REPUBLIKA HRVATSKA

P-3371/2023-26

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U KARLOVCU

Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, po sucu Goranki Boljkovac, na prijedlog sudskog savjetnika Ive Palaković Jerković, u pravnoj stvari tužitelja ENERGOCERT j.d.o.o., Mokrice, Mokrice 50, OIB 56678770327, protiv tuženika ZE- GE MARK j.d.o.o., Zagreb, Prigornica 66, OIB 41390008633, kojega zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković d.o.o., Zagreb, Maksimirska cesta 103, radi isplate iznosa od 4.186,19 eura, nakon glavne i javne rasprave zaključene 4. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude 15. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZE-GE MARK j.d.o.o., Zagreb, Prigornica 66, OIB 41390008633 platiti tužitelju ENERGOCERT j.d.o.o., Mokrice, Mokrice 50, OIB 56678770327 iznos od 4.080,19 eura (slovima: četiri tisuće osamdeset eura i devetnaest centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 12. siječnja 2023. po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljev tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje od tuženika plaćanje iznosa od 106,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamata tekućima od 12. siječnja 2023. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku ZE-GE MARK j.d.o.o., Zagreb, Prigornica 66, OIB 41390008633 platiti tužitelju ENERGOCERT j.d.o.o., Mokrice, Mokrice 50, OIB 56678770327 troškove parničnog postupka u iznosu od 239,24 eura (slovima: dvjesto trideset devet eura i dvadeset četiri centa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 15. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se odbija tužbeni zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 891,96 eura (slovima: osamsto devedeset jedan euro i devedeset šest centi) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima od 15. svibnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 14. prosinca 2023. navodi da je 7. listopada 2022. od tuženika kupio za svoje poslovne potrebe vozilo marke LEXUS RX HYBRID 450, LHD 5 D E-CVT LUXURY, godine proizvodnje 2009., reg oznake ZG5141HZ, broj šasije [broj šasije], srebrne boje s jamstvom tuženika kao prodavatelja na hibridnu bateriju koja je bila ugrađena u vozilo, u trajanju od 12 mjeseci od dana kupoprodaje. Navodi da je tužitelj izvršio prijenos prava vlasništva na vozilo i dobio novu registarsku oznaku [registarska oznaka]. Dalje navodi da je tužiteljev direktor AG **.**.2022. otišao na službenim put u Varaždin s predmetnim vozilom te je došlo do aktivacije signalnih lampica na vozilu pa je odmah telefonom tuženikovog direktora BG kojemu je poslao i fotografiju instrument table koja je pokazivala kvar na vozilu. Navodi da je nakon službenog puta odvezao predmetno vozilo u tuženikovu radionicu radi oporavka kvara na vozilu. Navodi i da je **.**.2022. AG tuženikov direktor BG javio da je vozilo popravljeno koji je onda otišao po vozilo. Također navodi da je tužiteljev direktor AG isto vozilo odvezao tuženiku 19. listopada 2022. radi kvara na bateriji vozila, a da je tuženik vratio vozilo 25. listopada 2022. tužitelju pri čemu je tuženik obavijestio tužitelja sa adrese e-pošte STRAG CROATIA da je na vozilu zamijenjena hibridna baterija. Nakon toga 18. studenog 2022. ponovno baterija na vozilu nije radila, i prilikom vožnje na otvorenoj cesti postiže brzinu ne veću od 80 km na sat, pa je vozilo moglo raditi samo na motorni pogon o čemu je tužiteljev direktor AG obavijestio tuženikovog direktora BG koji je odbio zamijeniti bateriju novom ispravnom baterijom navodeći da to nije potrebno i uvjeravajući tužitelja da je s vozilom sve u redu. Navodi i da se 9. siječnja 2023. tužiteljevo vozilo ponovno pokvarilo i da se ugasilo prilikom vožnje na cesti te da se više nije moglo ni upaliti o čemu je tužiteljev direktor AG obavijestio tuženikovog direktora BG te je pozvao vučnu službu i odvezao vozilo u TOYOTA CENTAR Zagreb d.o.o. kao jedini ovlašteni servis u Hrvatskoj za vozilo marke LEXUS. Dalje navodi da je u tom ovlaštenom servisu vozilo popravljeno jer je neispravna stara hibridna baterija zamijenjena novom i tužitelju ispostavljen račun broj 83/01/68 od 17. siječnja 2023. u iznosu od 4.080,19 eura. Tužitelj ističe da vozilo nakon zamijene baterije nije imalo nikakvih kvarova. Navodi i da je tužitelju nastala šteta u iznosu od 4.080,19 eura uvećana za troškove utovara, prijevoza i istovara vozila u ovlaštenom servisu u iznosu od 106,00 eura, te da se pisanim putem obratio tuženiku da mu naknadi tu štetu što je tuženik odbio. Dakle, tužitelj tužbom potražuje od tuženika plaćanje iznosa od 4.186,19 eura radi naknade štete.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor mjesne nenadležnosti te predlaže predmet ustupiti nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu, a s obzirom na činjenicu da je poslovno sjedište tuženika u Zagrebu pa stoga nema nikakvog razloga za provođenjem postupka u Stalnoj službi u Karlovcu. Nadalje tuženik navodi da nije sporno kako je s tužiteljem sklopio ugovor o kupoprodaji rabljenog motornog vozila, o čemu je izdan račun broj 38/rad1/01, a za iznos 5.972,53 eura (ranije 45.000,00 kuna). Navodi da je predmetno vozilo prodano kao rabljeno, višestruko ispod stvarne tržišne vrijednosti, te kao takvo uredno preuzeto do strane tužitelja koji na navedeno nije imao prigovora. Navodi da je pozvao tužitelja na raskid ugovora uz povrat vozila i navodno neispravne baterije te s druge strane restituciju isplaćene kupoprodajne cijene, na što tužitelj nije pristao. Isto tako navodi da je prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji izdana i garancija – komercijalno jamstvo za hibridnu bateriju u trajanju od dvanaest mjeseci. Tuženik je naveo da je tužitelj u e-mailu naveo da popravak baterije iznosi 25.000,00 kuna. Navodi i da je tužitelj zatražio pregled vozila i same baterije kod drugog servisera čak dva puta i da je kod trećeg servisera izvršio ugradnju novog električnog sklopa - baterije, čime je izgubio prava iz komercijalnog jamstva. Također, navodi da je tužitelj ishitrenim postupanjem sam sebi prouzročio trošak popravka baterije, umjesto da je eventualno postojeći kvar, dijagnosticirao i otklonio u servisu prodavatelja, a sve bez ikakvog troška, na temelju izdanog komercijalnog jamstva, pa da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak troška koji sata potražuje od tuženika.

3. Tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Trgovačkog suda u Zagrebu Stalna službe u Karlovcu je u cijelosti neosnovan. Naime, odredbom točke IX. članka 6. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine broj: 67/2018., 21/2022.) propisano je da je Trgovački sud u Zagrebu nadležan za područja Karlovačke, Krapinsko-zagorske, Sisačko-moslavačke i Zagrebačke županije te Grada Zagreba. S obzirom na to da tuženik ima sjedište u [adresa], mjesno je nadležan Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu.

4. Tužitelj tužbom potražuje od tuženika iznos od 4.186,19 eura na ime naknade štete koju je imao jer je platio zamjenu baterije ovlaštenom servisu u iznosu od 4.080,19 eura te iznos od 106,00 eura za troškove utovara, istovara i prijevoza vozila u ovlašteni servis, koje troškove ne bi imao da mu je tuženik popravio vozilo. Tuženik osporava svoju odgovornost za naknadu štete navodeći da je tužitelj sam zatražio pregled vozila i baterije kod drugog servisera i time izgubio prava iz komercijalnog jamstva.

5. Odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj:

57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP) propisano je da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Odredbom članka 219. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Odredbom članka 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

6. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja, sud je, tijekom postupka, proveo dokaz uvidom u račun broj 38/rad1/01 od 7. listopada 2022. (list 6, 71 spisa), u potvrdu nalog za nacionalno plaćanje od 11. listopada 2022. (list 7, 72 spisa), u prometnu dozvolu (list 8 i 9, 73 i 74 spisa), u detaljni ispis prometa (list 10 do 21, od 75 do 88 spisa), u putne naloge (list 22 do 38 , 87 do 104 spisa), u račun broj 83/01/68 od 17. siječnja 2023. (list 43 i list 104 spisa), u ponudu broj 57-10-0000326-23 od 10. siječnja 2023. (list 39 i 43 spisa), u radni nalog broj 5101-0000264-23 od 10. siječnja 2023. (list 44, 105 spisa), u račun broj 1/1/1 od 9. siječnja 2023. (list 45, 106 spisa), u potvrdu nalog za nacionalno plaćanje od 10. siječnja 2023. (list 46, 107 spisa), u dopis potraživanje po osnovi jamstva (list 47 do 53, 108 do 112 spisa), u podatke o poslovnom subjektu (list 54 do 57, 113 do 118 spisa), u dopis e-pošte od 25. listopada 2022. (list 59 i 60, 118 i 119 spisa), u ovlast od 16. travnja 2022. (list 128 do 136 spisa).

7. Na ročištu od 11. veljače 2025. i ročištu od 4. travnja 2025. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, dok je tuženik ostao kod odgovora na tužbu u cijelosti.

8. Iz dokumentacije u spisu neprijeporno je utvrđeno da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kupoprodaji vozila te da je tuženik prodao tužitelju hibridno vozilo marke LEXUS RX HYBRID 450, srebrne boje, godine proizvodnje 2009., reg oznake ZG5141HZ, broj šasije [broj šasije] za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 5.972,53 eura (ranije 45.000,00 kuna) kako to proizlazi iz računa broj 38/rad1/01 od 7. listopada 2022. (list 6, 71 spisa) te da je tužitelj prenio pravo vlasništva na vozilu na dan kupoprodaje, kako to proizlazi iz prometne dozvole (list 8 i 9, 73 i 74 spisa). Također, utvrđeno je da je tuženik dao garanciju na hibridnu bateriju u trajanju od 12 mjeseci, što je vidljivo iz računa broj 38/rad1/01 od 7. listopada 2022., a što među strankama nije bilo niti sporno.

9. Iz dokumentacije u spisu, a osobito iz ponude broj 57-10-0000326-23 od 10. siječnja 2023. i računa broj 83/01/16 od 11. siječnja 2023. te radnog naloga broj 5101- 0000246-23 od 10. siječnja 2023. proizlazi da je na predmetnom vozilu marke LEXUS RX HYBRID 450, reg. oznake [registarska oznaka] zamijenjena baterija hibridnog pogona i sklopa akumulatora napajanja hibridnog vozila, a da je vozilo došlepano i nije palilo, za što je izdan račun u iznosu od 4.080,19 eura. Također, iz računa broj 1/1/1 od 9. siječnja 2023. proizlazi da je tužitelju izdan račun za utovar, istovar i prijevoz vozila reg. oznake [registarska oznaka] u iznosu od 106,00 eura. Iz potvrde - naloga za nacionalno plaćanje od 10. siječnja 2023. (list 46, 107 spisa) utvrđeno je da je tužitelj uplatio iznos od 4.080,19 eura prema ponudi TOYOTA CENTRU ZAGREB d.o.o.

10. Odredbom članka 376. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023: dalje ZOO) propisano je ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu, što je nesporno tužitelj napravio i platio tuženiku kupoprodajnu cijenu.

11. Odredbom članka 404. stavak 1. ZOO propisano je da kad se nakon primitka stvari od strane kupca pokaže da stvar ima neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari, kupac je dužan, pod prijetnjom gubitka prava, o tom nedostatku obavijestiti prodavatelja u roku od dva mjeseca računajući od dana kad je nedostatak otkrio, a kod trgovačkog ugovora – bez odgađanja, a odredbom stavka 2. istoga članka propisano je da prodavatelj ne odgovara za nedostatke koji se pokažu pošto proteknu dvije godine od predaje stvari, a kod trgovačkog ugovora šest mjeseci.

12. Iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi da je tužitelj na vrijeme obavijestio tuženika o skrivenim nedostacima na kupljenoj stvari.

13. Odredbom članka 410. stavka 1. ZOO, propisano je da je kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku ovlašten je: 1) zahtijevati od prodavatelja uklanjanje nedostatka, 2) zahtijevati od prodavatelja predaju druge stvari bez nedostatka, 3) zahtijevati razmjerno sniženje cijene, 4) izjaviti da raskida ugovor. Odredbom stavka 2. istoga članka određeno je da, u svakom od tih slučajeva, kupac ima pravo i na popravljanje štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, uključujući i štetu koju je zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima.

14. Odredbom članka 423. stavak 1. ZOO propisano je da komercijalno jamstvo je svaka obveza kojom se prodavatelj ili proizvođač (davatelj jamstva), povrh zakonske obveze prodavatelja koja se odnosi na odgovornost za materijalne nedostatke stvari, obvezuje kupcu vratiti plaćenu cijenu ili zamijeniti, popraviti ili servisirati stvar ako ona ne zadovoljava specifikacije ili druge zahtjeve koji su navedeni u izjavi o jamstvu ili u relevantnom reklamnom materijalu koji je dostupan u trenutku ili prije sklapanja ugovora. Odredbom stavka 9. točke 1. istoga članka, propisano je da izjava o komercijalnom jamstvu mora biti izražena na jednostavan i razumljiv način te sadržavati jasnu izjavu da kupac ima prava iz odgovornosti za materijalne nedostatke stvari na temelju toga Zakona prema prodavatelju besplatno kao i da komercijalno jamstvo ne utječe na prava iz odgovornosti za materijalne nedostatke.

15. Nadalje, odredbom članka 426. ZOO, propisano je da ako prodavatelj ne izvrši u razumnom roku popravak ili zamjenu stvari, kupac ima pravo na raskid ugovora ili sniženje cijene, a u svakom slučaju i pravo na popravljanje štete.

16. Radi utvrđenja činjenica je li tužitelj pozvao tuženika na popravak stvari, zamjenu dijelova ili je izjavio da raskida ugovor, te ima li tužitelj pravo na naknadu štete od tuženika na temelju izjavljenog jamstva i materijalnih nedostataka kupljene stvari, sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka UG, GG te zastupnika po zakonu stranaka, AG i BG.

17. Svjedok ĆG je iskazao da mu je poznato da je tuženikov zastupnik po zakonu BG prodao vozilo LEXUS, ali ne zna koje jer AG vidi prvi put. Iskazao je da zna kako je to vozilo imalo problema sa baterijom i da je baterija bila zamijenjena novom nakon što je kupac prigovorio na kupljeno vozilo, odnosno, kad je spomenuo probleme s baterijom. Iskazao je i da nije bila dana garancija, ali da je nakon prijavljenih problema i nedostataka s baterijom BG išao je u Poljsku kod svojih poslovnih suradnika po bateriju da bi ju mogao zamijeniti u vozilu LEXUS nakon čega je tek izdao garanciju te je iskazao da je i nakon zamjene baterije bilo problema s baterijom. Iskazao je i to da je on htio kupiti to vozilo od tuženika pa je on zvao kupca i ponudio mu raskid ugovora, odnosno, da on vrati auto, a da BG njemu vrati novce, ali kupac je nešto nerazgovjetno odgovorio i više se njemu nije javio.

18. Svjedok GG, kćer tužiteljevog zastupnika po zakonu AG, iskazala je da je AG od BG kupio vozilo za firmu ENERGOCERT, navodeći i da je prilikom kupnje izdana garancija na bateriju što je bilo 7. listopada 2022. kada je još bila zaposlena kod tužitelja. Iskazala je i da zna za probleme s baterijom na vozilu jer je nekoliko puta vozila svog oca AG da ostavi vozilo na popravku kod tuženika ili da ga preuzme od tuženika. Nakon 9. siječnja 2023. vozila je svog oca AG u ovlašteni Toyota servis po vozilo Lexus i tada je zamijenjena baterija na tom vozilu i od tada vozilo normalno vozi i može postići brzinu preko 85 km/h i da nije više bilo nikakvih problema s baterijom te dana dan iskaza normalno radi i još uvijek je kod tužitelja. Iskazala je i da se sjeća kako joj je otac rekao da je to vozilo kupio radi službenih putovanja, a koja nije mogao obaviti jer vozilo nije moglo postići brzinu veću od 80 km na sat zbog čega je onda otac AG išao na službena putovanja drugim vozilom, a njoj bi ostavio predmetno vozilo LEXUS pri čemu je i ona primijetila probleme s baterijom jer nije vozio više od 85 km/h i lampica za bateriju je bila upaljena. Iskazala je i da se sjeća da je 9. siječnja 2023. krenula sa svojim vozilom po cesti i srela svog oca koji je stajao s vozilom Lexus. Iskazala je i da je to vozilo odvezla vučna služba u ovlaštenu radionicu. Iskazala je i da zna da je AG htio vratiti vozilo, ali s obzirom na to da je već bilo preneseno vlasništvo na tom vozilu na ENERGOCERT j.d.o.o., tuženik, odnosno BG, nije se s time složio jer bi u tom slučaju tuženik morao ponovno PDV.

19. Tužiteljev zastupnik po zakonu AG iskazao je da je htio kupiti solidan auto za službena putovanja o čemu je razgovarao s tuženikovim direktorom BG kod kojega je inače vozio svoje drugo vozilo na ugradnju plina i s tim vozilom je dolazio na redovite preglede. Naveo je da mu je BG odmah predložio da kupi njegovo vozilo i to ovaj sporni Lexus i toga dana, oko 10 dana prije sklapanja kupoprodajnog ugovora, odradili su i probnu vožnju kojom prilikom je BG vozio njega i GG, da je probna vožnja je trajala oko 15 minuta i sve je bilo u redu. Tada mu je BG rekao da je baterija na vozilu stara preko 10 godina i da će je zamijeniti i tada je rekao da će tu drugu bateriju nabaviti iz Poljske. Iskazao je i da je, nakon što je BG javio da je baterija zamijenjena, tuženik ispostavio je račun tužitelju za predmetno vozilo 7. listopada 2022., jer kad se radi o kupoprodaji između firmi ne treba sklapati kupoprodajni ugovor. Naveo je da je isti dan napravio prijenos vozila na firmu ENERGOCERT, a da je sljedećeg dana, 8. listopada 2022., krenuo je na službeni put u Varaždin i kad je došao već u grad upalilo se više lampica na instrument ploči, auto je radio, ali je primijetio da nekako drugačije radi i da je usporen, pa se zaustavio na prvom mjestu na kojem sam mogao, poslikao instrument ploču mobitelom, pri čemu je bilo upaljeno 4 ili 5 lampica, i onda nazvao BG koji mu je rekao da njemu pošalje fotografiju i doveze auto u radionicu, što je AG napravio. Iskazao je da ga je tuženik zvao za dan ili dva da dođe po auto, te da se nakon tjedan dana dogodio isti kvar, što je javio BG i ponovno mu odvezao auto u radionicu. Iskazao je da se takav kvar ponovio nekoliko puta i svaki put kad bi dovezao u tuženikovu radionicu, on bi mu vratio vozilo za dan ili dva, ali ne zna što je tuženik na vozilu radio. Iskazao je i da mu je BG dao uređaj za resetiranje baterije pa je, prvi put kad se dogodio taj kvar, tim uređajem resetirao bateriju i auto je normalno vozio još 5 dana, nakon čega bi se dogodila ista stvar, i to nekoliko puta, zbog čega je BG predložio vraćanje predmetnog vozila, a da tuženik njemu vrati novce, na što BG nije pristao jer bi morao platiti ponovno PDV. Iskazao je i da je tuženiku predlagao da zajedno kupe novu bateriju svaki po pola iznosa na što isto tuženik nije pristao. Dalje je iskazao da se vozilo 9. siječnja 2023. u potpunosti ugasilo i stalo nasred ceste između kuća, pa je nazvao BG i rekao mu da je stao nasred ceste, a on mi je odgovorio da je već dosadan s tim autom i pri tome ga ga pitao ima li auto kuku da ga mogu negdje odvesti, a on mu je rekao da nema. Iskazao je da je u tom razgovoru rekao BG da će odvesti to vozilo u ovlašteni servis na popravak pa ga je odvezao u Toyotin servis pomoću vučne službe. Iskazao je da je nakon 7 ili 8 dana preuzeo vozilo i platio račun, pri čemu su mu rekli da su zamijenili bateriju i da mora ostaviti staru bateriju jer oni te baterije zbrinjavaju, s obzirom da su te baterije opasne i da su mu tada rekli da te baterije ne mogu izdržati više od 10 ili 12 godina. Iskazao je da se i nakon zamjene baterije vozilo više nije kvarilo što se tiče baterije, a niti zbog nekih drugih stvari. Napominje da to vozilo odmah nakon zamjene baterije u Toyota servisu moglo postići brzinu veću od 85 km/h bez problema i nikad se te lampice više nisu palile. Iskazao je da je BG odbio popraviti vozilo 9. siječnja 2023. kad je vozilo stalo na cesti rekavši mu da vozi auto kud hoće. Također, iskazao je i da je ovo što je servisu dao nalog da poprave vozilo, a ne da zamjene bateriju, ali da su ga zvali iz servisa navodeći da su utvrdili kvar u bateriji i pitali želi li zamjenu baterije na što je pristao jer je želio popraviti vozilo. Iskazao i da ne zna je li BG zamijenio bateriju, ali i da se sjeća da je rekao da će promijeniti bateriju prije kupoprodaje i da zna kako je zbog te baterije išao u Poljsku po drugu. Također, naveo je kako se sjeća da mu je BG rekao da ga je A zeznuo i da mu je istekla garancija za 15 dana jer mu je taj A dao staru bateriju i garanciju na 15 dana pa mu A rekao da ne uvažava reklamaciju. Iskazao je i da se sjeća da mu je BG rekao da će zamijeniti bateriju na Lexusu koji je vozila njegova supruga i staviti tu bateriju u njegovo vozilo i da je ta baterija dobra, ali niti ta baterija nije bila dobra jer mu se to vozilo i dalje kvario kao što je već naprijed opisao.

20. Tuženikov zastupnik po zakonu BG iskazao je da u vlasništvu ima oko 35 auta i to na ime jedne ili druge firme koja se zove ZE GE MARK ili druge firme koja se zove STAG CROATIA ili su u privatnom vlasništvu. Navodi da se ZE GE MARK bavi iznajmljivanjem vozila, a STAG CROATIA se bavi servisom. Iskazao je da je AG rekao da ima jedno vozilo premium klase koje je i on kupio rabljeno i koje je kod njega bilo godinu dana i koje smo normalno vozili za potrebe firme i za privatno. Iskazao je da je taj auto je bio servisiran prije nego što sam ga prodao tužitelju i to od strane djelatnika Rimca s kojima inače surađuje. Iskazuje i da je rekao AG da ode u Lexus servis i da provjeri vozilo, nakon čega su u servisu pregledali vozilo izdali su ponudu za popravak i nabrojali su da treba popraviti zadnje stražnje svijetlo, gume, brisače i dali su ponudu, a ukupan iznos troškova bio je oko 22.000,00 kn na što smo AG i ja ostali iznenađeni, s time da je na ponudi pisalo da baterija nije ispitana jer iz nekog razloga to nisu mogli napraviti. Iskazao je da su nakon preuzimanja vozila počeli problemi i da ga je AG zvao svaki puta kada bi signalizirala lampica za bateriju i onda sam mu rekao da ću zamijeniti bateriju i da će doći baterija iz Poljske koju je našao preko svojih poslovnih partnera pri čemu su mu u Poljskoj jedan moj poslovni partner rekao da je prošla 50.000,00 km jer je izvađena iz razbijenog auta, a koju sam ja platio 1.500,00 eura. Tu je bateriju zamijenio i stavio u vozilo AG, tj. tužitelja nedugo nakon kupoprodaje u roku od nekih mjesec dana. I ta je baterija počela javljati greške pa je zvao svog suradnika u Poljsku i rekao da je ta baterija počela javljati greške i da je neispravna pa da ću AG zamijeniti drugu bateriju iz vozila njegove supruge, pa je iz vozila AG izvadio neispravnu bateriju i stavio bateriju iz auta supruge, a bateriju iz vozila AG je stavio u vozilu supruge i s tim autom su došli u Poljsku u veliki servis, tamo su bili 3 dana i nakon toga su oni sve proveli i rekli da je sve u redu. Kad su se vratili nazad upalila se lampica, već kad su došli u Beč javila se lampica da javlja grešku na bateriji. Napominjem da u Poljskoj nisu mijenjali tu bateriju nego su ju samo provjerili i rekli da je baterija u redu nakon čega mi je ta baterija na putu prema Beču javila grešku. Istovremeno je baterija iz Brankovog auta koja je provjerena u Poljskoj javljala grešku, a i ova koju sam stavio u Brankov auto je također kod njega javljala grešku. Iskazao je da je nakon što je AG zamijenio bateriju u ovlaštenom Toyota servisu, bez mog odobrenja jer sam ja izdao garanciju, saznao iz internet literature da kod Toyote da je Toyota i Lexus osjetljiva na bateriji, odnosno na elektronici koja upravlja baterijom pa je u tome problem, a ne u bateriji što ja pretpostavljam. Iskazao je da mu je AG račun da naknadi troškove baterije pa je tada vidio da su na tom vozilu naplatili izmjenu elektronike koja upravlja baterijom nakon čega je i on zamijenio tu elektroniku na vozilu svoje supruge pa da je onda i njezino vozilo normalno vozilo. Istaknuto je i da nije trebao izdavati garanciju jer nije ovlašten izdavati garanciju za rabljene aute, ali da je zbog garancije prvenstveno vozilo trebalo biti dovezeno njemu, a onda uz njegovo odobrenje nekom ovlaštenom servisu koji on odobri. Također je iskazao da nije pristao na raskid Ugovora i povrat cijene vozila zbog toga što je bilo potrebno platiti PDV.

21. Sud je prihvatio iskaza svjedoka GG i tužiteljevog zastupnika po zakonu AG u cijelosti jer su uvjerljivi, detaljni, logični te u skladu s dokumentacijom u spisu. Sud je prihvatio iskaz svjedok UG u dijelu u kojem je iskazao da je tuženik predmetno vozilo prodao i da je bilo problema s baterijom na vozilu, dok u preostalom dijelu nije prihvaćen iskaz tog svjedoka jer je njegov iskaz kontradiktoran. Nadalje, sud je prihvatio iskaz tuženikovog zastupnika po zakonu BG u dijelu u kojem je iskazao da je vozilo prodano tužiteljevom zastupniku po zakonu AG, zatim u dijelu u kojem je iskazao da je nekoliko puta popravljao predmetno vozilo i mijenjao bateriju na vozilu te u dijelu u kojem je iskazao da je dao garanciju na bateriju na vozilu kao i da nije htio raskinuti kupoprodajni ugovor.

22. Dakle, iz iskaza svjedoka i zastupnika po zakonu stranaka, neprijeporno je utvrđeno da je tužitelj više puta zahtijevao popravak kupljene stvari, vozila s baterijom, te zamjenu baterije na kupljenoj stvari u razumnom roku, te da tuženik u više navrata nije uspio popraviti prodanu stvar – vozilo s baterijom. Također, iz iskaza je zastupnika po zakonu stranaka, sud je utvrdio da tuženikov direktor BG nije pristao na suglasni raskid ugovora jer bi morao još jednom platiti PDV. Neprijeporno je utvrđeno i da je tužitelj zamijenio bateriju na vozilu u ovlaštenom servisu za kupljeno vozilo Lexus, nakon čega više nije imao kvarova na vozilu.

23. Sud ističe da se tuženik, prilikom izdavanja komercijalnog jamstva na bateriju na prodanom vozilu, kao prodavatelj vozila, dodatno obvezao, tužitelju kao kupcu, povrh zakonske obveze prodavatelja koja se odnosi na odgovornost za materijalne nedostatke stvari, vratiti plaćenu cijenu ili zamijeniti, popraviti ili servisirati stvar ako ona ne zadovoljava specifikacije ili druge zahtjeve koji su navedeni u izjavi o jamstvu ili u relevantnom reklamnom materijalu, kako je to propisano odredbom članka 423. stavak 1. ZOO. Kako je naprijed obrazloženo, tuženik kao prodavatelj i davatelj jamstva nije popravio vozilo i nije pristao na suglasni raskid ugovora o kupoprodaji, nego je tužitelj o svom trošku otklonio kvar na vozilu.

24. Prema tome, na temelju odredbe članka 410. stavka 2. ZOO, tužitelj, kao kupac ima pravo i na popravljanje štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, uključujući i štetu koju je zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima. Nadalje, na temelju odredbe članka 426. ZOO, a s obzirom da tuženik nije u razumnom roku (jer u više puta koliko je tužitelj dovezao vozilo na popravak) uspio popraviti vozilo, a nije niti pristao na suglasni raskid ugovora, tužitelj ima pravo na popravljanje štete.

25. Sud ističe da je odgovornost za štetu je obveznopravni odnos u kojem je jedna strana dužna drugoj strani popraviti štetu, a druga je od prve ovlaštena zahtijevati popravljanje štete. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik), i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Neprijeporno je utvrđeno da je, u konkretnom slučaju, za tužitelja nastala šteta u visini plaćenog računa za zamjenu baterije i sklopa akumulatora napajanja u iznosu od 4.080,19 eura, zbog toga što tuženik nije ispunio svoje obveze temeljem materijalnih nedostataka kupljene stvari niti obveze iz komercijalnog jamstva. Tužitelj je dokazao da je račun broj 83/01/68 od 17. siječnja 2023. u iznosu od 4.080,19 eura podmiren jer je tužitelj taj račun platio na temelju ponude 57-10-0000326-23, kako to proizlazi iz računa broj 83/01/68 od 17. siječnja 2023., ponude broj 57-10-0000326-23 od 10. siječnja 2023., potvrde nalog za nacionalno plaćanje od 10. siječnja 2023. Stoga je to šteta koja je nastala tužitelju i na čije popravljanje ima pravo temeljem odredbe članka 426. ZOO, pa je tuženik dužan tužitelju platiti iznos naknade štete od 4.080,19 eura. Tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate na iznos od 4.080,19 eura od 12. siječnja 2023. jer je dokazao da je taj iznos platio 11. siječnja 2023. kada je dospjela naknada štete, sukladno odredbi članka 1086. ZOO. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

26. Međutim, iako bi tužitelj ima pravo na naknadu troškova prijevoza vozila do ovlaštenog servisa u iznosu od 106,00 eura, tužitelj ničim nije dokazao da je taj trošak doista imao, jer nije dostavio u spis dokaz o plaćanju tih troškova, kao što je to dokazao s plaćanjem iznosa od 4.080,19 eura, dostavivši potvrdu o plaćanju. Zbog navedenog, neosnovan je tužiteljev zahtjev za plaćanje iznosa od 106,00 eura od strane tuženika, pa je odlučeno kao u točki II. Izreke ove presude.

1 0

27. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 5. ZPP, uzimajući u obzir da tužitelj nije uspio u neznatnom dijelu svog tužbenog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, pa je tuženik dužan tužitelju naknaditi troškove trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 88,31 eura (koliko iznosi sudska pristojba na tužbu) i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 88,31 eura (koliko iznosi pristojba na presudu u ovom predmetu), sukladno odredbama Tbr. 1. st. 1. i Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/2018., 51/2023.; dalje: ZSP), troškove dolaska svjedoka GG na ročište radi saslušanja u iznosu od 47,80 eura, te troškove dolaska svjedoka AG na ročište radi saslušanja u iznosu od 14,82 eura, dok svjedok ĆG nije tražio trošak dolaska na ročište radi saslušanja, sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude, sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO za trgovačke ugovore, na temelju odredbe članka 151. stavka 3. ZPP. Stoga je tuženik dužan tužitelju naknaditi ukupno iznos od 239,24 eura. Međutim, tužitelju ne pripada neosnovano zatražena razlika sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 823,38 eura, jer sudska pristojba na tužbu i presudu iznosi 176,62 eura. Također, tužitelju ne pripada zatraženi trošak za svjedokinju GG u iznosu od 33,40 eura, a iz razloga jer je sud svjedokinji priznao trošak dolaska na ročište u iznosu od 47,80 eura (a ne zatraženih 81,20 eura), kao ni trošak dolaska na ročište svjedoka AG radi saslušanja, u iznosu od 35,18 eura, s obzirom na to da je sud priznao taj trošak u iznosu od 14,82 eura. Dakle, ukupno tužitelju nije priznat trošak u iznosu od 891,96 eura. O troškovima postupka odlučeno je u točki III. presude.

Karlovac, 15. svibnja 2025.

Sudac

Goranka Boljkovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3.

Dna:

1. Tužitelju ENERGOCERT j.d.o.o., Mokrice, Mokrice 50

2. Tuženiku po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković d.o.o., Zagreb, Maksimirska cesta 103