P-3976/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, OIB 02958272670, Zagreb, Margaretska 3, protiv I. tuženika LĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], i II. tužene IĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku LĐR, odvjetniku u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja ĆĐ, punomoćnika po zaposlenju, I. i II. tužene osobno i punomoćnika I. i II. tuženika LĐR, odvjetnika, a po objavi presude dana 15. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Utvrđuje se da su Ugovori o radu, kojeg su dana 02.02.2024. i 04.04.2024. godine sklopili: [obrt], obrt za usluge i ugostiteljstvo, vl. VĐ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], i IĐ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], ništetni.".

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, OIB 02958272670, Zagreb, Margaretska 3, da I. tuženoj IĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tuženiku LĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 206,25 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se drugotužena zaposlila kod prvotuženog 2.2.2024. te ponovno 4.4.2024. s isključivim ciljem da bi drugotužena ostvarila prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju jer prije toga nije imala status zdravstveno osigurane osobe Zavoda. Uvidom u priloženu dokumentaciju kao i službenu bazu podataka Zavoda, vidljivo je da je tužena s 2.2.2024. zasnovala radni odnos koji je trajao do 13.2.2024. te nakon toga ponovno zasnovala radni odnos na jedan dan dana 4.4.2024. te da se nakon toga u zakonskom roku javila Zavodu radi ostvarivanja statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju kao nezaposlena osoba. Cilj drugotužene i prvotuženog bio je ostvariti prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na teret sredstava tužitelja, a ne obavljanje radnog odnosa, iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit, kao ni stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju. Poziva se na čl. 122. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i čl. 10. Zakona o radu. Tužitelj stoga predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da su Ugovori o radu, a koje su sklopili prvotuženica i drugotuženik ništetni.

2. U odgovoru na tužbu tuženici su osporili osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva s više osnova. Navode da tužba radi isplate nije potpuna i da je neuredna. Tužba ne sadrži sve bitne elemente koji su pretpostavka za pokretanje postupka kako to uređuje čl. 186. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) o sadržaju tužbe. Tužitelj je u tužbi iznio tvrdnje koje uopće ne stoje, a da se drugotuženica zaposlila kod prvotuženika „ s isključivim ciljem da bi ostvarila prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja“, a da za takovu tvrdnju ne daje nikakve dokaze. Tužitelj iznosi tvrdnju da je cilj tuženika bio ostvariti prava iz zdravstvenog osiguranja, a ne obavljanje radnog odnosa, za što također nema nikakvog dokaza, no tužitelj iz toga iznosi pogrešan zaključak da stoga radni odnos nije zakonit jer cilj nije bio obavljanje radnog odnosa. Nije sporno da je prvotuženik vlasnik obrta, dok je drugotuženica njegova kćerka, koja mu povremeno pomaže u obrtu, pa je tako činila i za vrijeme od 2.2.2024. do 13.02.2024., kada je zbog povećanog opsega posla radila u obrtu i to za vrijeme fašnika u Samoboru te dana 4.4.2024. prilikom događaja u Pregradi, a za koju svrhu su sklapani ugovori. Tuženici drže da ne postoje niti jedan razlog ništetnosti ugovora. Razlozi ništetnosti mogu biti mane volje. Mane volje su npr. šala, odnosno svjesni nesporazum koji postoji kada stranka svjesno kaže ono što uistinu ne misli, a druga strana to shvati ozbiljno. Nadalje, mane volje su fizička sila, nesporazum i simulacija. Isto tako, razlog ništetnosti može biti nemoguća, nedopuštena, neodređena i neodrediva činidba koja je predmet ugovora također čine ugovor ništavnim. Nemoguća činidba je ona koju je u trenutku sklapanja ugovora nemoguće izvršiti, a nedopuštena je ona koja je protivna Ustavu, kogentnim pravilima ili moralu društva. Ugovor može biti ništetan ako je sklopljeni iz nedopuštenih pobuda, a to su pobude protivne Ustavu, kogentnim pravilima, moralu društva, što ovdje također nije slučaj. Predlažu tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u Zaključak Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 19.4.2024. (stranica 3-4 spisa), izjave tuženika (stranica 5, 8 spisa), Zaključak Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 19.4.2024. (stranica 6-7 spisa), Ugovor o radu na određeno vrijeme od 31.1.2024. (stranica 9 spisa), izvod iz službene baze tužitelja o radno-pravnom statusu II tužene (list 10 i 11 spisa), dopis Porezne uprave od 21.5.2024. upućen tužitelju (stranica 12 spisa), uvid u bazu prijava/odjava osiguranih osoba (stranica 13-17 spisa), te proveo dokaz saslušanjem I. tužene te saslušanjem II. tuženika.

4. Među strankama nije sporno su I tuženik i II tužena zaključili Ugovor o radu dana 31.1.2024. na određeno vrijeme od 2.2.2024. do 13.2.2024. te da su potom potom točno neutvrđenoga dana zaključili Ugovor o radu na određeno vrijeme u trajanju od jednog dana (4.4.2024.).Sporno je da li su Ugovori o radu na određeno vrijeme od dana 31.1.2024. i drugi ugovor koji nije dostavljen u spis, a koji je sklopljen u trajanju od jednog dana (4.4.2024.) zaključeni između I tuženika [obrt], obrt za usluge i ugostiteljstvo, vl. VĐ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] kao poslodavca i I tužene IĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], kao radnice su ništetni.

5. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Uvidom u izvod iz službene baze tužitelja o radno-pravnom statusu II tužene (list 10 spisa) utvrđeno da je osigurana osoba IĐ evidentirana kao nositelj osiguranja s osnove osiguranja: osobe u radnom odnosu kod fizičke osobe, kategorija osiguranika: A, a kao obveznik uplate evidentiran je VĐ, dok je kao datum stjecanja prava, odnosno statusa evidentiran 2. veljače 2024., a kao datum prestanka stjecanja prava, odnosno statusa evidentiran je 13. veljače 2024. Uvidom u izvod iz službene baze tužitelja o radno-pravnom statusu II tužene (list 11 spisa) utvrđeno da je osigurana osoba IĐ evidentirana kao nositelj osiguranja s osnove osiguranja: osobe u radnom odnosu kod fizičke osobe, kategorija osiguranika: A, a kao obveznik uplate evidentiran je VĐ, dok je kao datum stjecanja prava, odnosno statusa evidentiran 4. travnja 2024., a kao datum prestanka stjecanja prava, odnosno statusa evidentiran je taj isti dan, dakle 4. travnja 2024.

7. Odredbom čl. 122. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13, 137/13, 98/19; dalje u tekstu ZOZO) propisano je da Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ima pravo i obvezu po zaprimanju prijave na obvezno zdravstveno osiguranje kao i za sve vrijeme trajanja statusa osigurane osobe provjeravati postojanje okolnosti na osnovi kojih je prijava podnesena, odnosno na osnovi kojih je osobi priznao taj status, dok je st. 4. istoga članka ovoga zakona propisano da u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu sa tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja Zavod ima pravo i obvezu na temelju provedene provjere iz stavka 1. ovoga članka i prikupljenih dokaza pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje takvo zaključenog ugovora o radu.

8. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da su ugovori o radu koje su tuženici sklopili fiktivni (prividni) ugovori koji su sklopljen samo da bi II tužena ostvarila prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, dok tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti tih Ugovora o radu.

9. Prema čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO) ništetan je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Člankom 285. ZOO propisano je kako prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Prvenstveno valja istaknuti kako se prividan ugovor smatra pravno nepostojećim pravnim poslom. Posljedica prividnog ugovora u smislu odredbe čl. 285. ZOO nije njegova ništetnost, već to da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinka, dakle on je pravno nepostojeći pravni posao u smislu čl. 247. ZOO. Dakle, prividan, odnosno pravno neegzistirajući (nepostojeći) ugovor nema učinka među strankama i on ne može biti ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO. Da prividan ugovor nije ništetan je pravno stajalište koje je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev 2357/15-3 od 2. veljače 2016. Iz navedenih razloga valjalo je odbiti zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti ugovora o radu sklopljenih između tuženika (tako i u odlukama Žs u Zagrebu poslovni broj 15 Gž-2635/2022-2 od 6. rujna 2022., Žs u Varaždinu poslovni broj 26 Gž R- 109/2023-3 od 1. lipnja 2023., Žs u Zagrebu Gž-424/2024-2 od 10. rujna 2024.).

10. Podredno, i kad tužbeni zahtjev ne bi bio neosnovan iz razloga navedenih u toč. 9. obrazloženja ove presude, sud nije našao da bi navedeni ugovori o radu na temelju odredbe čl. 322. st. 1. ZOO bili ništetni ugovori.

11. Odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14 i 127/17 - u daljnjem tekstu: ZOR) propisano je da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

12. Naime, i iskaza saslušanih I i II tuženika proizlazi da je I. tuženik VĐ vlasnik [obrt], obrt za usluge i ugostiteljstvo i da taj obrt posluje za potrebe različitih evenata, festivala, advenata, fašnika, odnosno različitih događanja te opskrbljuje posjetitelje na tim događanjima hranom i pićem. I. tužena je zasnovala radni odnos kod oca odnosno I. tuženika u navedenom obrtu u razdoblju od 2.2. - 13.2.2024., a sve za potrebe odrađivanja posla na fašniku u Samoboru. Potom ju je otac odjavio jer više nije bilo potrebe za odrađivanjem bilo kakvih poslova s njezine strane u očevom obrtu, da bi potom opet zasnovala radni odnos kod oca u navedenom razdoblju i to na jedan dan, dakle s 4.4.2024. Upravo toga dana je bio event u Pregradi, radilo se o danu grada te je zasnovala radni odnos kod oca upravo za potrebe odrađivanja posla na tom eventu u pregradi. Napominje kako se u tom prvom razdoblju kada je bio zasnovan radni odnos kod oca, dakle u razdoblju od 2.2.-13.2.2024. uopće nije prijavila na zdravstveno osiguranje, već je to učinila u ovom drugom razdoblju, odnosno s 4.4.2024. kada je radni odnos zasnovan na jedan dan. Također napominje kako je ona cijelo ovo vrijeme bez zdravstvenog osiguranja, radi se o razdoblju od možda 2 godine te u tom razdoblju uopće nije koristila bilo kakve zdravstvene usluge na teret RH. Također niti u razdobljima zasnivanja radnog odnosa, a koji se spominju u tužbi nije koristila bilo kakve zdravstvene usluge. Napominje kako je razlog zasnivanja radnog odnosa u predmetnom obrtu njezinog oca bio taj da odradi evente koje je navela i da to sve bude legalno, odnosno da ju se prijavi za obavljanje navedenog posla. Ističe kako je ona na oba spomenuta događanja u spornim razdobljima obavljala posao naplate. Napominje kako je ona i ove godine, dakle 2025. također zasnovala radni odnos kod oca u istom obrtu na razdoblje od 13 dana, a za potrebe obavljanja posla na Samoborskom fašniku. Također niti nakon tih 13 dana nije izvršila prijavu na zdravstveno osiguranje s osnova radnog odnosa. Suglasno II tuženoj iskazuje i I tuženik. Njihove iskaze ovaj sud prihvaća u cijelosti, ocjenjuje ih uvjerljivim i istinitim, budući da isti imaju neposredna saznanja o odlučnim činjenicama, a sadržaj iskaza I i II tuženika nisu ničim dovedeni u sumnju. Upravo na temelju tih iskaza ovaj sud zaključuje da je cilj zaključenja spornih ugovora o radu bio obavljanje rada II tužene u obrtu I tuženog zbog povećanog opsega posla za vrijeme Samoborskog fašnika u dijelu veljače 2024. i za vrijeme jednodnevnog događanja u Pregradi u travnju 2024. Takvi iskazi sukladni su i materijalnoj dokumentaciji u spisu. Razmatrajući odredbe Ugovora o radu od 31.1.2024., sud nije našao da bi te odredbe bile ništetne. Uzgredno se napominje kako ovaj drugi Ugovor koji je zaključen u trajanju od jednog dana (4.4.2024.) između I tuženika kao poslodavca i II tužene kao radnice tužitelj do zaključenja glavne rasprave uopće nije dostavio u spis, a niti je predložio da ga sud pribavi, odnosno protivna strana dostavi, a da bi sud mogao razmotriti njegovu valjanost pa sudu nije poznat njegov sadržaj, odnosno sud nije mogao analizirati njegove odredbe. Stoga, prema stajalištu ovog suda, predmetni ugovori o radu nisu protivni Ustavu Republike Hrvatske, niti prisilnim propisima, a niti moralu društva.

13. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP, a imajući u vidu da su tuženici u cijelosti uspjeli u ovom sporu. Tuženicima je priznat trošak sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 50,00 EUR temeljem Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištima održanim 5.11.2024. i 8.4.2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Obzirom da odvjetnik tužitelja u ovom postupku zastupa dvije osobe, temeljem Tbr. 40. točka 1. Tarife tužiteljima pripada pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu osobu za 10 %. Za svaku navedenu radnju tuženicima je priznat PDV po stopi od 25%. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu, 15. svibnja 2025.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužitelju

2. I. i II. tuženicima po punomoćniku