REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2002/2021-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Požar kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ŽL iz [adresa], 2. Vrbik 14, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po Alanu Hraniloviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 23. travnja 2025. godine, u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnika tužiteljice Alana Hranilovića te punomoćnice tuženika ML, a po čl. 335. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZPP-a), dana 15. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862 isplatiti tužiteljici ŽL iz [adresa], 2. Vrbik 14, OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.982,29 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. travnja 2021. pa do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za iznos od 500,00 EUR (od zatraženih 5.482,29 EUR do dosuđenih 4.982,29 EUR) s pripadajućim zateznim kamatama. III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.038, 70 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 25.6.2020. godine nastradala kao vozač u vozilu registarske oznake [registarska oznaka] kada je na predmetni automobil naletjelo vozilo registarske oznake [registarska oznaka] osigurano kod tuženika. Kako je tužiteljica u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila tjelesne ozljede, to ista zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Kao činjenice navodi da je zbog štetnog događaja pretrpjela fizičke bolove, duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, naruženje i strah kao i da je postojala potreba za tuđom pomoći i njegom zbog čega svojim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom predlaže da sud, imajući na umu rečene činjenice, težinu povreda i sve okolnosti slučaja utvrdi slijedeću pravičnu naknadu:

- zbog pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 1.700,00 EUR

- zbog pretrpljenog straha iznos od 1.700,000 EUR

- zbog duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 3.500,00 EUR

- zbog duševnih boli radi naruženja 500,00 EUR

- zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom iznos od 232,40 EUR

odnosno ukupno 7.632,40 EUR sa kamatom od 1.4.2021. Kako je tuženik tužiteljici na ime neimovinske štete nesporno isplatio prije utuženja 1.990,84 EUR (15.000,00 kn) kao i na ime tuđe pomoći 159,27 EUR (1.200,00 kn), to tužiteljica uzima u obzir navedene isplate te konačno potražuje 5.482,29 EUR, sve uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost, osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te predlaže odbiti tužiteljicu u cijelosti jer je izvršenim isplatama tužiteljici naknadio štetu.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju (list 9- 36), nalaz i mišljenje vještaka dr. Žarka Rašića (list 55 s dopunom na listu 416), nalaz i mišljenje vještaka dr. Darka Marčinka (list 67), zdravstveni karton (list 80-404), očitovanje vještaka (list 437), iskaz tužiteljice (list 438).

4. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev djelomično osnovanim do visine u izreci.

5. Među strankama je nesporan nastanak štetnog događaja te pasivna legitimacija i odgovornost tuženika, dok je sporno da li je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljede te u kojem obimu, slijedom čega je sporna i postavljena visina tužbenog zahtjeva.

6. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Žarku Rašiću i dr. Darku Marčinku. Iz istog proizlazi da je tužiteljica zadobila istegnuće mišića vrata, natučenje lijevog ramena, djelomično puknuće tetive mišića supraspinatusa u području oba ramena, natučenje leđa i natučenje desnog kuka.

7. Iz nalaza i mišljenja utvrđeno je da je tužiteljica pretrpjela primarni strah koji je trajao koliko i sam štetni događaj, te sekundarni strah i to jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 14 dana, te manjeg intenziteta narednih 56 dana. Nadalje, iz vještačkog nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljica trpjela fizičke boli jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg 14 dana, te manjeg intenziteta i povremenog trajanja još narednih 56 dana.

8. Vještaci su utvrdili da kod tužiteljice postoji smanjenje opće životne i radne sposobnosti u obimu od 15 % s psihijatrijskog motrišta (psihičke posljedice kao reakcija na stres kroz anksioznost, depresiju, promijenjenu sliku sebe, pad na razini samopouzdanja, strah, izbjegavajuća ponašanja, ponovno proživljavanje nezgode i otežano funkcioniranje u prometu, kao i smetnje iz kruga depresije i poremećaja prilagodbe) te 7% sa kirurškog motrišta (ozljeda vratne kralježnice i oba ramena, ne računajući ranije degenerativne promjene i tegobe) u kojem će obimu biti potrebno ulagati pojačane napore u daljnjem životu i radu. Također je utvrđeno da je kod tužiteljice zaostalo naruženje lakog stupnja u vidu izbočenja desne ključne kosti prema gore, a tužiteljici je bila potrebna i tuđa pomoć i njega od ukupno 70 sati.

9. Na tako sačinjen nalaz i mišljenje prigovarao je tuženik navodeći da je s kirurškog motrišta smanjenje životne aktivnosti od 7% previsoko određeno te da se ozljeda ključne kosti ne može uzročno povezati s predmetnim štetnim događajem. Tuženik prigovara i psihijatrijskom dijelu nalaza smatrajući da je smanjenje životne aktivnosti ostalo privremenog karaktera jer je posljednji posjet tužiteljice psihijatru bio 18.5.2021., a tužiteljičine smetnje i poremećaj samo su dijelom posljedica predmetnog štetnog događaja.

10. Na prigovore tuženika vještaci su se usmeno očitovali prvenstveno navodeći da je ocjenu smanjenja životne aktivnosti s psihijatrijskog i kirurškog aspekta potrebno objediniti, kao i da ista ukupno realno iznosi 20%.

11. Što se tiče prigovora na dio nalaza kirurga navode da je da je pri procijeni smanjenja životnih aktivnosti uzeto u obzir prijašnje tj. ranije oštećenje zdravlja tužiteljice i to lokomotornog sustava, te je stoga i navedeno da se smanjenje životnih aktivnosti ocijenjeno sa 7% odnosi na predmetni štetni događaja. Kada bi se ocjenjivalo ukupno oštećenje zdravlja zbog tegoba s oba ramena i vratnom kralježnicom, tada bi ocjena smanjenja životne aktivnosti bila iskazana u značajno većem postotku nego što se odnosi na predmetni štetni događaj. Obzirom u medicinskoj dokumentaciji kao ni u zdravstvenom kartonu nema podatka da je došlo prije predmetnog štetnog događaja do ozljede u području desnog ramena, to navedeni izgled desnog ramena (desna ključna kost izbočena prema gore) vještak povezuje s predmetnim štetnim događajem. Vezano za prigovore na nalaz vještaka psihijatra navode da je vještak ocijene donio temeljem nalaza psihijatra i obavljenog razgovora s tužiteljicom. Tijekom razgovora u okviru ovog vještačenja bili su prisutni i nadalje simptomi psihičkih smetnji koji su u direktnoj vezi sa štetnim događajem, pri čemu podatak da tužiteljica godinu dana nije vidjela psihijatra nije ključan u donošenju ocijene. Također su i smetnje iz kruga depresije te po poremećaj prilagodbe prema dokumentaciji u spisu povezani s predmetnim štetnim događajem, navodeći da dokumentacija u spisu ukazuje i da su poremećaji prilagodbe i smetnje iz kruga depresije u potpunosti povezani s predmetnim štetnim događajem.

12. Nakon tako obrazloženog nalaza stranke istom više nisu prigovarale, niti je tuženik predlagao daljnjih dokaza, a sud je nalaz prihvatio u cijelosti kao stručan, obrazložen i sačinjen u skladu s dokumentacijom u spisu, pregledom tužiteljice, uvidom u zdravstveni karton te prema pravilima medicinske znanosti.

13. Zadobivenim ozljedama povrijeđeno je pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje čime je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19 st. 2 u vezi s čl. 1046 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu ZOO). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju stoga i dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100 st. 1 ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je zato pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje su navedene u tužbi, i to fizičke bolove, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, naruženje i strah. One su u smislu čl. 1100 st. 2 ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

14. Sud je slijedom navedenog na temelju čl. 1100 st. 1 i 2 ZOO-a utvrdio pravičnu novčanu naknadu na ime pretrpljene neimovinske štete za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 6.900,00 EUR. Pritom je posebno cijenio utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet duševnih i fizičkih bolova, mjesto povrede, dužinu i način liječenja, vrstu i oblik medicinskih intervencija, kao i vrstu i intenzitet pretrpljenog straha. Također je sud posebno cijenio činjenicu životne dobi tužiteljice rođene 1948. godine te je imao u vidu da će zadobivene ozljede i njihove posljedice još dugo osjećati i one će predstavljati ograničenje u svakodnevnom životu i radu. Također je sud cijenio činjenicu neprestanih fizičkih bolova koje tužiteljica trpi , činjenice psihičkih promjena i depresije povezane s predmetnim štetnim događajem, kao i stupanj naruženja koji se odnosi na izbočenje desne ključne kosti koja strši, što tužiteljici također smeta. Nadalje, u smislu odredbe čl. 1100 ZOO-a svrha pravične novčane naknade jest ublažiti i osjećaj neugode koju oštećenik trpi te donekle pridonijeti naknadi izgubljenog zadovoljstva u ljudskom životu, pa je sud uzeo u obzir i cijenio da je nedvojbeno nelagodno odlaziti liječniku, čekati u čekaonicama, ne moći obavljati poslove i aktivnosti na koje je osoba navikla te biti ovisan o pomoći drugih osoba. Stoga sud nalazi da sve rečene činjenice i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje iznosa od 6.900,00 EUR kao pravične novčane naknade.

15. Nadalje, prema nalazu i mišljenju vještaka tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć ukupno 70 sati. Tužiteljica je za jedan sat tuđe pomoći zatražila iznos naknade od 3,32 EUR, koji se svakako ukazuje primjerenim i s obzirom na cijene na tržištu, pa je tužiteljici u smislu čl. 1095 st. 1 ZOO-a dosuđen zatraženi iznos od 232,40EUR u cijelosti.

16. Dakle, gore utvrđenoj neimovinskoj šteti od 6.900,00 EUR valjalo je pridodati i imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 232,40 EUR, što stoga iznosi 7.132,40 EUR.

17. Kako je prije tužbe tužiteljici isplaćen nesporni dio u iznosu od 1.990,84 EUR na ime neimovinske štete te iznos od 159,27 EUR na ime tuđe pomoći (iako tužiteljica u tužbi navodi da je navedeno bilo na ime troškova liječenja, no konačno taj iznos odbija od tuđe pomoći), to je tužiteljici ukupno dosuđeno 4.982,29 EUR, dok je s ostatkom zatraženog iznosa od 500,00 EUR tužiteljicu valjalo odbiti.

18. Na ovako utvrđeni iznos štete tužiteljici je dosuđena kamata od dana podnošenja pisanog izvansudskog zahtjeva za naknadom štete, tj. od 1.4.2021. kako je i tražila, a u smislu čl. 1103 ZOO-a. Toga dana je tuženiku naime dostavljena cjelokupna medicinska dokumentacija te je mogao utvrditi cjelokupnu visinu pretrpljene štete te ispuniti svoju obvezu.

19. Na dio zahtjeva za tuđu pomoć i njegu također je dosuđena kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a s obzirom da je prema nalazu vještaka u to vrijeme potreba za tuđom pomoći već bila prestala. Naime, u smislu čl. 1086 ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, a tuđa pomoć i njega izvorno je novčani imovinski zahtjev koji kao novčana obveza dospijeva danom prestanka potrebe za tuđom pomoći i njegom, pa tuženik upravo od toga dana kasni s ispunjenjem svoje obveze. Nadalje, odredba čl. 12 st.4 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje ZOOP) propisuje postupak i rokove osiguravatelja - tuženika za rješavanje odštetnih zahtjeva (14 dana) te pravo oštećene osobe na podnošenje tužbe, što također upućuje na opravdanost dosuđivanja oštećeniku kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva (tako i VSRH Rev-934/14, Rev-550/14 i Rev-2791/17).

20. Visina kamatne stope određena je na temelju čl. 29 st. 1 i 2 ZOO-a.

21. Temeljem čl. 154 st. 5. ZPP-a, tužiteljici zastupanoj po odvjetniku, a s obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev i vrijednost predmeta spora dosuđena je naknada koja se odnosi na: sastav odštetnog zahtjeva 100 bodova, sastav tužbe (tbr. 7/1) 100 bodova, sastav podnesaka od 22.9.2022., 14.11.2024. (tbr. 8/1) po 100 bodova i zastupanje na ročištima 20.1.2022. i 23.4.2025. (tbr. 9/1) po 100 bodova, ukupno 600 bodova odnosno 1.200,00 EUR. Tom iznosu pridodan je PDV u iznosu od 300,00 EUR, predujam za vještačenje u iznosu od 398,00 EUR, pristojba na tužbu 65,70 EUR i na presudu 75,00 EUR pa ukupan trošak tužiteljice iznosi 2.038,70 EUR, sve primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Zakona i tarife sudskih pristojbi te čl. 155 ZPP-a. S obzirom da je tužiteljica uspjela u sporu u omjeru od 91% to je njezin uspjeh u pretežitom dijelu, pa sud smatra da je pri ocjeni troška trebalo primijeniti odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a. Tužiteljici nije dosuđen trošak podneska od 31.8.2021. jer isti nije bio nužan za vođenje ove parnice.

22. Na tako utvrđeni trošak valjalo je dosuditi zakonske zatezne kamate od dana donošenja odluke po stopi čl. 29 ZOO-a jer trošak ima značaj glavnice, pa obveza naknade toga troška dospijeva s danom donošenja presude, sve u smislu čl. 151 st. 3 ZPP-a.

U Zagrebu 15. svibnja 2025. godine

Sudac:

Ivana Požar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku uz rješenje o pristojbi na presudu 100,87 EUR

2. tuženiku