REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-61/2022-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Požar kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Jagićeva 33, OIB 26187994862, zastupanog po punomoćniku Alenu Čičku, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 5. svibnja 2025. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja KV i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Martina Vlašića, a po čl. 335. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZPP-a), dana 15. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Jagićeva 33, OIB 26187994862, platiti tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, iznos od 5.967,54 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče

- na iznos od 3.830,96 EUR od podnošenja tužbe do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZPP-a.

- na iznos od 2.236,58 EUR od 2.12.2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZPP-a. "

II Nalaže se tužitelju naknadit tuženiku parnični trošak u iznosu od 250 EUR za zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja ZV stradao dana 27.02.2006. u prometnoj nesreći koju je prouzročio OV, upravljajući vozilom osiguranim kod tuženika, te da je radi posljedica predmetne prometne nezgode rješenjem tužitelja broj: IN-605179 od 11.11.2007. istom priznato pravo na invalidsku mirovinu, s uzrokom invalidnosti 60% zbog ozljede na radu. Tužitelj navodi da je za razdoblje od 01.11.2019. pa do 31.10.2022. isplatio svom osiguraniku mirovinu, od čega od tuženika potražuje iznos od 5.967,54 EUR (40% ozljeda izvan rada - prometna nesreća), sve to za zateznim kamatama kao u toč. I izreke.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimacija te odgovornost osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja, kao i činjenicu da je tužitelj svom osiguraniku ZV priznao pravo na invalidsku mirovinu. Tuženik osporava potraživanje tužitelja za utuženo razdoblje u kojem razdoblju tužitelj potražuje naknadu isplaćenih svota mirovine, a prema odredbi čl. 161. 2t. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13). Naime, tuženik ističe kako su se u konkretnom slučaju tj. na obračun štete koju bi tuženik trebao isplatiti tužitelju primjenjuje Zakon o osiguranju (NN 9/94) kao specijalni zakon, a u kojem je propisano da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji prema čl. 86. navedenog zakona. Kako se invalidska mirovina isplaćuje na temelju ozljede na radu, to tuženik smatra da ne postoji razlika koju bi on bio dužan isplatiti tužitelju. Tuženik nadalje ističe da bi osiguranik tužitelja prema redovitom tijeku stvari, a da nije nastradao u prometnoj nesreći, radio i ostvarivao plaću do najduže 65 godine života, kada bi stekao pravo na starosnu mirovinu. Slijedom prednje navedenog tuženik smatra da tužitelj nema pravo potraživati naknadu štete u visini isplaćene invalidske mirovine nakon stjecanja uvjeta za starosnu mirovinu, jer mu taj iznos ne predstavlja štetu, a što je osnovna pretpostavka za ocjenu osnovanosti tužiteljeva prava. Naime, tužitelj bi navršavanjem 65 godina svog osiguranika bio u obvezi isplaćivati starosnu mirovinu, čiji iznos bi bio veći od invalidske mirovine koju sada isplaćuje, a slijedom čega tužitelj ne trpi nikakvu štetu. Odnosno, tek ukoliko bi starosna mirovina koju bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku bila manja od invalidske koju faktično isplaćuje, tada bi tužitelj po mišljenju tuženika trpio štetu, ali samo u omjeru u kojem je invalidska mirovina veća od starosne. Tuženik predlaže stoga tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu troška.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje IN-605179 od 11.11.2007. (list 30), mišljenje o invalidnosti (list 33), obračun isplata (list 39), ispis doznaka o mirovinama (list 98-104).

4. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim.

5. Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu naknade koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku zbog umirovljenja, a povodom ozljeda koje je isti zadobio u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika, a koje ozljede su prouzrokovale umirovljenje.

6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost za nastali štetni događaj, opravdanost razloga odlaska osiguranika tužitelja u mirovinu, uzročno-posljedična veza između zadobivenih ozljeda i umirovljenja osiguranice tužitelja kao i to da je isti umirovljen 60% zbog ozljede na radu. Nije bilo sporno niti to da je predmetni štetni događaj prouzrokovao umirovljenje osiguranika tužitelja. Sporan je pravni osnov i visina tužbenog zahtjeva s osnova isplaćene invalidske mirovine, a obzirom na tuženikovu tvrdnju da tužitelj nema pravo na isplatu punog iznosa invalidske mirovine nakon stjecanja uvjeta svoga osiguranika na starosnu mirovinu, koja bi bila veća od invalidske, pa tužitelj stoga ne trpi nikakvu štetu.

7. Glede primjene materijalnog prava u konkretnom slučaju, obzirom na istaknute prigovore tuženika, prvenstveno valja istaknuti da je za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva valja primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelja odnosno u trenutku kada su vršene isplate mirovina, jer osiguravajuća društva nisu štetnici već temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom motornog vozila, imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (vozača), u okviru obveza preuzetih Ugovorom o osiguranju.

8. Upravo je čl. 8. st. 1. ZOOP propisana obveza društva za osiguranje za sklapanje Ugovora o osiguranju, sukladno tom Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja, a odredbama tog zakona uređen je i opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje odnosno obračunava premija osiguranja, dok je obveza tuženika za naknadu štete tužitelja u konkretnom slučaju regulirana odredbom čl. 27. ZOOP (istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1437/21-2 od 5. siječnja 2020., Rev-909/21-3 od 8. rujna 2022. kao i Rev-66/22-2 od 1. veljače 2022. godine).

9. Navedeno dakle znači svaku stvarnu štetu koju HZMO trpi bez obzira o kojem se osiguranju radi ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetih ugovorom o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika, odnosno stvarnog štetnika.

10. Tuženik se pritom kao osiguravatelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istovjetnom pravnom statusu kao i sam štetnik, odnosno vozač, nego on na temelju zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom motornog vozila ima obvezu u slučaju da su ispunjene pretpostavke po ZOOP-u nadoknaditi štetu umjesto odgovorne osobe i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju koji je uređen ZOOP-om kao posebnim zakonom.

11. Nadalje, prema čl. 27. ZOOP obveza društva za osiguranje postojala bi samo onda kada bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu. Dakle, primjenom navedene odredbe na tužitelju je, po mišljenju ovoga suda, da predloži vještačenje kojim će se utvrditi postojanje navedene razlike, odnosno da dokaže visinu štete koju trpi.

12. U konkretnom slučaju je nesporno, što i sam tužitelj tvrdi u svojoj tužbi, da je njegovom osiguraniku ZV priznato pravo na invalidsku mirovinu, i to s uzrokom invalidnosti 60% zbog upravo zbog ozljede na radu.

13. Na pripremnom ročištu, a upozoren u smislu odredbe čl. 288a st. 2, 292 st. 1 i 299 ZPP-a, tužitelj je izjavio da ne stavlja daljnjih dokaznih prijedloga, smatrajući da se radi o pravnom pitanju. Naprotiv, tužitelj se protivio provođenju financijskog vještačenja kako je to predlagao tuženik, smatrajući da je isto nepotrebno.

14. Slijedom navedenog, a kako tužitelj nije dokazao postojanje razlike između mirovine koja se osiguranici tužitelja isplaćuje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, jer je njegov osiguranik i umirovljen upravo iz tog razloga, u smislu čl. 27. st. 3. ZOOP, a nije je dokazao niti koliko osiguraniku tužitelja iznosi starosna mirovina (odnosno da li bi ista nakon navršene 65. godine života bila veća ili manja od one koju tužitelj isplaćuje), to isti dakle nije dokazao niti osnovanost svog potraživanja (tako i ŽS u Zagrebu Gž-413/22 od 18.04.2023.), pa je tužiteljev zahtjev valjalo odbiti i presuditi kao u izreci.

15. Pritom se ne može prihvatiti stav da bi u ovom i sličnim slučajevima teret dokaza ležao na tuženiku, slijedom čega je sud odbio financijsko vještačenje koje je tuženik predložio. Naime, tuženik kao osiguravatelj štetnika temeljem Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, prema kojem je pasivno legitimiran, uopće ne raspolaže niti spisom umirovljenja, niti podacima o izvršenim plaćanjima po osnovi mirovina, a pogotovo ne raspolaže izračunima koji se odnose na invalidsku mirovinu koja je u omjeru od 60% utvrđena u slučaju povrede na radu, u smislu čl. 27. st. 3. ZOOP, kao niti u odnosu na to koliko osiguraniku tužitelja iznosi starosna mirovina.

16. Upravo suprotno, na tužitelju je teret predlaganja dokaza u pogledu kako osnova tako i visine potraživanja, slijedom čega je, primjenom pravila o teretu dokazivanja, valjalo presuditi kao u izreci, primjenom čl. 10, 220 i 221 a ZPP-a.

17. Temeljem čl. 154. st. 1 ZPP-a, tuženiku zastupanom po odvjetniku, a s obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev i vrijednost predmeta spora dosuđena je naknada koja se odnosi na: zastupanje na ročištu 5.5.2025. (tbr. 9/1) 100 bodova, odnosno 200,00 EUR. Tom iznosu pridodan je PDV u iznosu od 50,00 EUR, pa ukupan trošak tuženika iznosi 250,00 EUR, sve primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Zakona i tarife sudskih pristojbi te čl. 155. ZPP-a.

18. Na tako utvrđeni trošak valjalo je dosuditi zakonske zatezne kamate od dana donošenja odluke po stopi čl. 29 ZOO-a jer trošak ima značaj glavnice, pa obveza naknade toga troška dospijeva s danom donošenja presude, sve u smislu čl. 151 st. 3 ZPP-a.

U Zagrebu 15. svibnja 2025. godine

Sudac:

Ivana Požar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku po punomoćniku