P-3402/2020-13

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Srđanu Brajeviću, odvjetniku u Splitu protiv tuženika AR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 20. veljače 2025. god., u nazočnosti pun. tužitelja i tuženika, dne 15. svibnja 2025. god.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku AR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju KR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 1.100,00 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja na iznos od 200,00 EUR teče od 06.03.2020., na iznos od 450,00 EUR teče od 06.04.2020. i na iznos od 450,00 EUR teče od 06.05.2020., te iznos od 174,27 EUR (1.313,04 kuna) uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja na iznos od 20,94 EUR (157,74 kuna) teče od 12.05.2020., na iznos od 12,63 EUR (95,16 kuna) teče od 12.05.2020., na iznos od 4,43 EUR (33,40 kuna) teče od 14.06.2020., na iznos od 10,13 EUR (76,32 kuna) teče od 14.06.2020. i na iznos od 126,14 EUR (950,42 kuna) teče od 14.06.2020., pa do 31.12.2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima na razdoblje dulje od godine dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01.01.2023. godine pa do 29.12.2023 po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku AR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju KR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.365,58 EUR uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 15. svibnja 2025. god. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi od 05. listopada 2020. god. navodi se da je tužitelj vlasnik dvosobnoga stana u [adresa], koji se nalazi na trećem katu zgrade, označene brojem 14, površine 61,79 m2. Tužitelj, kao najmodavac i tuženik, kao najmoprimac, zaključili su ugovor o najmu navedenoga stana, na kojemu ugovoru je potpis najmoprimca ovjerio javni bilježnik. Ugovorena najamnina iznosila je 450,00 EUR u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, a trebala se isplaćivati na račun najmodavca, ovdje tužitelja. Osim najamnine tuženik je imao obvezu platiti i posebnu naknadu za korištenje pokućstva i kućanskih aparata u iznosu od 450,00 EUR u protuvrijednosti u kunama, i to u dva dijela na način da 250,00 EUR plati prigodom preuzimanja stana, a drugi dio od 250,00 EUR sljedećeg mjeseca prigodom uplate najamnine na račun tužitelja. Sukladno sklopljenom ugovoru, tuženik je imao obvezu plaćati i ostale troškove koji se plaćaju u svezi sa stanovanjem (režije) i to za struju, vodu, komunalije, čistoću, pričuvu, čišćenje stubišta i drugo. Ugovor je sklopljen na određeno vrijeme i to na godinu dana.

2. U tužbi se dalje navodi da je tuženik predmetni stan, sukladno ugovoru, koristio u razdoblju od 01.02.2020. god. do 12.05.2020. god. kada je tužitelju predao ključeve stana. Platio je najamninu za veljaču i ožujka 2020. god, dok je ostao dužan platiti dio naknade za korištenje kućanskih aparata u iznosu od 250,00 eura te najamninu za travanj i svibanj 2020.god. Također, nije platio ni režijske troškove korištenja stana i to: potrošak vode za razdoblje od 16.03.2020. god. od 15.04.2020. god. u iznosu od 157,74 kn, pričuvu za travanj 2020. god u iznosu od 95,16 kn, trošak odvoza komunalnog otpada za travanj 2020. god. u iznosu od 33,40 kn, potrošak vode od 15.04.2020. god. do 14.05.2020. god u iznosu od 76,32 kn, te potrošak električne energije za razdoblje od 17.03.2020. god. do 05.05.2020. god. u iznosu od 950,42 kn, koje je troškove u konačnici podmirio tužitelj. Tuženik je, prema tome, sukladno predmetnom ugovoru o najmu, ostao dužan tužitelju namiriti iznos od 1.100,00 EUR u protuvrijednosti u kunama na ime najamnine i dijela naknade za korištenje pokućstva i kućanskih aparata, te iznos od 1.313,04 kn na ime režijskih troškova, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu.

3. S obzirom da tužitelj i tuženik sklopljenim ugovorom nisu odredili u kojemu roku je najmoprimac, ovdje tuženik, dužan platiti najamninu, a kako je uobičajeno u Splitu i općenito u Republici Hrvatskoj, najamninu plaćati od prvog do petog dana u mjesecu za tekući mjesec, tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznose tražene najamnine i posebne naknade za korištenje pokućstva počev od šestog dana u mjesecu za tekući mjesec.

4. Tužitelj je, ističe se dalje u tužbi, putem svoga punomoćnika pokušao mirnim putem riješiti spor zbog čega mu je uputio i dopis s prijedlogom za mirno rješenje i to običnom poštom i preporučenom pošiljkom, ali tuženik nije primio odnosno preuzeo pošiljke. Nakon što je odselio iz tužiteljevog stana, tuženik se više nije javljao tužitelju.

5. Tužitelj je, u podnescima od 16. svibnja 2024. god i 06. prosinca 2024. god, a s obzirom da je euro postao službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj, te s obzirom da je došlo i do izmjene odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, precizirao tužbeni zahtjev, izražavajući tražene iznose u valuti euro.

6. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, predloživši da se tužbeni zahtjev obije kao neosnovan. Ne spori da je s tužiteljem sklopio ugovor o najmu stana na adresi [adresa], na određeno vrijeme i to na rok od jedne godine. Ne može se sjetiti točnog iznosa ugovorene najamnine, iznosila je negdje oko 500,00 EUR mjesečno. Najamninu je plaćao redovito kao i režije sve do perioda pojave corone. Obavijestio je najmoprimca da nema primanja i da ne može plaćati te da će izaći iz stana. U stanu su s njime stanovali supruga i sin. Iz stana su iselili 30. travanja 2020. god. kada su sve svoje stvari iznijeli. U stan su inače bili uselili u veljači 2020. god. te su u njemu boravili dva ili tri mjeseca. Smatra da tužitelju nije ostao ništa dužan platiti.

7. U postupku su izvedeni dokazi pregledom Ugovora o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom, ovjerenom u potpisu najmoprimca AR **.**.2020. god. od strane javnoga bilježnika Mile Čipčić iz Splita pod br. OV-545/2020, izvatka iz knjige položenih ugovora za predmetni stan od 23.09.2020. god., preslika uplatnica priloženih na stranicama 13 i 14 spisa, dopisa punomoćnika tužitelja tuženiku od 31.08.2020. god. s poštanskom potvrdom, ispisa naloga na stranici 17 spisa, preslušanjem stranaka.

8. Stranke su zatražile trošak postupka.

9. Tužbeni je zahtjev osnovan.

10. Između stranaka u postupku nije prijeporno da su tužitelj, kao najmodavac i tuženik, kao najmoprimac, zaključili ugovor o najmu stana u [adresa], dne 21. siječnja 2020. god. Neprijeporno je da je visina mjesečne najamnine iznosila 450,00 EUR u protuvrijednosti u kunama te da je ugovoreno kako će tuženik isplatiti tužitelju i posebnu naknadu za korištenje pokućstva i kućanskih aparata u iznosu od 450,00 EUR i to u dva dijela, na način da 250,00 EUR plati prilikom preuzimanja stana, a drugi dio od 200,00 EUR sljedećeg mjeseca uz najamninu. Neprijeporno je i da su stranke ugovorile da će tuženik plaćati tužitelju i troškove režija i to za struju, vodu, komunalije, čistoću, čišćenje stubišta. Tuženik je osporavao svoju obvezu plaćanja pričuve, ali pregledom predmetnoga ugovora o najmu utvrđeno je da su stranke ugovorile da tuženik plaća i pričuvu za stan u vlasništvu tužitelja koji je predmet sklopljenoga ugovora o najmu.

11. Prijeporno je između stranaka je li tuženik u obvezi isplatiti tužitelju utužene iznose.

12. Pregledom Ugovora o najmu stana u [adresa], primjerak kojega je priložen spisu na stranicama 7 do 11, a koji su neprijeporno sklopili tužitelj, kao najmodavac i tuženik, kao najmoprimac, utvrđeno je da je u čl. III. Ugovora ugovoreno da je visina mjesečne najamnine 450,00 EUR, protuvrijednost u kunama te da je ugovor zaključen na vrijeme od godine dana (čl. XII.). U čl. IV. ugovoreno je da je tuženik, kao najmoprimac dužan najmodavcu plaćati i posebnu naknadu za korištenje pokućstva i kućanskih aparata u iznosu od 450,00 EUR, protuvrijednost u kunama, a da se ta naknada plaća na način da tuženik 250,00 EUR isplati tužitelju kod preuzimanja stana, a ostatak od 200,00 EUR sljedećeg mjeseca uz najamninu. U čl. III. i IV. ugovora navedeno je da se najamnina i naknada za korištenje pokućstva i kućanskih aparata isplaćuje na bankovni račun tužitelja koji je naveden u čl. III. Člankom VI. ugovora stranke su ugovorile da će tuženik tužitelju plaćati i troškove struje, vode, komunalije, čistoću, pričuvu i čišćenje stubišta.

13. U svome iskazu tužitelj je naveo da je s tuženikom sklopio ugovor o najmu stana na rok od jedne godine, s time da se ugovor može obnoviti. Cijena najamnine ugovorena je iz iznosu od 450,00 EUR mjesečno, s time da se mora platiti do 5-tog u mjesecu unaprijed. S tuženikom su uselili njegova supruga i dijete, što je navedeno u samome ugovoru. Ključeve stana predao je tuženiku 21. siječnja 2020. god.. Tuženik i njegova supruga molili su otkaz ugovora prije isteka roka od godinu dana, s tim da su iz stana trebali izaći 01. svibnja 2020. god. Tuženik ga je, naknadno, zamolio može li mu tužitelj ostaviti još jedan dan iza iseljenja jer da nije uspio iz stana iznijeti sve svoje stvari, što mu je tužitelj dopustio, ali se iseljenje produžilo do 12. svibnja 2020. god kada mu je tuženik predao ključeve stana. Tuženik je najamninu platio samo za dva mjeseca boravka u stanu. Ostao je dužan najamninu za deset dana siječnja (21. do 31. siječnja 2020.), dvanaest dana svibnja i za cijeli mjesec travanj 2020. god. Sklopljenim ugovorom ugovorili su da tuženik, uz najamninu plati posebnu naknadu za korištenje pokućstva i kućanskih aparata u iznosu od 450,00 EUR, s time da 250,00 EUR plati prilikom preuzimanja stana, a drugi dio od 200,00 EUR plati sljedećeg mjeseca prilikom uplate najamnine. Isplatio mu je prvih 250,00 EUR a ostao dužan daljnjih 200,00 EUR. Ostao mu je također dužan platiti režiju za potrošenu struju za komunalije, održavanje stubišta i potrošak voda za dva mjeseca, odnosno za ožujak i travanj 2020. god.. Svibanj nije uključen jer tužitelj misli da za onih dvanaest dana tuženik i njegova obitelj nisu ni trošili režije. Što se tiče priključka struje plaća se mjesečni paušal, a za vodu su dolazili računi po kojima je tužitelj izračunao i postavio utuženi iznos koji se odnosi na potrošnju vode. Ugovorom se tuženik obvezao i plaćanje pričuve te je ostao dužan isplati mu iznose pričuve za ožujka i travanj 2020. god. dok za mjesec svibanj tužitelj ne potražuje pričuvu.

14. Tužitelj je nadalje iskazao da je, nakon što mu je tuženik predao ključeve stana, više ga puta pokušao preko mobitela dobiti i pozvati na plaćanje duga, ali mu se on na pozive nije javljao. Nekoliko puta mu se javila tuženikova supruga , a onda se i ona prestala javljati. Navodi da ga je tuženik, prilikom predaje ključeva stana, zamolio da ga pričeka do 15. svibnja 2020. svibnja kada je trebao dobiti plaću i da će mu tada platiti, ali mu sve do dana davanja iskaza nije isplatio ništa od dugovanoga iznosa. Prije podizanja tužbe, tuženiku se obratio pisanim putem preko svoga odvjetnika, a tuženik nije odgovorio ni na dostavljena pismena.

15. Tuženik je u svome iskazu naveo da je s tužiteljem sklopio ugovor o najmu stana u [adresa], a što je ugovor koji je tužitelj priložio u spis, u z tužbu. Mjesečna najamnina, uključujući naknadu za korištenje pokućstva i kućanskih aparat ugovorena je u iznosu od 450,00eur. Uz to je bio obvezan plaćati trošak režija. U stan je uselio sa suprugom i malodobnim sinom i u njemu su stanovali dva mjeseca. Ugovor je sklopljen u siječnju 2020. god. ali u stan nisu odmah uselili jer nije bio spreman za useljenje. Trebali su kupiti bračni krevet pa su uselili 27. veljače 2020. god. Odmah po useljenju tužitelju je platio 1.050,00 EUR, što se odnosilo na depozit i najamninu za jedan mjesec, a agenciji koja je bila posrednik u traženju stana platio je 350,00 eura. U stanu su boravili do 30. travnja 2020. god. Tužitelju nije taj dan predao ključeve stana, ali je tužitelj u stan ušao nekoliko dana prije iseljenja, imao je rezervne ključeve, a sve zbog toga jer su ranije najavili iseljenje. Naime, došlo je do izvanrednih okolnosti jer je tuženikova supruga izgubila primanja pa nisu bili u mogućnosti plaćati najamninu. Uz 1.050,00 EUR tužitelju je isplatio najamninu za ožujak i travanj 2020. god, zatim režije, kako je navedeno u ugovoru. Nije mu platio pričuvu, koja je bila u iznenađujuće velikom iznosu, a inače je ne plaćaju najmoprimci nego najmodavci. Nadalje je tuženik naveo da u stanu tužitelja nije radila peć za grijanje, a kako je bila zima kada su uselili u stan, kupio je i u stan unio jednu malu peć za grijanje i kalorifer. Peć je, kada je iselio iz stana, odnio, a kalorifer ostavio. Kupio je dvije navlake za fotelje, koje su koštale 250,00 eura, zavjese za prozore u vrijednosti 120,00 EUR i tepih o d 150,00 EUR Sve te stvari ostavio je u tužiteljevom stanu. Uz to, platio je čišćenje klime 50 eura. Kupio je i bračni krevet koji je platio 300,00 EUR, a koji je također ostao u stanu tužitelja. Krevet je kupio jer se na onome koji je, zatečen u stanu, nije moglo spavati zbog iskočenih federa. Iz svega navedenoga proizlazi da je jasno kako je s obitelji imao namjeru duže boraviti u tužiteljevom stanu, ali to nažalost nje bilo moguće jer su se primanja njegova i suprugina umanjila za dvostruko zbog čega nisu mogli plaćati najamninu. Prilikom predaje ključeva stana tužitelju, tužitelj od njega nije tražio nikakve dalje isplate. Njihov odnos bio je korektan. Plaćanje najamnine ugovoreno je kao plaćanje u gotovini, na ruke. Na upit punomoćnika tužitelja zašto je onda u ugovoru navedeno da se najamnina plaća na račun tužitelja, odgovorio je da su se s tužiteljem dogovorili da mu plaća na ruke i da mu je tako i plaćao, a tužitelj mu nikad nije dao broj svoga računa. Prvi iznos koji je tužitelju plati, platio je u prostorija agencije na ruke. Režije je plaćala tuženikova supruga s tim da se utrošak vode plaćao jednom gospodinu iz zgrade koji je skupljao novac za potrošenu vodu. Nema dokaza da je platio režije tužitelju. Svoje stvari koje je ostavio u tužiteljevom stanu, ostavio je jer nisu bile potrebne njegovoj obitelji. Naime vratili su se u stan njegove bake gdje im te stvari nisu trebale. Odnio je samo svoj televizor.

16. Uzevši u obzir sadržaj čl. III. i IV. predmetnoga Ugovora o najmu stana razvidno je da je tuženik bio u obvezi tužitelju iznos najamnine i naknade za korištenje pokućstva i kućanskih aparata plaćati na njegov bankovni račun, broj kojega je naveden u čl. III. ugovora. Tuženik u postupku nije u spis dostavio uplatnice kojima bi dokazao da je na račun tužitelja isplatio najamninu za travanj 2020. god. te za dio siječnja i svibnja te godine. Također, nije dostavio uplatnicu kojom bi dokazao da je tužitelju isplatio ostali dio naknade za korištenje pokućstava i kućanskih aparata u iznosu od 200,00 EUR, a koji iznos je trebao isplatiti uz najamninu na račun tužitelja. S obzirom na sadržaj navedenih članaka Ugovora o najmu, sud je poklonio vjeru tužiteljevu iskazu, a ne tuženikovu, te smatra da tuženik nije tužitelju platio iznose najamnine za ukupno dva mjeseca (travanj, dio siječnja i dio svibnja 2020. god.), te iznos naknade za korištenje pokućstva i kućanskih aparata u iznosu od 200,00 EUR. Naime, tuženik je isplatu trebao izvršiti na račun tužitelja, a da je to učinio imao bi sačuvane uplatnice kojima bi dokazao svoje tvrdnje da tužitelju nije ostao dužan s osnove isplate najamnine i naknade za korištenje pokućstava i kućanskih aparata.

17. Tuženik je u postupku tvrdio da je, s članovima svoje obitelji, iselio iz tužiteljeva stana 30. travnja 2020. god., što tužitelj nije osporavao. Međutim, ključeve stana tužitelju je vratio tek 12. svibnja 2020. god. pa, s obzirom na to, tužitelj doista nije moga do tog nadnevka stan iznajmiti drugim osobama i ima pravo potraživati od tuženika najamninu i za 12 dana svibnja 2020. god. Nije prijeporno da je Ugovor o najmu sklopljen 21. siječnja 2020. god. i da je tuženik s obitelji tada imao pravo i mogao useliti u stan te je njegova obveza podmiriti najamninu i za razdoblje od 21. do 31. siječnja 2020. god. Nije dokazao da je tužitelju namirio najamninu za navedeni dio siječnja 2020. god. pa je presudom ovoga suda obvezan i na isplatu najamnine za navedeni dio prvog mjeseca 2020. godine.

18. Sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i u dijelu koji se odnosi na naknade režijskih troškova jer je tužitelj dokumentacijom (uplatnicama), koju je priložio u spis dokazao osnovanost i visinu toga dijela svoga zahtjeva. Prema dostavljenim uplatnicama razvidno je da je tužitelj naknadno platio 157,74 kn (20,94 EUR) na ime potroška vode za predmetni stan, a za razdoblje od 16.03.2020. god. do 15.04.2020. god., zatim 76,32 kn (10,13 EUR) za potrošak vode u razdoblju od 15.04.2020. god. do 14.05.2020. god. Platio je i 95,16 kn (12,63 EUR) na ime pričuve za travanj 2020. god. kao i 33,40 kn (4,43, EUR) na ime troškova čistoće za isti mjesec. Uz to, namirio je i troškove potrošene električne energije za razdoblje od 17.03.2020. god. do 05.05.2020. god. u iznosu od 950,42 kn (126,14 EUR) sve za predmetni stan. Sve režije, troškove kojih je platio tužitelj odnose se na period u kojemu su u predmetnom stanu stanovali tuženik i njegova obitelj, što znači da je tuženik bio u obvezi platiti te troškove, a kako to, nije dužan ih je nadoknaditi tužitelju. Tuženik je osporavao svoju obvezu plaćanja pričuve za stan u vlasništvu tužitelja. Taj prigovor nije osnovan jer je predmetnim ugovorom o najmu preuzeo obveze plaćanja i pričuve za razdoblje u kojemu će tužiteljev stan koristiti kao najmoprimac.

19. Uzevši sve navedeno u obzir, sud je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

20. Zakonske zatezne kamate na iznos od 200,00 EUR određene su počev od 06. ožujka 2020. god jer je taj iznos tuženik tužitelju bio obvezan isplatiti uz ratu najamnine za ožujak. Na iznose najamnine zakonske zatezne kamate određene su od 06. travnja 2020. god., za najamninu koju je tuženik bio obvezan platiti za travanj 2020. god. te od 06. svibnja 2020. god. za iznose najamnina koje je tuženik trebao platiti za dio siječnja i dio svibnja 2020. god. (iznosi su zbrojeni, a tužitelj je zatražio kamatu za ukupan iznos od 06. svibnja 2020. god.)

21. Napominje se da tužitelj i tuženik sklopljenim Ugovorom nisu odredili u kojem roku je tuženik dužan platiti najamninu. Odredbom čl. 563. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) propisno je da je najmoprimac dužan plaćati najamninu u rokovima određenima ugovorom ili zakonom, a u nedostatku ugovorne ili zakonske odredbe, kako je uobičajeno u mjestu predaje stvari najmoprimcu. Budući da je u Splitu, a i općenito u Republici Hrvatskoj, uobičajeno plaćanje najamnine od prvog do petog dana u mjesecu za tekući mjesec, sud drži da je i u dijelu u kojemu tužitelj potražuje na dosuđene iznose najamnine kamatu od šestog dana u mjesecu za tekući mjesec tužbeni zahtjev osnovan.

22. Na dosuđene iznose troškova režija zakonske zatezne kamate određene su počev od nadnevaka kada je tužitelj izvršio naknadno plaćanje tih režija, kako je to tužitelj osnovano i zatražio.

23. Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

24. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe, pristup na pet ročišta (07.02.2024., 16.05.2024., 05.09.2024., 28.11.2024., 20.02.2025.) i za sastav podneska od 06.12.2024. po 75 bodova, ukupno 525 bodova. Pomnoženo s vrijednošću boda, prema važećoj OT te uvećano za PDV, trošak pristojbe tužbe od 26,54 EUR i pristojbe presude od 26,54 EUR, dobiven je dosuđeni iznos troška od 1.365,58 EUR.

U Splitu, dne 15. svibnja 2025. god.

S U D A C

ANTO BOŽINOVIĆ

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka, u roku 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

-pun. tužitelja

-tuženiku

-u spis