REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Kennedyev trg 11
P-1655/2017-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Barić, u pravnoj stvari tužitelja ABC INTERIJER d.o.o. Zagreb, Zavrtnica 17, OIB: 66358073532, koga zastupaju odvjetnici u odvjetničkom društvu: ODVJETNIČKO DRUŠTVO ZEČEVIĆ i dr., j.t.d. Zagreb, protiv I. tuženika PLASA limarsko instalaterska obrtnička zadruga u stečaju, Zagreb, Masarykova 12, OIB: 97074130875, II. tuženika SGZ STANOGRAD u stečaju Zagreb, Ilica 109, OIB: 48821947982, koga zastupaju Filip Gradišek i Ante Omazić, odvjetnici u Zagrebu, te III. tuženika SG NEKRETNINE 1978 d.o.o. Zagreb, Ilica 109, OIB: 33312425685, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika II. tuženika, s danom objave 15. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kupoprodaji od dana 9. siječnja 2007., sklopljen između PLASA limarsko instalaterska obrtnička zadruga, Zagreb. Masarvkova 12, OIB: 97074130875 i STANOGRAD stambeno-graditeljska zadruga u likvidaciji , Zagreb, Ilica 109 , OIB: 48821947982, na kojem je potpis ovjeren pojavnom bilježniku MN iz [adresa], pod brojem ovjere OV-225/07,u dijelu koji se odnosi na prodaju 2/6 dijela, kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], navedeno u članku 1.stavak 2. točka 2. poslovnog prostora u prizemlju, površine 146,081112, te kao takav ne proizvodi pravne učinke niti prema jednoj ugovornoj strani od trenutka njegova sklapanja.
II. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o unosu stvari-nekretnina u temeljni kapital društva od dana 5. siječnja 2015., sklopljen između STANOGRAD stambeno- graditeljska zadruga u likvidaciji, Zagreb, Ilica 109, OIB: 48821947982 i SG NEKRETNINE 1978 d.o.o. Zagreb, Ilica 109, OIB:33312425685, u dijelu koji se odnosi na unos nekretnine 2/6 dijela,5.etaže 0/0, u naravi poslovni prostor u prizemlju dvorišne zgrade, ukupne površine 146,08m2, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, upisano u [broj poduloška], zkčbr. [katastarska čestica], zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], navedeno u članku 1.točka 1.1. alineja 2. te kao takav ne proizvodi pravne učinke niti prema jednoj ugovornoj strani od trenutka njegova sklapanja.
III. Utvrđuje se da je uknjižba prava suvlasništva u 2/6 dijela na nekretninama upisanim u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk. uI. 3402, [broj poduloška]. k. o. [katastarska općina], koje u naravi čini 5 etaža 0/0 poslovni prostor u prizemlju dvorišne zgrade. ukupne površine 146,08m2, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, a koji se nalazi u kuća br. 12, zgrada br. 12/1, dvije zgrade i dvorište u Masarykovoj ulici, površine 762m2, temeljem Ugovora o o unosu stvari-nekretnina u temeljni kapital društva od dana 5. siječnja 2015. kojim se uknjižilo pravo suvlasništva SG NEKRETNINE 1978 d.o.o. Zagreb, Ilica 109, OIB:33312425685 i Ugovora o kupoprodaji od dana 9. siječnja 2007. kojim se knjižilo pravo suvlasništva STANOGRAD stambeno-graditeljska zadruga u likvidaciji, Zagreb, Ilica 109, pravno nevaljani.
IV. Nalaže se brisanje z.k. stanja nastalog na osnovi Ugovora o kupoprodaji od 9. siječnja 2007. kojim se knjižilo pravo suvlasništva STANOGRAD stambeno- graditeljska zadruga u likvidaciji, Zagreb, Ilica 109 i po osnovi Ugovora o unosu stvari- nekretnina u temeljni kapital društva od dana 5. siječnja 2015. kojim se knjižilo pravo suvlasništva SG NEKRETNINE 1978 d.o.o. Zagreb, Ilica 109, OIB:33312425685 i uspostava zemljišnoknjižnog stanja u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška]. k. o. [katastarska općina], koje u naravi čini 5 etaža 0/0 poslovni prostor u prizemlju dvorišne zgrade, ukupne površine 146,08m2, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, a koji se nalazi u kuća br. 12, zgrada br. 12/1, dvije zgrade i dvorište u Masarvkovoj ulici, površine 762m2, kakvo je bilo prije z.k.provedbe navedenih Ugovora, tako da se briše pravo suvlasništva u 2/6 dijela na tim nekretninama za korist SG NEKRETNINE 1978 d.o.o. Zagreb, Ilica 109, OIB:33312425685 u suvlasništvo tužitelja u 2/6 dijela, odnosno u korist I. tuženika.
V. Utvrđuje se da je tužitelj ABC INTERIJER d.o.o. Zagreb, Zavrtnica 17, OIB: 66358073532, temeljem kupoprodaje od dana 26. ožujka 2004. od PLASA limarsko inslalaterska obrtnička zadruga, Zagreb, Masarykova 12,OIB: 97074130875, stekao valjani pravni osnov za upis prava suvlasništva u 2/6 dijela na nekretnini zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška]. k. o. [katastarska općina], koje u naravi čini 5 etaža 0/0 poslovni prostor u prizemlju dvorišne zgrade, ukupne površine 146,08m2, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, a koji se nalazi u kuća br. 12, zgrada br. 12/1 .dvije zgrade i dvorište u Masarykovoj ulici, površine 762 m2, što su svi tuženici dužni priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude, a nakon pravomoćnosti iste, uknjiži kao suvlasnik za 2/6 dijela, na nekretnini označenoj kao zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška]. k. o. [katastarska općina], koje u naravi čini 5 etaža 0/0 poslovni prostor u prizemlju dvorišne zgrade, ukupne površine 146,08m2, nedvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, a koji se nalazi u kuća br. 12, zgrada br.12/1,dvije zgrade i dvorište u Masarykovoj ulici, površine 762m2, uz istovremeno brisanja postojećeg upisa sa imena 3.tuženika u 2/6 dijela na naznačenoj nekretnini, u roku od 8 dana, što su svi tuženici dužni priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude, a nakon pravomoćnosti iste, uknjiži kao suvlasnik za 2/6 dijela, na nekretnini označenoj kao zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška]. k. o. [katastarska općina], koje u naravi čini 5 etaža 0/0 poslovni prostor u prizemlju dvorišne zgrade, ukupne površine 146,08m2, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, a koji se nalazi u kuća br. 12, zgrada br, 12/1, dvije zgrade i dvorište u Masarykovoj ulici, površine 762m2.
VI. Tuženi su tužitelju dužni naknaditi parnični trošak u roku od 8 dana od dana donošenja Presude.
Podredno:
I. Nalaže se tuženicima PLASA limarsko instalaterska obrtnička zadruga, Zagreb, Masarykova 12, OIB: 97074130875, STANOGRAD stambeno-graditeljska zadruga u likvidaciji, Zagreb, Ilica 109 , OIB: 48821947982, SG NEKRETNINE 1978 d.o.o. Zagreb, Ilica 109, OIB: 33312425685, da solidarno isplate tužitelju ABC INTERIJER d.o.o. Zagreb. Zavrtnica 17, OIB: 66358073532, iznos od 116.864 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB sa zateznom kamatom od 28. travnja 2004 godine pa do isplate i iznos od 43.492.10 kn sa zateznom kamatom od 1.lipnja 2004 i to za razdoblje do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj sukladno odredbi članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. godine do isplate po stopi određenoj sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se primjenjuje na ostale odnose.
Podredno:
I. Ugovor o unosu stvari-nekretnina u temeljni kapital društva od dana 5. siječnja 2015., sklopljen između STANOGRAD stambeno-graditeljska zadruga u likvidaciji, Zagreb, Ilica 109 , OIB: 48821947982 i SG NEKRETNINE 1978 d.o.o. Zagreb, Ilica 109, OIB:33312425685, u dijelu koji se odnosi na unos nekretnine 2/6 dijela, 5.etaže 0/0, u naravi poslovni prostor u prizemlju dvorišne zgrade, ukupne površine 146,08m2.nedvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, upisano u [broj poduloška], zkčbr. [katastarska čestica], zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], navedeno u članku 1.točka 1.1. alineja 2.,gubi učinak prema tužitelju ABC INTERIJER d.o.o. Zagreb, Zavrtnica 17, OIB: 66358073532, do visine njegova potraživanja u iznosu od 116.864 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB sa zateznom kamatom od 28. travnja 2004. i iznos od 43.492,10 kn sa zateznom kamatom od 1.lipnja 2004. i to za razdoblje do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj sukladno odredbi članka I. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. do isplate po stopi određenoj sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se primjenjuje na ostale odnose.
II. Tuženik SG NEKRE TNINE 1978 d.o.o. Zagreb, Ilica 109, OIB:33312425685, dužan je dopustiti da tužitelj ABC INTERIJER d.o.o. Zagreb, Zavrtnica 17, OIB: 66358073532, svoje potraživanje prema I. tuženiku PLASA limarsko instalaterska obrtnička zadruga, Zagreb, Masarykova 12, OIB: 97074130875, STANOGRAD stambeno-graditeljska zadruga u likvidaciji Zagreb, Ilica 109, OIB: 48821947982, u iznosu od 116.864EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB sa zateznom kamatom od 28. travnja 2004. i iznos od 43.492,10 kn sa zateznom kamatom od 1. lipnja 2004 kako je navedeno u točki I., pa do isplate namiri prodajom 2/6 dijela nekretnine zk. ul. [broj ZK uloška]. [broj poduloška]. k. o. [katastarska općina], koje u naravi čini 5 etaža 0/0 poslovni prostor u prizemlju dvorišne zgrade, ukupne površine 146.08m2, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, a koji se nalazi u kuća br. 12, zgrada br. 12/1, dvije zgrade i dvorište u Masarykovoj ulici, površine 762m2.
III. Nalaže se tuženicima da solidarno nadoknade tužitelju trošak ovog postupka zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima."
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.
III. Nalaže se tužitelju naknaditi II. tuženiku parnični trošak u iznosu od 9.992,18 eura, u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.
i
r i j e š i o j e
Nastavlja se i obustavlja parnični postupak u odnosu na I. tuženika.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je 26. ožujka 2004. s I. tuženim, kao vanknjižnim vlasnikom, sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnine i to posebnog dijela kuće u [adresa], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], površine 197,7 čhv ili 711 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], poslovnog prostora u prizemlju dvorišne zgrade površine 146,08 m2, u 2/6 suvlasničkog dijela (dalje: predmetna nekretnina). Ističe da je prijedlog za uknjižbu nadležni zemljišnoknjižni sud odbio budući da je I. tuženik predmetnu nekretninu stekao na osnovi djelomičnog rješenja Grada Zagreba od 26. travnja 1999. na temelju propisa o naknadi za oduzetu imovinu, a koje nije bilo provedeno u zemljišnim knjigama. Smatra bitnim ukazati na okolnost da je tužitelj platio porez na promet nekretnina u iznosu od 43.492,10 kuna. U tužbi upire na to da je zakonski zastupnik I. tuženika, LN, dovodio u zabludu tužitelja da sređuje predmetni zemljišnoknjižni upis te su u tu svrhu 9. siječnja 2007. I. tuženik i II. tuženik, sklopili prividni ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine i to upravo tužiteljevog suvlasničkog dijela, uz svestrano uvjerenje da se radi o pravnoj osobi koja će riješiti imovinske odnose. Prema daljnjoj kronologiji stvari u tužbi iznosi da je takvo vlasničko stanje na ime prividnog kupoprodajnog ugovora trajalo do 2015., zatim da je nekretnina unesena u temeljni kapital tog društva, a 5. siječnja 2015. je prenesena u vlasništvo III. tuženika koji je znao da je stekao nekretninu koje nije vlasnik. Iznosi da je među parničnim strankama postojao dogovor da će se prilikom prodaje predmetne nekretnine trećima za tužiteljev suvlasnički udio tužitelju isplatiti stanoviti iznos. Navodi da tuženici tužitelju nisu izdali tabularnu izjavu te su ga time onemogućili uknjižiti svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Upire u tužbi na nedopuštenost spomenutih ugovora o kupoprodaji, zatim na postupanje tuženika koje nije bilo u dobroj vjeri, kao i ništetnost takvih ugovora budući da postoji obnova postupka povrata nacionalizirane imovine. U tužbi se osvrće i na okolnost počinjenja kaznenog djela na štetu tužitelja iz razloga što su tuženici sklapali nedopuštene ugovore, a da o tome nisu izvijestili tužitelja. Tužitelj traži utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji od 9. siječnja 2007. preciziran tužbenim zahtjevom i ništetnost ugovora o unosu nekretnina u temeljni kapital društva od 5. siječnja 2015. preciziran tužbenim zahtjevom, slijedom čega traži utvrđenje pravne nevaljanosti uknjižbi provedenih na temelju tih ugovora kao i brisanje zemljišnoknjižnog stanja povodom tih ugovora, kao i utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju ugovora o kupoprodaji od 26. ožujka 2004. preciziran tužbenih zahtjevom. Podredno, predlaže nalaganje tuženicima da tužitelju solidarno isplate iznos od 116.864,00 eura, uz zatezne kamate te podredno svemu, da ugovor o unosu nekretnina u temeljni kapital društva od 5. siječnja 2015. preciziran tužbenim zahtjevom gubi pravni učinak prema tužitelju do visine njegova potraživanja od 116.864,00 eura te da je III. tuženik dužan dopustiti da tužitelj svoje potraživanje u iznosu od 116.864,00 eura namiri prodajom predmetne nekretnine.
2. Rješenjem ovog suda od 13. ožujka 2018. je na temelju članka 212. točke 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23, dalje: ZPP) utvrđen prekid postupka u odnosu na I. tuženika, iz razloga što je brisan iz sudskog registra. S obzirom na to da u odnosu na I. tuženika nitko nije predložio nastavak postupka u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti rješenja o prekidu, valjalo je u skladu s člankom 215. b. stavkom 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci rješenja.
3. II. tuženik i III. tuženik su u zajedničkom odgovoru na tužbu od 18. travnja 2018. istaknuli da je nesporno da su I. tuženik i II. tuženik sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnina 9. siječnja 2007. Ističu da je II. tuženik kao kupac isplatio kupoprodajnu cijenu I. tuženiku prijebojem na temelju sklopljene nagodbe pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu poslovni broj: P-7580/2006 od 21. studenog 2006. Ističu da je I. tuženik, na temelju članka 5. kupoprodajnog ugovora od 9. siječnja 2007. dopustio II. tuženiku stupanje u posjed predmetne nekretnine te da se uknjiži u zemljišnim i drugim javnim knjigama, što je II. tuženik i učinio. Ističu da je nesporno da su II. tuženik i III. tuženik sklopili Ugovor o unosu nekretnina u temeljni kapital društva od 5. siječnja 2015. na temelju kojega je II. tuženik III. tuženiku predao u posjed nekretninu koji je izvršio upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama. U odgovoru na tužbu tuženici osporavaju tužiteljeve navode iz tužbe da bi II. tuženik imao bilo kakvih saznanja o ugovoru o kupoprodaji sklopljenog između tužitelja i I. tuženika te je II. tuženik postupao u dobroj vjeri kada je sklopio ugovor o kupoprodaji za predmetnu nekretninu. U odnosu na tužiteljeve navode o prividnom pravnom poslu ističu da tužitelj nije naveo o kojem se drugom pravnom poslu radilo koji bi bio prikriven sklapanjem prividnog pravnog posla.
4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, kao i sve priležeće zapisnike u ovom predmetu koji sadrže iskaze parničnih stranaka i predloženih i saslušanih svjedoka.
5. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da su tužbeni zahtjevi neosnovani.
6. Između stranaka je nesporno da su I. tuženik i II. tuženik sklopili ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine 9. siječnja 2007., kao i da su II. tuženik i III. tuženik sklopili Ugovor o unosu predmetne nekretnine u temeljni kapital društva od 5. siječnja 2015.
7. Između stranaka je sporno jesu li tuženici nastupili u dobroj vjeri prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine od 9. siječnja 2007. i Ugovora o unosu predmetne nekretnine u temeljni kapital društva od 5. siječnja 2015.
8. Na temelju odredbe članka 125. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01.., 79/06, 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.; dalje: ZV) kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva. Prema stavku 2. tog članka Zakona brisanje upisa vlasništva osobe iz stavka 1. ovoga članka i uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj u samostalni posjed, ako dokaže da stjecateljica nije postupila u dobroj vjeri jer je u trenutku kad je sklopila pravni posao s otuđivateljem znala da je nekretnina drugomu već valjano otuđena i predana u samostalni posjed. Zahtjev za brisanje može se postaviti u roku od tri godine od upisa čije se brisanje zahtijeva. Prema stavku 3. tog članka Zakona odnos otuđivatelja s osobama s kojima je sklopio pravne poslove, ali one nisu stekle vlasništvo nekretnine, uređuju obveznopravna pravila.
9. Primjenom pravila o teretu dokazivanja sadržanog u odredbi čl. 219. st. 1. ZPP- a, svaka je strana u sporu dužna dokazati svoje tvrdnje. Izričitim tuženikovim osporavanjem osnovanosti tužbenog zahtjeva, tuženik je prebacio teret dokazivanja odlučnih činjenica na tužitelja. Tužitelj nije dokazao da tuženici nisu bili u dobroj vjeri prilikom sklapanja ugovora koji se tiču stjecanja vlasništva na predmetnoj nekretnini.
10. Naime, u konkretnom predmetnom sporu na tužitelju je bio teret dokaza da su II. tuženik prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine od 9. siječnja 2007. i III. tuženik prilikom sklapanja Ugovora o unosu predmetne nekretnine u temeljni kapital društva od 5. siječnja 2015., znali da je tužitelju predmetna nekretnina već valjano prodana i predana u posjed.
11. Tužitelj svoje tvrdnje u ovom predmetu zasniva na činjenicama da je nakon sklapanja ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine od 26. ožujka 2004. s I. tuženikom kao prodavateljem, odbijen s uknjižbom u zemljišnim knjigama iz razloga što I. tuženik još nije bio valjano knjižen kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine te je tek trebao ishodovati predmetnu uknjižbu, povodom čega bi tužitelj bio omogućen valjano se uknjižiti kao vlasnik. Međutim, navedene tužiteljeve tvrdnje nisu dostatne da bi povodom njih, kao i povodom kazivanja svih saslušanih osoba u ovom predmetu, ovaj sud stekao uvjerenje da tuženici nisu u dobroj vjeri uknjižili svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini povodom sklopljenih ugovora.
12. Prije svega, tužitelj uz tužbu prilaže screenshot, odnosno printscreen pregleda zemljišnih knjiga Općinskog suda u Zagrebu na dan 22. listopada 2006. pod brojem Z- 14836/2004 iz kojeg je razvidno da je knjiženje kupoprodaje u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] odbijeno s datumom 11. listopada 2004. (list 13. spisa), no predmetnom spisu ne prileži rješenje zemljišnoknjižnog suda iz kojeg bi proizlazile potpune zemljišnoknjižne oznake nekretnine na kojoj je knjiženje odbijeno, kao i obrazloženje zemljišnoknjižnog suda iz kojeg bi bio razvidan razlog odbijanja knjiženja na predmetnoj nekretnini povodom prijedloga eventualnog predlagatelja.
13. Prema odredbi članka 10. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13; dalje: ZZK), oznake katastarskih čestica u zemljišnoj knjizi moraju biti sukladne s njihovim oznakama u katastru zemljišta i katastarskim planovima, a osobito moraju biti navedeni katastarski brojevi čestica, njihova površina prema katastru, kao i zgrade i druge građevine koje trajno leže na zemljištu ili su ispod njegove površine (izgrađenost zemljišta). Odluke sudova i druge vlasti o knjižnim pravima moraju sadržavati oznake i podatke o katastarskom broju i površini katastarskih čestica, kao i o katastarskoj općini u kojoj leže, onako kako su ti podaci označeni u zemljišnoj knjizi (članak 10. stavak 2. ZZK-a).
14. Slijedom takvog stanja spisa, ovaj sud ne nalazi valjanog osnova zaključiti da je upravo tužitelj odbijen s uknjižbom prava vlasništva na predmetnoj nekretnini povodom sklopljenog ugovora o kupoprodaji od 26. ožujka 2004., iz razloga koje tužitelj ističe u svojim navodima. No, sve i da je upravo tužitelj odbijen s uknjižbom prava vlasništva rješenjem zemljišnoknjižnog suda broj Z-14836/2004 na predmetnoj nekretnini, navedeno još uvijek ne bi predstavljalo dokaz u ovom predmetu da tuženici nisu u dobroj vjeri stekli predmetnu nekretnini kao i izvršili knjiženja prava vlasništva na njihovo ime na predmetnoj nekretnini. Također, iz priloženog vlasničkog lista za predmetnu nekretninu (list 14. do list 18. spisa) ne proizlazi niti plomba niti zabilježba odbijenog prijedloga tužitelja iz kojih bi proizlazile tužiteljeve tvrdnje. Iz zemljišnoknjižnog stanja za predmetnu nekretninu na dan 23. listopada 2006. (list 19. – list 20. spisa) također nije vidljiv tužiteljev prijedlog za uknjižbu niti predbilježbu povodom ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine od 26. ožujka 2004.
15. Okolnost što je nadležna Porezna uprava obvezala tužitelja na snošenje poreza na promet nekretnine (list 12. spisa), kao i okolnost da je tužitelj u predmetni spis dostavio potvrde o uplatama stanovitih iznosa I. tuženiku (list 83. – 86. spisa) nisu dokaz da tuženici nisu nastupili u dobroj vjeri prilikom traženja uknjižbe u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini. Naime, Porezna uprava privremenim poreznim rješenjem utvrđuje poreznu obvezu kupcu na temelju sklopljenog ugovora o kupoprodaji nekretnine ovjerenog kod odabranog javnog bilježnika. Nije na odmet reći da sve i da je kupoprodajna cijena od strane tužitelja I. tuženiku u cijelosti isplaćena, što nije predmet utvrđenja u ovom predmetu budući da iz stanja spisa predmeta proizlazi da je I. tuženik tužitelju izdao tabularnu izjavu od 27. travnja 2004. (list 10 spisa), navedeno ne predstavlja dokaz da je tužitelj nadležnom zemljišnoknjižnom sudu predao ugovor o kupoprodaji na uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Jednako tako, izvršene uplate tužitelja prema I. tuženiku ne predstavljaju dokaz da su tuženici bili upoznati s okolnošću da su tužitelj i I. tuženik sklopili ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine od 26. ožujka 2004.
16. Prema odredbi članka 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice (stavak 2.).
17. U ovom predmetu nema mjesta utvrđenju da su predmetni ugovori ništetni i to iz razloga iznesenih u obrazloženju ove presude. U konkretnom slučaju nisu ostvareni uvjeti za ništetnost u skladu s odredbama ZOO-a, a kako se radi o tužbenom zahtjevu koji se prosuđuje po odredbama vlasničkopravnih propisa, valjalo je prvotni tužbeni zahtjev prosuditi prema odredbama ZV-a i ZZK-a.
18. Naime, budući da tužitelj osporava valjanost pravnih poslova, ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine od 9. siječnja 2007. i ugovora o unosu predmetne nekretnine u temeljni kapital društva od 5. siječnja 2015., a na temelju kojeg je izvršena uknjižba vlasništva predmetne nekretnine na ime III. tuženika, to tužitelj radi uspostave prijašnjeg knjižnog stanja može jedino tužbom za brisanje tražiti, uz utvrđivanje nevaljanosti pravnog posla na osnovi kojeg je izvršena uknjižba, povrat u prijašnje zemljišnoknjižno stanje brisanjem sporne uknjižbe.
19. Na temelju odredbe ranije spomenutog stavka 2. članka 125. ZV, brisanje upisa vlasništva osobe iz stavka 1. toga članka i uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj u samostalan posjed, ako dokaže da stjecatelj nije postupio u dobroj vjeri jer je u trenutku kad je sklopio pravni posao s otuđivateljem znao da je nekretnina drugomu već valjano otuđena i predana u posjed, ali zahtjev za to brisanje može postaviti u roku od tri godine od upisa čije se brisanje traži.
20. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su I. tuženik i II. tuženik sklopili ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine 9. siječnja 2007., kao i da su II. tuženik i III. tuženik sklopili Ugovor o unosu predmetne nekretnine u temeljni kapital društva od 5. siječnja 2015., da su predali te ugovore na provedbu upisa u zemljišnim knjigama te da je upis na ime III. tuženika izvršen u zemljišnim knjigama, sukladno pravu zemljišnoknjižnog predništva.
21. Za odlučivanje o predmetu spora sud drži relevantnom okolnost što su tuženici, II. tuženik i III. tuženik, tijekom postupka iskazali da je prilikom zaključivanja ugovora čiju valjanost tužitelj u ovom postupku spori provjeravali stanje u zemljišnim knjigama te nije bila evidentirana plomba niti dokaz da se netko prethodno pokušao knjižiti na predmetnoj nekretnini. Također, sud je prilikom odlučivanja u ovom predmetu uzeo u obzir i relevantnim iskaz zakonskog zastupnika tužitelja, ZN, na ročištu održanom dana 18. listopada 2018. u dijelu u kojem je iskazao da je izašao iz posjeda predmetne nekretnine 2007. ili 2008. godine, što ide u prilog navodima iz odgovora na tužbu prema kojima je prodavatelj kupca uveo u posjed predmetne nekretnine.
22. Prilikom odlučivanja u ovom predmetu sud je uzeo u obzir kazivanje stranke zakonskog zastupnika tužitelja, ZN, na ročištu održanom 18. listopada 2018. u dijelu u kojem navodi da mu je g. JN rekao da nije znao za njegov ugovor iz 2004., da mu je žao što se to dogodilo te mu je ponudio poslovnu suradnju. Navedeno je u suglasnosti s iskazom zakonskog zastupnika III. tuženika, JN, koji je na tom istom ročištu iskazao da nije znao za ugovor o kupoprodaji za predmetnu nekretninu koju je sklapao tužitelj, da je provjerio gruntovno stanje, što uključuje zabilježbe, kao i da je u trenutku sklapanja ugovora od 9. siječnja 2007. na predmetnoj nekretnini bio uknjižen I. tuženik. U svom je iskazu JN naveo da je tek u trenutku zaprimanja tužbe u ovom predmetu saznao za kupoprodajni ugovor za predmetnu nekretninu kojeg je sklapao tužitelj, a posebice iz razloga što je II. tuženik poslovno surađivao s tužiteljem, a III. tuženik na temelju valjanog pravnog osnova ušao u posjed predmetne nekretnine. Na temelju na taj način utvrđenih činjenica u ovom predmetu, a koje proizlaze iz iskaza saslušanih stranaka i koje nisu drugim dokazima koji prileže spisu dovedeni u pitanje, ovaj sud je utvrdio da je predmet dovoljno raspravljen te da se u skladu s člankom 304. ZPP-a može zaključiti glavna rasprava i donijeti odluka. U odnosu na dokazni prijedlog za saslušanjem zakonskog zastupnika brisanog društva I. tuženika, LN, na ročištu održanom 28. travnja 2025. sud je odlučio, a s obzirom na to da nije vezan prethodnim rješenjima o upravljanju postupkom, da se neće izvoditi predloženi dokaz. Sud nije izvodio ni dokazni prijedlog građevinskog vještačenja na okolnost identifikacije predmetne nekretnine i na okolnost visine ulaganja tužitelja u predmetne nekretnine budući da su navedene okolnosti za odlučivanje o predmetu spora irelevantne.
23. Člankom 122. stavak 1. ZV propisano da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Stavkom 2. toga članka Zakona je propisano da je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju, a stavkom 3. je propisano da se nedostatak dobre vjere ne može predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.
24. Člankom 123. stavak 1. ZV propisano je da stjecatelj upisom stječe nekretninu kao od njezina vlasnika ako je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekne od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine premda to nije bila, i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljalosti. U stavku 2. tog članka Zakona propisano je da se brisanje upisa iz stavka 1. ovoga članka može zahtijevati zbog neistinitosti (nevaljanosti) prednikova upisa tužbom za brisanje dok ne proteknu tri godine od kad je bio zatražen prednikov upis; ali onaj tko je o neistinitom prednikovu upisu bio uredno obaviješten, može zbog neistinitosti prednikova upisa zahtijevati brisanje upisa samo ako je u roku za žalbu zatražio zabilježbu da je taj upis sporan i odmah, a najkasnije u roku od 60 dana od isteka roka za žalbu, podnio tužbu protiv onih koji su osporenim upisom stekli pravo ili su na temelju njega ishodili daljnje upise u zemljišnu knjigu.
25. U odnosu na podredno postavljen tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da mu I. tuženik, II. tuženik i III. tuženik solidarno isplate iznos od 116.864 eura, ovaj sud je ocijenio da je na taj način postavljen tužbeni zahtjev također neosnovan. Naime, iako tužitelj ne navodi po kojoj osnovi zahtjeva solidarnu isplatu od I., II. i III. tuženika, potrebno je reći da je I. tuženik brisan iz sudskog registra, a iz stanja spisa predmeta ne proizlazi da je tužitelj u odnosu na njega, a dok je bio u stečaju, prijavio svoje pravo na namirenje iz stečajne mase. U odnosu na II. tuženika i III. tuženika valja reći da tužitelj nema novčani zahtjev u odnosu na II. tuženika i III. tuženika jer s njima nije bio u poslovnom odnosu, a iz kojeg bi proizlazilo da bi mu bili dužni isplatiti novčani iznos.
26. U odnosu na treće postavljeni tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje da ugovor o unosu stvari u temeljni kapital društva od 5. siječnja 2015. gubi učinak prema tužitelju, ne ulazeći pritom u pravilnost postavljenog zahtjeva koji je usmjeren na pobijanje dužnikovih pravnih radnji, ovaj sud je stajališta da je prije svega potrebno reći da nije ostvaren uvjet da su II. tuženik i III. tuženik znali za ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine sklopljenog između tužitelja i I. tuženika, i to iz u obrazloženju ove presude prethodno iznesenih razloga. Naime, na temelju članka 67. stavka 1. ZOO-a naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato. Iz svih činjeničnih utvrđenja u ovom predmetu ovaj sud nije našao razloga zaključiti da su prilikom sklapanja pravnog posla od 5. siječnja 2015. II. i III. tuženici znali za kupoprodajni ugovor sklopljenog između tužitelja i I. tuženika od 26. ožujka 2004. Zaključno, u skladu s odredbom članka 71. stavka 1. ZOO-a tužba za pobijanje može se podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz članka 67. stavka 1. ZOO-a, a za ostale slučajeve u roku od tri godine. Potrebno je reći da se radi propuštanja navedenog materijalnopravnog roka sukladno ustaljenoj sudskoj praksi, tužba radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji ne odbacuje, već se odbija.
27. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u točki I. izreke presude.
28. Na temelju odredbi članka 154. stavka 1., članka 155. stavaka 1. i 2. i članka 164. ZPP-a donesena je odluka o trošku (točke II. i III. Izreke). II. tuženiku je, u skladu s Tbr. 7. Tarife nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 128/23.; dalje -Tarifa), priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.598,75 eura, u skladu s Tbr. 9. trošak pristupa ročištima od 3. listopada 2018., 18. listopada 2018. i 28. travnja 2025., svako u iznosu od 1.598,75 eura, u skladu s Tbr. 8. trošak sastava podnesaka od 18. listopada 2018. u iznosu od 1.598,75 eura, što ukupno iznosi 7.993,75 eura, a uvećano za PDV (25%) ukupno iznosi 9.992,18 eura. Trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu II. tuženiku nije priznat jer tu sudsku pristojbu plaća parnična stranka razmjerno uspjehu u sporu, po pravomoćnosti.
U Zagrebu 15. svibnja 2025.
Sutkinja
Martina Barić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dostave presude, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku
2. I. tuženiku, na oglasnu ploču suda
2. II. tuženiku po punomoćniku
3. III. tuženiku
