Poslovni broj: Pn-816/2021-37

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ani Ćurković Dražić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Verice Brebrić Ćosić, u pravnoj stvari tužiteljice PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Blaženki Musulin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku TĆ, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 07. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, tuženog osobno i punomoćnika tuženika, dana 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 978,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2021. pa do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 2.618,78 EUR zajedno sa zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 614,84 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 28. studenog 2019., oko 15:35 sati, u mjestu Poljanica Bistranska u blizini kbr. 216, ozlijeđena na način da je hodala lijevom stranom ceste, uz rub ceste, obzirom na tom dijelu ne postoji nogostup, kada je na nju naletjelo vozilo Opel Vivaro, radi čega je pala te je zadobila tjelesne ozljede. Vozilom koje je skrivilo nesreću upravljao je MĆ, ovdje tuženik, a koji je tužiteljicu koja je tada bila maloljetna, odvezao u bolnicu KB Sv. Duh. S tada maloljetnom tužiteljicom u bolnicu je išla i baka koja živi u neposrednoj blizini mjesta nesreće. Navodi da je u navedenoj nezgodi zadobila ozljede radi kojih joj je pružena liječnička pomoć. Zbog zadobivenih ozljeda tužiteljica je trpjela fizičke bolove i strah, došlo je do smanjenja njezine opće životne i radne sposobnosti te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Uslijed dinamike štetnog događaja tužiteljici je uništena torba marke „Guess“, vrijednosti oko 1.000,00 kn/132,72 EUR, jakna u vrijednosti oko 1.500,00 kn/199,08 EUR, mobitel marke „Huawei“ u vrijednosti oko 3.000,00 kn/398,17 EUR, traperice „Zara“ u vrijednosti oko 300,00 kn/39,82 EUR te čizme u vrijednosti oko 500,00 kn/66,36 EUR. Slijedom, tužiteljica s naslova imovinske štete za uništene stvari potražuje iznos od ukupno 6.300,00 kn/836,15 EUR. Navodi da se u cilju mirnog rješenja spora u više navrata obraćala tuženiku dopisima radi dostave podataka o točnim registarskim oznakama automobila i policom osiguranja od automobilske odgovornosti, no tuženik se na predmetne dopise oglušio, stoga potražuje naknadu nastale štete izravno od tuženika. Tužiteljica potražuje od tuženika iznos naknade štete za povredu prava osobnosti iz čl. 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO), i to za povredu prava na tjelesno i duševno zdravlje, pravičnu novčanu naknadu sukladno čl. 1100. st. 2. ZOO- a, vodeći računa o jačini i trajanju izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, i to po kriteriju fizičkih boli iznos od 8.000,00 kn/1.061,78 EUR, po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 7.000,00 kn/929,06 EUR, po kriteriju duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 5.000,00 kn/663,61 EUR i za tuđu pomoć i njegu iznos od 800,00 kn/106,18 EUR, odnosno ukupno za opisane povrede prava osobnosti iznos od 20.800,00 kn/2.760,63 EUR, sve zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na iznos od 20.800,00 kn/2.760,63 EUR tekućom od dana podnošenja tužbe, a na iznos od 6.300,00 kn/836,15 EUR od 28. studenog 2019. pa do isplate uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je dana 28. studenog 2019.g. u 15,35 sati doista upravljao vozilom Opel Vivaro reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu HĆ, te je u mjestu Poljanica Bistranska, kod kuće na adresi [adresa], desnim bočnim retrovizorom naletio na desnu nadlakticu tužiteljice koja se kretala kolnikom, lijevom stranom ceste prema vozilu kojim je upravljao tuženik. Pritom tuženik napominje kako se kretao minimalnom brzinom od svega 30 km/h zbog loših vremenskih uvjeta, a da je desnu nadlakticu tužiteljice više okrznuo. Pritom tuženik izričito ističe kako tužiteljica nije pala, već je odmah otrčala u kuću njene bake na adresi [adresa], gdje se odmah zaputio i tuženik nakon što je zaustavio vozilo. Navodi da je u kući sa tužiteljicom i njenom bakom proveo više od sat vremena izražavajući žaljenje i nudeći da će ju odvesti u bolnicu, na što je tužiteljica u konačnici i pristala te je tuženik tužiteljicu i njenu baku odvezao u Kliničku bolnicu "Sveti duh", a nakon toga ih je vratio kući. Ističe da uvidom u povijest bolesti od dana 28.11.2019.g. razvidno je kako je u istoj navedeno da je tužiteljica zadobila udarac u desnu nadlakticu, ali da nema vidljivih kontuzijskih biljega i da nema znakova za svježu frakturu, tek da je abdukcija ruke ograničena. Dakle, niti 4 do 5 sati nakon naleta, na desnoj nadlaktici tužiteljice nisu bili vidljivi kontuzijski biljezi. Uvidom u povijest bolesti od dana 04. prosinca 2019. KB "Sveti duh" razvidno je da se tužiteljica ponovno obratila ovaj put zbog bolova u LS kralježnici te je navela da je prilikom naleta odbačena na leđima da je udarila u zemljani blok, a pregledom je utvrđeno da je iznad grebena ilijačne kosti lijevo straga vidljiv hematom u regresiji, ali bez znakova akutnog kirurškog zbivanja. Pritom tuženik ističe kako je uvidom u povijest bolesti od dana 04. prosinca 2019. razvidno kako su tužiteljica i njena baka odbile RTG snimanje LS kralježnice, no, tužiteljica je ipak učinila RTG snimanje LS kralježnice kao što je razvidno iz povijesti bolesti od dana 09. prosinca 2019. KB "Sveti duh", kada je utvrđena uredna visina trupova kralježaka, te da je stražnja IC linija održana. Dakle, tužiteljica nije pretrpjela ozljedu kralježnice. Tuženik ističe kako je tužiteljica uslijed naleta dana 28. studenog 2019.g. zadobila hematom desne nadlaktice, ali da mu uzročno posljedična veza hematoma iznad grebena ilijačne kosti lijevo straga i naleta nije jasna budući da tužiteljica nije bila odbačena i nije leđima udarila u nikakav zemljani blok, iz razloga što se tuženik vozilo kretao sporo, a tužiteljica je odmah nakon naleta otrčala u kuću njene bake. U odnosu na navode tužiteljice o uništenim stvarima, tuženik ističe kako fotografije koje tužiteljica dostavlja uz svoju tužbu nisu jasne, ali da tužiteljici dana 28. studenog 2019. nisu bile uništene nikakve stvari. Tuženik ističe kako tužiteljica nije pretrpjela nikakvu imovinsku štetu, a smatra i da nije pretrpjela niti ikavku neimovinsku štetu, odnosno ukoliko bi sud utvrdio da je pretrpjela neimovinsku štetu, tada tuženik ističe kako bi takva šteta bila daleko manja od one koju tužiteljica potražuje svojom tužbom. Tuženik ističe kako ne odgovara stvarnom stanju da bi se oglušio na dopise tužiteljice radi mirnog rješenja spora. Navodi da je sam predao tužiteljici Izjavu radi ostvarivanja naknade štete prema osiguravajućem društvu, te se tijekom daljnjih mjeseci u više navrata kod bake tužiteljice interesirao o njenom stanju, ali mu je njena baka odgovarala da je sve u redu i da ju više ne zove. Tuženik predlaže sudu o postupku obavijestiti trgovačko društvo SAVA OSIGURANJE, društvo za osiguranje, d.d. – Podružnica Hrvatska, kako bi se istom omogućilo da u ovaj postupak pristupi kao umješač na strani tuženika. Predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.

3.

Sukladno čl. 211. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) trgovačko društvo Sava osiguranje d.d. Podružnica Hrvatska obaviještena je o otpočetoj parnici, te je podneskom od 1. prosinca 2021. obavijestila ovaj sud da nema pravni interes pristupiti kao umješač na strani tuženika u ovoj parnici.

4. U tijeku postupka izvođenje dokaza sud je izvršio uvid u Izjavu (list 4 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 5 do 7 spisa), fotografije (list 8 i 9 spisa), dopis tužiteljice tuženiku (list 11 i 12 spisa), provjeru osiguranja (list 20 spisa), očitovanje tvrtke Sava osiguranje d.d. (list 30 spisa), saslušani su svjedok LĆ, tužiteljica i tuženik, izvršen je uvid u karton pacijenta PĆ, te je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku prof. dr. sc. Božidaru Šebečiću. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

5. U odnosu na sporna pitanja u ovom predmetu koja se odnose na dinamiku nastanka štetnog događaja te odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj na navedenu okolnost provedeno provedeni su dokazi saslušanjem svjedoka LĆ, te tužiteljice i tuženika, a izvršen je i uvid u Izjavu na listu 4 spisa.

6. Svjedok LĆ, baka tužiteljice, u svom iskazu navodi da joj je njena unuka P javila da dolazi kod nje autobusom te ju je čekala ispred kuće. Vidjela je da je cestom projurio kombi, nakon toga čula je udarac i vrisak. U tom trenu odsjekle su joj se ruke i noge. PĆ je nakon nekoliko trenutaka došla sva razderana i prljava, bila je u šoku kao i ona, a PĆ od šoka nije znala reći što joj se desilo. Navodi da je nakon otprilike 5 minuta došao MĆ i on je bio u šoku, počeo je govoriti "joj što sam to napravio". Navodi da sam udarac nije vidjela. Sjeća se da je g. MĆ sjeo sa PĆ na trosjed koji se nalazi u ljetnikovcu ispred kuće, a ona je otišla po Stellinu torbu i mobitel koji su ostali na cesti, dok je oko 7 metara dalje na livadi bio retrovizor, a auto g. MĆ još nekih 5-6 metara dalje te joj se činilo da se auto nije odmah zaustavio. Htjela je odmah nazvati policiju i Hitnu pomoć međutim g. MĆ molio ju je da to ne radim da njegova zaručnica radi na Svetom Duhu na Hitnom prijemu te da će on učiniti sve da PĆ bude odmah primljena na pregled. Također je rekao da će on sve srediti samo da se ne zove policija i hitna, a kako je bila u šoku poslušala ga je, međutim danas bi drugačije postupila. Nadalje navodi da je MĆ otišao odvesti kombi kod svoje kuće koja je udaljena oko 1 km od njene kuće te je natrag došao kroz 15-ak minuta i odvezao nju i PĆ u bolnicu Sveti Duh. Dok su čekale MĆ da se vrati uspjela je presvući PĆ u čistu odjeću i malo je oprati u lavoru budući je bila sva prljava. Naime, dan prije je padala kiša. Navodi da su PĆ i ona bile u šoku te se sjeća da je PĆ pitala "baka jesam li ja mrtva", govorila je da ju sve boli, a sjeća se da je PĆ bila izgrebana po rukama te ni jednu ruku nije mogla pomicati budući ju je boljelo. Nadalje navodi da je od trenutka udarca i vriska do trenutka kad je PĆ došla do njene kuće prošlo par minuta, koliko ne sjeća se jer se prepala. Ne može točno reći niti koliko je minuta prošlo dok g. MĆ nije stigao do njene kuće samo se sjećaa da nije došao odmah sa PĆ već nakon nje. Navodi da je PĆ došla bez ičega te je otišla da vidi gdje se nalaze njezine stvari, a i samo mjesto štetnog događaja. Sjeća se da se radilo o prljavo ljubičastoj torbi i mobitelu, iste je uzela sa ceste i donijela na stol u ljetnikovac. PĆ je nazvala oca s mobitelom koji je bio razbijen na ekranu, mobitel je tada radio međutim kada su bile na Sv. Duhu, mobitel više nije radio. PĆ je svom tati u razgovoru rekla što se dogodilo te su mu rekle da idu na Sv. Duh da ih MĆ vozi i da tamo radi njegova zaručnica.

7. Tužiteljica u svom iskazu navodi da joj je u nesreći uništena Guessova torba u vrijednosti od 1.000,00 kn/132,72 EUR, jakna u vrijednosti 1.500,00 kn/199,08 EUR, mobitel Huawei u vrijednosti od oko 3.000,00 kn/398,17 EUR, hlače od 300,00 kn/39,82 EUR i čizme u vrijednosti oko 500,00 kn/66,36 EUR. Navodi da se kretala lijevom stranom ulice kada je naletio auto tuženika na nju i to s desne strane, udario ju je u desnu ruku i tada je pala na kamenje koje se nalazilo na putu i uz cestu i odjeća i ostale stvari su se na taj način uništile. Nakon nesreće otišla je u bolnicu na Sv. Duh, boljela ju je desna ruka i leđa, a poslije bolnice je išla kući na kućnu njegu koju su joj pružali ukućani (pomagali su pri odijevanju, održavanju higijene). Navodi da nakon što sam došla u bolnicu jaknu nije mogla skinuti pa su joj zdravstveni djelatnici škaricama odrezali rukav. Mobitel je držala u desnoj ruci, kada je pala mobitel se razbio i uništio. Sve stvari koje je imala na sebi bile su stare mjesec dana jer je prije nesreće imala rođendan i bile su nove.

8. Tuženik u svom iskazu navodi da je vozio vozilo Opel vivaro navedenog dana reg. oznake [registarska oznaka], te da je naletio na pješakinju PĆ. Navodi da je na dan štetnog događaja bilo ružno vrijeme, bila je kiša, vozio je brzinom oko 40 km/h, vidio je tužiteljicu koja se kretala desnom stranom kolnika i malo ju je udario s desnim retrovizorom na udaljenosti od 15 metara od kuće. Tužiteljica je nosila kišobran, nakon što ju je udario stao je i izašao iz vozila a tužiteljica je već bila otišla prema kući. Navodi da ne poznaje tužiteljicu ali je otišao do kuće u koju je ona ušla vidjeti kako je. Tužiteljica je bila u panici i bila je prestrašena. Nakon nekog vremena tužiteljica je osjetila bolove u ramenu i htjela se pregledati kod liječnika po savjetu bake, pa se ponudio da ju odveze do bolnice što je i učinio. Navodi da ju je odvezao na Sveti Duh. Nakon toga je tužiteljica pokrenula predmetni parnični postupak protiv njega. Navodi da je nakon štetnog događaja napisao i potpisao Izjavu na listu 4 spisa, a sastavili su je gospođa LĆ, baka tužiteljice i on. Navedenog dana policiju nisu zvali jer je sve bilo u brzini. Mislili su nije ništa, odnosno da nema nikakvih ozljeda, jer je PĆ govorila da joj nije ništa da se samo boji, da je uplašena. Kod doktora je bio s tužiteljicom ali nije bio unutra, čekao je ispred Hitne i vratio ju kući nakon pregleda. Navodi da se raspitivao o stanju PĆ nakon događaja, ali njena baka bi mu rekla nema PĆ doma, nije ona tu. Pokušavao je nuditi PĆ pomoć, odnosno probat riješit nešto i preko osiguranja, međutim bez uspjeha. Auto kojim je upravljao nije bio njegov, a osiguravajuće društvo nije ga tražilo da da nikakvu izjavu a niti je isto rekao vlasnik vozila. Retrovizor na autu je nakon štetnog događaja zatvorio a ogledalo na istom je lagano puklo na jednom uglu. Također ne može točno reći da je tužiteljica nakon udarca pala. Navodi da je siguran da stvari tužiteljice nisu bile oštećene jer je u istoj odjeći išla na hitnu. Navodi da je nakon udarca izašao iz automobila, PĆ je već tad otrčala do kuće svoje bake, a u kanalu pored vidio je samo kišobran, nikakve druge stvari, te je taj kišobran uzeo i odnio kod PĆ koja je već tad bila kod svoje bake. Nadalje navodi da je baka izašla iz kuće u istom trenutku kad je i on prilazio toj terasi na koju je PĆ došla, odnosno terasi bakine kuće. Prvo su PĆ smirivali na terasi bakine kuće, PĆ se i sama pokušavala umiriti budući je navodila da je paničarka te su nakon nekih cca 30 minuta svi troje odlučili da PĆ voze na hitno. Navodi da se ponudio da ju odveze, te je otišao po drugi auto u kojem može biti više putnika, te ju je odvezao na hitnu na Sv. Duh, a zaručnicu nije tom prigodom spominjao. Nadalje navodi da se tužiteljica nije žalila ni na kakve bolove, već je bila u šoku, a vidio je Stellin mobitel te ja na njega normalno razgovarala, slala poruke i tipkala, te nije vidio nikakva oštećenja na njezinoj odjeći, obući i torbici, a kišobran koji je uzeo iz kanala bio je također neoštećen.

9. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice i svjedoka LĆ u dijelu koji se odnosi na dinamiku nastanka štetnog događaja budući su iste iskazivale logično i životno uvjerljivo, a navedeni iskazi su u suglasju kako međusobno tako i s drugim izvedenim dokazima. Sud je također prihvatio i iskaz tuženika u dijelu koji se odnosi na dinamiku nastanka štetnog događaja budući isti u tom dijelu iskazuje suglasno kao i svjedok i tužiteljica, a njegov iskaz je u skladu s izjavom koju je i sam potpisao nakon štetnog događaja (list 4 spisa) u kojoj potvrđuje da je vozilom naletio na tužiteljicu koja se kao pješak kretala uz rub kolnikom kojom prilikom ju je udario desnim retrovizorom u desnu nadlakticu. Iz navedenih iskaza svjedoka i stranaka, te iz Izjave s lista 4 spisa proizlazi da je tuženik vozilom naletio na tužiteljicu koja se kao pješak kretala uz rub kolnika te je u navedenom štetnom događaju zadobila ozljede zbog kojih je potražila liječničku pomoć u bolnici Sv. Duh. Sukladno navedenom sud je utvrdio da je za nastanak štetnog događaja u kojoj je tužiteljici prouzročena šteta isključivo odgovoran tuženik, te na taj način utvrdio zakonom predviđenu pretpostavku odgovornosti za štetu propisanu čl. 1045. i 1046. ZOO-a.

10. S obzirom na spornu visinu štete provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku prof. dr. sc. Božidaru Šebečiću. Iz nalaza i mišljenje vještaka prof. dr. sc. Božidara Šebečića proizlazi da je tužiteljica zadobila je natučenje desne nadlaktice i natučenje područja slabinsko-križne kralježnice. Liječena je mirovanjem, analgeticima. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Navodi da prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužiteljice, po završetku liječenja nisu zaostale trajne posljedice zbog kojih bi došlo do umanjenja životne aktivnosti tužiteljice. Tužiteljica je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpila fizičke bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 2 tjedna kumulativno. Tužiteljica je trpila primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpila je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 3 dana, manjeg intenziteta 10 dana kumulativno. Tuđa pomoć u opsegu od 2 sata dnevno je bila potrebna 2 tjedna za vođenje na kontrole preglede (maloljetna osoba) za pojačani nadzor nad ozljeđenom maloljetnom osobom, za obavljanje težih kućnih poslova. Liječenje tužiteljice je završeno 03.01.2020. godine

11. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje navedenog liječnika vještaka, ocijenivši isti stručnim, sveobuhvatnim, uvjerljivim i objektivnim, temeljenim na priloženoj medicinskog dokumentaciji i pregledu tužiteljice, a uzimajući u obzir činjenicu da ni same stranke nisu isticale prigovore na navedeni nalaz i mišljenje niti su predlagale provođenje novog vještačenja.

12. Tužiteljica je nakon provedenog medicinskog vještačenja svoj tužbeni zahtjev smanjila u podnesku od 1. ožujka 2023. potražujući iznos od ukupno 2.929,07 EUR zajedno sa zateznom kamatom, međutim tuženik je obavijestio sud da ne pristaje na smanjenje tužbenog zahtjeva. U slučaju kada tužitelj snizi tužbeni zahtjev, a nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, navedeno sniženje predstavlja povlačenje dijela zahtjeva, pa do primjene dolazi odredba čl. 193. ZPP-a koja govori o povlačenju tužbe. Kako se tuženik nije suglasio s povlačenjem dijela tužbenog zahtjeva, to će sud u daljnjem tijeku postupka odlučivati o cijelom zahtjevu, onako kako je isti prvotno postavljen, a prije sniženja istog od strane tužitelja.

13. Pravni temelj za potraživanje tužiteljice za ovaj vid štete je povreda prava osobnosti kao neimovinska šteta, te imovinska šteta s osnova pružene tuđe pomoći i njege, sve sukladno čl. 1046. ZOO-a. Temeljem čl. 19. ZOO-a tužiteljica ima pravo neposredno od tuženika zahtijevati isplatu pravične novčane naknade za naprijed opisanu i pretrpljenu neimovinsku štetu u skladu s kriterijima, mjerilima odnosno kvalifikatornim okolnostima propisanim čl. 1100. ZOO-a. U slučaju kumulacije više međusobno povezanih oblika povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao što je ovdje slučaj, sud će dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete.

14. Radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade za povredu pravo osobnosti bilo je potrebno procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužiteljici da je svaki od utuženih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povreda prava osobnosti pri čemu je sud dužan voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2. ZOO-a).

15. Uzimajući u obzir rezultate provedenog medicinskog vještačenja po vještaku kirurgu te prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka o trajanju i intenzitetu pretrpljenih fizičkih boli, a obzirom na utvrđeni intenzitet i trajanje bolova, te neugodnosti kojima je liječenje popraćeno, a imajući u vidu karakter ozljede (natučenje desne nadlaktice i natučenje područja slabinsko-križne kralježnice), tužiteljici bi za navedeni vid štete pripao iznos od 500,00 EUR. Nadalje, obzirom na utvrđeni intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, tužiteljici bi za navedeni vid štete pripao iznos od 380,00 EUR.

16. Sukladno navedenom, sud utvrđuje da bi primjerena i pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti (neimovinsku štetu) iznosila ukupno 880,00 EUR.

17. U smislu odredbe čl. 1095. ZOO tužiteljici bi pripalo pravo i na naknadu za tuđu pomoć i njegu, koja joj je bila potrebna za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično, a za koju nije plaćala cijenu satnice za obavljanje takve vrste posla, budući je bila dovoljna i nestručan pomoć. Tužiteljici bi primjenom čl. 223. ZPP-a za cijenu jednog sata pružanja tuđe pomoći pripao iznos od 3,50 EUR. Imajući u vidu broj sati potrebne tuđe pomoći kako je to utvrdio liječnik vještak (28 sati x 3,50 EUR/sat = 98,00 EUR) za naknadu navedene štete tužiteljici bi, na temelju čl. 1095. ZOO-a pripao iznos od 98,00 EUR.

18. S obzirom na sve izloženo te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužiteljici na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da bi tužiteljici temeljem čl. 1100. st. 2. i čl. 1095. ZOO-a pripao iznos od 978,00 EUR.

19. U odnosu na potraživanja tužiteljice s osnova uništene torbe, odjeće, obuće i uništenog mobitela u iznosu od ukupno 836,15 EUR, sud je isti obzirom na čl. 221.a ZPP-a i pravila o teretu dokazivanja odbio. Naime tužiteljica u svom iskazu navodi da joj je u štetnom događaju uništena torba marke „Guess“, vrijednosti oko 1.000,00 kn/132,72 EUR, jakna u vrijednosti oko 1.500,00 kn/199,08 EUR, mobitel marke „Huawei“ u vrijednosti oko 3.000,00 kn/398,17 EUR, traperice „Zara“ u vrijednosti oko 300,00 kn/39,82 EUR te čizme u vrijednosti oko 500,00 kn/66,36 EUR, međutim na navedenu okolnost nije sudu pružila dovoljno dokaznih sredstava. Tužiteljica u svom iskazu na navedenu okolnost navodi da je pala na kamenje koje se nalazilo na putu i uz cestu i odjeća i ostale stvari su se na taj način uništile, dok su joj jaknu razrezali medicinski djelatnici u bolnici, međutim iskaz tužiteljice u navedenom dijelu sud nije prihvatio budući je isti u navedenom dijelu potpuno oprečan iskazu svjedoka, kao i tuženika. Naime svjedok u svom iskazu navodi da je tužiteljica prije odlaska u bolnicu presvukla prljavu odjeću, a da je svojim mobitelom neposredno nakon štetnog događaja tužiteljica kontaktirala oca i s njime razgovarala, a navedeno je potvrdio i tuženik u svom iskazu. Stoga nisu točni navodi tužiteljice da su joj navedene stvari uništen, budući svjedok navodi da je odjeća tužiteljice bila prljava i da ju je prije odlaska u bolnicu presvukla, te ne spominje nikakva oštećenja navedenih stvari, dok u odnosu na mobitel i svjedok i tuženik, a i sama tužiteljica navode da ga je tužiteljica neposredno nakon štetnog događaja nesmetano koristila telefonirajući sa ocem, a što bi bilo nemoguće da je mobitel uništen uslijed štetnog događaja. Stoga navedeni iskaz tužiteljice, kao ni fotografije s lista 8 do 10 spisa, ne daje sudu dovoljno elemenata iz kojih bi mogao nedvojbeno utvrditi da je tužiteljici upravo na taj način uništena odjeća, obuća, torba i mobitel, niti da je posjedovala upravo takvu vrstu odjeće, obuće, torbe i mobitela za koju ista traži naknadu štete, niti da je predmetni štetni događaj u uzročno-posljedičnoj vezi s eventualnim oštećenjem navedenih stvari. Sukladno navedenom odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

20. Slijedom navedenog sud nalazi utvrđenom obvezu tuženika isplatiti tužiteljici iznos od 978,00 EUR na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti i naknade za tuđu pomoć i njegu, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva zajedno sa zateznom kamatom odbijen, a sve kao u točkama I. i II. izreke presude.

21. Zatezne kamate na naknadu štete teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u smislu čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. ), odnosno od podnošenja tužbe 26. ožujka 2021. do isplate. Sud ističe da je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu lex specialis u odnosu na ZOO te uređuje tijek kamata u odnosu na cjelokupni odštetni zahtjev koji u sebi sadržava kako neimovinsku tako i imovinsku štetu. Stopa kamate na dosuđeni iznos nematerijalne štete povrede prava osobnosti i tuđu pomoć i njegu temelji se na odredbi čl. 29. st. 2., 7. i 8. ZOO-a, dok je sud utvrdio da je dan podnošenja tužbe 26. ožujka 2021. dan kada je tuženik nedvojbeno saznao za zahtjev tužiteljice. Sukladno navedenom odlučeno je kao pod točkom I izreke presude.

22. Odluka o trošku je donesena temeljem čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, sukladno vrijednosti predmeta spora u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/18., 107/15., 37/22. i 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa). Tužiteljica je 100% uspijela u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspijela u omjeru od 27 %. Stoga je ukupan omjer uspješnosti tužiteljice 63,5%, dok je omjer uspješnosti tuženika 36,5%. Nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici (na način da se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela) utvrđen je uspjeh tužiteljice u omjeru od 27%. Troškovi koji su tužiteljici bili potrebni za svrhovito vođenje postupka odnose se na sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 100 bodova (Tbr. 28.), tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7 t. 1.), podneska od 19. srpnja 2024., 2. ožujka 2023. i 4. srpnja 2023. u iznosu od po 100 bodova za svaki (Tbr. 8. t. 1.) te zastupanja na ročištima održanim 3. svibnja 2022., 9. rujna 2022., 14. ožujka 2023., 11. ožujka 2024., 10. listopada 2024. i 7. travnja 2025. u iznosu od po 100 bodova za svako (Tbr. 9 t. 1.) uvećano za 25 % na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) odnosno ukupno 1.375,00 EUR. Tužiteljici kao potrebni nisu priznati troškovi sastava ostalih podnesaka sukladno čl. 155. ZPP-a, kao što joj nije priznat niti trošak ročišta 14. prosinca 2021. budući isto nije niti održano. Tužiteljici je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od ukupno 164,84 EUR sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18., u daljnjem tekstu: ZSP). Obzirom na priznati omjer uspješnosti od 27% tužiteljici pripada pravo na naknadu troška od 415,76 EUR. Priznatom trošku treba dodati plaćeni trošak vještačenja u iznosu od 199,08 EUR, pa ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi 614,84 EUR. Odluka o zateznoj kamati na trošak temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a te je na dosuđeni trošak parničnog postupka zatezna kamata dosuđena od donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude pod točkom III.

U Zagrebu, 15 svibnja 2025.

Sudac:

Ana Ćurković Dražić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku uz pristojbu na presudu u iznosu od 82,42 EUR

2. tuženiku po punomoćniku