REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] M 5

Poslovni broj: Us I-287/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja MA iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Nikola Sabljar, odvjetnik u Rijeci, Agatićeva 6/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi prava na mirovinu, 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/I- 112-02/25-07/171, URBROJ: 511-01-149-25-2 od 12. veljače 2025. te se predmet vraća tuženiku na ponovan postupak, u kojem ponovljenom postupku tuženik je dužan i obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama izraženim u obrazloženju ove odluke.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (slovima: dvije tisuće petsto eura) u roku od 30 dana od dana pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/I- 112-02/25-07/171, URBROJ: 511-01-149-25-2 od 12. veljače 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za prestanak službe u Ministarstvu unutarnjih poslova s pravom na mirovinu.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/I-112-02/25-07/171, URBROJ: 511-01-149-25-2 od 12. veljače 2025., tužitelj je pravovremeno podnio tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 17. ožujka 2025. pod gore navedenim poslovnim brojem, zbog povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U svezi s tim, tužitelj je u tužbi u bitnome naveo, da je tužitelj star 62 godine i kod tuženika je zaposlen punih 38 godina te za punu starosnu mirovinu bi inače trebao napuniti 65 godina života, ali da se u konkretnom slučaju na njega primjenjuje članak 4. stavak 3. točka 2. Zakona o pravu iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine", broj 128/99, 129/00, 16/01, 22/02 i 41/08, u nastavku teksta Zakon), tako da mu se starosna granica snižava po jednu godinu za svake četiri godine provedene na poslovima na kojima je tužitelj radio, a na takvim poslovima tužitelj da je radio 38 godina, što znači da mu se starosna granica za ostvarivanje prava na mirovinu snižava za devet i pol godina pa je tužitelj stekao pravo na starosnu mirovinu s navršenih pedeset pet i pol godina. Tužitelj smatra da se članak 6. Zakona odnosi na situaciju kada tužitelj nije stekao pravo na mirovinu s obzirom na starost, odnosno kada mu se starosna dob ne umanjuje po članku 4. stavak 3. Zakona, a što u konkretnom predmetu nije slučaj. Ističe da u osporavanom rješenju nisu navedeni razlozi zbog kojih je ministar zbog potrebe službe uskratio pravo na mirovinu tužitelju i nije jasno koje su to potrebe službe koje priječe da tužitelj ostvaruje svoje stečeno pravo na mirovinu, a navodi tuženika koji se navode u obrazloženju osporavanog rješenja o tome što predstavlja potrebe službe su općenita formulacija i fraza te nisu konkretni razlozi dati o potrebama službe u odnosu na tužitelja. Također, navod tuženika da je tužitelj udaljen iz službe zbog toga što se protiv njega vodi kazneni postupak je nejasan i nedorečen pa je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 12. veljače 2025. te usvoji zahtjev tužitelja za prestanak službe u Ministarstvu unutarnjih poslova s pravom na mirovinu, sve uz nadoknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 14. travnja 2025. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, navodeći da je tužitelj 25. rujna 2023. podnio zamolbu za prestanak službe s pravom na mirovinu kako bi mu se s danom 31. prosinca 2023. odobrio prestanak službe s pravom na mirovinu sukladno članku 6. Zakona. Tuženik je ukazao da je citiranom odredbom utvrđena mogućnost ostvarivanja prava na mirovinu nakon što ministar utvrdi da potrebe službe zahtijevaju da policijskom službeniku prestane služba i da institut iz naprijed navedenog citiranog propisa ne ovisi o volji policijskog službenika, nije njegovo pravo te za primjenu tog propisa nije odlučna samo njegova zamolba i ispunjen uvjet iz mirovinskog staža, već odluka ministra, a u konkretnom slučaju da se radi o pravu ministra da sukladno diskrecijskoj ocijeni o tome odluči o granicama dane ovlasti i u skladu sa svrhom radi koje je ta ovlast dana pa je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, jer je u obrazloženju osporavanog rješenja tuženika obrazložena potreba službe, zbog koje nije udovoljeno tužiteljevom zahtjevu za prestanak službe.

4. U ovom upravnom sporu 8. svibnja 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika pa je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 2036/24, u nastavku teksta ZUS), data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

5. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je tužitelj 25. rujna 2023. podnio zahtjev tuženiku za prestankom službe s pravom na mirovinu navodeći da je zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova od 1. srpnja 1986., da ima 43,7 godina mirovinskog staža, od toga preko 31 godinu stvarno provedenih na poslovima policijskog službenika, zbog čega moli da mu se s danom 31. prosinca 2023. odobri prestanak službe s pravom na mirovinu.

6. Nije sporno da je tužitelj na dan 31. prosinca 2023. napunio 61 godinu i raspoređen je na radno mjesto policijskog službenika u Policijskoj postaji Rijeka. Nije sporno da je odredbom članka 6. Zakona utvrđena mogućnost ostvarivanja prava na mirovinu nakon što ministar utvrdi da potrebe službe zahtijevaju da policijskom službeniku prestane služba i da isto ne ovisi o volji policijskog službenika i nije njegovo pravo te za primjenu tog propisa nije odlučna njegova zamolba i ispunjen uvjet staža, već odluka ministra i da se u konkretnom slučaju radi o pravu ministara da sukladno diskrecijskoj ocijeni o tome odluči u granicama dane ovlasti i u skladu sa svrhom radi koje je ta ovlast dana.

7. Sporno je, ispunjava li tužitelj uvjete iz članka 6. Zakona te može li se tužitelju odobriti zahtjev za prestankom službe s pravom na mirovinu.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan iz niže obrazloženih razloga.

9. Naime, odredbom članka 6. Zakona propisano je, da na temelju rješenja nadležnog ministra, odnosno čelnika tijela sigurnosno-obavještajnog sustava o prestanku službe zbog potrebe službe, osiguranik može ostvariti pravo na starosnu mirovinu, bez obzira na godine života kada navrši mirovinski staž od najmanje 30 godina od toga najmanje 15 godina mirovinskog staža na dužnostima, odnosno poslovima na kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem prema odredbama navedenog Zakona i drugih propisa kojima je bila uređena djelatna vojna služba, služba policijskih službenika i ovlaštenih službenika osoba pravosuđa.

10. Po mišljenju ovoga Suda, obrazloženje osporavanog rješenja nije sastavljeno u skladu s odredbom članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta ZUP), jer u istom nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama bitnim za rješavanje ove upravne stvari, obzirom da se u istom ne navodi činjenično stanje vezano uz podneseni zahtjev tužitelja, kao primjerice koliko tužitelj ima ukupno ostvarenog mirovinskog staža i mirovinskog staža na poslovima policijskog službenika kako bi Sud utvrdio uopće ispunjava li tužitelj uvjet glede ostvarenog mirovinskog staža propisan u članku 6. Zakona, niti su navedeni konkretni razlozi o potrebama službe u odnosu na tužitelja, već je samo navedeno što predstavlja potrebu službe općenito te ovome sudu kao ni tužitelju nisu jasni navodi tuženika kojim ističe da je tužitelj udaljen iz službe zbog toga što se protiv njega vodi kazneni postupak, odnosno Sudu nije jasno je li i to bio jedan od razloga uskrate prava na mirovinu tužitelju sukladno članku 6. Zakona.

11. Stoga, imajući u vidu da u obrazloženju osporavanog rješenja tuženika nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama bitnim za rješavanje ove upravne stvari, to je na temelju članka 117. stavak 1. ZUS-a valjalo odlučiti kao u izrezi ove presude.

12. Tuženik će vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama Sudu, u roku od 30 dana od dana primitka ove presude, ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja pri tome će paziti da novo doneseno rješenje bude sastavljeno u skladu s odredbom članka 98. u svezi s člankom 98. stavak 5. ZUP-a.

13. Na navode tužitelje iznesene na ročištu održanom kod ovog Suda 8. svibnja 2025. kojima ističe da tužitelj nije podnio tuženiku zahtjev za prestankom službe s pravom na mirovinu po članku 6. Zakona te da tuženik nije vezan pravnom osnovom zahtjeva tužitelja, ukazuje se tužitelju da je tuženik dužan odlučiti o zahtjevu kojeg mu podnese stranka ne mijenjajući pravnu osnovu zahtjeva navedenu u samom zahtjevu. Stoga, ukoliko tužitelj želi podnijeti zahtjev za starosnu mirovinu po nekoj drugoj osnovi, dužan je podnijeti novi zahtjev tuženiku u kojem će naznačiti po kojoj osnovi želi podnijeti zahtjev i navesti činjenice vezane uz navedeno, kako bi tuženik mogao odlučiti o istom u novom upravnom postupku, ne i u ovom predmetom kojeg je odlučivanje o zahtjevu tužitelja za prestankom službe s pravom na mirovinu po članku 6. Zakona.

14. Odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a propisano je, da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako Zakonom nije drukčije propisano pa su tužitelju priznati troškovi zastupanja putem njegovog opunomoćenika sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, u nastavku teksta Tarifa) i to sukladno Tbr. 27., 46. i 52. Tarife pa je tužitelju valjalo priznat trošak sastava tužbe, te pristupa na ročište održano kod ovoga Suda 8. svibnja 2025., za svaku radnju iznos od 1.250,00 eura, što ukupno iznosi 2.500,00 eura, kojeg je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju, u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora.

U Rijeci 15. svibnja 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I. izreke ove presude nije dopuštena žalba. (članak 127. ZUS-a). Protiv točke II. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Nikoli Sabljaru, odvjetniku u Rijeci, Agatićeva 6/I

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33