REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-182/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Katarini Perjanec Prstec kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice TC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanoj po punomoćniku Dominiku-Stjepanu Jankoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika LC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Bišćanu, odvjetniku u Samoboru, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon glavne i javne rasprave, održane i zaključene 3. travnja 2025. u nazočnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice, tuženika i punomoćnika tuženika, 15. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nekretnina upisana u zemljišnu knjigu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], čest. br. 60/3 koja se sastoji od STAMBENA ZGRADA BR. 5 U STENJEVAČKOJ I STAMBENA ZGRADA BR. 5, 7 I 9 U EC I DVORIŠTE, STAMBENA ZGRADA BR. 5 U STENJEVAČKOJ I STAMBENA ZGRADA BR. 5, 7 I 9 U EC površine 1379 m2, DVORIŠTE 46 m2, ukupne površine 1425 m2, povezano s vlasništvom 52. suvlasnički dio: 92/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-52) dvosobni stan oznake B 4 u prizemlju koji se sastoji od ulaza, kuhinje, kupaone, dnevnog boravka, sobe, loggie, te spremišta oznake S 20 i parkirališno mjesto oznake G 7 u podrumu, ukupne netto površine 58,42čm diletacija B - [adresa], a koja je uknjižena kao isključivo vlasništvo tuženika LC predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice TC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika LC, OIB: [osobni identifikacijski broj], pa slijedom toga tužiteljici TC s osnova bračne stečevine pripada predmetna nekretnina u 1/2 dijela, što je tuženik dužan priznati i izdati tužiteljici valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis njenog prava vlasništva u 1/2 dijela predmetne nekretnine, a koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda, a sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku LC, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljici TC, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.168,68 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2025. pa do isplate, a koja se obračunava po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 14. veljače 2024. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja bračne stečevine u kojoj navodi kako su ona i tuženik dana 12. rujna 1992. zaključili brak koji je razveden rješenjem ovog suda, posl.br.: R1 Ob-1704/19-2 od 16. kolovoza 2019., a koje rješenje je postalo pravomoćno 7. rujna 2019. Tijekom trajanja braka, tj. financijske zajednice stranaka, stranke su, između ostalog od imovine, stekle nekretninu i to: nekretninu upisanu u zemljišnu knjigu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], čest. br. 60/3 koja se sastoji od STAMBENA ZGRADA BR. 5 U STENJEVAČKOJ I STAMBENA ZGRADA BR. 5, 7 I 9 U EC I DVORIŠTE, STAMBENA ZGRADA BR. 5 STENJEVAČKOJ I STAMBENA ZGRADA BR. 5, 7 I 9 U EC površine 1379 m2, DVORIŠTE 46 m2, ukupne površine 1425 m2, povezano s vlasništvom 52. suvlasnički dio: 92/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-52) dvosobni stan oznake B 4 u prizemlju koji se sastoji od ulaza, kuhinje, kupaone, dnevnog boravka, sobe, loggie, te spremišta oznake S 20 i parkirališno mjesto oznake G 7 u podrumu, ukupne netto površine 58,42čm diletacija B - [adresa]. Tužiteljica napominje kako je predmetni stan upisan u cijelosti na ime tuženika, iako isti predstavlja bračnu stečevinu stranaka. Tužiteljica obzirom na naprijed navedeno, predlaže ovom sudu donijeti presudu kao u izreci ove presude.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu podnijetom ovom sudu 6. travnja 2024. (str. 40-41 sudskog spisa) protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe kako je stan za koji tužiteljica traži da se utvrdi kao bračna stečevina stečen pod posebnim uvjetima vezanima uz osobu tuženika LC. LC je stan stekao pod posebnim uvjetima kao hrvatski ratni vojni invalid (HRVI). Polazeći od pravnog stanovišta Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojem popust koji je hrvatski ratni vojni invalid ostvario u nekom omjeru pri kupnji predstavlja njegovo osobno novčano izraženo pravo i u tom dijelu predstavlja njegovu osobnu imovinu, ne može se prihvatiti tužiteljičin tužbeni zahtjev. I činjenica da je stan kupljen neposrednom prodajom prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i Uredbi o stambenom zbrinjavanju članova obitelji smrtno stradalog, zatočenog ili nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i HRVI iz Domovinskog rata ukazuje da je stan stečen pod posebnim uvjetima vezanima isključivo uz osobu tuženika. Tužiteljica nije dokazala da je pravo na neposrednu prodaju proizašlo iz njezinog statusa ili prava, pa je tužbeni zahtjev neosnovan. Stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tužiteljica u podnesku od 7. lipnja 2024. (str. 46-48) navodi kako je odgovor na tužbu tuženika u cijelosti neosnovan. Naime, tuženik u odgovoru na tužbu osporava da predmetni stan, koji je stečen za vrijeme trajanja braka stranaka, predstavlja bračnu stečevinu, uz tvrdnju kako je isti stečen pod posebnim uvjetima vezanim za osobu tuženika, te uz daljnji navod kako je tuženik stan stekao pod posebnim uvjetima kao hrvatski ratni vojni invalid (HRVI), a slijedom čega kako navodi tuženik, polazeći od pravnog stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prema kojem popust koji je ostvario hrvatski ratni vojni invalid u nekom omjeru prilikom kupnje stana, predstavlja njegovo osobno novčano izraženo pravo i u tom dijelu predstavlja njegovu osobnu imovinu, iz kojeg razloga se ne može prihvatiti tužiteljičin zahtjev. U tom smislu, tuženik također ističe, kako je predmetni stan kupljen pod posebnim uvjetima vezanim isključivo uz osobu tuženika, uz daljnju