Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama – Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje – Buie

Via dell'Istria 1, 52460 Buie

Posl. br. P-333/2020-47

(ranije P-816/2019)

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, po sutkinji Pavici Gulišiji Brečević, u pravnoj stvari tužitelja JV (Mato) MATIJEVIĆA iz Kanfanara, Istarska 22, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Martina Benolić, odvjetnica u Umagu, protiv tuženika PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne rasprave zaključene 4. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika Tine Montak, odvjetnice u Bujama, 15. svibnja 2025., objavio i

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o kreditu broj: 9011831147 sklopljenog dana 28. kolovoza 2006. između tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732 i tužitelja JV (Mato) Matijevića iz Kanfanara, Istarska 22, OIB [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojem je tuženik ovlašten jednostrano mijenjati kamatnu stopu, i to:

- dio odredbe članka 4.1 navedenog ugovora u dijelu u kojem je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana

- odredba članka 4.2 navedenog ugovora, dio odredbe članka 4.2 navedenog ugovora u dijelu u kojem je tuženik ovlašten visinu kamatne stope promijeniti sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja Korisnika kredita

- odredba članka 7.2 navedenog ugovora, dio odredbe članka 7.2 u dijelu u kojem da je ugovoreno da u slučaju promjene kamatne stope iz članka 4. ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi anuitet, u dijelu u kojem se tuženik obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o kreditu broj: 9012188034 sklopljenog dana 21. prosinca 2006. između tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732 i tužitelja JV (Mato) Matijevića iz Kanfanara, Istarska 22, OIB [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojem je tuženik ovlašten jednostrano mijenjati kamatnu stopu, i to:

- dio odredbe članka 4.1 navedenog ugovora u dijelu u kojem je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana

III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., da tužitelju JV isplati iznos od 2.501,04 eura (dvijetisućepetstojedan euro i četiri centa) uvećano za zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog obroka i to:

-na iznos od 25,26 eura ( 190,30 kuna ) od dana 31.08.2007. pa sve do isplate,

-na iznos od 24,81 eura ( 186,95 kuna ) od dana 30.09.2007. pa sve do isplate,

-na iznos od 24,77 eura ( 186,67 kuna ) od dana 31.10.2007. pa sve do isplate,

-na iznos od 24,72 eura ( 186,23 kuna ) od dana 30.11.2007. pa sve do isplate,

-na iznos od 24,91 eura ( 187,72 kuna ) od dana 31.12.2007. pa sve do isplate,

-na iznos od 25,35 eura ( 191,03 kuna ) od dana 31.01.2008. pa sve do isplate,

-na iznos od 44,83 eura ( 337,77 kuna ) od dana 29.02.2008. pa sve do isplate,

-na iznos od 45,59 eura ( 343,55 kuna ) od dana 31.03.2008. pa sve do isplate,

-na iznos od 44,31 eura ( 333,89 kuna ) od dana 30.04.2008. pa sve do isplate,

-na iznos od 44,03 eura ( 331,72 kuna ) od dana 31.05.2008. pa sve do isplate,

-na iznos od 44,44 eura ( 334,80 kuna ) od dana 30.06.2008. pa sve do isplate,

-na iznos od 41,17 eura ( 310,18 kuna ) od dana 31.08.2008. pa sve do isplate,

-na iznos od 41,62 eura ( 313,58 kuna ) od dana 30.09.2008. pa sve do isplate,

-na iznos od 45,46 eura ( 342,54 kuna ) od dana 31.10.2008. pa sve do isplate,

-na iznos od 42,85 eura ( 322,89 kuna ) od dana 30.11.2008. pa sve do isplate,

-na iznos od 43,22 eura ( 325,65 kuna ) od dana 31.12.2008. pa sve do isplate,

-na iznos od 43,21 eura ( 325,55 kuna ) od dana 31.01.2009. pa sve do isplate,

-na iznos od 43,19 eura ( 325,46 kuna ) od dana 28.02.2009. pa sve do isplate,

-na iznos od 43,19 eura ( 325,41 kuna ) od dana 31.03.2009. pa sve do isplate,

-na iznos od 43,18 eura ( 325,32 kuna ) od dana 30.04.2009. pa sve do isplate,

-na iznos od 43,15 eura ( 325,09 kuna ) od dana 31.05.2009. pa sve do isplate,

-na iznos od 43,14 eura ( 325,04 kuna ) od dana 30.06.2009. pa sve do isplate,

-na iznos od 43,13 eura ( 324,95 kuna ) od dana 31.07.2009. pa sve do isplate,

-na iznos od 43,12 eura ( 324,90 kuna ) od dana 31.08.2009. pa sve do isplate,

-na iznos od 43,10 eura ( 324,76 kuna ) od dana 30.09.2009. pa sve do isplate,

-na iznos od 43,09 eura ( 324,67 kuna ) od dana 31.10.2009. pa sve do isplate,

-na iznos od 43,08 eura ( 324,58 kuna ) od dana 30.11.2009. pa sve do isplate,

-na iznos od 43,07 eura ( 324,48 kuna ) od dana 31.12.2009. pa sve do isplate,

-na iznos od 43,05 eura ( 324,34 kuna ) od dana 31.01.2010. pa sve do isplate,

-na iznos od 43,04 eura ( 324,25 kuna ) od dana 28.02.2010. pa sve do isplate,

-na iznos od 43,02 eura ( 324,11 kuna ) od dana 31.03.2010. pa sve do isplate,

-na iznos od 43,00 eura ( 324,02 kuna ) od dana 30.04.2010. pa sve do isplate,

-na iznos od 42,99 eura ( 323,88 kuna ) od dana 31.05.2010. pa sve do isplate,

-na iznos od 42,97 eura ( 323,74 kuna ) od dana 30.06.2010. pa sve do isplate,

-na iznos od 44,21 eura ( 333,10 kuna ) od dana 31.07.2010. pa sve do isplate,

-na iznos od 44,19 eura ( 333,01 kuna ) od dana 31.08.2010. pa sve do isplate,

-na iznos od 44,18 eura ( 332,87 kuna ) od dana 30.09.2010. pa sve do isplate,

-na iznos od 44,16 eura ( 332,73 kuna ) od dana 31.10.2010. pa sve do isplate,

-na iznos od 35,39 eura ( 266,71 kuna ) od dana 30.11.2010. pa sve do isplate,

-na iznos od 35,38 eura ( 266,57 kuna ) od dana 31.12.2010. pa sve do isplate,

-na iznos od 35,37 eura ( 266,47 kuna ) od dana 31.01.2011. pa sve do isplate,

-na iznos od 35,34 eura ( 266,29 kuna ) od dana 28.02.2011. pa sve do isplate,

-na iznos od 35,32 eura ( 266,15 kuna ) od dana 31.03.2011. pa sve do isplate,

-na iznos od 35,31 eura ( 266,05 kuna ) od dana 30.04.2011. pa sve do isplate,

-na iznos od 29,10 eura ( 219,27 kuna ) od dana 31.05.2011. pa sve do isplate,

-na iznos od 29,08 eura ( 219,13 kuna ) od dana 30.06.2011. pa sve do isplate,

-na iznos od 29,06 eura ( 218,99 kuna ) od dana 31.07.2011. pa sve do isplate,

-na iznos od 22,89 eura ( 172,45 kuna ) od dana 31.08.2011. pa sve do isplate,

-na iznos od 22,87 eura ( 172,35 kuna ) od dana 30.09.2011. pa sve do isplate,

-na iznos od 22,86 eura ( 172,26 kuna ) od dana 31.10.2011. pa sve do isplate,

-na iznos od 22,84 eura ( 172,07 kuna ) od dana 30.11.2011. pa sve do isplate,

-na iznos od 22,82 eura ( 171,93 kuna ) od dana 31.12.2011. pa sve do isplate,

-na iznos od 24,03 eura ( 181,02 kuna ) od dana 31.01.2012. pa sve do isplate,

-na iznos od 24,01 eura ( 180,93 kuna ) od dana 29.02.2012. pa sve do isplate,

-na iznos od 23,99 eura ( 180,74 kuna ) od dana 31.03.2012. pa sve do isplate,

-na iznos od 23,98 eura ( 180,65 kuna ) od dana 30.04.2012. pa sve do isplate,

-na iznos od 23,96 eura ( 180,51 kuna ) od dana 31.05.2012. pa sve do isplate,

-na iznos od 23,93 eura ( 180,27 kuna ) od dana 30.06.2012. pa sve do isplate,

-na iznos od 23,91 eura ( 180,18 kuna ) od dana 31.07.2012. pa sve do isplate,

-na iznos od 23,89 eura ( 180,04 kuna ) od dana 31.08.2012. pa sve do isplate,

-na iznos od 23,88 eura ( 179,95 kuna ) od dana 30.09.2012. pa sve do isplate,

-na iznos od 23,86 eura ( 179,76 kuna ) od dana 31.10.2012. pa sve do isplate,

-na iznos od 23,84 eura ( 179,62 kuna ) od dana 30.11.2012. pa sve do isplate,

-na iznos od 23,81 eura ( 179,43 kuna ) od dana 31.12.2012. pa sve do isplate,

-na iznos od 23,79 eura ( 179,29 kuna ) od dana 31.01.2013. pa sve do isplate,

-na iznos od 23,77 eura ( 179,11 kuna ) od dana 28.02.2013. pa sve do isplate,

-na iznos od 23,75 eura ( 178,97 kuna ) od dana 31.03.2013. pa sve do isplate,

-na iznos od 23,73 eura ( 178,83 kuna ) od dana 30.04.2013. pa sve do isplate,

-na iznos od 23,71 eura ( 178,64 kuna ) od dana 31.05.2013. pa sve do isplate,

-na iznos od 23,69 eura ( 178,50 kuna ) od dana 30.06.2013. pa sve do isplate,

-na iznos od 23,66 eura ( 178,27 kuna ) od dana 31.07.2013. pa sve do isplate,

-na iznos od 23,64 eura ( 178,13 kuna ) od dana 31.08.2013. pa sve do isplate,

-na iznos od 23,62 eura ( 177,99 kuna ) od dana 30.09.2013. pa sve do isplate,

-na iznos od 23,59 eura ( 177,80 kuna ) od dana 31.10.2013. pa sve do isplate,

-na iznos od 23,57 eura ( 177,62 kuna ) od dana 30.11.2013. pa sve do isplate,

-na iznos od 23,55 eura ( 177,43 kuna ) od dana 31.12.2013. pa sve do isplate, obračunate po stopi od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007., po stopi od 14 % godišnje počev od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12 % godišnje počev od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., da tužitelju JV isplati iznos od 1.730,31 eura (tisućusedamstotrideset eura i tridesetjedan cent) uvećano za zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog obroka i to:

-na iznos od 16,79 eura ( 126,49 kuna ) od dana 31.08.2007. pa sve do isplate,

-na iznos od 16,49 eura ( 124,26 kuna ) od dana 30.09.2007. pa sve do isplate,

-na iznos od 16,47 eura ( 124,08 kuna ) od dana 31.10.2007. pa sve do isplate,

-na iznos od 16,70 eura ( 125,77 kuna ) od dana 30.11.2007. pa sve do isplate,

-na iznos od 16,57 eura ( 124,83 kuna ) od dana 31.12.2007. pa sve do isplate,

-na iznos od 16,85 eura ( 126,96 kuna ) od dana 31.01.2008. pa sve do isplate,

-na iznos od 31,21 eura ( 235,19 kuna ) od dana 29.02.2008. pa sve do isplate,

-na iznos od 31,49 eura ( 237,25 kuna ) od dana 31.03.2008. pa sve do isplate,

-na iznos od 30,85 eura ( 232,47 kuna ) od dana 30.04.2008. pa sve do isplate,

-na iznos od 30,65 eura ( 230,95 kuna ) od dana 31.05.2008. pa sve do isplate,

-na iznos od 30,94 eura ( 233,09 kuna ) od dana 30.06.2008. pa sve do isplate,

-na iznos od 28,53 eura ( 214,97 kuna ) od dana 31.07.2008. Pa sve do isplate,

-na iznos od 28,55 eura ( 215,15 kuna ) od dana 31.08.2008. pa sve do isplate,

-na iznos od 29,57 eura ( 222,80 kuna ) od dana 30.09.2008. pa sve do isplate,

-na iznos od 29,56 eura ( 222,76 kuna ) od dana 31.10.2008. pa sve do isplate,

-na iznos od 29,56 eura ( 222,71 kuna ) od dana 30.11.2008. pa sve do isplate,

-na iznos od 29,55 eura ( 222,67 kuna ) od dana 31.12.2008. pa sve do isplate,

-na iznos od 29,54 eura ( 222,58 kuna ) od dana 31.01.2009. pa sve do isplate,

-na iznos od 29,53 eura ( 222,53 kuna ) od dana 28.02.2009. pa sve do isplate,

-na iznos od 29,53 eura ( 222,48 kuna ) od dana 31.03.2009. pa sve do isplate,

-na iznos od 29,52 eura ( 222,39 kuna ) od dana 30.04.2009. pa sve do isplate,

-na iznos od 29,51 eura ( 222,35 kuna ) od dana 31.05.2009. pa sve do isplate,

-na iznos od 29,50 eura ( 222,3 kuna ) od dana 30.06.2009. pa sve do isplate,

-na iznos od 29,49 eura ( 222,21 kuna ) od dana 31.07.2009. pa sve do isplate,

-na iznos od 29,48 eura ( 222,16 kuna ) od dana 31.08.2009. pa sve do isplate,

-na iznos od 29,47 eura ( 222,07 kuna ) od dana 30.09.2009. pa sve do isplate,

-na iznos od 29,46 eura ( 221,98 kuna ) od dana 31.10.2009. pa sve do isplate,

-na iznos od 29,46 eura ( 221,98 kuna ) od dana 30.11.2009. pa sve do isplate,

-na iznos od 29,45 eura ( 221,89 kuna ) od dana 31.12.2009. pa sve do isplate,

-na iznos od 29,43 eura ( 221,8 kuna ) od dana 31.01.2010. pa sve do isplate,

-na iznos od 29,42 eura ( 221,71 kuna ) od dana 28.02.2010. pa sve do isplate,

-na iznos od 29,41 eura ( 221,62 kuna ) od dana 31.03.2010. pa sve do isplate,

-na iznos od 29,40 eura ( 221,52 kuna ) od dana 30.04.2010. pa sve do isplate,

-na iznos od 29,39 eura ( 221,48 kuna ) od dana 31.05.2010. pa sve do isplate,

-na iznos od 29,38 eura ( 221,39 kuna ) od dana 30.06.2010. pa sve do isplate,

-na iznos od 30,28 eura ( 228,15 kuna ) od dana 31.07.2010. pa sve do isplate,

-na iznos od 30,27 eura ( 228,06 kuna ) od dana 31.08.2010. pa sve do isplate,

-na iznos od 30,25 eura ( 227,92 kuna ) od dana 30.09.2010. pa sve do isplate,

-na iznos od 30,24 eura ( 227,88 kuna ) od dana 31.10.2010. pa sve do isplate,

-na iznos od 23,90 eura ( 180,11 kuna ) od dana 30.11.2010. pa sve do isplate,

-na iznos od 23,89 eura ( 180,02 kuna ) od dana 31.12.2010. pa sve do isplate,

-na iznos od 23,88 eura ( 179,93 kuna ) od dana 31.01.2011. pa sve do isplate,

-na iznos od 23,86 eura ( 179,79 kuna ) od dana 28.02.2011. pa sve do isplate,

-na iznos od 23,85 eura ( 179,7 kuna ) od dana 31.03.2011. pa sve do isplate,

-na iznos od 23,84 eura ( 179,61 kuna ) od dana 30.04.2011. pa sve do isplate,

-na iznos od 19,35 eura ( 145,82 kuna ) od dana 31.05.2011. pa sve do isplate,

-na iznos od 19,35 eura ( 145,78 kuna ) od dana 30.06.2011. pa sve do isplate,

-na iznos od 19,33 eura ( 145,64 kuna ) od dana 31.07.2011. pa sve do isplate,

-na iznos od 14,87 eura ( 112,04 kuna ) od dana 31.08.2011. pa sve do isplate,

-na iznos od 14,86 eura ( 111,95 kuna ) od dana 30.09.2011. pa sve do isplate,

-na iznos od 14,85 eura ( 111,91 kuna ) od dana 31.10.2011. pa sve do isplate,

-na iznos od 14,84 eura ( 111,81 kuna ) od dana 30.11.2011. pa sve do isplate,

-na iznos od 14,83 eura ( 111,72 kuna ) od dana 31.12.2011. pa sve do isplate,

-na iznos od 15,70 eura ( 118,3 kuna ) od dana 31.01.2012. pa sve do isplate,

-na iznos od 15,69 eura ( 118,21 kuna ) od dana 29.02.2012. pa sve do isplate,

-na iznos od 15,67 eura ( 118,08 kuna ) od dana 31.03.2012. pa sve do isplate,

-na iznos od 15,66 eura ( 117,98 kuna ) od dana 30.04.2012. pa sve do isplate,

-na iznos od 15,65 eura ( 117,89 kuna ) od dana 31.05.2012. pa sve do isplate,

-na iznos od 15,64 eura ( 117,85 kuna ) od dana 30.06.2012. pa sve do isplate,

-na iznos od 15,62 eura ( 117,71 kuna ) od dana 31.07.2012. pa sve do isplate,

-na iznos od 15,61 eura ( 117,62 kuna ) od dana 31.08.2012. pa sve do isplate,

-na iznos od 15,59 eura ( 117,53 kuna ) od dana 30.09.2012. pa sve do isplate,

-na iznos od 15,58 eura ( 117,39 kuna ) od dana 31.10.2012. pa sve do isplate,

-na iznos od 15,57 eura ( 117,3 kuna ) od dana 30.11.2012. pa sve do isplate,

-na iznos od 15,56 eura ( 117,21 kuna ) od dana 31.12.2012. pa sve do isplate,

-na iznos od 15,54 eura ( 117,12 kuna ) od dana 31.01.2013. pa sve do isplate,

-na iznos od 15,53 eura ( 117,02 kuna ) od dana 28.02.2013. pa sve do isplate,

-na iznos od 15,52 eura ( 116,93 kuna ) od dana 31.03.2013. pa sve do isplate,

-na iznos od 15,50 eura ( 116,8 kuna ) od dana 30.04.2013. pa sve do isplate,

-na iznos od 15,48 eura ( 116,66 kuna ) od dana 31.05.2013. pa sve do isplate,

-na iznos od 15,47 eura ( 116,57 kuna ) od dana 30.06.2013. pa sve do isplate,

-na iznos od 15,46 eura ( 116,48 kuna ) od dana 31.07.2013. pa sve do isplate,

-na iznos od 15,44 eura ( 116,34 kuna ) od dana 31.08.2013. pa sve do isplate,

-na iznos od 15,42 eura ( 116,2 kuna ) od dana 30.09.2013. pa sve do isplate,

-na iznos od 15,41 eura ( 116,11 kuna ) od dana 31.10.2013. pa sve do isplate,

-na iznos od 15,39 eura ( 116,02 kuna ) od dana 30.11.2013. pa sve do isplate,

-na iznos od 15,37 eura ( 115,84 kuna ) od dana 31.12.2013. pa sve do isplate, obračunate po stopi od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007., po stopi od 14 % godišnje počev od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12 % godišnje počev od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

r i j e š i o j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao isplatu preplaćenih anuiteta zbog promjene kamatne stope iz ugovora o kreditu broj: 9011831147 i to u iznosu 503,15 eura (petstotri eura i petnaest centi) te u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao isplatu preplaćenih anuiteta zbog promjene kamatne stope iz ugovora o kreditu broj: 9012188034 i to u iznosu 310,45 eura (tristodeset eura i četrdesetpet centi).

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak isplatom iznosa od 2.444,13 eura (dvijetisućečetiristočetrdesetčetiri eura i trinaest centi) uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 15. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je Općinskom sudu u Puli – Pola, Stalnoj službi u Rovinju – Rovigno podnio tužbu protiv tuženika, radi utvrđenja i isplate.

1. 1. U tužbi se navodi da su tužitelj i tuženik dana 28. kolovoza 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj: 9011831147, a kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 51.858,45 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF pri tuženiku važećem na dan korištenja kredita. Tužitelj i tuženik su dana 21. prosinca 2006. sklopili i Ugovor o kreditu broj: 9012188034, kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 38.122,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF pri tuženiku važećem na dan korištenja kredita.

1. 2. Odredbom članka 4.1 Ugovora o kreditu broj: 9011831147 utvrđeno je da se na odobreni iznos kredita obračunavaju kamate u visini od 4,65 % godišnje. Odredbom članka 4.2 Ugovora o kreditu broj 9011831147 uređeno je: "Kamata obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnoni proporcionalnom metodom), sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima.“ Nadalje, odredbom članka 7.2 Ugovora o kreditu broj 9011831147 uređuje se da: "Kredit u iznosu od 51.858,45 CHF (slovima: pedesetjednutisućuosmastopedesetosam CHF i četrdesetpet C) i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuje se u 336 (slovima: tristotridesetšest) jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjent tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.“ Otplatni plan koji je tužitelju bio predan prilikom sklapanja kredita je jasno i nedvosmisleno prikazivao da će tužitelj na temelju ugovora o kreditu broj 9011831147 biti u obvezi uplatiti 336 puta isti iznos, odnosno 276,29 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Tužitelj ukazuje da je tuženik sastavio i predložio sadržaj i izričaj ugovora o kreditu, dok tužitelju nije omogućen nikakav utjecaj na oblikovanje sadržaja ugovornog odnosa. Na temelju članaka 4.1, 4.2 i 7.2 Ugovora o kreditu broj 9011831147, tuženik je bio ovlašten jednostranom odlukom promijeniti visinu kamatne stope; a da nigdje u samom ugovoru nisu bili utvrđeni objektivni parametri na temelju kojih će eventualne promjene kamatne stope biti izvršene. Radi se o ugovornim odredbama kojim je tuženiku bio ovlašten da svojom jednostranom izjavom volje uređivati i mijenjati obvezni odnos između tužitelja (potrošača) i tuženika.

1. 3. Odredbom članka 4.1 Ugovora o kreditu broj: 9012188034, utvrđeno je da se na odobreni iznos kredita obračunavaju kamate u visini od 4,75 % godišnje. Odredbom članka 4.2 Ugovora o kreditu broj 9012188034 uređeno je: "Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnoni proporcionalnom metodom), sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima.“ Nadalje, odredbom članka 7.2 Ugovora o kreditu broj 9012188034 uređuje se: "Kredit u iznosu od 38.122,00 CHF (slovima: tridesetosnnitisućastodvadesetdva CHF) i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuje se u 324 (slovima: tristodvadesetčetiri) jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.“ Tužitelj ukazuje da je prvi otplatni plan, odnosno otplatni plan koji mu je bio uručen prilikom sklapanja Ugovora o kreditu broj 9012188034 ukazivao upravo na to da će tužitelj biti u obvezi mjesečno plaćati sveukupno 324 rate u visini od 209,02 CHF svaka. Na temelju članaka 4.1, 4.2, i 7.2 Ugovora o kreditu, broj ugovora 9012188034, tuženik je bio ovlašten jednostranom odlukom promijeniti visinu kamatne stope, bez postojanja objektivnog parametra koji će na eventualnu promjenu kamatne stope utjecati.

1. 4. Iz citiranih ugovornih odredbi, prvenstveno odredbi sadržanih u člancima 4.1, 4.2 i 7.2 oba ugovora o kreditu, jasno proizlazi da je tuženik temeljem istih bio ovlašten izvršiti promjenu kamatne stope jednostranom odlukom, a da istovremeno nisu utvrđeni koji objektivni parametri utječu, odnosno koji će utjecati, na eventualnu promjenu kamatne stope. Naime, propušteno je utvrditi konkretne, određene ili odredive, parametre koji će utjecati na povećanje, odnosno smanjenje kamatne stope. Suprotno tomu, tuženik je tijekom cijelog razdoblja bio ovlašten mijenjati kamatnu stopu bez ograničenja, po vlastitoj diskrecijskoj ocjeni, a da istovremeno, tužitelj, koji je nastupao u svojstvu potrošača, nije informiran o parametrima koji će utjecati ili bi mogli utjecati na visinu kamatne stope. U periodu otplate kredita od strane tužitelja, tuženik je izvršio promjenu kamatne stope više puta, a koje promjene nisu bile utemeljene na objektivnim tržišnim pokazateljima. Naznačene odredbe, i povezane odredbe, nepoštenog su karaktera prema potrošaču, ovdje tužitelju, a osobito jer je istim tuženik učinio obvezu tužitelja neodređenom i neodredivom, a istovremeno prouzročena je značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, tužitelja i tuženika, na štetu potrošača u smislu odredbe članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/2003, u daljnjem tekstu: ZZP).

1. 5. U konkretnom slučaju, u periodu otplate oba kredita, ugovorena kamatna stopa izmijenjena je jednostranom i diskrecijskom Odlukom tuženika više puta. Jednostranom odlukom tuženika po ugovoru o kreditu broj 9011831147, došlo je do promjene stope čak devet puta, a da navedene izmjene nisu bile utemeljene na nekom objektivnom i mjerljivom parametru, i to redom kako slijedi: na dan 31.08.2007. godine kamata je odlukom tuženika izmijenjena na 5,65 %, na dan 29.02.2008. godine kamata je odlukom tuženika izmijenjena na 6,40 % , na dan 31.07.2008. godine kamata je odlukom tuženika izmijenjena na 6,30 %, na dan 31.07.2010. godine kamata je odlukom tuženika izmijenjena na 6,35 %, na dan 31.11.2010. godine kamata je odlukom tuženika izmijenjena na 6,00 %, na dan 31.05.2011. godine kamata je odlukom tuženika izmijenjena na 5,75 %, na dan 31.08.2011. godine kamata je odlukom tuženika izmijenjena na 5,50 %, na dan 31.01.2012. godine kamata je odlukom tuženika izmijenjena na 5,55 %. Od 31.01.2014. godine, a sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju, kamatna stopa se obračunavala u visini od 3,23%. Bitno je da nijedna od navedenih izmjena kamatne stope, odnosno povećanje iste, nije bila uvjetovana nepridržavanjem odredbi Ugovora o kreditu.

1. 6. Jednostranom odlukom tuženika po ugovoru o kreditu broj 9012188034, došlo je promjene kamatne stope čak devet puta, a da navedene izmjene nisu bile utemeljene na nekom objektivnom i mjerljivom parametru, i to redom kako slijedi: na dan 31.08.2007. godine kamata je odlukom tuženika izmijenjena na 5,65 %, na dan 29.02.2008. godine kamata je odlukom tuženika izmijenjena na 6,40 % , na dan 31.07.2008. godine kamata je odlukom tuženika izmijenjena na 6,30 %, na dan 31.07.2010. godine kamata je odlukom tuženika izmijenjena na 6,35 %, na dan 31.11.2010. godine kamata je odlukom tuženika izmijenjena na 6,00 %, na dan 31.05.2011. godine kamata je odlukom tuženika izmijenjena na 5,75 %, na dan 31.08.2011. godine kamata je odlukom tuženika izmijenjena na 5,50 %, na dan 31.01.2012. godine kamata je odlukom tuženika izmijenjena na 5,55 %. Od 31.01.2014. godine, a sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju, kamatna stopa se obračunavala u visini od 3,23%. Bitno je da nijedna od navedenih izmjena kamatne stope, odnosno povećanje iste, nije bila uvjetovana nepridržavanjem odredbi Ugovora o kreditu.

1. 7. Povećanja kamatne stope, bitno su utjecale na visinu obveze tužitelja, koje povećanje tužitelj nije predvidio, a ni mogao predvidjeti prilikom sklapanja Ugovora o kreditu. Ugovorne kamate kod ugovora o kreditu predstavljaju iznos koji je korisnik kredita obvezan isplatiti banci radi ostvarivanja prava na upotrebu ugovorene novčane svote - glavnice, odnosno kamate kod ugovora o kreditu predstavljaju cijenu koju je korisnik, ovdje tužitelj, dužan platiti tuženiku, radi korištenja glavnice kredita. Time je u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, činidba tužitelja, konkretnije cijena koju je isti bio dužan platiti radi korištenja ugovorene glavnice, u cijelosti je bila neodređena i neodrediva, koja okolnost je izrijekom protivna odredbi članka 47. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99., 88/01.), sukladno odredbi kojeg članka ugovor čiji je predmet obveze neodređen ili neodrediv jest ništetan. Materija o nepoštenim odredbama regulirana je pravilima Zakona o zaštiti potrošača, koji je u Republici Hrvatskoj stupio na snagu dana 12.06.2003. godine, a čije se odredbe primjenjuju 90 dana nakon stupanja istog na snagu (Narodne novine br. 96/2003.), koji Zakon je bio na snazi u trenutku sklapanja spornog Ugovora o kreditu, koji propis u konkretnom slučaju lex specialis. Odredbe Zakona o obveznim odnosima koji ovu materiju također regulira, primjenjuju se tek supsidijarno, kao lex generalis, i to samo ako Zakonom o zaštiti potrošača, ili drugim posebnim zakonima, nije drukčije određeno. Odredbe članka 4.1, 4.2 i 7.2 Ugovora o kreditu, suprotne su načelu savjesnosti i poštenja, a uslijed učestalih jednostranih odluka tuženika o promjeni, konkretnije o povećanju, kamatne stope, došlo je i do povrede načela jednake vrijednosti činidaba, kao jednom od temeljnih načela obveznog prava, čime je uzrokovana značajna neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu tužitelja koji je postupao u svojstvu potrošača u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZZP/03. Ugovorna odredba koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci i volji jednog ugovaratelja, ovdje tuženika, bez da istovremeno precizno odredi uvjete za koje će se vezati promjena kamatne stope, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik, ovdje tuženik, jednostrano određuje obvezu dužnika, ovdje tužitelja, koju promjenu nije moguće predvidjeti, a pravilnost promjene nije moguće ni naknadno provjeriti jer ista nema nikakvih egzaktnih kriterija.

1. 8. Bitno je da su oba ugovora o kreditu, pa tako i odredbe članka 4.1, 4.2 i 7.2 istih, bile unaprijed formulirane od strane tuženika, koji je u nastupao u svojstvu trgovca, a tužiteljici, kao potrošaču, nije imala utjecaja na njezin sadržaj u smislu odredbe članka 81. stavak 2. ZZP/03. Nadalje, Ugovor o kreditu ne udovoljavaju ni jednom od uvjeta propisanih u vidu potpune informiranosti tužitelja kao potrošača, osobito u smislu kakvog uređuje ZZP/03. Odredbom članka 87. ZZP/03 izrijekom uređuje da je nepoštena ugovorna odredba ništava. U konkretnom slučaju, odredba članka 4.1, 4.2 i 7.2 Ugovora o kreditu su nepoštene, pa time i ništava, i to prvenstveno u dijelu u kojem se ugovora promjenjiva kamatna stopa, a promjena iste ovisi isključivo o jednostranoj izjavi volje jedne ugovorne strane - ovdje tuženika. Naime, ukoliko su pojedine ugovorne odredbe nepoštene, one su nepoštene, pa time i ništetne od samog početka, i to bez obzira kako ih je tuženik u praksi koristio, jer modaliteta korištenja određenih ugovornih odredaba ne utječu na njihovu valjanost.

1. 9. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od dana 04.07.2013. godine, posl.br. P1401/12, utvrđeno je da je tuženik u periodu od dana 10.09.2003. godine do dana 31.12.2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom, koja presuda je u tom dijelu potvrđena Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od dana 13. lipnja 2014. godine posl.br. Pž-7129/13-4 te Presudom i Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od dana 09.04.2015. godine, posl.br. Revt 249/14- 2, kao i Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 13.12.2016. godine, posl.br. U-1HI-2521/2015. Naznačenim je sudskim odlukama utvrđena nepoštenost ugovornih odredbi kojima je promjena kamatne stope prepuštena jednostranoj odluci financijskih institucija prilikom sklapanja potrošačkih ugovora o kreditiranju. Time su nesporno i odredbe članaka 4.1, 4.2 i 7.2 sadržanih u oba Ugovora o kreditu nepoštene, čime su iste i ništetne u smislu odredbe članka 87. stavak. 1. ZZP/03. U smislu odredbe članka 502.c. Zakona o parničnom postupku, propisano je se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozvati na pravna utvrđenja iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa te da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenja u parnici kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

1. 10. Slijedom nezakonitih i nepoštenih jednostranih povećanja kamatne stope od strane tuženika, tužitelj je izvršio preplatu po ugovoru o kreditu broj 9011831147 u iznosu od 22.635,10 kuna, a po ugovoru o kreditu broj 9012188034 u iznosu 15.376,11 kuna. Stoga, tužitelj predlaže da sud donese presudu u kojoj će utvrditi ništetnost odredbi i dijelova odredbi oba ugovora o kreditu u dijelu odredbi čl. 4.1., 4.2., i 7.2. koji se odnose na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu. Predlaže da sud naloži tuženiku da mu po osnovi preplaćenih anuiteta zbog promjenjive kamatne stope iz ugovora o kreditu broj 9011831147 od 28. kolovoza 2006. isplati iznos od 22.635,10 kuna / 3.004,19 eura te po istoj osnovi preplatu iz ugovora o kreditu broj 9012188034 od 21. prosinca 2006. u iznosu 15.376,11 kuna / 2.040,76 eura.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik je prije upuštanja u raspravljanje istakao prigovor mjesne nenadležnosti naslovnog suda (Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Rovinju – Rovigno). Tuženik se poziva na odredbu čl. 48. Zakona o parničnom postupku u kojoj je propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno nadležan sud na čijem se podrčju nalazi njihovo registrirano sjedište. Ujedno se poziva i na odredbu čl. 59. Zakona o parničnom postupku u kojoj je propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice pored suda općemjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem području se ta poslovna jedinica nalazi. U čl. 11. predmetnih ugovora o kreditu, za sve sporove proizašle iz tih ugovora, ugovorena je mjesna nadležnost suda prema sjedištu podružnice banke (tuženika) u kojoj je sklopljen ugovor o kreditu, odnosno u ovom slučaju Općinski građanski sud u Zagrebu. S obzirom na to da je sud općemjesne nadležnosti sud sjedišta tuženika Općinski građanski sud u Zagrebu, te da je s tužiteljem ugovor zaključila podružnica tuženika u Poreču, tuženik smatra osnovanim prigovor mjesne nenadležnosti.

2. 1. U odnosu na predmet spora, tuženik osporava osnov i visinu postavljenih tužbenih zahtjeva. Prije svega ističe da je postupio u skladu sa Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju te da je dostavio tužitelju izračun konverzije kredita nakon čega je tužitelj potpisao Dodatak predmetnom ugovoru o kreditu čime je izvršena konverzija istoga. Iz odredbi čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača te čl. 502. Zakona o parničnom postupku kao temelju po kojem bi presuda obvezivala sudove povodom zahtjeva potrošača, proizlazi da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u posebnim parnicama za naknadu štete. Budući da se u konkretnom slučaju ne radi parnici radi naknade štete, već o parnici radi utvrđenja i stjecanja bez osnove, pozivane tužitelja na utvrđenja suda iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 pravno je irelevantna u smislu prethodno navedenih odredbi, čime su postavljeni tužbeni zahtjevi i tužba u cijelosti neosnovani i neuredni. Uzevši u obzir činjenicu da je predmetni ugovor o kreditu prestao sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu te pravno više nije niti na snazi, ukazuje se pravno neutemeljen i potpuno promašen tako postavljen tužbeni zahtjev tužitelja. Tuženik ističe kako je sklapanjem novog ugovora, prijašnji ugovor o kreditu (denominiran u CHF, odnosno u kunama s valutnom klauzulom u EUR) prestao postojati pa korisnik kredita (tužitelj) na temelju ugovora (jer ga više nema) ne može osnovano potraživati bilo što od banke (tuženika), a ni tuženik od tužitelja, uključujući i ono što je možebitno stečeno bez pravne osnove jer su sva plaćanja (uključujući i preplatu) obuhvaćena novim ugovorom o kreditu. Pravna osnova potraživanja može biti samo novi ugovor o kreditu, dok tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje ništetnosti ugovora koji pravno više ne egzistira i ne postoji. Naime, kako se Zakonom o potrošačkom kreditiranju uređuju obveze vjerovnika i potrošača u svim ugovorima o kreditima vezanim uz valutnu klauzulu bez obzira na vrstu i namjenu u kojima dužnikova obveza iz kredita nije ispunjena ili prisilno ostvarena, a kao što je to slučaj i s kreditom koji je predmet ovog postupka, tuženik smatra da je tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnim dijela odredbi predmetnog ugovora vezane uz promjenjivu kamatnu stopu kao i cjelokupni zahtjev za isplatom, neosnovan u cijelosti jer niti navedenim zakonom niti drugim pozitivnim propisima nije zabranjeno ugovaranje promjenjive kamatne stope, već je navedenim zakonom korisnicima kredita, kao dužnicima, jedino omogućeno prihvatiti ili ne prihvatiti konverziju kredita denominiranih u CHF. Iz Zakona o potrošačkom kreditiranju jasno proizlazi da je konverzija izvršena sa svrhom i na način da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita i to plaćanja preračunata kao da je kredit početno bio u EUR, a što uključuje i kamatu. Drugim riječima, početni kredit u CHF prestao je postojati u potpunosti nakon što je konvertiran u EUR pa po tom kreditu u CHF ne može više biti nikakvog potraživanja niti zahtjeva. Zbog navedenog tužitelj više nema i ne može imati bilo kakvih potraživanja, odnosno daljnji pravni interes za nastavak ovog postupka.

2. 2. Tuženik ističe da tužitelj pogrešno tumači citiranu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, s obzirom na to da isti zaključuje da je temeljem te presude ustanovljena fiksna kamatna stopa, a što iz iste ni na koji način ne proizlazi. U tom smislu tuženik se poziva i na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt-249/14-2.

2. 3. Što se tiče "nezakonitosti" kamatne stope sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, prema mišljenju tuženika, jedino ako ugovorena visina kamatne stope prelazi zakonom dopuštenu visinu stope da se može smatrati nezakonitom. Ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje mijenjati kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena niti je obveza temeljem takve kamate neodrediva, a ugovorena kamata svakako nije viša od zakonom dozvoljenih. Sukladno Zakonu o bankama i Zakonu o kreditnim institucijama koji su omogućavali ugovaranje da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke, odnosno ugovaranje takve ovlasti od strane banaka, ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamantu stopu nije sama po sebi nepoštena niti je neodrediva tim više što je gornja stopa ugovorne kamate bila određena najvišom visinom stope zakonske zatezne kamate prema prisilnim propisima o najvišoj dopuštenoj ugovornoj kamatnoj stopi. Tužitelj je pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope.

2. 4. Zaključno, tuženik ističe kako iz svih relevantnih zakona koji uređuju poslovanje banaka kao i Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o potrošačkom kreditiranju, Zakona o obveznim odnosima, Direktive EU 2008/48 koja dopušta ugovorene varijabilne kamate u potrošačkim kreditima, Direktive EU 93/13 te dosadašnje sudkse prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, jasno proizlazi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno te da je očito kako sama promjenjiva kamata nije niti ne može biti ništetna, da su konkretne kamatne stope koje su bile u primjeni u konkretnom ugovoru, određene na temelju ugovorne ovlasti čiji je smisao prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu, te da se ne može smatrati da kamatna stopa nije odrediva, da nijedna od primijenjenih kamatnih stopa ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate, da u konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka je ugovarajne upravo promjenjive, a ne fiksne kamatne stope i ugovaranje kredita s valutnom klauzulom, koja je zakonom izričito dopuštena klauzula.

2. 5. Zaključno, tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na sve potraživane iznose s dospijećem unazad tri godine od dana podnošenja tužbe.

2. 6. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbene zahtjeve u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. Rješenjem posl. br. P-816/2019-11 od 4. veljače 2020., Općinski sud u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju – Rovigno se oglasio mjesno nenadležnim u ovoj pravnoj stvari te odredio da će se po pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Općinskom sudu u Pazinu.

3. 1. Po pravomoćnosti citiranog rješenja, predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje.

4. Tužitelj je u podnesku od 13. listopada 2023. (zaprimljen kod suda 26. listopada 2023.) specificirao tužbeni zahtjev za isplatu uskladivši ga s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka sačinjenog u ovom postupku na način da sada od tuženika na ime preplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope iz Ugovora o kreditu broj 9011831147 potražuje iznos od 2.501,04 eura, a po istoj osnovi iz Ugovora o kreditu broj 9012188034, potražuje iznos od 1.730,31 eura sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako je navedeno u t. III. i IV. izreke presude. Na taj način tužitelj je djelomično povukao tužbu glede tužbenih zahtjeva za isplatu.

5. Tuženik se nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe.

5. 1. U skladu s čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/23., u nastavku: ZPP), tužba se može povući i nakon upuštanja tuženika u raspravljanje, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.

5. 2. S obzirom na to da se tuženik u roku od 15 dana od dana primitka podneska tužitelja kojim je obaviješten o djelomičnom povlačenju tužbe o tome nije izjasnio, smatra se da je pristao na povlačenje.

5. 3. Stoga je valjalo utvrditi da je tužba povučena u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao isplatu preplaćenih anuiteta zbog promjene kamatne stope iz ugovora o kreditu broj: 9011831147 i to u iznosu 503,15 eura te u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao isplatu preplaćenih anuiteta zbog promjene kamatne stope iz ugovora o kreditu broj: 9012188034 i to u iznosu 310,45 eura (t. I. izreke rješenja).

6. U dokaznom postupku pročitani su: Ugovor o kreditu br. 9011831147 (str. 21-23), Ugovor o kreditu br. 9012188034 (str. 24-27), otplatna tablica sa prikazom efektivne kamatne stope (str. 28-35), tečaj Libor ( str. 36-45), dopis PBZ upečen tužitelju vezano za konverziju kredita (str. 274-276), izračun konverzije kredita na dan 30. rujna 2015. (str. 277-285), izvadak otvorenih stavak na dan 30. rujna 2015. po ugovoru o kreditu br. 9011831147 (str. 286), Dodatak ugovoru o kreditu br. 9011831147 (str. 287-291), obavijest korisnika kredita o prihvatu izračuna konverzije (str. 292), knjigovodstvena kartica (str. 293-409), dopis PBZ upečen tužitelju vezano za konverziju kredita (str. 410-412), izračun konverzija na dan 30. rujna 2015. (str. 412- 421), izvadak otvorenih stavak na dan 30. rujna 2015. po ugovoru o kreditu br. 9012188034 (str. 422), Dodatak ugovoru o kreditu br. 9012188034 (str. 423-427), obavijest korisnika kredita o prihvatu izračuna konverzije (str. 428), plan otplate (str. 429-440), pregled uplata po kreditu na dan 20. rujna 2021. (str. 441-451), podnesak sudskog vještaka JVN (str. 453-454), nalaz i mišljenje sudskog vještaka financijsko računovodstvene struke JVN od 7. ožujka 2022. (str. 458-486), te dopuna nalaza i mišljenja vještaka financijsko računovodstvene struke JVN od 21. listopada 2024. (str. 555-570). Pored toga je izveden dokaz saslušanjem vještaka financijsko računovodstvene struke JVN, svjedokinje TV i tužitelja, na ročištu od 6. veljače 2024. (str. 534-538).

6. 1. Odbijen je dokazni prijedlog tuženika za salušanje javnog bilježnika Rina Zujića koji je solemnizirao jedan od predmetnih ugovora o kreditu, jer je sud ocijenio da je izvođenje tog dokaza nepotrebno s obzirom na to da predloženi svjedok nema saznanja o odlučnim činjenicama jer nije pregovarao s tužiteljem prije sklapanja ugovora te o sklapanju konkretnog ugovora, načinu i rezultatima pregovora, nema nikakvih saznanja.

7. Tužbeni zahtjevi su osnovani.

8. Između stranaka nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita, te tuženik kao kreditor, 28. kolovoza 2006. zaključili Ugovor o kreditu broj 9011831147, potvrđen kod javnog bilježnika Rina Zujića u Rovinju pod brojem OU-669/06 od 31. kolovoza 2006., a kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu 51.858,45 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita s kamatnom stopom od 4,65 % godišnje koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke o kreditiranju građana, te da su 21. prosinca 2021. zaključili Ugovor o kreditu broj 9012188034, potvrdđen kod javnog bilježnika Davora Dušića u Rovinju, pod brojem OU-1107/06 od 28. prosinca 2006., a kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu 38.122,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita s kamatnom stopom od 4,75 % godišnje koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke o kreditiranju građana. Nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor zaključili Dodatke ugovorima o kreditu kojima je izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eura.

9. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva te je li nastupila zastara potraživanja tužitelja. Sporna je i činjenica je li tužitelj u konkretnom slučaju imao status potrošača.

10. Tužitelj ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, neovisno o činjenici što je s tuženikom sklopio Dodatke ugovoru o kreditu broj 9011831147 i ugovoru o kreditu broj 9012188034 čime se tužitelj kao potrošač nije odrekao prava na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iz predmetnih ugovora o kreditu jer je ovaj sud stava da sklapanje Dodatka ugovoru o kreditu ne može dovesti potrošača u nepovoljniji položaj od onih koji te dodatke nisu sklapali.

10. 1. Takav stav izražen je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske se izjasnio da bez obzira na sklapanje Dodatka osnovnom Ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, dalje u tekstu: ZID ZPK), tužitelj ima pravni interes i ovlašten je tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu, kako bi na temelju toga mogao ostvariti neka eventualna prava koja mu pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima, tako i u odluci broj: Rev 1096/2022-2 od 8. studenog 2022. Vrhovni sud Republike Hrvatske je napomenuo da s obzirom na izraženo pravno shvaćanje u toj odluci dolazi do izjednačenja prava korisnika kredita u CHF koji su sklopili dodatak Ugovoru o kreditu i proveli konverziju u odnosu na one korisnike kredita u CHF koji nisu sklopili takav dodatak ili isti nisu mogli sklopiti. U razdoblju od sklapanja osnovnog ugovora o kreditu pa do dana konverzije takvi potrošači imali su jednak pravni status i trpjeli su jednake pravne posljedice nepoštenih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Stoga Vrhovni sud Republike Hrvatske upućuje na potrebu provođenja financijskog vještačenja te utvrđenja koji bi iznos korisniku kredita pripadao temeljem nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i taj iznos staviti u omjer sa dobivenim iznosom temeljem provedene konverzije te nakon toga odlučiti o zahtjevu tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

11. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., pravomoćno je presuđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima su ugovorene redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te valutna klauzula koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak. Utvrđeno je da su navedene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene budući da se o njima nije pojedinačno pregovaralo te da su suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, stoga se radi o ništetnim ugovornim odredbama. Ništetnost odredbi o promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli ne znači i ništetnost cijelog ugovora o kreditu jer ugovor može opstati i bez tih odredbi pri čemu se visina stope kamate određuje prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi, a visina tečaja švicarskog franka prema tečaju na dan isplate ugovora o kreditu.

11. 1. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio je utvrđenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske da je tuženik, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koristio nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

12. Navedene presude donijete su povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnijete na temelju čl. 502. a - 502.h Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13) i čl. 131. - 141.b Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09) te su subjektivne granice njezine pravomoćnosti proširene na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu.

13. U skladu s tim se tužitelj korisnik kredita, u ovoj parnici može pozivati na spomenuta utvrđenja iz tih presuda prema kojima su povrijeđeni njegovi interesi time što je tužitelj na osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj promjenjivosti početno ugovorene kamatne stope vršio isplate većih anuiteta u odnosu na anuitete iz otplatnog plana sastavljenog u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora o kreditu.

14. Iz iskaza svjedokinje TV proizlazi da su joj poznate okolnosti u kojima je njen suprug, ovdje tužitelj podigao predmetne kredite kod tuženika. Njezin suprug je 2006. u poslovnici u Rovinju podigao kredit radi kupnje zemljišta i izgradnje kuće u kojoj i danas ona i suprug žive, a ranije je s njima živio i njihov sin. Prije podizanja ovog kredita njen suprug se raspitivao i kod drugih banaka. Kada je išao u PBZ d.d., ona je bila s njim kada mu je službenica banke savjetovala podizanje predmetnog kredita jer je imao najmanju kamatnu stopu. Ne može se sjetiti je li mu službenica nudila kakav drugi kredit, ali zna da je ovaj bio najpovoljniji kredit zbog kamatne stope. Ne sjeća se da li je službenica objašnjavala i govorila da se kamatna stopa može mijenjati i o čemu to ovisi. Sjeća se samo da mu je službenica rekla da je to najpovoljnija kamatna stopa jer su drugi krediti imali veće. Ne sjeća se je li njen suprug dobio na potpis unaprijed sastavljen ugovor o kreditu te je li mogao utjecati na pojedine odredbe ugovora. Njima je prilikom podizanja kredita, bilo najbitnije da oni s njenim sezonskim primanjima mogu podmiriti režije i mjesečnu ratu kredita. Na početku je to tako i bilo, ali kasnije je rata "nenormalno" počela rasti tako da je rata kredita narasla dvostruko, a i više. Poznato joj je da je provedena konverzija kredita, ali ne zna kada. U banci im službenica nije ništa objasnila niti informirala da je moguće da rata kredita tako poraste. Ne sjeća se da li je njen suprug otišao u banku kada je došlo do naglog povećanja rate kredita i pitao razlog zašto je tome tako, jer je prošlo dosta godina, a i stoga zato što je to za nju bilo jako teško, stresno razdoblje zbog čega je oboljela od dijabetesa.

15. Tužitelj JV je iskazao da je predmetne ugovore o kreditu podigao 2006. kod PBZ d.d. u poslovnici u Rovinju, i to jedan kredit radi kupnje zemljišta i podmirenja troškova ishođenja građevinske dozvole, a drugi radi izgradnje obiteljske kuće u kojoj i danas živi sa suprugom, a u kojoj je do nedavno s njima živio i njihov sin. Prije dolaska u PBZ d.d. obišao je više banaka. Tražio je stambeni kredit koji je mislio podići u kunama. U PBZ d.d. su mu savjetovali da podigne kredit u CHF jer je on bio najpovoljniji s obzirom na to da je imao najpovoljniju kamatnu stopu. Početna rata kredita za oba kredita mu je bila ukupno oko 3.500,00 kuna da bi kasnije naglo porasla na duplo, radi promijene tečaja i kamatne stope. Kredite je podigao s rokom otplate od 26 godina. Iste još otplaćuje. Provedena je konverzija kredita, a misli da je to bilo 2018. Rata kredita je ostala ista, ali je nakon toga manja kamatna stopa budući da je kredit konvertiran u eure. On je dobio unaprijed sastavljen ugovor o kreditu koji je pročitao te je razumio onoliko koliko je mogao. Nigdje nije pisalo da će rata toliko porasti. Sam otplaćuje kredit, odnosno on i supruga zajedno. Službenica u banci mu nije objasnila niti ga informirala o tome da rata kredita može toliko porasti zbog promjene tečaja i kamate. U to vrijeme njegova supruga je bila sezonski radnik, a on kao građevinar nije imao toliko posla pa mu je bilo bitno da rata ostane ista. Otišao je u banku kada mu je rata kredita počela rasti te je pitao zašto je tome tako, ali su mu u banci rekli da je to zbog stanja tržišta. Kada je bio kod javnog bilježnika radi solemnizacije ugovora on mu je ugovor pročitao, no ni on nije mogao znati da će rata toliko rasti zbog promjene tečaja i kamate.

16. Iskaze tužitelja i svjedokinje sud prihvaća i ocjenjuje vjerodostojnim i istinitim s obzirom na to da su tužitelj i svjedokinja na uvjerljiv, jasan, životan i suvisao način iskazivali o okolnostima koje su im neposredno poznate i kojih su se mogli prisjetiti te u njihovim iskazima nije bilo proturječnosti, niti nelogičnosti, a njihovi iskazi su podudarni te u bitnome potvrđeni čitanjem predmetnih ugovora.

17. Na temelju iskaza tužitelja i svjedokinje (njegove supruge) utvrđeno je da tužitelj koji je sklopio predmetne ugovore o kreditu, u predugovornoj fazi nije dobio potrebna objašnjenja o djelovanju i mogućim posljedicama ugovaranja promjenjive kamatne stope (i valutne klauzule), već da mu je kredit s valutnom klauzulom u CHF prikazan kao najpovoljniji za njega, bez predočenja mogućih rizika ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Iako je tužitelj prije potpisivanja pročitao predmetne ugovore o kreditu, stav je suda da je on odredbe ugovore mogao razumijeti onoliko koliko to može osoba koja nije financijske / bankarske struke (tužitelj je po zanimanju građevinar). Sve navedeno upućuje na zaključak da komunikacija tužitelja s djelatnicom banke u predugovornoj fazi nije imala značaj pojedinačnog pregovaranja te da on od strane djelatnice banke s kojom je komunicirao nije dobio potrebne i potpune obavijesti.

18. Slijedom navedenog, tuženik (na kojem je teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača) nije dokazao da je tužitelju kao potrošaču u predugovornoj fazi predočio informacije koje sadrže točne, nedvosmislene, jasne i razumljive kriterije na temelju kojih bi prosječni potrošač, koji ne raspolaže stručnim znanjem i kojem je pojam promjenjive kamatne stope (i institut valutne klauzule), poznat samo načelno, mogao razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima te promjenjive kamatne stope. Drugim riječima, tuženik nije dokazao postojanje okolnosti zbog kojih pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu ne bi bile primjenjive u konkretnom slučaju.

19. Tužitelj i njegova supruga, svjedokinja TV su u iskazima naveli da su predmetne kredite podigli radi kupnje zemljišta i podmirenja troškova ishođenja građevinske dozvole, te izgradnje obiteljske kuće u kojoj i danas žive, a u kojoj je do nedavno s njima živio i njihov sin. Navedeno proizlazi i iz oba predmetna ugovora o kreditu u kojima se u čl. 2. navodi da je namjena kredita izgradnja i dovršenje stambenog objekta.

20. Prema čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/2003., u nastavku: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dok je trgovac svaka osoba koja nudi ili sklapa pravni posao, odnosno nastupa na tržištu u okviru svog zanimanja ili svoje djelatnosti. Na bitno istovjetan način je pojam „potrošač“ definiran i u čl. 2. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, čije su odredbe u cijelosti implementirane u hrvatski pravni sustav.

20. 1. U konkretnom slučaju, tužitelj je zaključio ugovore o kreditu kao fizička osoba radi izgradnje i dovršenja stambenog objekta za njegove osobne potrebe i potrebe njegove obitelji, a tuženik, na kojem je bio teret dokaza (tako i VSRH u odluci br. Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.) nije dokazao da je tužitelj podigao kredit u svrhu bilo kakve poslovne ili poduzetničke djelatnosti ili radi obavljanja djelatnosti slobodnog zanimanja niti to proizlazi iz provedenih dokaza. Dakle, evidentno se radi o potrošačkom kreditu i tome da je tužitelj u tim ugovorima nedvojbeno nastupio kao potrošač. Tužitelj u konačnici, nije niti dužan dokazivati negativne činjenice već je to dužnost tuženika kao protivne strane, a što isti nedvojbeno nije dokazao, tako da tužitelj svakako ima svojstvo potrošača, jer na koncu, niti jedna isprava u spisu ne govori u prilog tome da bi bilo suprotno, odnosno da on nije potrošač u smislu mjerodavne odredbe čl. 3. st. 1. t. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) kako je pojašnjeno. Zbog navedenog prigovor tuženika da tužitelj nema svojstvo potrošača nije osnovan.

21. Ugovor o kreditu broj: broj 9011831147 od 28. kolovoza 2006. i ugovor o kreditu broj: 9012188034, predstavljaju potrošačke ugovore te su sklopljeni u razdoblju na koje se odnose utvrđenja iz kolektivnog spora. Stoga se i na te ugovore odnose presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-7129/13- 4 od 13. lipnja 2014. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.

22. Protivno navodima tuženika, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak i promjenjivoj kamatnoj stopi koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne s obzirom na to da na temelju čl. 502. c. ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14 i 110/15, dalje: ZZP/14) postoji vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Takav pravni stav zauzeo je u svojim odlukama Vrhovni sud Republike Hrvatske posl. br. Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i posl. br. 18/2018 od 26. svibnja 2020.

23. Tužitelj, s jedne strane te tuženik, s druge strane, sklopili su Dodatak ugovorima o kreditu. Predmetni Dodatak ugovora o kreditu sklopljen je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/2015., dalje: ZID ZPK). Stav je ovoga suda da predmetna konverzija odnosno sklapanje Dodatka uz Ugovor o kreditu nije od značaja za predmetni tužbeni zahtjev tužitelja budući da se niti odredbama ZID ZPK-a, a niti sklopljenim Dodatkom ne navodi, niti ugovara, način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne navodi, niti ugovara, na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli švicarskog fraka iz osnovnog ugovora, a niti je tužitelj u trenutku konverzije znao da će ugovorna odredba koja se konvertira, odnosno mijenja, kasnije biti utvrđena ništetnom, a osim toga i tužba se temelji na tvrdnji kako učinci konverzije nisu u potpunosti anulirali posljedice onog što je do konverzije plaćeno temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi. Dakle, činjenica da su tužitelj i tuženik sklopili Dodatak ugovor o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u eura ne znači da je tužitelju vraćen novčani iznos koji predstavlja razliku između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

24. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, u skladu s čl. 326. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO-a.

25. Vrhovni sud Republike Hrvatske je nakon provedenog oglednog postupka donio rješenje, broj Gos 1/2019-36, od 04. ožujka 2020., kojim je utvrđeno da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK-a ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

26. Stalni sudski vještak financijsko-računovodstvene struke JVN u nalazu i mišljenju od 7. ožujka 2022. zaključuje da korisnik kredita (tužitelj) još nije otplatio kredite broj: 9011831147 i broj: 9012188034 koje je sklopio s kreditorom (tuženikom). Datum dospijeća kredita broj: 9011831147 je 30. rujna 2034., a kredita broj: 9012188034 dana 31. siječnja 2034. Krediti su u tijeku otplate. Dodatkom ugovora o kreditu izvršena je konverzija – denominirani krediti u EUR na dan 30. rujna 2015. Uslijed promjene kamatne stope i tečaja na taj dan, nastale su razlike preplaćenih kamata. Novčana razlika izražena po mjesecima do dana konverzije izračunata u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita između iznosa redovnih kamata po početnoj kamatnoj stopi i stvarno isplaćene kamate koje je tužitelj platio prema obračunu i odlukama banke o promjenjivoj kamatnoj stopi te između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojima je kredit tužitelju isplaćen i iznosa koji je tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF, po ugovoru o kreditu broj: 9011831147 iznosi 14.192,81 kuna, odnosno 18.945,01 kuna (sada 2.514,44 eura) samo pozitivne razlike te po ugovoru o kreditu broj: 9012188034 iznosi 10.013,29 kuna, odnosno 13.390,51 kuna (1.777,23 eura) samo pozitivne razlike. Ukupna razlika više uplaćenih kamata po mjesecima do datuma konverzije 30. rujna 2015., po mišljenju vještaka iznosi 24.206,10 kuna, odnosno 32.335.52 kuna (4.291,66 eura), samo pozitivne razlike. Novčana razlika po kreditu broj: 9011831147 izražena po mjesecima do dana konverzije 30. rujna 2015. izračunata u kunama po srednjem tečaju za tečajnu listu banke važeće na dan korištenja kredita u iznosu 4,659430 kuna, između konvertirane glavnice u kunama po srednjem tečaju od 7,34000 i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica pretvori u kunsku po tečaju za CHF koji je bio važeći na dan korištenja kredita što po izračunu ukupno iznosi 470.824,07 kuna (sada 62.489,09 eura). Novčana razlika po kreditu broj: 9012188034 izražena po mjesecima do dana konverzije 30. rujna 2015. izračunata u kunama po srednjem tečaju za tečajnu listu banke važeće na dan korištenja kredita u iznosu 4,571287 kuna, između konvertirane glavnice u kunama po srednjem tečaju od 7,36000 i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica pretvori u kunsku po tečaju za CHF koji je bio važeći na dan korištenja kredita što po izračunu vještaka ukupno iznosi 337.539,00 kuna (sada 44.799,13 eura).

26. 1. Budući da je tuženik iznio prigovore na nalaz i mišljenje vještaka JVN, na ročištu od 6. veljače 2024. izveden je dokaz saslušanjem tog vještaka radi usmenog pojašnjenja pisanog nalaza i mišljenja. Vještak JVN je u iskazu navela da ostaje pri nalazu i mišljenju od 7. ožujka 2022. jer je postupila po nalogu iz rješenja suda glede zadatka vještačenja te jasno dala svoje mišljenje. Istaknula je da je novčana razlika po mjesecima do dana konverzije po srednjem tečaju CHF tečajne liste kreditora na dan korištenja kredita kao i kamatna stopa po početnoj kamatnoj stopi i stvarne isplaćene kamate izračunata onako kako je u nalazu naznačeno, a to je da do 30. rujna 2015. (dan konverzije) razlika iznosi 24.206,10 kuna odnosno ako se uzima u obzir samo pozitivna razlika iznosi 32.335,52 kuna. Novčana razlika između konvertirane glavnice do dana konverzije 30. rujna 2015. i glavnice kakva bi bila da se preostala glavnica u CHF pretvori u kunsku po tečaju CHF koji je bio na dan korištenja kredita iznosio bi ukupno 470.824,07 kuna, a sve to po kreditu br. 9011831147, a po kreditu 9012188034 iznosio bi 337.539,00 kuna. Vještakinja je navela da prilikom izrade nalaza i mišljenja nije uzela u obzir učinak konverzije jer je zadaća koja je rješenjem suda dana bila da se izračuna razlika do dana konverzije. To nije vještačila jer to nije bio zadatak koji joj je sud odredio. Nije mogla dati odgovor na pitanje da li bi izračun bio drugačiji da je uzela u obzir učinak konverzije jer joj takav zadatak nije povjeren. U odnosu na prigovore tuženika iz podneska od 1. kolovoza 2022., navela je da se takvi prigovori odnose na pravni meritum stvari i da ona kao vještak ekonomske struke to ne može komentirati.

26. 2. U dopuni nalaza i mišljenja od 21. listopada 2024. vještak JVN nije intervenirala u matematički izračun, već je isključivo odgovorila na pitanja suda iz rješenja od 3. travnja 2024. Prema mišljenju vještaka iz dopune nalaza i mišljenja, visina preostale nedospjele glavnice kredita broj: 9011831147 na dan 30. rujna 2015. prema početnom otplatnom planu uz primjenu početno ugovorene kamatne stope od 4,65 % iznosi 41.778,58 CHF, odnosno po iznosu početnog isplatnog tečaja kredita od 4,65943 za 1 CHF (Tablica 2) iznosi 194.664.37 kuna (25.836,40 eura). Nedospjela glavnica kredita u EUR po Dodatku ugovora o kreditu broj: 9011831147 iznosi 27.651,18 eura, dok nedospjela glavnica kredita po početnom otplatnom planu na dan 30. rujna 2015. iznosi 41.778,58 CHF. Razlika između nedospjele glavnice kredita u EUR po Dodatku ugovora o kreditu broj: 9011831147 i nedospjele glavnice kredita po početnom otplatnom planu primjenom početno ugovorene kamatne stope i početnog tečaja CHF na dan 30. rujna 2015. iznosi 8.295,29 kuna (1.100,97 eura). Tuženik je Dodatkom ugovora o kreditu (konverzijom) priznao tužitelju iznos od 1.365,33 eura (10.427,71 kuna prema tečaju na dan 30. rujna 2015. ili 10.021,52 kuna prema tečaju na dan plasmana. Iznos preplate dobiven izračunom u dopuni nalaza je 41.272,71 kuna (5.477,83 eura). Nakon što se u iznos preplate uračuna i preplata priznata u Dodatku ugovora o kreditu broj: 9011831147, dobije se iznos od 30.845,00 kuna (4.093,84 eura) ako je izračun sačinjen po tečaju na dan 30. rujna 2015., odnosno 31.251,19 kuna (4.147,75 eura), ako je izračun sačinjen po tečaju na dan plasmana kredita. Isto tako, visina preostale nedospjele glavnice kredita broj: 9012188034 na dan 30. rujna 2015. prema početnom otplatnom planu uz primjenu početno ugovorene kamatne stope od 4,75 % iznosi 30.573,85 CHF, odnosno po iznosu početnog isplatnog tečaja kredita od 4,571287 za 1 CHF (Tablica 2) iznosi 139.761,84 kuna (18.549,58 eura). Nedospjela glavnica kredita u EUR po Dodatku ugovora o kreditu broj: 9012188034 iznosi 19.789,69 eura, dok nedospjela glavnica kredita po početnom otplatnom planu na dan 30. rujna 2015. iznosi 30.573,85 CHF. Razlika između nedospjele glavnice kredita u EUR po Dodatku ugovora o kreditu broj: 9012188034 i nedospjele glavnice kredita po početnom otplatnom planu primjenom početno ugovorene kamatne stope i početnog tečaja CHF na dan 30. rujna 2015. iznosi 5.890,28 kuna (781,77 eura). Tuženik je Dodatkom ugovora o kreditu (konverzijom) priznao tužitelju iznos od 1.517,20 eura (11.587,62 kuna prema tečaju na dan 30. rujna 2015. ili 11.166,59 kuna prema tečaju na dan plasmana. Iznos preplate dobiven izračunom u dopuni nalaza je 30.698,99 kuna (4.074,46 eura). Nakon što se u iznos preplate uračuna i preplata priznata u Dodatku ugovora o kreditu broj: 9012188034 dobije se iznos od 19.111,37 kuna (2.536,52 eura) ako je izračun sačinjen po tečaju na dan 30. rujna 2015., odnosno 19.532,40 kuna (2.592,39 eura), ako je izračun sačinjen po tečaju na dan plasmana kredita. Dakle, iz dopune nalaza i mišljenja proizlazi da tužitelj nije u potpunosti obeštećen.

27. Tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti u dijelu u kojem je vještak obračunao ukupan iznos više uplaćenih kamata tj. pozitivnu razliku te je u skladu s njim specificirao tužbeni zahtjev za isplatu. Međutim , nije prihvatio vještačenje u dijelu u kojem je vještak samoinicijativno vršio umanjenja s obzirom na to da sud to nije naložio, a niti je tuženik postavio zahtjev u tom smislu. Tužitelj nije imao primjedbi na dopunu vještačenja jer vještak nije intervenirao u matematički izračun iz osnovnog nalaza.

27. 1. Tuženikove primjedbe, nakon što je vještak saslušan, su isključivo pravne prirode.

27. 2. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka financijske struke jer je izrađen na objektivan i stručan način, na temelju dokumentacije u spisu, dok nije uzet u obzir dio nalaza i mišljenja (osnovnog nalaza) u kojem je vještak, iako mu to nije bilo naloženo, izračunao i negativne razlike uslijed manje plaćenih anuiteta. Prihvaćena je i dopuna nalaza i mišljenja.

28. U skladu s čl. 1111. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

29. Kako su ugovorne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne, tuženik je dužan vratiti tužitelju utužene (specificiranim tužbenim zahtjevom) iznose koji predstavljaju razliku između plaćenih anuiteta i anuiteta koje bi bio tužitelj obvezan platiti u slučaju da nije došlo do njihovog povećanja zbog toga što je banka povećala početno ugovorenu kamatnu stopu i što je dolazilo do rasta tečaja švicarskog franka prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i tečaju švicarskog franka na dan isplate ugovora o kreditu.

30. Tuženik je u skladu s čl. 1115. ZOO-a dužan tužitelju naknaditi i zatezne kamate koje teku na iznose preplaćenih mjesečnih iznosa od dospijeća svakog pojedinog anuiteta, pa do isplate. Od 15. studenog 2004. do 31. prosinca 2007. visina zateznih kamata se izračunavala u skladu s Uredbom o visini stope zatezne kamate (Narodne novine br. 91/04, 35/05) po stopi od 15 % godišnje. Od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine visina zateznih kamata se izračunavala u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08) uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu. Eskontna stopa je do 30. lipnja 2011. godine iznosila 9 %, a od 1. srpnja 2011. godine 7 %. U ovom slučaju ta se stopa uvećava za pet postotnih poena pošto se ovdje ne radi o odnosu iz trgovačkog ugovora, a ni o ugovoru između trgovca i osobe javnog prava. Dana 1. kolovoza 2015. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 78/15) kojim je u čl. 3. izmijenjen čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08) na način da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim glede odnosa iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava gdje se ta stopa uvećava za pet postotnih poena. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 114/22. i 156/22.) čl. 2. izmijenjen čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08. i 78/15.) na način da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 155/2023) 30. prosinca 2023., čl. 1. izmijenjen je čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 114/22. i 156/22.) na način da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

31. Prigovor zastare tuženika nije osnovan.

31. 1. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO-a, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

31. 2. Kolektivni spor u kojem je utvrđena ništetnost ugovorenih odredbi promjenjivim kamatnim stopama jednostranom odlukom banke pravomoćno je okončan donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a za ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Tužitelj je tužbu podnio sudu 10. lipnja 2019. Stoga, sud utvrđuje da do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari nije protekao opći zastarni rok od pet godina. Stoga nije nastupila zastara prava potraživanja tužitelja.

32. Slijedom svega navedenog, utvrđeno je da su ništetni dijelovi ugovornih odredbi čl. 4.1., 4.2. i 7.2. predmetnih ugovora o kreditu u kojima je ugovoreno da je tuženik ovlašten jednostrano mijenjati kamatnu stopu (t. I. i II. izreke presude) te je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.501,04 eura zbog promjene kamatne stope iz ugovora o kreditu broj 9011831147 te iznos od 1.730,31 eura zbog promjene kamatne stope iz ugovora o kreditu broj 9012188034, sve uvećano za zakonske zatezne kamate na pojedine iznose kako je navedeno u t. III. i IV. izreke presude.

33. Obje stranke su podnijele zahtjeve za naknadu troškova postupka.

33. 1. Na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi parnične troškove pa je tuženik dužan tužitelju naknaditi troškove postupka. Na temelju čl. 155. st. 1. ZPP-a sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje postupka.

33. 2. Tužitelj je zatražio naknadu troškova zastupanja kod sastava tužbe u iznosu 250,00 eura, sastava obrazloženih podnesaka od 27. siječnja 2020., 10. studenog 2020. i 13. listopada 2023., za svaku radnju po 250,00 eura, za zastupanje na ročištima od 4. veljače 2020., 15. listopada 2020., 21. studenog 2023. i 4. ožujka 2025., za svaku radnju po 250,00 eura, u koje iznose je uključen PDV. Zatražio je i trošak predujma za vještačenje u iznosu 597,25 eura i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu ukupno 185,81 eura, sveukupno 2.783,06 eura.

33. 3. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23., dalje: OT) i čl. 155. ZPP-a, te vrijednosti predmeta spora od 5.044,95 eura u trenutku podnošenja tužbe do 26. listopada 2023. (zaprimljen podnesak tužitelja od 13. listopada 2023. u kojem je specificirao tužbeni zahtjev za isplatu) te u nastavku u iznosu 4.231,35 eura, tužitelju su priznati troškovi zastupanja kod sastava tužbe u visini 100 bodova prema Tbr. 7/1 OT, sastava obrazloženih podnesaka od 27. siječnja 2020. i 13. listopada 2023. (zaprimljen kod suda 26. listopada 2023.) za svaku radnju u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 OT, te za zastupanje na ročištima od 4. veljače 2020., 15. listopada 2020., 21. studenog 2023. i 4. ožujka 2025., za svaku radnju u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 OT, ili ukupno 700 bodova. S obzirom na to da vrijednost boda iznosi 2,00 eura prema Tar. br. 50. OT uz pripadajući iznos PDV-a prema Tar. br. 42. OT, tužitelju pripada trošak zastupanja u iznosu 1.750,00 eura.

33. 4. Tužitelju je priznat i trošak na ime plaćene sudske pristojbe na tužbu u ukupnom iznosu 96,88 eura, kao i trošak financijskog vještačenja koji je predujmio i to u zatraženom iznosu od 597,25 eura (iako je trošak vještačenja koji je snosio bio veći).

33. 5. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 10. studenog 2020. jer taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka u smislu čl. 155. ZPP-a, s obzirom na to da je u njemu tužitelj isključivo citirao sudsku praksu. Nije mu priznat ni trošak sudske pristojbe na presudu jer nije u obvezi snositi taj trošak u skladu s čl. 11. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.).

34. Slijedom navedenog naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu 2.444,13 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15. svibnja 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev za naknadu troška odbijen kao neosnovan.

35. Tuženiku koji je izgubio parnicu ne pripada pravo na parnični trošak.

36. Slijedom navedenog, na temelju čl. 325. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

U Bujama 15. svibnja 2025.

Sutkinja

Pavica Gulišija Brečević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave presude i rješenja .

DNA:

1. tužitelju p.p.

2. tuženiku p.p.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte