Poslovni broj: P-1872/2019-43
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23000 Zadar
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Ivković, u pravnoj stvari tužitelja MZ, [adresa], 23 248 Ražanac, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukušić Bokan i partneri d.o.o. Ulica Stjepana Radića 8, 23 000 Zadar, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski Trg 3/a, Rijeka, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave održane i zaključene 18. ožujka 2025. u nazočnosti tužitelja ŽZ, odvjetnika u [adresa] i zamjenice punomoćnika tuženika RZ, odvjetničke vježbenice kod punomoćnika tuženika, te objave 15. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se Tuženiku: ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski Trg 3/a, 51000 Rijeka, OIB: 23057039320 da Tužitelju: MZ, [adresa], 23 248 Ražanac, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 13.435,27 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:
- 10,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2008. do isplate,
- 16,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2008. do isplate,
- 21,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2008. do isplate,
- 9,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2008. do isplate,
- 5,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2008. do isplate,
- 9,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2008. do isplate,
- 1,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2008. do isplate,
- 3,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2008. do isplate,
- 11,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2008. do isplate,
- 46,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2008. do isplate,
- 19,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2008. do isplate,
- 51,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2009. do isplate,
- 53,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2009. do isplate,
- 56,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2009. do isplate,
- 49,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2009. do isplate,
- 70,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2009. do isplate,
- 63,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2009. do isplate,
- 55,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2009. do isplate,
- 58,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2009. do isplate,
- 64,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2009. do isplate,
- 59,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2009. do isplate,
- 58,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2009. do isplate,
- 65,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2009. do isplate,
- 70,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2010. do isplate,
- 78,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2010. do isplate,
- 76,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2010. do isplate,
- 88,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2010. do isplate,
- 86,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2010. do isplate,
- 89,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2010. do isplate,
- 122,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2010. do isplate,
- 115,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2010. do isplate,
- 142,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2010. do isplate,
- 128,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2010. do isplate,
- 117,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2010. do isplate,
- 151,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2010. do isplate,
- 169,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2011. do isplate,
- 156,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2011. do isplate,
- 160,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2011. do isplate,
- 149,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2011. do isplate,
- 150,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2011. do isplate,
- 185,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2011. do isplate,
- 191,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2011. do isplate,
- 248,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2011. do isplate,
- 242,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2011. do isplate,
- 211,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2011. do isplate,
- 210,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2011. do isplate,
- 208,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2011. do isplate,
- 216,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2012. do isplate,
- 225,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2012. do isplate,
- 226,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2012. do isplate,
- 220,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2012. do isplate,
- 222,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2012. do isplate,
- 225,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2012. do isplate,
- 222,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2012. do isplate,
- 222,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2012. do isplate,
- 219,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2012. do isplate,
- 213,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2012. do isplate,
- 220,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2012. do isplate,
- 222,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2012. do isplate,
- 222,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2013. do isplate,
- 212,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2013. do isplate,
- 218,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2013. do isplate,
- 220,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2013. do isplate,
- 216,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2013. do isplate,
- 205,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2013. do isplate,
- 200,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2013. do isplate,
- 206,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2013. do isplate,
- 210,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2013. do isplate,
- 220,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2013. do isplate,
- 214,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2013. do isplate,
- 217,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2013. do isplate,
- 219,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2014. do isplate,
- 168,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2014. do isplate,
- 172,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2014. do isplate,
- 170,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2014. do isplate,
- 166,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2014. do isplate,
- 165,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2014. do isplate,
- 165,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2014. do isplate,
- 170,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2014. do isplate,
- 174,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2014. do isplate,
- 174,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2014. do isplate,
- 176,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2014. do isplate,
- 180,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2014. do isplate,
- 178,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2015. do isplate,
- 180,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2015. do isplate,
- 180,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2015. do isplate,
- 180,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2015. do isplate,
- 180,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2015. do isplate,
- 180,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2015. do isplate,
- 180,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2015. do isplate,
- 180,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2015. do isplate,
- 208,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2015. do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana.“
II. Usvaja se prvi eventualno kumulirani zahtjev kako slijedi:
Nalaže se Tuženiku: ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski Trg 3/a, 51000 Rijeka, OIB: 23057039320 da Tužitelju: MZ, [adresa], 23 248 Ražanac, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 10.789,25 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:
- 3,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2006. do isplate,
- 3,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2006. do isplate,
- 1,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2006. do isplate,
- 1,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2007. do isplate,
- 26,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2007. do isplate,
- 1,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2008. do isplate,
- 26,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2008. do isplate,
- 31,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2009. do isplate,
- 34,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2009. do isplate,
- 36,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2009. do isplate,
- 29,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2009. do isplate,
- 50,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2009. do isplate,
- 43,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2009. do isplate,
- 35,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2009. do isplate,
- 38,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2009. do isplate,
- 44,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2009. do isplate,
- 39,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2009. do isplate,
- 38,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2009. do isplate,
- 45,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2009. do isplate,
- 50,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2010. do isplate,
- 58,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2010. do isplate,
- 56,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2010. do isplate,
- 68,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2010. do isplate,
- 66,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2010. do isplate,
- 69,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2010. do isplate,
- 102,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2010. do isplate,
- 95,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2010. do isplate,
- 122,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2010. do isplate,
- 108,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2010. do isplate,
- 97,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2010. do isplate,
- 131,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2010. do isplate,
- 149,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2011. do isplate,
- 136,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2011. do isplate,
- 140,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2011. do isplate,
- 129,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2011. do isplate,
- 130,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2011. do isplate,
- 165,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2011. do isplate,
- 171,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2011. do isplate,
- 211,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2011. do isplate,
- 205,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2011. do isplate,
- 174,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2011. do isplate,
- 173,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2011. do isplate,
- 171,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2011. do isplate,
- 179,37 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2012. do isplate,
- 188,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2012. do isplate,
- 188,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2012. do isplate,
- 182,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2012. do isplate,
- 184,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2012. do isplate,
- 188,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2012. do isplate,
- 185,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2012. do isplate,
- 185,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2012. do isplate,
- 182,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2012. do isplate,
- 175,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2012. do isplate,
- 183,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2012. do isplate,
- 185,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2012. do isplate,
- 185,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2013. do isplate,
- 174,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2013. do isplate,
- 181,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2013. do isplate,
- 183,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2013. do isplate,
- 179,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2013. do isplate,
- 167,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2013. do isplate,
- 163,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2013. do isplate,
- 169,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2013. do isplate,
- 172,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2013. do isplate,
- 182,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2013. do isplate,
- 177,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2013. do isplate,
- 179,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2013. do isplate,
- 181,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2014. do isplate,
- 131,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2014. do isplate,
- 134,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2014. do isplate,
- 132,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2014. do isplate,
- 129,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2014. do isplate,
- 127,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2014. do isplate,
- 128,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2014. do isplate,
- 132,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2014. do isplate,
- 137,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2014. do isplate,
- 137,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2014. do isplate,
- 139,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2014. do isplate,
- 142,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2014. do isplate,
- 141,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2015. do isplate,
- 144,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2015. do isplate,
- 143,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2015. do isplate,
- 143,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2015. do isplate,
- 143,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2015. do isplate,
- 143,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2015. do isplate,
- 143,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2015. do isplate,
- 143,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2015. do isplate,
- 143,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2015. do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
I. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka od 2.767,86 EUR s pripadajućim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana, dok se preko dosuđenog odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.
II. Odbija se kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.
III. Odbija se kao neosnovan prigovor radi prebijanja.
Obrazloženje
1. Tužitelj MZ u tužbi podnesenoj 12. lipnja 2019. navodi da su stranke sklopile ugovor o kreditu koji sadrži ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Stoga je valutna klauzula ništetna. Usprkos tome, tuženik je teretio tužitelja s pozivom na valutnu klauzulu. Ugovorom se tužitelj obvezao tuženiku plaćati kamate po stopi koja: a) nije određena, jer je uglavljena kao promjenjiva, pa u vrijeme zaključenja ugovora tužitelj nije znao koliko će novčanih jedinica morati platiti tuženiku kod plaćanja kamate, te b) nije odrediva, jer ugovor ne sadrži podatke s pomoću kojih se stopa kamata može odrediti, niti su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Pošto su kamate ugovorene, ali njihova stopa nije ugovorom ni određena, a niti odrediva, stopa kamata određena je čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08,125/11, 78/15, dalje i: ZOO) u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata. Tuženik je teretio Tužitelja za kamate po stopi višoj od one na koju je imao pravo.
2. Tuženik Erste & Steiermärkische Bank d.d. se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Ističe prigovor mjesne nenadležnosti, jer su u čl. 14. predmetnog ugovora za slučaj spora ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta Banke, pa je za suđenje u ovoj stvari nedvojbeno mjesno nadležan Općinski sud u Rijeci, te ističe prigovor zastare. Vezano za status tužitelja kao potrošača ističe da tužitelj nije potrošač u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o potrošačkom kreditiranju. Predmetni ugovor o kreditu nije potrošački kredit u smislu odredaba ZZP i ZPK. Radi se zapravo o kreditu čija je svrha bila kupnja stana u [adresa] na adresi [adresa], upisane u zemljišnu knjigu kod Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka, pod brojem k. č. [katastarska čestica], br. ul. 5085, k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i terasa, a radi njenog iznajmljivanja. Navedeno je razvidno iz činjenice što je prema prometu deviznih računa tužitelja evidentno da tužitelj dobiva priliv sredstava iz inozemstva, a među kojima je jedan od uplatitelja i agencija za iznajmljivanje kuća, apartmana i sl. Da se tužitelj bavi turističkih iznajmljivanjem nesporno proizlazi i iz činjenice kako je tužitelj u 2017. godini ostvario bespovratnu potporu Ministarstva turizma pod nazivom “konkurentnost turističkog gospodarstva” za izgradnju bazena. ZZP u odredbi čl. 3. st. 1. t. 1. potrošača definira kao svaku fizičku osobu koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U konkretnom slučaju razvidno je da je predmetni kredit bio namijenjen poduzetničkoj djelatnosti tužitelja. Nadalje navodi da treba uzeti u obzir da su stranke dana 18. prosinca 2015. sklopile Aneks Ugovora o kreditu (dalje u tekstu: Aneks) kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 – dalje u tekstu: ZIDZPK/15). Tim Aneksom su parnične stranke stvorile novu pravnu osnovu, bez značaja obnove, na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj tužitelja je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Tuženik ističe da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, a nastavno na odluku Suda EU u predmetu C- 567/20 i rješenje posl.br. Gos 1/2019, konačno zauzeo i ponovno potvrdio pravno shvaćanje da nakon provedene konverzije ugovora o krediti prema odredbama ZIDZPK/15 tužitelj ne raspolaže valjanom pravnom osnovnom za potraživanjem bilo kakvih iznosa s osnove preplaćenih tečajnih razlika i kamata. Uzimajući u obzir prethodno navedeno i izraženi pravni stav VSRH-a, jasno je da tužitelj nema pravni interes za vođenjem ovog postupka, jer je u ovom slučaju konverzija provedena sukladno strogim zakonskim odredbama ZIDZPK/15, te ne postoje bilo kakvi drugi razlozi nevaljanosti takvog ugovornog odnosa, a što je uostalom i nesporno među strankama. Osim toga, tužitelj u tužbi uopće ne osporava činjenicu da je konverzija provedena sukladno strogim zakonskim odredbama ZIDZPK/15 odnosno ne iznosi neke druge razloge izvan režima ZIDZPK/15 temeljem kojih bi mu pripadalo eventualno neko pravo na isplatu. Uslijed mehanizma konverzije kako je isti propisan ZIDZPK-om, a u skladu sa zaključcima Suda EU iz odluke u predmetu C-567/20, dolazi se do sljedećih utvrđenja: tužitelj je slobodnim očitovanjem volje odlučio urediti ugovorni odnos s tuženikom – provesti konverziju kredita iz CHF u EUR; navedenim je stvorena nova pravna osnova između ugovornih strana, ovdje parničnih stranaka, i to s retroaktivnim učinkom konverzije; i pri tome je konverzijom između ugovornih strana uspostavljena ravnoteža, i to retroaktivnim priznavanjem cjelokupnih iznosa uplaćenih na ime povrata kredita u CHF, pa tako i svih mogućih preplata koje bi proizlazile iz osnovnog ugovora o kreditu; tužitelj se u ovom predmetu ne može pozivati na odredbe Direktive 93/13/EZ kao mjerodavne, jer je Sud EU u svojoj odluci u predmetu C-567/20 na to pitanje dao jasan i nedvosmislen odgovor. Dana 17. rujna 2019. objavljena je odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. rujna 2019. godine, posl.br. Rev 2221/18, a kojom odlukom je potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim se utvrđuje da su Banke (pa tako i tuženik) povrijedile kolektivne interese potrošača ugovarajući valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Tuženik prije svega ističe da smatra da su obje gore navedene odluke nepravilne i nezakonite, a što osobito potvrđuju odluka Suda EU u predmetima C-81/19 i C-243/20, koje se vezano za konverziju razmatraju ovom odgovoru na tužbu uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Tužitelju su bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Iz svih gornjih tvrdnji tuženika proizlazi kako je prvenstveno postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih bi tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak odnosno po stajalištu tuženika tužitelj je itekako bio obaviješten o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, a uz to je tužitelj i profitirao ugovaranjem oročenog depozita. Odredba o valutnoj klauzuli sadržana u predmetnom ugovoru o kreditu je odraz odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Stoga, sukladno recentnom stajalištu Suda EU izraženom u odluci br. C- 81/19 (NG OH c/a SC Banca Transilvania SA) i odluci C-243/20 (DP, SG c/a Trapeza Peiraios AE) ta je odredba isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti pa se predlaže naslovnom sudu odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja s te osnove. Međutim, neovisno o tome, iz gore priloženih okolnosti, proizlazi da je tužitelj je, kao i svi potrošači, bio dovoljno informiran i bio je svjestan da postoji određeni rizik prilikom podizanja kredita u kojima se glavnica kredita veže za stranu valutu, pa tako i za švicarski franak. Tuženik ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima. Tuženik je naime prije donošenja ZIDZPK (112/12 i 143/13) bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem, putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način (čl. 175. Zakona o bankama, NN 84/02, 141/06), odnosno prema Zakonu o kreditnim institucijama ( čl. 308. NN 117/08,) tuženik je bio dužan obavijestiti potrošača o promjeni ugovorene kamatne stope najmanje petnaest dana prije nego što se nova stopa počne primjenjivati, te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan. Tuženik ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima. Tuženik je naime prije donošenja ZIDZPK (112/12 i 143/13) bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem, putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način (čl. 175. Zakona o bankama, NN 84/02, 141/06), odnosno prema Zakonu o kreditnim institucijama ( čl. 308. NN 117/08,) tuženik je bio dužan obavijestiti potrošača o promjeni ugovorene kamatne stope najmanje petnaest dana prije nego što se nova stopa počne primjenjivati, te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan. Tuženik je to u ovoj stvari uredno činio. O primjeni čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima Tuženik nadalje smatra da su navodi tužitelja kako bi se između stranaka imala primijeniti kamatna stopa u visini ¼ zakonske zatezne kamate u cijelosti promašeni i neosnovani. Činidba plaćanja ugovorenih kamata u odnosu na Ugovor o kreditu itekako je bila određena te je podrazumijevala u trenutku ugovaranja visinu od 3,99%. Također, ista je bila i odrediva iz razloga što je promjenjivost bila uvjetovana odlukama Banke. Naime, odredbom čl. 272. st. 1. propisano je kako je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti, a što je predmetni ugovor i sadržavao. Na kraju tuženik ističe prigovor radi prijeboja navodeći da, ukoliko sud deklaratornom pravnom zaštitom uklonio odredbu o valutnoj klauzuli, bio dužan tuženiku vratiti svaki potplaćeni anuitet s osnove razlike u tečaju kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja. Stoga, ukoliko sud nađe ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli tada tuženik izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od kn 2.043,37 zajedno sa zateznim kamatama.
3. Rješenjem ovog suda pod gornjim poslovnim brojem od 24. siječnja 2022. se sud oglasio mjesno nenadležnim za postupanje, te je odlučio predmet nakon pravomoćnosti ustupiti mjesno nadležnom Općinskom sudu u Rijeci. Županijski sud u Vukovaru je rješenjem poslovni broj Gž-111/2022 od 28. veljače 2022. ukinuo prvostupanjsko rješenje i vratio predmet na daljnje postupanje nižem sudu.
4. Tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev nakon provedenog financijskog vještačenja podneskom od 13. kolovoza 2024. (l.s. 496-505).
5.. Sud je izveo dokaz uvidom u isprave priložene spisu, i to u: ugovor o kreditu od 7. kolovoza 2006. (l.s. 14-20), privatni nalaz vještaka Petra Bajla (l.s. 21-32), pregled prometa po partiji kredita (l.s. 59-74), izvod prometa po računu (l.s. 95-118), Obavijest o Izračunu konverzije kredita (l.s. 200-210), aneks broj 1 ugovora o kreditu broj 5103093599 (l.s. 221-229), pregled prometa po računu (l.s. 342-355), otplatni plan i obavijesti banke (l.s. 356-375), dopis Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za turizam poduzetništvo i ruralni razvoj od 12. travnja 2023. (l.s. 459), dopis Turističke zajednice grada Rijeke od 13. travnja 2023. (l.s. 460), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke (l.s. 465-466), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Majdi Korljan (l.s. 475-492).
5. Glavni tužbeni zahtjev je neosnovan.
5.1. Prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Predmet tužbenog zahtjeva se odnosi na ništetnost valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te povrata preplaćenih iznosa kredita sa zakonskim zateznim kamatama.
6.1. Tužitelj glavnim tužbenim zahtjevom potražuje iznos više stečenog po tuženiku od tužitelja po Ugovoru o kreditu iz tužbe u odnosu na ono što bi stekao da nije primjenjivana valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema stopi iz čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, dok prvim eventualno-kumuliranim tužbenim zahtjevom potražuje iznos više stečenog po tuženiku da nije primjenjivana valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u predmetnom ugovoru o kreditu.
7. Uvidom u sadržaj pobijanog ugovora (l.s. 14-20) je utvrđeno da je između tužitelja kao korisnik kredita i tuženika kao Kreditora zaključen ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103093599 dana 7. kolovoza 2006. kojim je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 116.991,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju banke-kreditora za devize na dan isplate kredita. Ugovorena kamatna stopa na dan zaključenja Ugovora o kreditu iznosila je 3,99 % godišnje. Kredit je odobren na rok od 180 mjeseci te je ugovoreno da se otplata kredita ima vršiti u jednakim mjesečnim anuitetima čiju visinu je utvrdila Banka planom otplate. Anuitetska otplata: glavnica u otplati iznosi 81.892,70 CHF, mjesečni anuitet za glavnicu u otplati iznosi 605,34 CHF, ostatak vrijednosti iznosi 35.098,30 CHF, a mjesečna kamata na ostatak vrijednosti iznosi 116,70 CHF. Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 722,04 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za devize važećim na dan dospijeća, odnosno isplate. Prema otplatnom planu dospijeće prvog anuiteta je dana 1. listopada 2006. Odobreni kredit u iznosu od 116.991,00 CHF isplaćen je dana 18. kolovoza 2006. Primijenjeni tečaj banke na dan isplate kredita 18. 08.2006.g. iznosio je 1 CHF =4,604 HRK.
7.1. Uvidom u aneks broj 1 ugovora o kreditu broj 5103093599 (l.s. 221-229) od 18. prosinca 2015. proizlazi da je izvršena konverzija predmetnog ugovora o kreditu iz CHF u EUR sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2015). Postupak konverzije je ugovor proveden na način da je utvrđen je iznos glavnice kredita u valuti EUR na dan isplate kredita u valuti CHF po srednjem tečaju Banke na dan isplate kredita, kreiran je novi otplatni plan u kojem je definiran početni iznos anuiteta od 547,56 EUR uz ugovorenu početnu kamatnu stopu od 5,99%. Prilikom izračuna konverzije na dan 30.09.2015.g. banka je utvrdila manje uplaćen iznos u EUR od 1.954,31.
7.2. Na temelju nalaza vještaka za financije i računovodstvo Majde Korljan proizlazi da je vještak izračunom ustanovio da bi banka bez osnove stekla po ugovoru o kreditu iz tužbe iznos od 101.228,01 kn / 13.435,27 EUR u slučaju da nije primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema stopi iz čl. 26. st. 3. ZOO, te iznos od 81.291,58 kn / 10.789,25 EUR u slučaju da nije primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u ugovoru o kreditu iz tužbe.
7.3. Tužitelj MZ je u stranačkom iskazu naveo da je predmetni kredit podignut u privatnu svrhu za kupnju stana jer je njegovo dvoje djece u to vrijeme bilo pred studijem i pokazalo se da bi to bilo interesantnije i isplativije nego li plaćati najam stana, a sve ovo pod uvjetima koji su u to vrijeme bili na tržištu. Došao je u banku i tražio najpovoljniji kredit, nije došao s namjerom podići kredit u CHF, međutim su mu tamo ponudili taj kredit kao najpovoljniji. Taj ugovor o kreditu je ugovor kakav je banka nudila svim potrošačima, prezentiran je kao takav i u javnosti, on nije mogao utjecati na nijednu odredbu ugovora, to je bilo prihvati ili ostavi. Njemu nitko nije pojasnio, a niti su tom prilikom utvrdili egzaktne parametre koji utječu na odluku o promjeni kamatne stope. Niti ga je itko upozorio na bilo kakav rizik u svezi valute, dapače, ja sam se sam raspitivao što mogu očekivati i da li postoje potencijalni rizici. Onome što je sam pročitao, a s čime su se podudarale izjave u banci, bilo je da je Švicarska najsigurnija država. Njemu javni bilježnik nije pojašnjavao odredbe ugovora. Pročitao je u ugovoru ono što se dalo pročitati, a ostalo su mu pojasnili djelatnici banke, te je ovo bilo kako sam rekao uzmi ili ostavi i nakon njihovih pojašnjenja nije imao nikakvih sumnji vezano za ovaj ugovor. Puno mu je značilo da mu rata bude manja, a u to vrijeme se nije uopće spominjalo da postoji mogućnost promjene tečaja, a time i visine anuiteta. Zna pojam valutne klauzule, ali je tražio pojašnjenje službenice što to u konkretnom slučaju za njega i ona ga je uvjerila da nikakvih problema za sada nema, a za slučaj bilo čega da ću biti obaviješten i upozoren, a nikakve obavijesti niti upozorenja nije dobio. Tražio je da mu u ugovoru bude što manja kamatna stopa, takva manja kamatna stopa mu je i stavljena. Dogovorio je i manju naknadu za obradu kredita. Nije iznajmljivao nekretninu kupljenu od ovog kredita. Nije primio nikakva sredstva od agencije koja se bavi iznajmljivanjem kuća i apartmana.
7.4. Ocjenjujući iskaz tužitelja, sud nalazi da je logičan, životan i uvjerljiv, te sukladan materijalnim dokazima, te mu sud vjeruje u cijelosti.
8. Sporno je među parničnim strankama da li se na predmetni spor primjenjuju pravna utvrđenja iz presuda po kolektivnoj tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača "Potrošač", da li su odredbe ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene i ništetne, koji iznos obeštećenja pripada tužitelju, kao i da li je osnovan prigovor zastare.
8.1. Pogrešno tuženik smatra da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., kao niti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presude Pž-6632/2017-10 14. lipnja 2018., jer je u tom sporu koji se vodio između ostalog i protiv tuženika, predmet kolektivne tužbe u tom postupku bila zaštita kolektivnih interesa potrošača kao korisnika kredita jer su banke sklapale ugovore o kreditima koristeći nedopuštene ili nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica - švicarski franak (CHF), te na ugovornu odredbu kojom je banci omogućeno jednostrano mijenjati kamatnu stopu. Na taj način proširene su subjektivne granice pravomoćnosti jer osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u postupcima individualne pravne zaštite koju pokrene potrošač obvezuje ostale sudove, pa je tako i obvezivala i ovaj sud. (tako i ŽS SB, Gž-508/2018-2 od 23. travnja 2019., ŽS ZG, Gž- 6053/17-2 od 6. ožujka 2018.) Osim toga, i sam zakonodavac je posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“ br. 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada izričito navedeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi, dakle, zakonodavac je proširio utjecaj presude iz kolektivnog spora i na parnice zbog isplate, a što je ovdje predmet spora.
8.2. Za navesti je da je Visoki trgovački sud RH u presudi posl. broj Pž-7129/13- 4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge Potrošač protiv ovdje tuženika i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa utvrđeno je u točki 2. da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno u točki 1. izreke je preinačio navedenu presudu trgovačkog suda i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.
8.3. Nadalje za navesti je da je Vrhovni sud u svojoj odluci Revt-249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1-7 među kojima i tuženika, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.
8.4. Međutim, odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U- III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž-7129/13 – 4 od 13. lipnja 2014., a kojom je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici "povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo". Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt
-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su tužene povrijedile kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica CHF. VTSRH je donio novu presudu Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju– ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i p promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.
8.5. Ovo je značajno zbog toga što sada potrošači u individualnim restitucijskim parnicama, a takva je i ova parnica, imaju mogućnost potraživati preplaćeno s dvije osnove. Promjenom kamatne stope koja je s vremenom povišena došlo je do povećanja mjesečnih anuiteta koje su potrošači bili dužni plaćati u odnosu na anuitete koji su bili ugovoreni prilikom sklapanja ugovora o kreditu. Druga osnova odnosi se na valutnu klauzulu kod koje je zbog promjene tečaja švicarskog franka i to porasta njegove vrijednosti došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF čija je vrijednost u kritičnom razdoblju značajno porasla, a time i protuvrijednost anuiteta u kunama.
9. Konačno, VSRH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev- 2221/2018-11 3. rujna 2019. kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTSRH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.
9.1. Dakle, nakon donošenja pravomoćnih odluka u postupku pokrenutom tužbom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača od strane tužitelja ''Udruge Potrošač'' protiv osam najvećih hrvatskih banaka, među kojima je i ovdje tuženik, pojedinačni tužitelji (potrošači) raspolažu sudskom odlukom kojom je riješeno prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale sa potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je bio ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica, te ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama banaka. Restituciju preplaćenih iznosa potrošači mogu ostvariti podnošenjem individualnih tužbi u restitucijskim parnicama u kojima će od poslovnih banaka tražili isplatu na ime razlike između ugovorene kamate i kamate koja se mijenjala jednostranom odlukom banaka o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo odnosno tražiti razliku nastalu promjenom tečaja CHF-a za koji je bila vezana glavnica.
9.2. Polazeći od navedenih utvrđenja ovaj sud zaključuje da su odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci prema kojoj visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci tuženika i koja ne sadrži kriterij koje će tuženik pri donošenju takve odluke primijeniti nerazumljiva je i nepoštena i kao takva ništetna sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003, dalje ZZP).
9.3. Odredbom čl. 81. st. 1., 2., 3. i 4. ZZP-a bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 84. ZZP-a bilo je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Člankom 87. st. 1. ZZP-a bilo je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a st. 2. da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe.
10. Analizom predmetnog ugovora o kreditu ovaj sud zaključuje da je isti unaprijed formuliran od strane tuženika i da tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj. Tuženik je više puta mijenjao ugovorenu kamatnu stopu temeljem ovlasti iz čl. 6. predmetnog ugovora, a kreditor tužitelju u obavijesti nije naznačio razloge za donošenje odluke o povišenju kamatne stope. Iako tuženik povišenjem kamatne stope nije prekoračio gornju granicu ugovorene kamatne stope od 19% (čl. 2. Uredbe o visini najviših dopuštenih ugovornih kamatnih stopa NN 153 od 3. studenog 2004.) ovakva ugovorna odredba i primjena od strane kreditora u suprotnosti je sa načelom savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te je kao takva nepoštena.
10.1. Ovakav način utvrđivanja načina promjene kamatne stope navedenim presudama, a i u ovom postupku je utvrđen kao nepoštena ugovorna odredba zbog čega je ovaj sud taj dio ugovora utvrdio ništetnim pravnim poslom.
10.2. Polazeći od toga da je dio ugovora koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, jer je isti nerazumljiv, tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju tog dijela ugovora u ovom slučaju primio, pa je shodno tome, a u skladu s odredbom čl. 323. st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, dalje: ZOO) sud prihvatio i zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa nastalog zbog promjene kamatne stope.
10.3. Nadalje, na temelju ugovora o kreditu i druge dokumentacije koje su stranke dostavile u spis sud je utvrdio da je ugovorna odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljiva, nepoštena pa prema tome ništetna jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a) o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.
10.4. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja švicarskog franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, te je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta, a što je u svom iskazu izjavio i sam tužitelj.
10.5. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. K tome, kad se uzme u obzir da su ugovori o stambenim kreditima kao predmetni ugovor u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.
11. Ocjenjujući ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli predmetnog ugovora o kreditu s obzirom na sve naprijed navedeno ovaj sud zaključuje da je takva odredba za tužitelja kao prosječnog klijenta banke nerazumljiva jer mu nije na valjan način objašnjena posljedica i doseg takve ugovorne odredbe kao potrošaču, dok su banke kao trgovci bile svjesne rizika po tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja ovog kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF.
11.1. Ovakav način utvrđivanja načina promjene kamatne stope navedenim presudama, a i u ovom postupku je utvrđen kao nepoštena ugovorna odredba zbog čega je ovaj sud taj dio ugovora utvrdio ništetnim pravnim poslom.
12. Polazeći od toga da je dio ugovora koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, jer je isti nerazumljiv, tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju tog dijela ugovora u ovom slučaju primila, pa je shodno tome, a u skladu s odredbom čl. 323. st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, dalje: ZOO) sud prihvatio i zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa nastalog zbog promjene kamatne stope.
12.1. Stoga je sud u skladu s odredbom čl. 323. st.1. ZOO/05 prihvatio i zahtjev da je tuženik dužan vratiti tužitelju iznos koji je primio uslijed promjene tečaja švicarskog franka u odnosu na kunu, te uslijed promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu.
12.2. Dakle, iz nekoliko naprijed navedenih odlomaka je razvidno da je sud neprijeporno utvrdio da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, slijedom čega je prihvatio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u pogledu isplate.
13. Tuženik u postupku ni na koji način nije dokazao, a niti je predlagao relevantne dokaze iz kojih bi proizlazilo da je u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu tužitelju kao potrošaču dao dovoljno informacija koje su bile važne za donošenje informirane odluke o rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, niti je bio informiran o uvjetima jednostrane promjene kamatne stope (prema odluci trgovca), već je naprotiv, kao jača strana, nepošteno koristeći odredbu o kamatnoj stopi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je za tužitelja bila nejasna i nerazumljiva, jednostrano promijenio obvezu tužitelja kao potrošača, povećanjem kamatne stope tijekom otplate kredita, bez da ga je prethodno upoznao s mogućim rizicima i posljedicama koji za njega tom odredbom mogu nastati.
14. Neosnovano tuženik osporava tužitelju pravo potrošača i primjenu odluka donesenih u kolektivnom sporu. To stoga što se presude iz kolektivnog spora naprijed citirane direktno odnose na tužitelja kao potrošača, što je već naprijed navedeno, te se tužitelj ima pravo pozivati na iste odluke. Tužitelj je ugovor o kreditu sklopio kao potrošački ugovor, te se smatra potrošačem u smislu odredbe čl. 5. točke 15. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 113,09, 78/12, 56/13, 41/14), jednako kao i sukladno odredbi čl. 3. točke 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) i upravo iz razloga što se radi o potrošačkom ugovoru je i sklopljen pod uvjetima navedenim u tom ugovoru. Što se tiče svojstva potrošača tužitelja valja reći da iz odredaba Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 96/03 i 46/07) jasno proizlazi da tužitelj ima svojstvo potrošača, a iz iskaza tužitelja, koji sud ocjenjuje uvjerljivim i životnim, te mu vjeruje, proizlazi da je kredit koristio za adaptaciju stare kuće, a u spisu nema podataka o tome da bi kredit bio namijenjen bilo kakvoj poduzetničkoj djelatnosti, pa je tuženikov prigovor vezano za status potrošača tužitelja, ocijenjen neosnovanim.
15. Nadalje je sporno je li sklapanjem Aneksa od 18. prosinca 2015., kojim je provedena konverzija, prestala obveza tuženika da izvrši povrat iznosa koji tužitelj potražuje ovom tužbom. Naime, tužitelj tvrdi da konverzija nema nikakvog učinka na njezino potraživanje koje je predmet ovog spora iz razloga jer ovom tužbom potražuje ispunjenje zasebne i samostalne izvanugovorne obveze proistekle iz tuženikova stjecanja bez osnove, dok se konverzija odnosi isključivo na ugovorne obveze proistekle iz ugovora. Ista tvrdi da s obzirom da tuženik nije udovoljio tužbenom zahtjevu i ispunio dužnu činidbu, te da utužena obveza nije prestala niti na jedan drugi zakonom propisan način, da ista i dalje postoji. Za razliku od tužitelja, tuženik ima suprotno stajalište i tvrdi da s obzirom da je tužitelj pristao na konverziju i sve uvjete, da više ne postoji osnova za ovakav tužbeni zahtjev.
15.1. Stajalište je ovog suda da činjenica što se radi o konvertiranom kreditu ne utječe na utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi. Naime, i iz rješenja Vrhovnog suda Rev-2868/18 od 12. veljače 2019. proizlazi da činjenica da su stranke sklopile dodatak ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu ("Narodne novine", broj 102/15 - u daljnjem tekstu: ZIDZOPK) – Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR – kojim su odredbe iz Ugovora o kreditu izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom – ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen). Slijedom navedenog, tuženik ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju. U odnosu na prigovor tuženika u svezi provedene konverzije za navesti je da je tužitelj u tužbi i tijekom postupka naveo da su stranke sklopile ugovor o namjenskom kreditu kojim su ugovorili i redovnu kamatu koja će za vrijeme postojanja obveze iz ugovora biti promjenjiva. Iz radnje kojom se provodi Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju - Dodatka ugovora o proizlazi da je navedeni dodatak ugovora sklopljen između stranaka na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15) - konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR. Naime, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju uređena je konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF (IV a - čl. 19. a - čl. 19. i) odnosno citiranim zakonskim odredbama uređen je predmet konverzije, načelo konverzije kredita, način izračuna konverzije kredita, informiranje, konverzija kredita, prijelazno razdoblje, prava osobe koja je ispunila obvezu iz kredita, porezni tretman učinka konverzije i izvješće o provedbi konverzije kredita. Aneksom ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istog, odnosno njime se ne rješava pitanje preplaćenih kamata i valutne klauzule u kreditu u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje naplate je došlo uslijed nepoštenog postupanja banaka te se konverzija odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz Ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZIDZ PK ne širi primjenu konverzije na druge
- izvanugovorne odnose između stranaka.
16. Na kraju je istaći da je tuženik u odgovoru na tužbu istakao i prigovor zastare koji ovaj sud nalazi neosnovanim kako će niže biti obrazloženo.
16.1. Naime, prema pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto je shvaćanje da zastarni rok od pet godina kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
16.2. Sukladno navedenom pravnom shvaćanju, za tražbinu tužitelja zastara je počela teći od 14. lipnja 2018. trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenog ugovaranja valutne klauzule i naknade za obradu kreditnog zahtjeva, a s naslova preplaćene kamate, zastara je počela teći 13. lipnja 2014. trenutkom pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13, u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenosti ugovorene odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope. Kako je predmetna tužba podnesena 12. lipnja 2019. to proizlazi da potraživanje tužitelja nije u zastari u odnosu na ugovaranje valutne klauzule, kao ni u odnosu na jednostranu promjenu kamatne stope.
17. Što se tiče prigovora mjesne nenadležnosti, budući je predmetni ugovor zaključen na unaprijed formuliranom obrascu kojeg je sačinio tuženik kao trgovac, to se u smislu čl. 81. st. 2. ZZP, presumira da se o njegovim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, zbog čega tužitelj kao potrošač nije imala utjecaja na sadržaj tog ugovora, pa prema tome ni na odredbu kojom je u slučaju spora ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu banke, dakle suda u Zagrebu, kao u odredbi čl. 17. st. 6. Ugovora, a koju odredbu je tuženik kao jača ugovorna strana očigledno sastavio u namjeri da si u slučaju spora osigura mjesnu nadležnost suda po njegovom izboru. Imajući u vidu i da je prebivalište tužitelja u [adresa], gradu koji je udaljen od suda ugovorene mjesne nadležnosti, zbog čega bi za tužitelja nastali znatni troškovi dolaska na sud, za zaključiti je da je spomenuta ugovorna odredba nepoštena, jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, pa se ne radi o valjanom sporazumu o mjesnoj nadležnosti u smislu čl. 70. st. 1. ZPP, zbog čega je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
17.1. U odnosu na prigovor radi prebijanja je navesti u odnosu na tražbinu tuženika s osnove negativnih razlika da tuženik nije dokazao svoju protutražbinu, pa nisu ispunjeni uvjeti za izvršenje prijeboja, te je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
18. Imajući u vidu da je navedena odredba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđena ništetnom ovom presudom, proizlazi da ništetnošću nije zahvaćena samo početna kamatna stopa, pa je radi navedenog odbijen glavni tužbeni zahtjev kojim je zatražen preplaćeni iznos koji je tuženik stekao u odnosu na ono što bi stekao da je kamatu obračunao sukladno odredbi čl. 26. st. 3. ZOO, već je djelomično usvojen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na isplatu onog što je primio u odnosu na ono što bi primio prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i za isplatu više stečenog po tuženiku da nije primjenjivana valutna klauzulu. Kako je sud usvojio prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, sukladno čl. 188. st. 2. ZPP nije odlučivao o drugo i treće postavljenom eventualno-kumuliranom tužbenom zahtjevu.
.
19. Prema tome je nedvojbeno utvrđeno da tužitelj ima pravo na isplatu onoga što je tuženik neosnovano primio s osnova stjecanja bez osnove iz čl. 1115. ZOO, tužitelj radi jednostrane promjene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope preplatio iznos od ukupno 10.789,25 EUR, te će tek isplatom tog iznosa tužitelju u potpunosti biti vraćen iznos koji je tuženik primio kao rezultat ništetnih odredbi. Među strankama nije sporno da je konverzija sklapanjem aneksa zakonito i pravilno provedena, a to proizlazi i iz nalaza vještaka, te da je sklapanjem Aneksa o konverziji od 18. prosinca 2015. nije utvrđena i uračunata preplata. Obzirom da tuženik kod konverzije nije uzeo u obzir preplatu tužitelja po predmetnom kreditu, tužitelj ima pravo na potpunu naknadu, odnosno, povrat preplaćenih iznosa koje potražuje ovom tužbom, te je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev usvojen u cijelosti, kao u izreci ove presude a kod čega je sud imao u vidu da konverzijom između stranaka nije utvrđena preplata koja je korištenja za otplatu budućih anuiteta.
20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev prema VPS-u od 10.789,25 EUR i prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje: Tarifa). Tako je tužitelju priznat slijedeći trošak, i to za: sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7.1.), sastav obrazloženih podneska od 28. srpnja 2020. i 8. listopada 2020., 17. siječnja 2022. i 29. lipnja 2022. po 100 bodova (Tbr. 8.1.), sastav podnesaka koji prelaze broj od četiri obrazložena podneska za koje se daje puna naknada od 16. rujna 2022. i 13. kolovoza 2020 po 50 bodova (Tbr. 8.3.), sastav žalbe od 1. veljače 2022. 50 bodova (Tbr. 10.4.), za pristup ročištima od 4. travnja 2023., 11. rujna 2023. i 18. ožujka 2025. po 100 bodova (Tbr. 9.1.), ukupno 950 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR i PDV od 25 % iznosi 2.375,00 EUR čemu treba pridodati plaćeni predujam financijskog vještačenja od 199,08 EUR, te plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu od 193,78 EUR, tako da ukupni priznati parnični trošak tužitelja iznosi 2.767,86 EUR, dok se preko dosuđenog odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.
20.1. Ovaj sud nije priznao tužitelju trošak pristupa na ročište za objavu presude jer tužitelj nije pristupio na ročište za objavu presude.
U Zadru, 15. svibnja 2025.
Sutkinja
Maja Ivković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od dana objave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.
DNA:
- Tužitelju po punomoćniku
- Tuženiku po punomoćniku