napomenu kako tužiteljica nije dokazala da je pravo na neposrednu prodaju proizašlo iz njezinog statusa ili prava pa slijedom toga da je tužbeni zahtjev neosnovan. Citirano tumačenje tuženika nije pravno, niti činjenično osnovano. Naime, iz čl. 1. dostavljenog Ugovora o kupoprodaji predmetnog stana proizlazi da je tuženik, kao član domaćinstva tužiteljice, koristio predmetni stan na temelju Ugovora o najmu stana, KLASA: 370- 01/12-02/41, UR.BROJ: 251-14-21/206-12-3 od 15. ožujka 2012., a potom isti koristi na temelju Ugovora o najmu stana na određeno vrijeme sa slobodno ugovorenom najamninom, KLASA: 370-01/15-02/193, UR.BROJ: 251- 14.31/206-15-3 od 2. srpnja 2015. sklopljenog između Grada Zagreba i njegove supruge TCtužiteljice te da je tužiteljica kao najmoprimac predmetnog stana sa slobodno ugovorenom najamninom dala ovjerenu Izjavu da je suglasna da LCtuženik, njen suprug, kao član obiteljskog domaćinstva sklopi ugovor o kupoprodaji predmetnog stana, dok iz čl. 3. cit. Ugovora o kupoprodaji predmetnog stana, također proizlazi da se tuženik nalazi u posjedu predmetnog stana, pri čemu je koristio predmetni stan, kao član obiteljskog domaćinstva tužiteljice, na temelju Ugovora o najmu stana KLASA: 370-01/12-02/41, UR.BROJ: 251-14-21/206-12-3 od 15. ožujka 2012., a potom isti koristi na temelju Ugovora o najmu stana na određeno vrijeme sa slobodno ugovorenom najamninom, KLASA: 370-01/15-02/193, UR.BROJ: 251-14.31/206-15-3 od 2. srpnja 2015. Nadalje je iz Dopisa RH, Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Sektor za upravljanje imovinom Grada, Odjel za stanove i stambeno zbrinjavanje, KLASA: 370- 01/2016-001/592 od 9. svibnja 2016. razvidno kako je tuženik od strane Grada Zagreba, a povodom svog zahtjeva kojim iskazuje namjeru za kupnju predmetnog stana, izviješten kako među inom dokumentacijom mora dostaviti i Izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika da je njegova supruga/ovdje tužiteljica kao nositelj Ugovora, suglasna da on kao član obiteljskog domaćinstva ostvari pravo kupnje predmetnog stana. Tužiteljica je u konačnici kod javnog bilježnika i ovjerila traženu Izjavu o suglasnosti, kojom ona TC, daje suglasnost kao nositelj Ugovora o najmu stana na određeno vrijeme sa slobodno ugovorenom najamninom da LCtuženik kao član obiteljskog domaćinstva ostvari pravo kupnje predmetnog stana, a bez koje suglasnosti tužiteljice, tuženik dakle nikada ne bi mogao ostvariti pravo na kupnju predmetnog stana. Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, propisani su, između ostalog, uvjeti i način prodaje stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Tako je odredbom čl. 6. st. 1. propisano da stan ima pravo kupiti samo stanar (nositelj stanarskog prava) pod uvjetima iz tog Zakona, a uz njegovu suglasnost i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva, dok je stavkom 2. tog članka propisano da kad stanarsko pravo imaju supružnici, stan mogu kupiti zajednički, a jedan od njih samo uz suglasnost drugoga. U vrijeme stjecanja prava na otkup stana te zaključenja Ugovora o kupoprodaji predmetnog stana, stranke su bile u braku te je upravo tužiteljica bila nositelj Ugovora o najmu stana, odnosno osoba koja je imala zaključen Ugovor o najmu predmetnog stana s Gradom Zagrebom kao najmodavcem, a kasnije i prodavateljem istog. U predmetnom stanu kao članovi obiteljskog domaćinstva tužiteljice kao najmoprimca, stanovao je njezin suprug LC te njihovi sinovi T i ČC. Tužiteljica je upravo iz tog razloga kao nositeljica prava na otkup predmetnog stana, a koje pravo je deriviralo iz činjenice da je ista bila nositeljicom Ugovora o najmu u trenutku stavljanja Zahtjeva za otkup od strane tuženika kao člana njezinog domaćinstva, bila pozvana dati pisanu i javnobilježnički ovjerenu suglasnost za otkup predmetnog stana od strane tuženika kao člana njezinog domaćinstva, a budući bez takove suglasnosti tuženik predmetni stan ne bi niti mogao otkupiti. Iz upravo navedenog proizlazi, kako je pravo na kupnju/otkup predmetnog stana od strane tuženika, izravno proizašlo iz prava/statusa tužiteljice. Za zaključiti je dakle, kako pravo vlasništva na predmetnom stanu, koji je tuženik otkupio na svoje ime, potječe od prava na otkup stana, koje je bilo isključivo pravo njegove supruge/ovdje tužiteljice, odnosno u najmanju ruku bračna stečevina stranaka. Iz upravo navedenog jest razvidno, kako suprotno stavu tuženika, predmetni stan nedvojbeno čini bračnu stečevinu. Ovakvo pravno shvaćanje, osim iz citiranih relevantnih Zakona, proizlazi i iz bogate sudske prakse: presuda Ustavnog suda RH broj: U-III-3136/2003 od 25. siječnja 2006., presuda Ustavnog suda RH broj: U-III-2357/2006 od 10. lipnja 2009.. Pored činjenice da samo stanarsko pravo iz kojeg derivira i pravo na otkup predmetnog stana, uslijed svega ranije navedenog, nedvojbeno čini bračnu stečevinu stranaka, valja istaknuti kako je Ugovor o kupoprodaji stana zaključen za vrijeme trajanja braka te je i otplaćivan sredstvima ostvarenim radom stranaka, slijedom čega i s te osnove neupitno predstavlja bračnu stečevinu. U odnosu na navod tuženika kako popust koji je ostvario kao hrvatski ratni vojni invalid u nekom omjeru prilikom kupnje stana, predstavlja njegovo osobno novčano izraženo pravo i u tom dijelu predstavlja njegovu osobnu imovinu pa da bi navedeno bilo zaprekom za usvajanje tužbe i tužbenog zahtjeva, za istaknuti je kako je citirani navod krajnje neosnovan, a niti je tuženik dokazao koji bi to popust bio, odnosno u kojem iznosu. Osim toga popust koji je tuženik navodno ostvario mu ništa ne znači, budući ga ne bi imao gdje ostvariti, da mu tužiteljica nije dala suglasnost da temeljem njenog imovinskog prava, zaključi Ugovor o kupoprodaji predmetnog stana.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu te je saslušao stranke. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

5. Analizom i ocjenom provedenih dokaza sud je utvrdio na temelju čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

6. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb (str. 7-31) utvrđeno je kako je u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisana čest. br. 60/3 koja se sastoji od STAMBENA ZGRADA BR. 5 U STENJEVAČKOJ I STAMBENA ZGRADA BR. 5, 7 I 9 U EMANUELA [adresa] I DVORIŠTE, STAMBENA ZGRADA BR. 5 STENJEVAČKOJ I STAMBENA ZGRADA BR. 5, 7 I 9 U EC površine 1379 m2, DVORIŠTE 46 m2, ukupne površine 1425 m2, povezano s vlasništvom 52. suvlasnički dio: 92/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-52) dvosobni stan oznake B 4 u prizemlju koji se sastoji od ulaza, kuhinje, kupaone, dnevnog boravka, sobe, loggie, te spremišta oznake S 20 i parkirališno mjesto oznake G 7 u podrumu, ukupne netto površine 58,42čm diletacija B - [adresa]. na ime tuženika. Također iz navedenog izvatka proizlazi kako je na navedenom stanu uknjižen teret: založno pravo, ugovor o hipotekarnom kreditu broj 9025460172 od 17. prosinca 2021., radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 510.000,00 kuna, uvećano za sve ugovorene kamate i troškove te prema uvjetima iz ugovora za korist privredne banke Zagreb d.d..

7. Uvidom u ugovor o kupoprodaji (str. 32-36) utvrđeno je kako je isti sklopljen 24. svibnja 2017. između [adresa] i LC, ovdje tuženika, u kojem su stranke suglasno utvrdile da: LC koristi stan koji je predmet ove tužbe; da je TC kao najmoprimac predmetnog stana dala ovjerenu izjavu da je suglasna da LC, njen suprug, kao član obiteljskog domaćinstva sklopi ugovor o kupoprodaji predmetnog stana; da LC, sukladno čl. 4. i 20. Odluke o prodaji stanova u vlasništvu Grada Zagreba, odnosno čl. 36. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, ima pravo na kupnju stana pod uvjetima propisanima navedenim zakonom i Uredbom o stambenom zbrinjavanju članova obitelji smrtno stradaloga, zatočenoga ili nestaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, hrvatskih ratnih vojnih invalida iz Domovinskog rata i dragovoljaca iz Domovinskog rata, bez provođenja javnog natječaja; da LC ima priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata X. skupine s 20% oštećenja organizma trajno; da se LC nalazi u posjedu predmetnog stana pri čemu je koristio predmetni stan kao član obiteljskog domaćinstva supruge TC na temelju Ugovora o najmu stana od 15. ožujka 2012., a potom isti koristi na temelju Ugovora o najmu stana na određeno vrijeme sa slobodno ugovorenom najamninom od 2. srpnja 2015.. Nadalje, iz ugovora proizlazi da LC kupuje predmetni stan za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 236.160,00 kuna koju se kupac obvezuje isplatiti u roku od 30 dana od dana sklapanja ugovora. Ugovor je ovjeren kod Javnog bilježnika Vlaste Zajec 24. svibnja 2017.

8. Iz dopisa Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Sektora za upravljanje imovinom Grada, Odjela za stanove i stambeno zbrinjavanje, KLASA: 370-01/2016-001/592 od 9. svibnja 2016. (str. 43-44) proizlazi kako je tuženik od strane Grada Zagreba, a povodom svog zahtjeva kojim iskazuje namjeru za kupnju predmetnog stana, izviješten kako među inom dokumentacijom mora dostaviti i izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika da je njegova supruga, ovdje tužiteljica, kao nositelj Ugovora, suglasna da on kao član obiteljskog domaćinstva ostvari pravo kupnje predmetnog stana.

9. Iz dopisa Ministarstva hrvatskih branitelja od 16. prosinca 2016. (str. 45) proizlazi kako Ministarstvo branitelja obavještava Grad Zagreb u predmetu LC o izračunu cijene stana navodeći kako sukladno čl. 43. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji LC za njegovo četveročlano kućanstvo pripada stambena površina od 70 +/- 10m2, koja se umanjuje za 13,14 m2 kuće u [adresa] koje je LC iza smrti oca ustupio majci te cijena predmetnog stana površine 49,20m2 umnožena sa 6.000,00 kn/m2 (etalonska cijena građenja izinosi 6.000,00 kn) iznosi 295.200,00 kuna. Navedena cijena je umanjena s obzirom na status HRVI iz Domovinskog rata –X. skupine za 20% iznosi 59.040,00kn, odnosno konačna cijena stana iznosi 236.160,00 kn.

10. Iz izjave o suglasnosti od 25. svibnja 2016. , ovjerene kod javnog bilježnika istog dana (str. 49) proizlazi kako TC daje suglasnost kao nositelj Ugovora o najmu stana na određeno vrijeme da LC kao član obiteljskog domaćinstva ostvari pravo kupnje stana na adresi [adresa]/prizemlje šifra objekta 09513167.

11. Iz ugovora o najmu na određeno vrijeme sa zaštićenim najamninom (str. 50- 55) proizlazi kako je isti sklopljen između Grada Zagreba kao najmodavca i TC kao najmoprimca, za stan koji je predmet ove tužbe na određeno vrijeme od tri godine. Iz ugovora nadalje proizlazi kako će najmoprimac koristiti stan sa članovima obiteljskog domaćinstva: LC, suprugom, te sinovima T i ČC, a za korištenje stana će najmoprimac plaćati zaštićenu najamninu. Navedeni ugovor ovjeren je kod Javnog bilježnika Vlaste Zajec pod brojem OU-875/05 dana 19. prosinca 2005.

12. Iz ugovora o najmu na određeno vrijeme sa zaštićenim najamninom (str. 56- 61) proizlazi kako je isti sklopljen 16. prosinca 2008. između Grada Zagreba kao najmodavca i TC kao najmoprimca, za stan koji je predmet ove tužbe na određeno vrijeme do 19. prosinca 2011. Iz ugovora nadalje proizlazi kako će najmoprimac koristiti stan sa članovima obiteljskog domaćinstva: LC, suprugom, te sinovima T i ČC, a za korištenje stana će najmoprimac plaćati zaštićenu najamninu. Navedeni ugovor ovjeren je kod Javnog bilježnika Željke Maroslavac pod brojem OV-54120/08 dana 30. prosinca 2008.

13. Iz ugovora o najmu na određeno vrijeme sa zaštićenim najamninom (str. 62- 67) proizlazi kako je isti sklopljen 28. veljače 2012. između Grada Zagreba kao najmodavca i TC kao najmoprimca, za stan koji je predmet ove tužbe na određeno vrijeme od 19. prosinca 2011. do 19. prosinca 2014. Iz ugovora nadalje proizlazi kako će najmoprimac koristiti stan sa članovima obiteljskog domaćinstva:

LC, suprugom, te sinovima T i ČC, a za korištenje stana će najmoprimac plaćati zaštićenu najamninu. Navedeni ugovor ovjeren je kod Javnog bilježnika Željke Maroslavac pod brojem OV-7761/12 dana 15. ožujka 2012.

14. Iz ugovora o najmu na određeno vrijeme sa slobodno ugovorenom najamninom (str. 68-73) proizlazi kako je isti sklopljen 9. lipnja 2015. između Grada L kao najmodavca i TC kao najmoprimca, za stan koji je predmet ove tužbe na određeno vrijeme do 19. prosinca 2019. Iz ugovora nadalje proizlazi kako će najmoprimac koristiti stan sa članovima obiteljskog domaćinstva: LC, suprugom, te sinovima T i ČC, a za korištenje stana će najmoprimac plaćati slobodno ugovorenu najamninu. Navedeni ugovor ovjeren je kod Javnog bilježnika Željke Maroslavac pod brojem OV-19837/15 dana 2. srpnja 2015.

15. Iz iskaza tužiteljice proizlazi kako su tuženik i ona bili u braku od rujna 1992. do rujna 2019. Ona je ostvarila pravo na korištenje gradskog stana sa zaštićenom najamninom 2005. te je sveukupno potpisala 5 ugovora s Gradom za isti stan da bi se 2017. stekli uvjeti za otkup tog stana što je i učinjeno. Ona je kao najmoprimac mogla ostvariti pravo otkupa, međutim ona je tuženiku kao svom suprugu, dala pravo na otkup toga stana kao članu svog kućanstva jer je on bio hrvatski branitelj koji ima najniži stupanj invalidnine i tako je stekao status RVI pa ih je stan došao povoljnije. Bez njezine privole on ne bi mogao otkupiti taj stan kojeg je ona dobila kao rođena E, a čemu je pridonijela i dijagnoza njihovog najstarijeg sina koji boluje od kortikalne displazije koja je rezultirala dijagnozom epilepsije i povremenim epileptičkim napadima. Ona je još 2017. željela da joj on prepiše pola stana, međutim govorio je da se to ne može, da je on RVI, a ona nije incidentna osoba pa nije na tome inzistirala, a i njihov brak je tada funkcionirao dobro te se i nastavio sve do razvoda 2019. Oni su dobar dio vremena živjeli upravo u tom stanu, a dio vremena su koristili stan njezinih roditelja jer su tamo imali bolje uvjete. Grad je zahtijevao jednokratnu isplatu kupoprodajne cijene od 269.000,00 kn, i koliko ona zna taj stan je u cijelosti isplaćen. Tuženik je krajem 2017. podigao kredit koji isto ne bi mogao podići bez nje jer nije bio kreditno sposoban i ona mu je bila solidarni dužnik te je i stan opremila vlastitim sredstvima. Ona je 33 godine u državnoj službi i sve je godine braka pridonosila njihovom zajedničkom životu i kućanstvu. Kredit je podignut u PBZ- u na iznos kupoprodajne cijene, u startu je rata bila 1.900,00 kn mjesečno i otplatni rok je bio do 2038., a detalje oko isplate tog kredita treba pitati njezinog bivšeg supruga. Suprug je plaćao rate kredita, a kako su živjeli zajedno, ona je podmirivala sve ostale troškove, troškove po kreditnim karticama, a imali su i dvoje djece, Č je bio zajednički te je ona vodila brigu o djeci i kućanstvu. Kada nije bilo dovoljno novaca, ona je podizala kredit za tekuće obveze jer je tuženik bio kreditno nesposoban, a on nije radio dugi niz godina odnosno radio je povremeno dok je ona bila zaposlena cijelo vrijeme. On je otišao u mirovinu sa svojih 36 godine odnosno 2006. Početna akontacijska mirovina prvih pola godine mu je iznosila 3.300,00 kn, a nakon toga je bila 300 ili 400 kn veća, a potom je pokrenuo proces priznavanja prava RVI uz pomoć nje i njezine obitelji i kada je to ostvario, mirovina mu je bila nešto veća te je ostvario invalidninu od 20%. Njezini roditelji su im kroz život pomagali te su im podredili 15 godina života pomažući im u odgoju djece. Oni imaju dvoje djece, T rođenog 1993., i ČC rođenog 1997. Ona je kontinuirano zaposlena od 6. travnja 1992. u KBC Sestre milosrdnice, a godinu prije je odradila staž u Svetom Duhu. Nakon razvoda tuženik je nastavio s plaćanjem rata kredita za stan. Tuženik je bio kreditno nesposoban u banci jer sa svojim primanjima nije ulazio u kategoriju kreditno sposobnih. U svih 5 ugovora koje je potpisala s Gradom kao zaštićeni najmoprimac, su priložene PK kartice i nje i tuženika te su vidljiva njihova primanja. Ona više nije sudužnik u tom kreditu.

16. Iz iskaza tuženika proizlazi kako su tužiteljica i on bili u braku od 1992. do 2019. Od 1989. on je pripadnik specijalne policije te je od 1991. do 2006. bio pripadnik Prve gardijske brigade te je tijekom godina napredovao od vojnika do natporučnika. Zbog preustroja vojske, a zbog njegovih zdravstvenih problema morao je otići u mirovinu 2006. Mirovina je iznosila 3.600,00 kn prvih godinu dana, a potom se prebacio na mirovinu po drugom članku, odnosno kao RVI te mu je tada mirovina iznosila 5.800,00 kn, a dobio je i otpremninu od 90.000,00 kn. On je od 2008. do 2009. radio u Fondu za zaštitu okoliša na ugovor o djelu gdje je ostvarivao plaću između 8 – 9.000,00 kn mjesečno. Prije nego što su uopće podnijeli zahtjev za gradski stan, on se raspitivao kako da to ostvare i trebalo je prikupljati papire odnosno određene bodove da bi se uopće došlo na listu. On je predložio da tužiteljica bude nosioc tog prava jer je ona, za razliku od njega, rođena u [adresa], a još su dodatnih 5 bodova dobili na temelju bolesti njihovog starijeg sina te su onda dobili gradski stan u najam. Radilo se o novom stanu od 48 m2 plus garaža koji im nije odgovarao po kvadratima, ali nije uspio ishoditi veći stan. On je 2016. podnio zahtjev prema Ministarstvu branitelja da otkupi stan, a to je mogao samo kao RVI jer se tu onda radi o pogodbi Ministarstva s Gradom Zagrebom. On je prošao sva ratišta te je kao RVI ostvario 20% popusta na cijenu tog stana. Kad su Grad Zagreb i Ministarstvo dogovorili kupoprodaju i cijenu trebalo je kupiti stan i za taj stan nije dignut samo jedan kredit niti je tužiteljica bila sudužnik. On je bio kreditno sposoban. Kupoprodajna cijena je u ugovoru iznosila 269.000,00 kn plus 10.000,00 kn poreza. On je podigao kredit u PBZ-u, mjesečna rata je iznosila 490 eura mjesečno, a kredit se mora plaćati do njegove 68-e godine. On je taj kredit zatvorio 2022. i tada je još bio preostao iznos od 236.000,00 kn, a on je tada uz taj kredit zatvarao još dva kredita na način da je podigao još jedan kredit. On je prvotno za kupnju tog stana digao kredit u PBZ na iznos od 220.000,00 kn te je još 30.000,00 kn pozajmio od oca tužiteljice i nakon ostvarene kupnje dizao je novi kredit isto u PBZ odmah nakon kupnje stana, a kako bi mogao zatvoriti ovaj prethodni kredit. Pojasnio je da je on 2022. podigao hipotekarni kredit kao bi zatvorio ovaj osnovni kredit za koji mu je 2022. ostala glavnica od 236.000.00 kn, te je imao još dva kredita u iznosu od 51.000,00 kn i 169.000,00 kn. Tužiteljica mu je bila supotpisnik kredita za stan, a nakon razvoda braka tražila je da je makne kao supotpisnika, a upravo zbog toga je on morao i dići hipotekarni kredit kako bi nju mogao maknuti kao supotpisnika. Tužiteljica je cijelo vrijeme braka bila zaposlena osim što je kada je 1993. rodila prvog sina bila godinu dana na porodiljnom, a potom nepune dvije godine na neplaćenom dopustu. On je otplaćivao kredit za stan i režije za drugi stan dok su troškove života dijelili, a kad bi im bilo potrebno, on bi dizao kredit i on je imao American karticu, a ona je imala dodatnu karticu te je zahtijevao da plaća troškove po toj kartici. I tužiteljica je za vrijeme braka dizala kredite. Sada je u zemljišnom knjizi zabilježen zadnji hipotekarni kredit u iznosu od 510.000,00 kn. Tužiteljica je imala duži period boravka u Zagrebu od njega te je upravo na taj duži period ostvarila maksimalan broj bodova za dobivanje stana. On je podizao kredit na iznos od 510.000,00 kn jer je, osim kredita za ovaj stan, zatvarao još dva kredita, a koja također vuče iz braka.

17. Temeljem svega navedenog sud je kao nesporne utvrdio slijedeće činjenice:

- da stranke su sklopile brak 12. rujna 1992. koji je razveden rješenjem Općinskog suda poslovni broj R1 Ob-1704/19 od 16. kolovoza 2019.;

- da su stranke za vrijeme trajanja braka koristile stan, koji je predmet ove tužbe i koji je prethodno bio u vlasništvu Grada Zagreba, na temelju ugovora o najmu na određeno vrijeme sa zaštićenom najamninom sklopljenih 19. prosinca 2005., 16. prosinca 2008., 28. veljače 2012. te ugovora o najmu na određeno vrijeme sa slobodno ugovorenom najamninom sklopljenim 9. lipnja 2015. između Grada Zagreba kao najmodavca i TC, ovdje tužiteljice, kao najmoprimca, a najmoprimac će koristiti stan s članovima obiteljskog domaćinstva: LC, suprugom, te sinovima T i ČC, pri čemu će za korištenje stana najmoprimac plaćati zaštićenu najamninu, odnosno u posljednjem ugovoru slobodno ugovorenu najamninu;

- da je tuženik, sukladno čl. 4. i 20. Odluke o prodaji stanova u vlasništvu Grada Zagreba, odnosno čl. 36. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, ostvario pravo na kupnju stana pod uvjetima propisanima navedenim zakonom i Uredbom o stambenom zbrinjavanju članova obitelji smrtno stradaloga, zatočenoga ili nestaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, hrvatskih ratnih vojnih invalida iz Domovinskog rata i dragovoljaca iz Domovinskog rata, bez provođenja javnog natječaja;

- da tuženik ima priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata X. skupine s 20% oštećenja organizma trajno;

- da je tužiteljica izjavom o suglasnosti od 25. svibnja 2016. dala suglasnost kao nositelj Ugovora o najmu stana na određeno vrijeme da tuženik kao član obiteljskog domaćinstva ostvari pravo kupnje predmetnog stana, a što je zatraženo od tuženika dopisom Grada Zagreba od 9. svibnja 2016.;

- da je tuženik s Gradom Zagrebom sklopio ugovor o kupoprodaji 24. svibnja 2017. za predmetni stan za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 236.160,00 kuna koju se obvezao isplatiti u roku od 30 dana od dana sklapanja ugovora;

- da je tuženik u PBZ Zagreb podigao kredit za kupnju toga stana;

- da je kao vlasnik nekretnine opisane u izreci ove presude upisan tuženik;

- da stranke nisu sklopile bračni ugovor.

18. Sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da je predmetni stan bračna stečevina stranaka. U konkretnom predmetu primjenjuje se čl. 36. Obiteljskog zakona (NN broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje ObZ) koji propisuje da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Stavkom 3. istog članka je propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drugačije dogovorili. Čl. 35. ObZ-a je propisano da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu.

19. Sud je utvrdio da je u vrijeme stjecanja spornog stana 2017. trajala bračna zajednica stranaka. Nadalje je utvrđeno da je tuženik, kao član domaćinstva tužiteljice, koristio predmetni stan na temelju više ugovora o najmu stana na određeno vrijeme sa zaštićenom najamninom, a potom slobodno ugovorenom najamninom, sklopljenog između Grada Zagreba i njegove supruge, ovdje tužiteljice te da je tužiteljica kao najmoprimac predmetnog stana sa slobodno ugovorenom najamninom dala ovjerenu Izjavu da je suglasna da tuženik, njen suprug, kao član obiteljskog domaćinstva sklopi ugovor o kupoprodaji predmetnog stana, a što je bilo zahtijevano od strane Grada Zagreba. Tužiteljica je, dakle, sukladno čl. 6. st. 1. i 5. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (NN 27/91, 43/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94, 47/94, 58/95, 11/96, 11/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01, 78/02) potpisala suglasnost kojom je svom suprugu, ovdje tuženiku, dala suglasnost za kupnju predmetnog stana. Čl. 6. st. 1. toga Zakona je propisano da stan ima pravo kupiti stanar pod uvjetima toga Zakona, a uz njegovu suglasnost i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva, pri čemu se stanarom odnosno članom obiteljskog domaćinstva smatraju osobe određene propisima o stanovanju, dok je st. 2. istog članka propisano da kad stanarsko pravo imaju supružnici, stan mogu kupiti zajednički, a jedan od njih samo uz suglasnost drugoga. St. 5. je propisano da se suglasnost iz st. 1. i 2. toga članka daje na ugovoru ili u posebnoj ispravi uz ovjereni potpis.

20. Nadalje je utvrđeno kako je zahtjev za kupnju predmetnog stana podnio tuženik kao O iz Domovinskog rata X. skupine. Čl. 4. Odluke o prodaji stanova u vlasništvu Grada Zagreba je propisano da se stanovi iz čl. 2. c) ove Odluke (stanovi koji su kao posebni dijelovi nekretnine upisani u zemljišnoj knjizi kao vlasništvo Grada Zagreba, između ostalog, i stanovi koje koriste najmoprimci na temelju ugovora o najmu stana na određeno vrijeme s ugovorenom najamninom) prodaju javnim natječajem (prikupljanjem pisanim ponuda), a bez provođenja javnog natječaja (neposrednom pogodbom), i to, između ostalog, i stanovi iz točke c) ako se prodaju osobama iz čl. 20. st. 1. ove Odluke. Čl. 20. st. 1. i 2. iste Odluke je propisano da osobe iz čl. 36. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji imaju pravo na kupnju stana iz članka 2. točaka a), b), c), d) i f) ove odluke pod uvjetima propisanim Zakonom i Uredbom o stambenom zbrinjavanju članova obitelji smrtno stradaloga, zatočenoga ili nestaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i HRVI iz Domovinskog rata te su osobe iz stavka 1. ovoga članka dužne prije sklapanja kupoprodajnog ugovora dostaviti dokaz o podmirenju svih dospjelih obveza u svezi s korištenjem stana te o podmirenju troškova proizašlih iz parničnih i ovršnih postupaka radi iseljenja i predaje stana. Čl. 36. st. 1. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (NN 174/04, 92/05, 02/07, 107/07, 65/09, 137/09, 146/10, 55/11, 140/12, 33/13, 148/13, 92/14) je propisano da pravo na stambeno zbrinjavanje, prednost pri stambenom zbrinjavanju te mogućnost kupnje stanova uz obročnu otplatu pod pristupačnijim uvjetima od tržišnih u pogledu kamata i rokova otplate, imaju osobe utvrđene ovim Zakonom ako nemaju riješeno stambeno pitanje ili je riješeno na neodgovarajući način, odnosno ako 10 godina neprekidno prebivaju u obiteljskoj kući ili stanu u državnom vlasništvu ili vlasništvu jedinica lokalne samouprave. Stavkom 4. istog članka je propisano da pravo na stambeno zbrinjavanje dodjelom stambenog kredita, odnosno mogućnost kupnje stana uz obročnu otplatu po pristupačnijim uvjetima od tržišnih u pogledu kamata i rokova otplate dodjelom financijske potpore prilikom kupnje ili izgradnje prve nekretnine, subvencijom na kamate za kredite u komercijalnim bankama do visine tržišne kamate za kupnju ili izgradnju prve nekretnine, te ostvarenjem prava na javni najam stanova u vlasništvu Republike Hrvatske imaju, između ostalog i O iz Domovinskog rata od I. do X. skupine.

21. Nadalje, sud je na temelju iskaza obje stranke utvrdio kako su stranke zajednički donijele odluku o otkupu spornog stana kada su za to stekli uvjete te su donijeli odluku da se stan otkupi na ime tuženika zbog ostvarenja boljih uvjeta kod kupnje stana, a s obzirom na njegov status HRVI Domovinskog rata zbog čega je u konačnici i ostvaren popust kod izračuna kupoprodajne cijene.

22. Temeljem svega navedenog ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica kao najmoprimac stana u vlasništvu Grada Zagreba dala suglasnost tuženiku, svom suprugu, da otkupi predmetni stan, a kako bi stekao pravo vlasništva tog stana, odnosno utvrđeno je kako tuženik bez suglasnosti tužiteljice kao nositeljice ugovora o najmu stana sklopljenim s Gradom Zagrebom, ne bi mogao otkupiti predmetni stan. Kako je pravo na korištenje i otkup tog stana stečeno za vrijeme trajanja bračne zajednice tada to imovinsko pravo predstavlja bračnu stečevinu, kao i vlasništvo stana koji je jedan od bračnih drugova otkupio na svoje ime, na temelju takvog imovinskog prava. Sud je također utvrdio da je tuženiku priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata X. skupine sa 20% oštećenja organizma trajno, a koji iznos je uzet u obzir prilikom izračuna cijene stana (navedeno je razvidno iz dopisa Ministarstva branitelja od 16. prosinca 2016. upućenim Gradu Zagrebu – str. 45), a što je u skladu s čl. 12. Uredbe o stambenom zbrinjavanju članova obitelji smrtno stradaloga, zatočenoga ili nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, hrvatskih ratnih vojnih invalida iz Domovinskog rata i dragovoljaca iz Domovinskog rata (NN 78/13) iz koje proizlazi kako je invalidnost odnosno postotak invalidnosti podnositelja zahtjeva jedan od kriterija koji se vrednuje kod sastavljanja lista redoslijeda prvenstva za dodjelu stana. Isto tako tuženiku je uzeta u obzir i činjenica da ima četveročlano kućanstvo (suprugu, ovdje tužiteljicu i dvoje djece), a što je također kriterij za dodjelu stana određene površine sukladno čl. 11. Uredbe o stambenom zbrinjavanju članova obitelji smrtno stradaloga, zatočenoga ili nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, hrvatskih ratnih vojnih invalida iz Domovinskog rata i dragovoljaca iz Domovinskog rata, što je također razvidno iz dopisa Ministarstva branitelja od 16. prosinca 2016. U konačnici je, sukladno navedenim kriterijima, formirana kupoprodajna cijena u iznosu od 236.160,00 kuna što je razvidno iz kupoprodajnog ugovora te dopisa Ministarstva branitelja od 16. prosinca 2016. (a ne kako to obje stranke navode u iznosu od 269.000,00 kuna) koja je isplaćena Gradu Zagrebu kreditom kojeg je podigao tuženik za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka. Za vrijeme trajanja braka tužiteljica je bila zaposlena, majka dvoje djece koja je brinula o djeci i kućanstvu, isto kao i tuženik koji je u mirovini od 2006. te je nakon toga povremeno radio. Sud iz iskaza stranaka zaključuje da su obje stranke pridonosile zajedničkom životu, odnosno da je kredit plaćan sredstvima ostvarenim radom stranaka te su brinuli o zajedničkoj djeci i kućanstvu, pri čemu je bez utjecaja činjenica da je tuženik podigao i plaćao kredit jer kredit predstavlja dug iz braka, odnosno dug bračne stečevine koji je tuženik eventualno mogao potraživati obveznopravnim zahtjevom.

23. Dakle, u vrijeme stjecanja prava na otkup stana te zaključenja Ugovora o kupoprodaji predmetnog stana, stranke su bile u braku te je upravo tužiteljica bila nositelj Ugovora o najmu stana spornog stana koji ugovor je sklopljen s Gradom Zagrebom kao najmodavcem, a kasnije i prodavateljem istog te je tužiteljica upravo iz tog razloga kao nositeljica prava na otkup predmetnog stana, a koje pravo je proizašlo iz činjenice da je ista bila nositeljicom Ugovora o najmu u trenutku stavljanja zahtjeva za otkup od strane tuženika kao člana njezinog domaćinstva, bila pozvana dati pisanu i javnobilježnički ovjerenu suglasnost za otkup predmetnog stana od strane tuženika kao člana njezinog domaćinstva jer bez te suglasnosti tuženik predmetni stan ne bi niti mogao otkupiti. Zbog navedenog, činjenica da je tuženik s obzirom na svoj status ratnog vojnog invalida Domovinskog rata ostvario određeni popust prilikom kupnje stana, ne utječe na činjenicu da je sporni stan bračna stečevina stranaka jer iz svega naprijed navedenog proizlazi kako pravo vlasništva na predmetnom stanu, koji je tuženik otkupio na svoje ime, potječe od prava na otkup stana, koje je bilo pravo tužiteljice te je ugovor o kupoprodaji stana zaključen za vrijeme trajanja braka i otplaćivan sredstvima ostvarenim radom stranaka, odnosno kreditom, a kako je ranije naprijed obrazloženo. Stoga sud zaključuje da se radi o bračnoj stečevini stranaka na jednake dijelove, odnosno tužiteljica je suvlasnica predmetnog stana u 1/2 dijela.

24. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

25. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP- a, Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23; dalje Tarifa) i troškovniku tužiteljice. Tužiteljici zastupanoj po punomoćniku odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe od 14. veljače 2024. od 100 bodova prema Tbr. 7/1, za zastupanje na ročištima dana 4. studenog 2024. i 3. travnja 2025. svako po 100 bodova prema Tbr. 9/1, za pristup na ročište koje je odgođeno prije početka raspravljanja 19. veljače 2025. 25 bodova po Tbr. 9/5, za sastavljanje obrazloženog podneska od 7. lipnja 2024. 100 bodova po Tbr. 8/1, odnosno ukupno 425 bodova. Vrijednost boda je 2 eura, što onda iznosi 850 eura. Na taj iznos obračunat je PDV od 25% što onda ukupno iznosi 1.062,50 eura. Tužiteljici je također priznat trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 53,09 eura za svako, tako da ukupni trošak koji je tuženik dužan platiti tužiteljici iznosi 1.168,68 eura. Tužiteljici su dosuđene i zatezne kamate na parnični trošak od dana donošenja presude sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a s obzirom da je ista kamate zatražila u tužbi.

26. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

U Zagrebu 15. svibnja 2025.

Sutkinja:

Katarina Perjanec Prstec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u četiri primjerka.

O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika