21 Gž-222/2023-2

 

 

                      

        Republika Hrvatska

      Županijski sud u Zadru

  Zadar, Ulica plemića Borelli 9                                                                          

                                                                                   Poslovni broj: 21 Gž-222/2023-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. Č. iz R., …, OIB: …, koju zastupa punomoćnik S. V., odvjetnik u R., …, protiv tuženice Z. P. iz R., …, OIB: …, koju zastupa punomoćnica I. K., odvjetnica u R., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj 79 P-1425/2018-47 od 28. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. studenoga 2023.,

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tužiteljice I. Č. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj 79 P-1425/2018-47 od 28. prosinca 2022.

 

    Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

 

»I-Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Nalaže se Z. P. (OIB: …) isplatiti I. Č. (OIB: …) iznos od 168.802,27 kuna/ 22.403,91 eur, zajedno s pripadajućim zakonskim kamatama tekućim do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena na iznose kako slijede:

- 1.854,97 kuna od 15. svibnja 2015. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. lipnja 2015. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. srpnja 2015. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. kolovoza 2015. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. rujna 2015. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. listopada 2015. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. studenog 2015. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. prosinca 2015. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. siječnja 2016. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. veljače 2016. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. ožujka 2016. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. travnja 2016. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. svibnja 2016. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. lipnja 2016. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. srpnja 2016. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. kolovoza 2016. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. rujna 2016. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. listopada 2016. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. studenog 2016. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. prosinca 2016. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. siječnja 2017. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. veljače 2017. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. ožujka 2017. godine

- 1.854,97 kuna od 15. travnja 2017. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. svibnja 2017. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. lipnja 2017. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. srpnja 2017. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. kolovoza 2017. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. rujna 2017. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. listopada 2017. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. studenog 2017. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. prosinca 2017. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. siječnja 2018. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. veljače 2018. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. ožujka 2018. godine

- 1.854,97 kuna od 15. travnja 2018. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. svibnja 2018. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. lipnja 2018. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. srpnja 2018. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. kolovoza 2018. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. rujna 2018. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. listopada 2018. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. studenog 2018. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. prosinca 2018. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. siječnja 2019. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. veljače 2019. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. ožujka 2019. godine

- 1.854,97 kuna od 15. travnja 2019. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. svibnja 2019. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. lipnja 2019. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. srpnja 2019. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. kolovoza 2019. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. rujna 2019. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. listopada 2019. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. studenog 2019. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. prosinca 2019. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. siječnja 2020. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. veljače 2020. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. ožujka 2020. godine

- 1.854,97 kuna od 15. travnja 2020. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. svibnja 2020. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. lipnja 2020. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. srpnja 2020. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. kolovoza 2020. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. rujna 2020. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. listopada 2020. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. studenog 2020. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. prosinca 2020. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. siječnja 2021. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. veljače 2021. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. ožujka 2021. godine

- 1.854,97 kuna od 15. travnja 2021. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. svibnja 2021. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. lipnja 2021. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. srpnja 2021. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. kolovoza 2021. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. rujna 2021. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. listopada 2021. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. studenog 2021. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. prosinca 2021. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. siječnja 2022. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. veljače 2022. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. ožujka 2022. godine

- 1.854,97 kuna od 15. travnja 2022. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. svibnja 2022. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. lipnja 2022. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. srpnja 2022. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. kolovoza 2022. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. rujna 2022. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. listopada 2022. godine,

- 1.854,97 kuna od 15. studenog 2022. godine,

pa do isplate, a sve u roku od 15 dana, kao i nadoknaditi prouzročeni parnični trošak."

 

II-Nalaže se tužiteljici da tuženoj naknadi parnične troškove u iznosu od 9.500,00 kn / 1.260,87 eur, sa zateznim kamatama od dana presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 dana.«.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.; dalje ZPP), a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi naknade izgubljene koristi, temeljem odredbe čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje ZOO) navodeći da tuženica koristi prijepornu nekretninu u većem opsegu u odnosu na njen suvlasnički dio, odnosno da se bez naknade koristi suvlasničkim dijelom tužiteljice kao drugog suvlasnika.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su stranke upisane kao suvlasnice na cijeloj nekretnini k.č.br. 1721/9 k.o. T.-S., i to I. Č. u 1/3 dijela i Z. P. u 2/3 dijela,

- da je predmetna nekretnina u naravi kuća katnica koja nije etažirana, međutim da je u naravi navedeno suvlasništvo stranaka podijeljeno na način da tužiteljica koristi stan u prizemlju, a tuženica stan na katu stambene zgrade,

- da tuženica tvrdi da je ona samovlasnica stana na katu te još suvlasnica i 1/3 dijela stana u prizemlju pa osporava da bi tužiteljici pripadalo ikakvo pravo na naknadu s osnova nemogućnosti korištenja stana na prvom katu,

- da su između stranaka vođeni brojni postupci, no nije utvrđeno da bi tužiteljica I. Č. do sada osporavala da tuženici Z. P. pripada stan na katu kuće, a niti je zahtijevala predaju toga stana u suposjed te da je I. Č. u tim postupcima iskazivala da se kuća koristi na način da ona koristi prizemlje, a tuženica kat kuće,

- da je I. Č. podnijela tužbu protiv Z. P. broj P-685/2014 kojom je zahtijevala predaju u suposjed tavanskih prostorija iznad stana Z. P., na posljednjoj najvišoj etaži i isplatu za korištenje te je presudom od 20. srpnja 2016. odbijen tužbeni zahtjev obzirom da je sud utvrdio da je tavanski prostor postao vlasništvo vlasnika posebnog dijela - stana na prvom katu kojem i služi, sukladno odredbi čl. 5. st. 3 Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrade. Iako su stranke upisane kao suvlasnici nekretnine i to tužiteljica u 1/3 dijela, a tuženica u 2/3 dijela, utvrđeno je da se nekretnina u naravi koristi tako da svaka stranka koristi odvojeno svoj stan i to tužiteljica stan u prizemlju, a tuženica stan na katu i tavanski prostor. Ističe se da je među strankama vođen postupak zbog naknade za korištenje dijela stana u prizemlju broj P-2548/12 u kojem je utvrđeno da je u vrijeme kada su tuženica i njen prednik stekli suvlasništvo u ½ dijela predmetne kuće na T. postojao sporazum suvlasnika o načinu korištenja predmetne nekretnine na način da je prizemlje kuće pripalo prednicima tužiteljice, a kat tuženici i njenom suprugu R. P., kao što je naznačeno u kupoprodajnom ugovoru od 27. svibnja 1974. Stoga tužiteljica neosnovano traži predaju u suposjed predmetnog tavanskog prostora, kao i naknadu koristi zbog posjedovanja tavanskog prostora od strane tuženice,

- da je M. T. kojem su roditelji A. i T. T. dozvolili nadogradnju stana na katu, prodao nedovršeni stan na 1. katu kuće R. P., bivšem suprugu tuženice, a s kojim je tuženica nakon Kupoprodajnog ugovora od 27. svibnja 1974. dovršila gradnju stana, a nakon razvoda braka s bivšim suprugom podijelila je bračnu stečevinu te joj je pripao stan na 1. katu,

- da se u Kupoprodajnom ugovoru od 27. svibnja 1974. kao predmet prodaje navodi ½ dijela nekretnine-kuće sagrađene na k.č.br. 1721/9 u z.k.ul. … k.o. T.-S., u naravi jedan nedovršeni stan kao nadogradnja na 1. katu kuće br. 22, u R.-T., … iznad stana u prizemlju, s odgovarajućim pravom korištenja terena na kojem je kuća izgrađena,

- da se drugi ugovor sklopljen između istih stranaka 8. listopada 1986. odnosi na 1/3 dijela prizemlja iste kuće,

- da je M. T. u lipnju 1973. podnio zahtjev za izdavanje odobrenja za dogradnju obiteljske kuće. Sa svojim roditeljima T. i A. T. 21. veljače 1973. je sklopio nagodbu kojom isti pristaju da on nadogradi jedan kat na njihovoj prizemnici u R., …, sa vlastitim ulazom izvana, a u slučaju potrebe, dozvoljava roditeljima daljnju nadogradnju kuće nad njegovim stanom,

- da je iz dopunskog rješenja Općinskog sekretarijata za upravno-pravne i inspekcijske poslove od 20. veljače 1978. razvidno da se isti briše iz ranije građevinske dozvole, a upisuje se novi investitor R. P. kojem se dozvola dopunjuje odobrenjem za izvedbu stepenica za 1. kat,

- da se odobrenjem za građenje (građevinskom dozvolom) od 13. studenoga 1978. odobrava R. P. nadogradnja 1. kata (etažni stan) i izgradnja stepeništa za 1. kat, a istome se odobrava izgradnja tog stepeništa rješenjem od 16. travnja 1979.,

- da je rješenjem Općinskog komiteta za urbanizam, izgradnju i komunalno stambene poslove od 15. siječnja 1980. izdana uporabna dozvola za objekt 1. kat, koji se sastoji od jednog peterosobnog stana na k.č. 1721/9,

- da se u presudi Upravnog suda Hrvatske broj Us-3101/1978 od 15. ožujka 1979. navodi da su T. T. i A. vlasnici samo prizemlja stambene zgrade, dok je P. R. vlasnik 1. kata pa istima nije izdana građevinska dozvola za izgradnju 2. kata bez suglasnosti vlasnika 1. kata,

- da su T. i A. T. priznali tužbeni zahtjev u predmetu kojeg je protiv njih vodio R. P. broj P-1154/77, radi izdavanja tabularne isprave i trpljenja te je sud 5. rujna 1977. donio presudu na temelju priznanja po kojoj su tuženi dužni tužitelju izdati ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva svaki na ¼ dijela nekretnine upisane u z.k.ul. …k.o. T.-S., kuća br. …, sagrađena na čest. 1721/9,

- da je Z. P. stekla svoj suvlasnički dio predmetne kuće nagodbom o podjeli bračne stečevine s bivšim suprugom R. (L.) P.,

- da je svjedok R. (L.) P. izjavio da je 1974. kupio od M. T. gornji kat kuće, na kojem su bila izgrađena 4 zida, ploča i u sredini glavni pregradni zid, nakon čega je to i dovršio te koristio, dok su prizemlje koristili T. i A. T., koji nisu nikada kročili na kat. Izgradio je i vanjske stepenice koje vode na kat. Od M. je kasnije kupio još 1/3 dijela prizemlja, no odbijen je s tužbom za predaju u posjed i nije nikada ušao u posjed prizemlja, da T. i A. T., ni njihova slijednica I. Č., nisu nikada tražili posjed ili ključeve gornjeg stana, a danas je to stan njegove bivše supruge,

- da je tužiteljica u stranačkom iskazu potvrdila da ona koristi stan u prizemlju, a tuženica stan na katu te da je ona svoj suvlasnički dio stekla darovanjem od T. M. i T., a tuženica kupnjom od ujaka tužiteljice, da ista ranije nije osporavala suvlasništvo, dok ju tuženica nije počela tužiti, a ovu je tužbu podnijela jer smatra da joj pripada 1/3 dijela gornjeg stana,

- da je tuženica Z. P. u stranačkom iskazu navela da su ona i bivši suprug 1974. od M. T. kupili gornji kat kuće, koji nije bio dovršen i koji su oni dovršili te im M. roditelji nisu ništa osporavali. Cijelo vrijeme koristi taj stan na katu i dio vrta te joj tužiteljica nikada nije osporavala pravo vlasništva i

- da je sud prilikom očevida na licu mjesta utvrdio da tuženica isključivo koristi stan na 1. katu, a stan u prizemlju očito koristi tužiteljica, međutim sud ga nije obišao, obzirom je isti bio zaključan.

8. Opravdano je sud, i po mišljenju ovog suda, zaključio kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz odredbi čl. 1120. i čl. 1111. ZOO jer je utvrđeno da je predmetna nekretnina u naravi podijeljena, da tužiteljica koristi isključivo prizemlje, a tuženica 1. kat kuće, da tužiteljica nije nikada bila u posjedu bilo kojeg dijela 1. kata niti je ikada ustala tužbom protiv tuženice radi predaje u suposjed, a taj kat je kupio bivši suprug tuženice, isti su on i tuženica u potpunosti dovršili, a nagodbom nakon razvoda braka isti je pripao tuženici.

8.1. Tuženica, dakle koristi svoju, a ne tuđu (tužiteljičinu) stvar u svoju korist pa nije niti došlo do povećanja imovine na strani tuženice, a umanjenja imovine na strani tužiteljice, odnosno na strani tuženice nije došlo do stjecanja bez osnove.

8.2. Iako je zemljišnoknjižni izvadak, u smislu odredbe čl. 230. ZPP, isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti (javna isprava), koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, na temelju stavka 3. citiranog članka je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

8.3. Stoga, bez obzira što su stranke u zemljišnim knjigama evidentirane kao suvlasnice sporne nekretnine, na što tužiteljica u žalbi upire, to stanje ne odgovara stvarnom stanju, budući iz spisa predmeta jasno proizlazi da su stranke još preko svojih pravnih prednika podijelile spornu nekretninu, odnosno izvršile faktičnu diobu, na način da sporna nekretnina u isključivo vlasništvo pripada upravo tuženici.

9. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

U Zadru 22. studenoga 2023.

                                                                                                      Predsjednica vijeća

                                                                                                                      Sanja Prosenica, v.r.