palaković Jerković, u pravnoj stvari tužitelja STIMOR d.o.o., Umag, Ulica žrtava fašizma - Via Vittime del fascismo 3C, OIB: 77159431991 kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604, kojeg zastupa punomoćnik Igor Habulinec, odvjetnik u Zagrebu, Biskupa Galjufa 1, radi isplate iznosa od 33,15 eura, nakon glavne i javne rasprave zaključene 4. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, na ročištu za objavu presude 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604, platiti tužitelju STIMOR d.o.o., Umag, Ulica žrtava fašizma - Via Vittime del fascismo 3C, OIB: 77159431991, iznos od 32,25 eura (slovima: trideset dva eura i dvadeset pet centa), sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 9. svibnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje iznos od 0,90 eura (slovima:nula eura i devedeset centi) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima od 9. svibnja 2023. do isplate, te u dijelu kojim tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 32,25 eura, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope preko tri postotna poena za razliku do pet postotnih poena.

III. Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604, naknaditi tužitelju STIMOR d.o.o., Umag, Ulica žrtava fašizma - Via Vittime del fascismo 3C, OIB: 77159431991, troškove parničnog postupka u iznosu od 204,91 eura (slovima: dvjesto četiri eura i devedeset jedan cent) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 15. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate tekuće na parnični trošak od 204,91 eura, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope preko tri postotna poena za razliku do pet postotnih poena, te se odbija tužbeni zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6,63 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima od 15. svibnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi od 1. ožujka 2023. nastala šteta na vozilu marke KIA RIO, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenice ĆF, koje vozilo je bilo osigurano po polici obveznog osiguranja kod tuženika. Navodi da je oštećenica ĆF prijavila tuženiku štetni događaj i da je tuženik 17. ožujka 2023. procjenio štetu, napravio zapisnik o izvidu štete 2310252291 te utvrdio da je šteta pravno osnovana pa je poslao obavijest o izvršenoj uplati štete.Tužitelj ističe da je uplatom tog iznosa tuženik samo djelomično podmirio iznos predmetne štete jer je oštećenica odabrala da će popraviti vozilo kod tužitelja, a tužitelj je za popravak izdao račun u iznosu od 234,91 eura (ranije 1.769,93 kuna) s PDV-om dok je tuženik ovjerio i likvidirao račun u iznosu od 201,76 eura (ranije 1.520,16 kuna). Prema tome, tuženik nije platio razliku u iznosu od 33,15 eura (ranije 249,77 kuna) navodeći da ne priznaje tužiteljevu cijenu rada limara i lakirera. Također, tužitelj navodi da je službena cijena sata rada njegove radionice 33,18 eura/sat, uvećano za PDV. Ističe da je smjernicama Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja Republike Hrvatske od 20. veljače 2020. određeno da cijenu radnog sata za izvođenje limarskih, lakirerskih i drugih radova u slučaju štetnog događaja na vozilu treba određivati mjerodavno tržište popravka vozila odnosno auto servisne radionice koje su registrirane za obavljanje djerlatnosti popravka i održavanja vozila na određenom području, prema cijenama koje imaju istaknute u svojim cjenicima u poslovnom prostoru. Navodi i da je oštećenica ĆF svoju tražbinu prema tuženiku u iznosu od 74,01 eura, na temelju ugovora o ustupanju tražbine od 12. svibnja 2023., ustupila tužitelju, o čemu je tuženik obaviješten. Ističe da je taj ustupljeni iznos tuženik djelomično platio nakon tužiteljevog osnovanog prigovora, pa da stoga tužitelj potražuje od tuženika plaćanje iznosa od 33,15 eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, navodeći da osporava da je oštećenica ĆF, kao ustupitelj, potpisala Ugovor o ustupanju od 12. svibnja 2023., jer da se na polici kasko osiguranja broj P321024435621 nalazi različit potpis, osporavajući ustup tražbine oštećenice ĆF tužitelju. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da oštećenik kao vlasnik vozila, nema pravo potraživati naknadu štete na vozilu po polici automobilske odgovornosti svog vozila. Navodi da nije sporno da je vozilo marke reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu ĆF **.**.2023. bilo osigurano kod duženika po polici automobilske odgovornosti broj 321024435611 te da je tuženik nesporno oštećenicu ĆF izvršio isplatu, ali ne po polici automobilske odgovornosti broj 321024435611. Navodi da je isplatom iznosa od 201,76 eura u cijelosti naknadio štetu na vozilu koja je nastala u prometnoj nezgodi 1. ožujka 2023. Ističe da je oštećenik dužan prilkom odabira auto servisne radionice ponašati se pažnjom dobrog domaćina i odabrati najpovoljnijeg ponuđača u mjestu prebivališta oštećenika. Ističe da je smisao instituta naknade štete dovesti oštećenu stvar u stanje prije štete, navodeći da naknada štete ne može biti viša od prouzročene štete.

3. Podneskom od 20. prosinca 2023. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, navodeći da se protivi svim navodima iz odgovora na tužbu tuženika kao potpuno pravno neosnovanim. U bitnome ističe da je u cijelosti neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, ukazujući tužitelj naknadu štete potražuje od tuženika na temelju izvida štete 2310252291 i računa 068-P1-1. Dalje ističe da tuženik posve neosnovano ističe prigovor promašene aktivne legitimacije, ukazujući da ustupitelj, oštećenica ĆF, ima pravo ustupiti svoju tražbinu radi ispunjenja tužitelju kod kojeg je dala popraviti vozilo. Tužitelj je ujedno naveo da ispravlja činjenične navode tužbe u dijelu u kojem je omaškom naveo da je tuženik obvezan nadoknaditi štetu sukladno polici obveznog osiguranja, već sada ispravlja da je tuženik obvezan nadoknaditi štetu na temelju police kasko osiguranja osiguranika ĆF. Sud ističe da je tužitelj ispravio jedan navod svoje tužbe, na način da je tužitelj u tom podnesku naveo da ispravlja činjenične navode tužbe u dijelu u kojem je naveo da je tužitelj potražuje naknadu štete po polici obveznog osiguranja štetnika jer da naknadu štete potražuje po kasko polici oštećenika ĆF.

4. Odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj:

148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP) propisano je da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Odredbom članka 219. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Odredbom članka 221.a ZPP propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

5. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja, sud je, tijekom postupka, proveo dokaz uvidom račun – fakturu br. 068-P1-1 od 24. travnja 2023. (list 9 spisa), u stanje ostalih računa po poslovnom računu na dan 10. svibnja 2023. (list 10 spisa), zapisnik o izvidu štete na vozilu od 19. ožujka 2023. (list 11 spisa), dopis e-pošte od 4. svibnja 2023. (list 12 spisa), u cjenik od 1. siječnja 2023. (list 13 spisa), u ugovor o ustupanju taržbine radi ispunjenja od 12. svibnja 2023. (list 14 i 15 spisa), u notifikaciju o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 12. svibnja 2023. (list 16 spisa), u dopise e- pošte o notifikaciji o ustupanju tražbine od 17. svibnja 2023. (list 17 i 18 spisa), u odgovor na pritužbu komisije II stupnja od 2. lipnja 2023. (list 20 i 21 spisa), u izvod prometa po računu od 6. lipnja 2023. (list 22 spisa), u dopis HANFA od 3. srpnja 2015. (list 27 i 28 spisa), u mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 29 do 32 spisa), uvid u prijavu štete automobilskog kaska (list 60 i 61 spisa), u policu osiguranja kaska vozila P321024435621 (list 62 spisa), u izvadak iz sudskog registra (list 63 do 65 spisa), u račune i detaljne prikaze transakcija (list 67 do 92 spisa), te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka ĆF i zakonskog zastupnika tužitelja VF.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 33,15 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 9. svibnja 2023. do isplate. Među strankama sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, aktivna legitimacija i pasivna legitimacija.

7. Neprijeporno je sud utvrdio da je oštećena ĆF, kao osiguranica, sklopila s tuženikom, kao ugovarateljm osiguranja, ugovor o kasko osiguranju vozila za što je izdana polica kasko osiguranja broj P32-1024435621, a kako to proizlazi iz izvida štete koji je izvršio tuženik 17. ožujka 2023. (list 11 spisa), police kasko osiguranja broj P32-1024435621 (list 62 spisa) kao i iskaza svjedoka ĆF čiji iskaz sud prihvaća u cijelosti jer je isti životno uvjerljiv te u skladu sa pisanom dokumentacijom u spisu. Svjedok ĆF je iskazala da je prenijela svoje potraživanje na tužitelja jer je popravio njezino vozilo, te je potvrdila da je ona potpisala Ugovor o ustupanju, notifikaciju o ustupanju tražbine prijavu štete od automobilskog kaska i policu kasko osiguranja vozila.

8. Člankom 921. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: (35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022.; dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

9. Slijedom navedenog, prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan je jer tužitelj potražuje naknadu štete na temelju ugovora o kasko osiguranju koji je sklopila oštećenica ĆF s tuženikom. Dakle, sklapanjem predmetnog ugovora o kasko osiguranju, tuženik je, kao osiguratelj, preuzeo obvezu da će, ako se ostvare ugovorene okolnosti, isplatiti naknadu iz osiguranja. U tome je sadržana pravna i ekonomska svrha sklapanja ugovora o osiguranju. Osiguratelj ne isplaćuje naknadu iz osiguranja na temelju svoga diskrecijskog prava, nego na temelju ugovorom preuzete obveze. Ugovor mora osiguraniku pružiti sigurnost da će ostvariti naknadu ako se ostvari osigurani slučaj.

10. Sud je prihvatio iskaz tužiteljevog zastupnika po zakonu DF, jer je iskazivao logično, u skladu sa dokumentacijom u spisu i s iskazom svjedoka ĆF, a koji je iskazao da je preuzeo potraživanje ĆF da se on pokuša naplatiti od osiguravajućeg društva i olakša ĆF naplatu naknade štete, koja je pred njim potpisala Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja.

11. U cijelosti je neosnovan i tuženikov prigovor promašene aktivne legitimacije tužitelja. Naime, iz dokumentacije u spisu proizlazi da je oštećenica ĆF, kao ustupitelj, s tužiteljem, kao primateljem, sklopila Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 12. svibnja 2023. (list 14 i 15 spisa), kojim Ugovorom je ustupitelj radi ispunjenja svoje obveze prema primatelju u iznosu od 234,91 eura po računu popravka za štetu na vozilu, broj računa 068-P1-1-1, ustupila primatelju – tužitelju predmetni iznos, a koji iznos predstavlja novčano potraživanje koje ustupitelj ima prema tuženiku na temelju oznake štete 2310252291. Notifikacijom o ustupu potraživanja – zajednički podnesak ustupitelja i primatelja od 12. svibnja 2023., o tome je obaviješten tuženik, a kako to proizlazi i iz e-mail dopisa koji je punomoćnik tužitelja uputio tuženiku 17. svibnja 2023. (list 18 i 19 spisa).

12. Odredbom članka 80. stavka 1. ZOO-a propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Odredbom članka 81. stavka 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Odredbom članka 82. stavka 1. ZOO-a propisano je da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Odredbom članka 84. stavak 1. ZOO-a određeno je da primatelj ustupljene tražbine ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Slijedom citiranih zakonskih odredaba, neprijeporno je da je tužitelj aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

13. Neprijeporno iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tuženik temeljem predmetnog štetnog događaja (oznaka štete 2310252291) isplatio tužitelju iznos od 160,90 eura 9. svibnja 2023., kako to proizlazi iz stanja računa tužitelja za svibanj 2023. (list 10 spisa) te je 5. lipnja 2023. platio tužitelju daljnji iznos od 41,76 eura po istoj šteti (list 22 spisa). Tužitelj je za popravak vozila ĆF ispostavio račun broj 068-P1-1 od 24. travnja 2023. s datumom dospijeća 8. svibnja 2023. (list 9 spisa), koji glasi na ukupan iznos od 234,91 eura. Ističe se da je tužitelj u Ugovoru o ustupanju tražbine radi ispunjenja od12. svibnja 2023. naveo da dužnik, ovdje tuženik, podmirio iznos od 160,90 eura, (što je vidljivo na stanj računa tužitelja za svibanj 2023.), te da je ostao neplaćen iznos od 74,01 eura. Sud je utvrdio da je tuženik 5. lipnja 2023. platio tužitelju iznos od 41,76 eura. Prema tome, nedvojbeno je sud utvrdio da je po citiranom računu ostao neplaćen iznos od 32,25 eura (234,91 eura – 160,90 eura - 41,76 eura =32,25 eura).

14. Dakle, iz stanja spisa proizlazi da tuženik nije podmirio iznos od 32,25 eura zbog razlike u cijeni rada limara i lakirera koju priznaje tuženik i cijene rada limara i lakirera koja je sadržana u tužiteljevom računu broj 068-P1-1. Naime, iz računa tužitelja broj 068-P1-1 od 24. travnja 2023. i cjenika radnog sata tužitelja za limariju i lakirnicu od 1. siječnja 2023. (list 13 spisa), vidljivo je da je tužitelj izdao račun za popravak vozila za radove po tuženikovom izvidu štete: limar 5,10 sati, kao i da je tužitelj za rad na popravku predmetnog vozila utrošio toliko sati po cijeni od 33,18 eura bez PDV-a za sat, te je stoga ukupna cijena popravka predmetnog vozila sa svim rezervnim dijelovima iznosila 234,91 eura s PDV-om.

15. Sud ističe da je oštećenik, kao osiguranik iz ugovora o kasko osiguranju, ovlašten sam izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, kao što je to učinila oštećenica ĆF, koja je u svome iskazu jasno navela da kod tužitelja i inače servisira vozilo i da joj je ta radionica najbliža. Nadalje, tuženik nema pravo određivati cijene radnog sata radionicama, te činjenica da tuženik, kao osiguravatelj ĆF, ne prihvaća visinu satnice rada ovlaštenog servisa u kojem je ista popravljala svoje vozilo, nije od utjecaja na dužnost tuženika da naknadi trošak popravka vozila u cijelosti po računu radionice tužitelja, koji račun je tužitelj ispostavio sa cijenama sadržanima u njegovom cjeniku za razdoblje kada je vozilo bilo popravljeno.

16. Slijedom navedenog, tuženik je, kao osiguravatelj oštećenice ĆF, koja je svoju tražbinu ustupila tužitelju, dužan naknaditi štetu u cijelosti prema tužiteljevom računu i tako uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Naime, za oštećenicu ĆF šteta je nastala u iznosu koji je naveden u računu popravka vozila odnosno u iznosu od 234,91 eura, dok je tužitelju, na temelju ustupa, isplaćen dio naknade štete koju je tuženik bio dužan platiti ĆF, u iznosu od 202,66 eura, a ostala je neisplaćena razlika u utuženom iznosu od 32,25 eura, pa je tužbeni zahtjev osnovan i odlučeno je kao u točki I. izreke.

17. Prema tome, sud je utvrdio da je osnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 32,25 eura, na koji iznos teku zakonske zatezne kamate tekuće od 9. svibnja 2023. do isplate (račun broj 068-P1-1 ima datum dospijeća 8. svibnja 2023.), a stopa zakonskih zateznih kamata određena je sukladno odredbi članka 29. st. 2. ZOO-a, koja propisuje da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. S obzirom na to da se u konkretnom predmetu ne radi o trgovačkom ugovoru niti o ugovoru između trgovca i osobe javnog prava, određena je visina stope za ostale odnose. Slijedom navedenog, presuđeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

18. S obzirom na to da tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje plaćanje iznosa od 33,15 eura, a sud je utvrdio da je po računu 068-P1-1 od 24. travnja 2023. neplaćen iznos od 32,25 eura, neosnovan je tužiteljev zahtjev za plaćanje iznosa od 0,90 eura. Također, neosnovan je tužiteljev zahtjev koji se odnosi na visinu stope zakonskih zateznih kamata preko stope od tri postotna poena, o čemu je odlučeno u točki II. ove presude.

19. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a, uzimajući u obzir da tužitelj nije uspio u neznatnom dijelu svog tužbenog zahtjeva pa je tuženik dužan tužitelju naknaditi troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023.; dalje: OT) i to za zastupanje po punomoćniku u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 125,00 eura (s PDV-om) (Tbr. 7.9. OT-a), zatim trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 6,64 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura (koliko iznosi pristojba na presudu u ovom predmetu), sukladno odredbama Tbr. 1. st. 1. i Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/2018., 51/2023.; dalje: ZSP) te troškove dolaska svjedoka ĆF na ročište radi svjedočenja, u iznosu od 60,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja presude, sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose jer se ne radi o trgovačkom ugovoru, na temelju odredbe članka 151. stavka 3. ZPP. Stoga je tuženik dužan tužitelju naknaditi ukupno iznos od 204,91 eura. Međutim, tužitelju ne pripada neosnovana zatražena sudska pristojba na presudu u iznosu od 6,63 eura, jer sudska pristojba na presudu iznosi 13,27 eura. O troškovima postupka odlučeno je u točki III. presude.

Karlovac, 15. svibnja 2025.

Sudac

Goranka Boljkovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan Babić & Antunović, Zagreb, Horvatova ulica 80A

2. Tuženiku po punomoćniku odvjetniku Igoru Habulinecu, Zagreb, Biskupa Galjufa 1