Zakon.hr

Poslovni broj: P-9189/2023-53

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ani Ćurković Dražić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Verice Brebrić Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Goranu Devrnji, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. iz Zagreba, Radnička c. 50, OIB: 02535697732, zastupan po opunomoćeniku Katarini Prelec, odvjetnici iz OD Leko i partneri Su-1771/2016, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 04. travnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, uz zamjenicu punomoćnika tužitelja Ani Guić, odvjetnici i punomoćniku tuženika, dana 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 6.808,87 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 47,27 EUR od dana 30.05.2008.,

- 47,27 EUR od dana 31.05.2008.,

- 47,27 EUR od dana 28.07.2008.,

- 52,91 EUR od dana 08.08.2008.,

- 52,91 EUR od dana 02.10.2008.,

- 52,91 EUR od dana 10.11.2008.,

- 52,91 EUR od dana 09.01.2009.,

- 52,91 EUR od dana 20.01.2009.,

- 52,91 EUR od dana 06.02.2009.,

- 52,91 EUR od dana 28.02.2009.,

- 52,91 EUR od dana 16.04.2009.,

- 52,91 EUR od dana 29.06.2009.,

- 52,91 EUR od dana 24.08.2009.,

- 52,91 EUR od dana 08.09.2009.,

- 52,91 EUR od dana 24.10.2009.,

- 52,91 EUR od dana 31.10.2009.,

- 52,91 EUR od dana 08.03.2010.,

- 52,91 EUR od dana 15.07.2010.,

- 52,91 EUR od dana 10.08.2010.,

- 52,91 EUR od dana 14.12.2010.,

- 52,91 EUR od dana 08.07.2011.,

- 49,12 EUR od dana 08.07.2011.,

- 52,81 EUR od dana 31.07.2011.,

- 52,81 EUR od dana 31.08.2011.,

- 52,81 EUR od dana 30.09.2011.,

- 52,81 EUR od dana 31.10.2011.,

- 52,81 EUR od dana 30.11.2011.,

- 52,81 EUR od dana 31.12.2011.,

- 49,22 EUR od dana 31.01.2012.,

- 49,22 EUR od dana 29.02.2012.,

- 49,22 EUR od dana 31.03.2012.,

- 49,22 EUR od dana 30.04.2012.,

- 49,22 EUR od dana 31.05.2012.,

- 49,22 EUR od dana 30.06.2012.,

- 49,22 EUR od dana 31.07.2012.,

- 49,22 EUR od dana 31.08.2012.,

- 49,22 EUR od dana 01.10.2012.,

- 49,22 EUR od dana 31.10.2012.,

- 49,22 EUR od dana 30.11.2012.,

- 49,22 EUR od dana 31.12.2012.,

- 49,22 EUR od dana 31.01.2013.,

- 49,22 EUR od dana 28.02.2013.,

- 49,22 EUR od dana 17.04.2013.,

- 49,22 EUR od dana 08.05.2013.,

- 49,22 EUR od dana 07.06.2013.,

- 49,22 EUR od dana 05.07.2013.,

- 50,32 EUR od dana 08.08.2013.,

- 50,32 EUR od dana 06.09.2013.,

- 50,32 EUR od dana 07.10.2013.,

- 50,32 EUR od dana 06.11.2013.,

- 50,32 EUR od dana 23.12.2013.,

- 50,32 EUR od dana 15.01.2014.,

- 50,32 EUR od dana 13.02.2014.,

- 50,32 EUR od dana 01.04.2014.,

- 50,32 EUR od dana 14.04.2014.,

- 50,32 EUR od dana 14.07.2014.,

- 50,32 EUR od dana 15.07.2014.,

- 50,32 EUR od dana 12.08.2014.,

- 40,43 EUR od dana 11.09.2014.,

- 40,43 EUR od dana 30.09.2014.,

- 40,43 EUR od dana 12.11.2014.,

- 40,43 EUR od dana 09.12.2014.,

- 40,43 EUR od dana 12.01.2015.,

- 40,43 EUR od dana 02.04.2015.,

- 37,35 EUR od dana 02.04.2015.,

- 37,35 EUR od dana 08.05.2015.,

- 37,35 EUR od dana 17.06.2015.,

- 37,35 EUR od dana 09.07.2015.,

- 37,35 EUR od dana 11.08.2015.,

- 34,58 EUR od dana 09.09.2015.,

- 34,58 EUR od dana 30.09.2015.,

- 34,58 EUR od dana 15.01.2016.,

- 34,58 EUR od dana 09.02.2016.,

- 32,82 EUR od dana 08.03.2016.,

- 32,82 EUR od dana 07.07.2016.,

- 32,82 EUR od dana 08.08.2016.,

- 32,82 EUR od dana 31.08.2016.,

- 31,14 EUR od dana 31.08.2016.,

- 31,14 EUR od dana 08.12.2016.,

- 31,14 EUR od dana 09.12.2016.,

- 31,14 EUR od dana 10.01.2017.,

- 31,14 EUR od dana 09.02.2017.,

- 27,64 EUR od dana 09.06.2017.,

- 27,64 EUR od dana 10.07.2017.,

- 27,64 EUR od dana 07.08.2017.,

- 23,88 EUR od dana 11.09.2017.,

- 23,88 EUR od dana 09.10.2017.,

- 23,88 EUR od dana 09.11.2017.,

- 23,88 EUR od dana 11.12.2017.,

- 23,88 EUR od dana 16.10.2018.,

- 23,88 EUR od dana 12.03.2018.,

- 21,19 EUR od dana 11.04.2018.,

- 21,19 EUR od dana 10.05.2018.,

- 21,19 EUR od dana 11.05.2018.,

- 21,19 EUR od dana 09.07.2018.,

- 21,19 EUR od dana 11.07.2018.,

- 21,19 EUR od dana 09.10.2018.,

- 20,00 EUR od dana 14.12.2018.,

- 20,00 EUR od dana 10.01.2019.,

- 20,00 EUR od dana 08.02.2019.,

- 20,00 EUR od dana 08.03.2019.,

- 20,00 EUR od dana 21.03.2019.,

- 20,00 EUR od dana 09.04.2019.,

- 18,76 EUR od dana 11.04.2019.,

- 18,76 EUR od dana 09.05.2019.,

- 18,76 EUR od dana 09.08.2019.,

- 18,76 EUR od dana 20.08.2019.,

- 1.144,40 EUR od dana 31.05.2019. do isplate o to do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.002,17 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15. svibnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 03. srpnja 2007. sklopio sa tuženikom Ugovor o kreditu broj 9012720042, kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u iznosu od 350.000,00 kn (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu). Navedenim Ugovorom stranke su ugovorile da će Korisnik kredita-tužitelj platiti banci-tuženiku redovnu kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika, a koja na dan sklapanja iznosi 7,48 % godišnje. Člankom 4. Ugovora o kreditu propisano je da je tuženik ovlašten izvršiti promjenu kamatne stope sukladno odluci tuženika. Tužitelj navodi kako je tužbom za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ovlaštena tijela su podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke. Presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik (među ostalim bankama) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Temeljem ništetne odredbe Ugovora o kreditu, tuženik je tijekom godina u nekoliko navrata mijenjao kamatnu stopu, a samim time i visinu tužiteljeve obveze s osnova povrata predmetnog kredita. Tužitelj je zbog toga platio tuženiku više iznose anuiteta od onih utvrđenih prvotnim otplatnim planom. Obzirom da je tužitelj sva povišenja anuiteta otplate učinio temeljem ništetne ugovorne odredbe tj. dijela odredbe, isti je stekao bez osnova razliku između anuiteta ugovorenih Ugovorom o kreditu i onih naknadno utvrđenih Odlukama tuženika.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužbeni zahtjev istaknut u tužbi tužitelja upravljen na isplatu iznosa s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a što bi, prema navodima iz tužbe, predstavljalo iznos za koji je tužitelj "pretplatio" rate kredita po predmetnom ugovoru o kreditu, sve pozivajući se na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13. Nadalje, tuženik ističe kako iz odredbi čl. 138a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03., u daljnjem tekstu ZZP/03.) te 502. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), kao temelju po kojem bi navedena presuda obvezivala sudove povodom zahtjeva potrošača, proizlazi da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u posebnim parnicama za naknadu štete. Budući da se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete, već o parnici radi utvrđenja i stjecanja bez osnove, pozivanje tužitelja na utvrđenja suda iz presude VTS-a broj Pž-7129/13 pravno je irelevantna u smislu odredbi čl. 138a i 502c ZPP-a, čime se postavljeni tužbeni zahtjev i tužba u cjelini ukazuju u potpunosti neosnovanima u neurednima. Osim toga, ugovorne odredbe u konkretnom slučaju nisu istovjetne sa sadržajem onih o kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Budući da nema objektivnog identiteta ugovorne odredbe (o kojoj je suđeno u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača) i ugovorne odredbe u Ugovoru sklopljenom s individualnim potrošačem, pa se individualni potrošač na presudu ne može pozivati, niti bi to imalo smisla, slijedom čega je presuda VTSRH irelevantna u ovom sporu, kako u pogledu činjeničnih tako i u pogledu pravnih pitanja. Također ističe da je između stranaka ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te ugovorna odredba po kojoj se banka ovlašćuje mijenjati kamatnu topu nije samo po sebi ništetna, a sam tužitelj je izričito pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope. Ujedno ističe prigovor zastare.

3. U nastavku postupka nakon podnošenja tužbe tužitelj je zaprimio od tuženika dokumentaciju koja je bila nužna kako bi tužitelj bio u mogućnosti na potpuno relevantan način izračunati visinu svojeg potraživanja, te je izračunao iznose anuiteta koji su se zbog povećanja kamatnih stopa, učinjenih temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, nezakonito povećavali u odnosu na iznose početnog anuiteta, te konačno uređenim tužbenim zahtjevom nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja potražuje iznos od 51.301,46 kn/6.808,87 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, zajedno sa troškovima parničnog postupka.

4. U tijeku postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, i to: Ugovor o kreditu broj 9012720042 od 3. srpnja 2007. ( list 4-7 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige ( list 8 spisa), otplatna tablica ( list 9-14, 94-98 spisa), potvrdu o kretanju kamatnih stopa po kreditu broj 9012720042 ( list 15, 99 spisa), specifikacije uplata ( list 16-19 spisa), plan otplate ( list 21-25 spisa), otplatni plan ( list 26-35, 100-102 spisa), plan otplate ( list 36-55 spisa), opće uvjete poslovanja tuženika ( list 70-74 spisa), Informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela Banke ( list 75-82 spisa), pročitana je sudska praksa ( list 111-119 spisa), provedeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. u Zagrebu (list 124-137 spisa) i analitička kartica ( list 145-193 spisa) te je saslušan tužitelj.

5. Temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

6. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili predmetni Ugovor o kreditu broj: 9012720042 od 3. srpnja 2007. u kojem se tuženik obvezao tužitelju staviti na raspolaganje iznos od 350.000,00 kn/46.452,98 EUR, ugovorili su da je kredit nenamjenski, rok otplate je 216 mjeseci te u kojem ugovoru je određena kamatna stopa od 7,48 % godišnje, a koja je kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

7. Među strankama je sporno jesu li ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu bile jasne, lako razumljive i uočljive, odnosno jesu li nepoštene, obzirom je posljedica nepoštenosti odredaba njihova ništetnost te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo upravo radi primjene takve odredbe Ugovora. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva kao i je li utuženo potraživanje zastarjelo.

8. Člankom 1.-5. Ugovora Korisnik kredita dužan je Kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 46.452,98 EUR i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a na dan sklapanja Ugovora iznosi 7,48 % godišnje. Člankom 7. Ugovora ugovoren je rok otplate kredita i iznosi 216 mjeseci. Člankom 7. Ugovora ugovorena je otplata kredita na način da Korisnik kredita otplaćuje kredit u 216 jednakih mjesečnih anuiteta. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja Ugovora. Anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno mjesečno, zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu, a počev od dana dospijeća prvog anuiteta. Iz priloženog Ugovora razvidno je da se radi o standardnom ugovoru koji sadrži odredbu prema kojoj je redovna kamata promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o visini kamatnih stopa ili drugog akta tuženika.

9. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako je dizao 2007. godine nenamjenski kredit u PBZ koja je bila njegova matična banka i vodila mu je račune još od 1991. godine. Kredit je dizao za adaptaciju obiteljske kuće, uređenje dječje sobe, nešto je pomogao i svojoj majci, te je kredit koristio isključivo za osobne potrebe i potrebe svoje obitelji. U to vrijeme nije imao niti tvrtku a niti obrt registriran na svoje ime. U banci je kontaktirao sa osobnim bankarom, pregovora zapravo nije ni bilo, a nije očekivao ni nikakve zamke od strane banke. Kad je ugovorio kredit rata je bila 2.200,00 kuna, a nakon godine dana rata je skočila preko iznosa od 3.000,00 kuna. Na takvo povećanje nitko u banci ga nije upozorio. Ugovor o kreditu koji je sklopio bio je već na unaprijed pripremljenom formularu, te oko pojedinih odredbi nije pojedinačno pregovarao. Tada nije ni mislio da mu je potreban odvjetnik da bih digao kredit, a nitko u banci nije mu objasnio na koji će se način mijenjati ugovorena kamatna stopa. Istakao je da je rate kredita plaćao sam i to trajnim nalogom sa tekućeg računa te da nakon što su mu se rate kredita povećale nije odlazio u banku prigovarat na to povećanje.

10. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao životan, logičan te u suglasju sa priloženom dokumentacijom u spisu. Naime, iz samog iskaza proizlazi kako je predmetni kredit podignut u osobne svrhe, radi adaptacije obiteljske kuće te je kredit koristio isključivo za osobne potrebe i potrebe svoje obitelji.

11. Nadalje, sukladno čl. 3. toč.1. Zakona o zaštiti potrošača, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

12. Teret dokaza dokazati da tužitelj nije bio u konkretnom ugovornom odnosu Ugovora o kreditu potrošač već da je bio trgovac je na tuženiku. O ovome je zauzeo i stav VSRH u odluci Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. u kojoj je navedeno: "Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru.".

13. Nadalje s obzirom na to da se ovdje radi o ugovoru o kreditu u kunama treba reći da se učinci odluka donesenih u kolektivnom sporu ne odnose na ugovorne odnose proizašle iz ugovora o kreditu koji su vezani uz neku drugu valutu, kao ovdje u kunama. No u tim su odlukama postavljeni standardi za ocjenu ništetnosti po odredbama čl. 81., 82. i 90. ZZP/03. i čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., u daljnjem tekstu: ZOO).

14. Prema čl. 81. st. 2. ZZP/03. smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca odnosno tuženika.

15. Odredbom čl. 59. ZZP/03. propisano je da Ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a između ostalog, poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o efektivnoj kamatnoj stopi, odredbu o pretpostavkama pod kojima efektivna kamatna stopa na zajam može biti promijenjena te odredbu o ukupnom trošku zajma. Prema čl. 62. st. 1. ZZP/03. tuženik je bio dužan, u razumnom roku prije sklapanja ugovora, u pisanom obliku, obavijestiti tužitelja kao potrošača o najvišem iznosu zajma, ako takav postoji, o godišnjoj kamatnoj stopi te pretpostavkama pod kojima se ona može promijeniti, o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se oni mogu promijeniti, kao i o pretpostavkama i postupku raskida ugovora.

16. Uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 81., prema čl. 82. ZZP/03. nepoštenom se može, između ostalih, smatrati odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom; odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga; odredba kojom se cijena robe ili usluge utvrđuje u vrijeme isporuke robe, odnosno pružanja usluge ili odredba kojom se trgovcu dopušta povećanje cijene, u oba slučaja ne priznajući pritom potrošaču pravo na raskid ugovora, ako je stvarna cijena znatno viša od cijene dogovorene u vrijeme sklapanja ugovora.

17. Budući da je predmetni ugovoru o kreditu sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju kojeg je pripremio i predložio tuženik, primjenom čl. 81. st. 2. ZZP/03. smatra se da se o odredbi čl. 4. st. 1. tog ugovora kojom je ugovorena kamatna stopa promjenjiva prema odlukama tuženika nije pregovaralo, a kako i sam tužitelj u svom iskazu navodi, pri čemu tuženik nije dokazivao suprotno, a na njemu je prema čl. 81. st. 4. ZZP/03. bio teret tog dokaza.

18. U svom sadržaju odredba čl. 4. st. 1. Ugovora po kojoj je tužitelj kao korisnik kredita dužan platiti Banci redovnu kamatu …"po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana…" predstavlja odredbu koju je dopušteno ocjenjivati, jer ona, suprotno čl. 84. ZZP/03. nije jasna ni lako razumljiva niti je lako uočljiva.

19. U čl. 81. st. 1. ZZP/03. propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

20. Bez obzira što su odredbe čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 2. i čl. 82. alineja 11 ZZP/03. kao i odredbe čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO bile važeće u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, a prisilno pravne naravi su i kao takve su obvezivale tuženika, potrebno je utvrditi je li spornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovana značajna neravnoteža na štetu tužitelja.

21. Ovo stoga jer se smatra nepoštenom ona odredba koja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

22. Načelo savjesnosti i poštenja jedno je od temeljnih načela obveznog prava, a sadržano je u čl. 4. ZOO-a kojim je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Prema odredbi čl. 270. ZOO određeno je da je ugovor ništetan kad je činidba neodređena ili neodrediva. Imajući u vidu okolnost da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 26. ZOO-a te da ista mora biti određena odnosno odrediva u smislu odredbe čl. 272. ZOO-a, već samim tim odredbu ugovora koju koristi banka, a na temelju koje se cijena određuje odnosno mijenja prema jednostranoj odluci banke bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, sud ocjenjuje protivnom načelu savjesnosti i poštenja. Obzirom stranke nisu ugovorile elemente - parametre temeljem kojih banka ima pravo promijeniti kamatnu stopu to se ugovorna odredba koja promjenjivost vezuje uz jednostranu odluku banke ukazuje ništetnom. Također, ugovor treba tumačiti, primjenom čl. 320. ZOO-a, u korist tužitelja, obzirom je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju koji je pripremila i predložila jedna ugovorna strana, ovdje tuženik, a što proizlazi iz iskaza tužitelja, pri čemu tužitelj nije mogao pregovarati o članku ugovora koji se tiče promjenjive kamatne stope. Tuženik je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je ponudio tužitelju ugovor o elementima kojima nije dopustio pregovarati već ga je ponudio po sistemu "uzmi ili ostavi", a da tužitelja nije upoznao sa uvjetima i kriterijima za promjenu kamatne stope niti su ti uvjeti bili određeni. Banka, kao visoko specijalizirana novčarska ustanova čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima nudeći im svoje usluge, bila je dužna maksimalno odgovorno postupiti svakom pojedinom potrošaču, pa tako i tužitelju u smislu da je istu morala ozbiljno i precizno informirati o smislu i sadržaju te ekonomskom značaju odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti tužitelju pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a da to tuženik nije učinio u ovom slučaju utvrđeno je provedenim dokazima, budući je u ugovor navela nedorečenu i nerazumljivu formulaciju o promjenjivosti kamatne stope koristeći se pritom unaprijed formuliranim standardnim ugovorom i na taj način banka je tužitelju zapravo nametnula spornu ugovornu odredbu stavivši tužitelja u neravnopravni položaj, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, te odredbama čl. 3. i 4. ZOO-a. Iz čl. 4. predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je promjena ugovorene kamatne stope tokom postojanja ugovorne obveze ovisila o odluci banke, bez da su pritom ugovoreni kakvi relevantni kriteriji za takvu odluku i da je tužitelj o istima upoznat. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nije razumljiva jer brojni i nepovezani kriteriji koje sadrže opći uvjeti ne daju temelj za ocjenu da se radi o objektiviziranim kriterijima koji bi se mogli podvesti pod pojam odredivog predmeta obveze, a niti ugovor niti opći uvjeti na koji se Ugovor poziva ne sadrže niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Takva odredba ne samo da nije razumljiva prosječnom potrošaču, u prilog ide i činjenica da je jedini siguran element o kojem ovisi visina kamatne stope, koja se mijenja, odluka banke, koja može i ne mora biti u skladu s kriterijima iz općih uvjeta, kad bi oni i bili razumljivi. Sud je nadalje utvrdio kako ugovorna odredba koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu potrošača jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe banke su potpuno izbjegli utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Bitni sastojci ugovora i kreditu svakako su predmet i cijena, a kamate su cijena. Ta neravnoteža u pravima i obvezama nedvojbeno je na štetu potrošača i znatna je jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg dužnik kao potrošač ima obvezu vratiti banci, i cijena, dakle neizvjesni su bitni elementi ugovora koji su u pravilu dugoročni, s tim da cijenu, koja ovisi i o visini glavnice jer se određuje u postotku od tog iznosa i o visini kamatne stope, određuje banka, koja je vjerovnik. Navedena odredba u ugovor je ušla na inicijativu banke kao sadržaj standardnog ugovora banke na koju potrošači nisu mogli odnosno ne mogu utjecati, pri čemu nije sporno da niti u ugovoru niti u općim uvjetima banke nisu utvrdile egzaktne parametre za promjenu kamatne stope ni metodu izračuna tih parametara, uzrokuje da ta odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu na štetu potrošača .Pravna zaštita potrošača izvire iz Direktive 93/13 EEZ, koja je u nacionalno pravo transponirana Zakonom o zaštiti potrošača iz 2003. godine te su sve naknadne izmjene i dopune zakonodavstva usmjerenog zaštiti potrošača išle u smjeru harmonizacije sa europskom pravnom stečevinom. Članak 6 st.1 Direktive određuje da: "Države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio sa potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke, ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba." Navedeno predmetno shvaćanje preneseno je i u hrvatski Zakon o zaštiti potrošača, na način da je utvrđeno da su nepoštene odredbe ništetne, te da ugovor može opstati ukoliko je to moguće bez ništetne odredbe. Temeljem sudske prakse Europskog suda, izražene u slučaju C-618/10, Banco Espanol de Credito v. EFM od 14.06.2012. godine, točka 73. utvrđeno je da se članak 6 (1) Direktive 93/13/EEZ mora tumačiti na način da onemogućava (prekludira) članicu unije koja bi omogućila zakonsku odredbu, u slučaju da nađe da postoji ništetna odredba u potrošačkom ugovoru, kojom bi bilo dozvoljeno sudu da revidira sadržaj odredbe koja je utvrđena ništetnom. Nacionalni sudovi su ovlašteni samo isključiti iz primjene takvu odredbu, a ne revidirati i mijenjati njen sadržaj, čak i kada je zakonom predviđena mogućnost revizije odredbe, a sve zbog obveze tumačenja vlastite legislative u skladu sa pravnom stečevinom EU.

23. Prema stavu ovoga suda u konkretnom slučaju radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja, i to na štetu tužitelja, jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem navedene ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno čl. 247. ZOO-a koji propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Prema tome, odredba iz čl. 4. predmetnog ugovora o kreditu kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke protivna je načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, pa prema tome i ništetna u smislu čl. 322. st. 1. ZOO-a.

24. Također valja istaći i pravno shvaćanje izneseno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019. prema kojem je ništetna i nepoštena ugovorna odredba o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljeno na jednostranom povećanju kamatnih stopa i to na štetu potrošača.

25. Dodatno valja napomenuti da je u Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2245/17 prihvatio stav Suda EU izraženom u odluci C-154/15, C-307/15 i C- 308/15 Gutiérrez Naranjo (spojeni predmeti) te izražava da se smatra da nepoštena ugovorna odredba nije nikada bila ugovorena pa tako ne može imati učinak na potrošača, a utvrđenje nepoštenosti mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da te odredbe nije bilo. Proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom nastaje za potrošača subjektivno pravo na restituciju, time da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

26. O neosnovanosti tuženikovog pozivanja na to da prije 1. siječnja 2014. nije bio u obvezi definirati parametre promjenjivosti kamatnih stopa u postojećim ugovorima o kreditu dakle do stupanja na snagu čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (“Narodne novine“ br. 143/13, dalje: ZID ZPK/13) kojim se u čl. 11.a. dodaje st. 5ZID ZPK/13 očitovao se Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi br. Rev-396/2021-3 od 24. siječnja 2023., nastavno na dopuštenje revizije u odluci br. Revd-2663/2020 od 15. prosinca 2020. odgovarajući da je i prije stupanja na snagu ZID ZPK/13 postojala zakonska obveza preciznijeg definiranja parametara o promjenjivoj kamatnoj stopi, sadržana u odredbi čl. 74. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.), koji je na snazi od 7. kolovoza 2007. Ovdje je predmetni ugovor br. 9012720042 između stranaka zaključen 3. srpnja 2007. tako da su po načelu tempus regit actum mjerodavne prisilno pravne odredbe čl. 59. i 62. st. 1. ZZP/03 koje su ga obvezivale na precizno i transparentno definiranje parametara o promjenjivoj kamatnoj stopi.

27. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Sud nalazi da tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatom prema početnoj stopi od 7,48 % za redovnu kamatu.

28. Prema odredbi čl. 323. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano da je stjecatelj dužan vratiti stečeno bez osnove. Tuženik koji je unaprijed sastavio spornu odredbu Ugovora o kreditu je nepošteni stjecatelj te je u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO dužan vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

29. U vezi prigovora zastare ukazuje se na stav sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30 siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2), po kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, na koji upućuje i odluka Rev-396/2021-3 od 24. siječnja 2023.. Stoga je i prigovor zastare tuženika u cijelosti neosnovan.

30. Radi utvrđenja visine preplaćenih iznosa sud je proveo financijsko vještačenje po vještaku Darku Prpiću dipl. oec. iz Darfin d.o.o. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 12. siječnja 2021. u tablici na str. 10 - 11 nalaza i mišljenja (točka 1. zaključka) vještak je prikazao iznose anuiteta koje je tuženik trebao obračunati da je za cijelo vrijeme otplate vrijedila početno ugovorena kamatna stopa od 7,48%, kao i iznose anuiteta koje je tuženik stvarno obračunavao tužitelju tijekom otplate kredita, te je utvrdio mjesečne razlike navedenih iznosa anuiteta i preplatu tužitelja do dana prijevremene otplate kredita s osnove ništetnih promjena kamatne stope u iznosu od 42.679,00 kn/5.664,48 EUR. Vještak je utvrdio u tablici na str. 14 nalaza i mišljenja (točka 3. zaključka) i prikazao preplatu do koje je došlo prilikom prijevremene otplate kredita dana 31.05.2019. u iznosu od 8.622,46 kn/1.144,40 EUR. Ukupna preplata tužitelja s osnove ništetnih promjena kamatne stope stoga iznosi 51.301,46 kn/6.808,87 EUR.

31. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok tuženik ne prigovara matematičkom izračunu vještaka, a ističe već ranije iznesene prigovore da se kod izračuna ne može primijeniti početna kamatna stopa kao ugovorena fiksna kamatna stopa.

32. Sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke te sukladno članku 258. ZPP-a. Prigovori koje iznosi tuženik su pravne naravi, ocjenu o istome daje sud, te isti ne dovode u sumnju vjerodostojnost nalaza i mišljenja.

33. Slijedom navedenog, sud je tužitelju dosudio preplaćenu kamatu u mjesečnim iznosima kako je to tužitelj precizirao sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a u ukupnom iznosu od 6.808,87. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripada zatezna kamata sukladno članku 1115. ZOO-a i to od dana kada su izvršene uplate, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka te Ugovora o kreditu. Visina stope zatezne kamate dosuđena je sukladno članku 29. stavak 2. ZOO-a. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u točki I izreke presude.

34. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. uvezi s čl. 155. ZPP. Trošak se sastoji od troškova zastupanja tužitelja po opunomoćeniku, odvjetniku, a odmjeren je u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/18., 107/15., 37/22. i 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora. Kao potrebna tužitelju je priznat trošak sastava tužbe, sastava podneska od 24. listopada 2019., 11. studenog 2019., 26. siječnja 2021., 2. lipnja 2022., 12. travnja 2024. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), te zastupanja na ročištima dana 1. rujna 2020., 2. lipnja 2021., 2. travnja 2022., 9. travnja 2024. i 4. travnja 2025. (Tbr. 9. toč. 1. i 2. Tarife) ukupno 1.100 bodova što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR, uvećano za trošak PDV-a iznosi 2.750,00 EUR. Tužitelju je također priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR, te trošak financijskog vještačenja u iznosu 199,08 EUR, pa je tužitelju ukupno dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 3.002,17 EUR. Tužitelju kao potrebni za vođenje parnice sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a nisu priznati troškovi sastava podneska od 25. rujna 2023. i 6. veljače 2025. .

35. Odluka o zateznim kamatama na trošak temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a, te su tužitelju na dosuđeni trošak parničnog postupka zatezne kamate dosuđene od donošenja presude do isplate.

36. Kako tuženik nije uspio u sporu, to isti nema pravo na naknadu troškova postupka sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

37. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II. i III..

U Zagrebu, 15. svibnja 2025.

Sudac:

Ana Ćurković Dražić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte