REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1955/2021-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari tužitelja VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koga zastupa punomoćnik Nenad Škare, odvjetnik u [adresa], protiv prvotuženika GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotuženika RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i trećetuženika ZN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Hrvoje Medarić, odvjetnik u Karlovcu, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 1. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja JN, odvjetničkog vježbenika te punomoćnika tuženika, 15. svibnja 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženicima solidarno platiti tužitelju iznos od 4.184,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 23. srpnja 2021. po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope, a koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev za iznos od 3.779,37 eura sa zateznim kamatama na taj iznos.

III Nalaže se tuženicima solidarno platiti tužitelju parnične troškove u iznosu od 562,51 eura sa zateznim kamatama koje teku od 15. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope, a koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da su presudom Prekršajnog suda u Karlovcu, poslovni broj Pp J-881/2017 od 27. prosinca 2017., I tuženici proglašeni krivima da su toga dana oko 1:40 u mjestu [adresa], na adresi [adresa], ispred ugostiteljskog obrta „ [obrt]“ fizički napali tužitelja i više puta ga udarali rukama i nogama po tijelu uslijed čega je zadobio tjelesne ozljede, kako se to navodi u izreci prekršajne presude. Tužitelj je u štetnom događaju zadobio brojne ozljede prsnog koša, poremećaj vidnog polja, a kasnije i do današnjeg dana trpi posljedice ozljeđivanja u štetnom događaju u vidu boli u križima i trnjenja u ruci. Kao dokaze je predložio presudu i spis Prekršajnog suda u Karlovcu, poslovni broj Pp J-881/2017, presliku medicinske dokumentacije, medicinska vještačenja i saslušanje tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tuženici su istaknuli prigovor zastare iz razloga što se predmetni događaj dogodio 27. prosinca 2017., a tužba je podnesena 23.srpnja 2021. Netočno je da je uslijed opisanog postupanja i fizičkog napada od strane tuženika tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede, već je zadobio lake tjelesne ozljede radi čega se protiv tuženika i vodio prekršajni postupak. Da je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede, tada bi se protiv tuženika vodio kazneni postupak, a ne prekršajni. Netočno je da bi tužitelj bio hospitaliziran u Općoj bolnici u Karlovcu u razdoblju od 27.12.2017. do 05.01.2018., već je iste noći kad je i zaprimljen pušten kući, dolazio je na preglede ali nije bio hospitliziran. Iz liječničke dokumentacije proizlazi da su kod tužitelja utvrđene tjelesne ozljede koje potječu prije štetnog događaja, a posebno ozljeda oka, a poriče da bi tužitelj i sada trpio posljedice ozljeđivanja u štetnom događaju u vidu boli u križima i trnjenja u ruci. Protive se tužbenom zahtjevu jer iz liječničke dokumentacije i ozljeda koje su u istoj navedene ne proizlaze osnove da bi tužitelj trpio duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti te da bi trebao bilo kakvu tuđu pomoć i njegu. Ozljede koje je zadobio tužitelj ne predstavljaju razlog za dosudu naknade štete, kako se to potražuje u tužbi. Predložili su svoje saslušanje, od kojeg su kasnije tijekom postupa odustali. Na pripremnom ročištu su priznali svoju odgovornost, ali osporavali opseg i visinu štete.

3. Podneskom od 16. listopada 2025. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev sa 7.963,37 eura na 5.000,00 eura, a tuženici podneskom od 17. listopada 2023. nisu pristali na povlačenje.

4. Tijekom postupka sud je pročitao presudu Prekršajnog suda u Karlovcu, poslovni broj Pp J-881/2017 od 27. prosinca 2017. (str 5-6), medicinsku dokumentaciju (7-17, 27-49), provedeno je medicinsko vještačenje (57-60 i 89), saslušani su svjedok MN (97) i tužitelj (97) te je provedeno psihijatrijsko vještačenje (105/6 i 118).

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03/, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Među strankama nije sporna odgovornost tuženika.

7. Sporna je visina štete te pitanje je li nastupila zastara u ovom postupku.

8. Sud nije ocjenjivao dokaze koji se odnose na činjenice koje među strankama nisu sporne, a dokumentaciju na kojoj se temeljilo vještačenje, sud je ocjenjivao u odnosu procjene je li vještačenje provedeno stručno i pravilno. Stranke su na ročištu na kojem je rasprava zaključena suglasno navele nije potrebno nijedan od dokaza dodatno pribavljati ili izvoditi.

9. Svjedok MN je naveo da zna za štetni događaj koji je predmet ovog spora i da se sjeća da je to dogodilo 27.12.2017. što zna iz razloga jer je dan ranije bio rođendan njegovog sina GN. Isti dan je saznao za taj događaj jer je morao ići po svoje vozilo na mjesto događaja kojim je ranije došao GN. Saznao je što se dogodilo i bilo mu i tada žao i sada mu je žao zbog toga. Sljedeći dan, 28.12.2017. je nazvao tužitelja, kojeg zna i od ranije, da ga pita kako je. Tada mu se svjedok ispričao i saznao od tužitelja da je već otpušten iz bolnice jer je prilikom razgovora bio u svojoj obiteljskoj kući u [adresa]. Čuo se s tužiteljem i dan kasnije, 29.12.2017., da pita kako je i tužitelj je odgovorio da je loše i zamolio ga da ga više ne zove. Napominje da mu je prilikom tih razgovora tužitelj rekao da zna tko ga je napao, ali da za GN čak nije siguran je li ga GN fizički udario. Nakon toga je znao vidjeti tužitelja jer žive u malom mjestu, ali je osjetio određeni otklon od strane tužitelja.

10. Iz iskaza svjedoka sud nije utvrđivao sporne činjenice u ovom postupku jer je povrede tužitelja sud utvrdio iz nalaza i mišljenja vještaka koja su temeljena na medicinskoj dokumentaciji i pri tome nije od utjecaja kad je tužitelj otpušten iz bolnice jer navedeno ne utječe na zaključke vještaka koji je vještačio prema medicinskoj dokumentaciji.

11. Tužitelj je u svom iskazu naveo da pojašnjava da od napada nije svoj i u cjelosti osporava iskaz svjedoka koji je slušao te navodi da je nakon napada bio 8 dana u bolnici i sigurno nije bio kod kuće te tri dana nije mogao razgovarati. Navodi da je bio u potpunosti demoliran pri čemu misli na lice te ističe da je jeo na slamku. Ističe da ga je hitna odvela u nesvijesti i da se ničega ne sjeća. K svijesti je došao nakon tri dana. Ne sjeća se da bi razgovarao sa svjedokom GN nakon napada, svjedok mu je pokušao prići preko nekih ljudi ali je to odbio. Navodi da je nakon napada konstantno bio pod terapijama, tri puta ga je hitna odvodila u Karlovac, gubio se je i nije bio suvisao. Navodi da je sljedeće četiri godine odlazio k neurologu i psihologu kako su mu nalazi nalagali. Zadnji put je kod doktora zbog posljedica napada bio prije nekih mjesec i pol i to u Karlovcu kod neurologa. Smatra da su posljedice napada uzrok njegovih zdravstvenih tegoba s tim da dodaje da više ne može ići u [adresa] jer se izgubi. Navodi da je omiljen u svom mjestu, da je imao lokal i počeo raditi na eko selu, ali da je sve stalo nakon napada. Ističe i da mu je ovo prvi nemili događaj u životu, da je sportaš koji se bavio karateom i da je ovo mrlja i na njegovu sportsku karijeru. Nakon svega osjeća se kao izgubljeni slučaj, bezvrijedan. Prije nastanka štetnog događaja nije konzumirao alkohol, a ne konzumira ga ni inače cijeli život.

12. Sud vjeruje tužitelju u dijelu u kojem opisuje kakve je posljedice na njega ostavio štetni događaj i da ih još uvijek osjeća, a što je ispričao u nekoliko navrata se rasplakavši. Sud nije uzimao u obzir dio iskaza tužitelja o hospitalizaciji jer i sam navodi da je bio u nesvjesti, da se dijela ne sjeća te je očito da u takvom šoku nije mogao sve točno zapamtiti. Odnosno, medicinske posljedice je sud utvrdio iz dva provedena vještačenja.

13. Vještak Igor Stipančić je u svom mišljenju naveo da je tužitelj u štetnom događaju zadobio natučenje glave, čela i lica, lijeve strane prsnog koša, sumnju na prijelom osmog rebra s lijeve strane, natučenje i ogrebotina lijevog koljena te krvni podljev gornje i donje vjeđe oba oka Na dan štetnog događaja je pregledan i primljen na opservaciju i liječenje u OB Karlovac. Na liječenju je proveo 8 dana. Pregledan je i liječen od kirurga, okulista i ORL specijalista. Iz Otpusnog pisma nema jasnog nalaza iz kojeg se vidi da je zadobio prijelom rebara. Navedena je sumnja na prijelom osmog rebra s lijeve strane. MSCT prsnog koša i abdomena ne opisuje stijenku prsnog koša. Moguće je da se radi o propustu u dokumentaciji ili da te ozljede nije ni bilo. Kompletna medicinska dokumentacija koja je dostavljena u sudski spis, osobito ona koja se odnosi na liječenje tijekom 2020. i 2021. godine nije u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem tj. ozljedama u tom događaju. Tužitelj je na pregled vještaku donio med. dokumentaciju koja nije u spisu koja je i citirana. Ni ta dokumentacija koja se odnosi na liječenje i preglede tijekom 2018. godine se ne može sva dovesti u vezu s predmetnim događajem. Iz te dokumentacije se vidi da je zbog bolova u prsnom košu proveo kontrole kirurga 5. i 26.1.2018. što je posljedica natučenja prsnog koša pa i mogućeg prijeloma jednog rebra. Potom bez daljnjih kontrola od strane kirurga vezanih za ozljede u ovom događaju. I nalazi fizijatra koji postavlja dijagnozu sindroma rotatorne manžete se ne mogu povezati s štetnim događajem kao ni nalazi neurologa tj EMNG sa kompresivnim sindromom karpalnog tunela. Teško je točno odgovoriti kada je liječenje tužitelja završeno obzirom da se liječio zbog niza stanja koja nisu uzročno povezana sa štetnim događajem (bolova i ograničenja kretnji u ramenima zbog sindroma sraza, oštećenja živaca zbog sindroma karpalnog kanala, vrtoglavica, glaukoma) mada ih on sam povezuje s tim. U svakom slučaju s kirurškog aspekta se liječenje može smatrati okončanim krajem siječnja 2018. (zbog zadobivenih natučenja). Vezano za psihijatrijsko liječenje te stanje koje tužitelj navodi da je nastalo po ovom događaju smatra kompetentnim mišljenje vještaka psihijatra. S kirurškog aspekta nema trajnih posljedica zadobivenih natučenja. Ni prijelom jednog rebra, ukoliko ga je i zadobio ne ostavlja trajne posljedice. I prema kriterijima sudske medicine se prijelom jednog rebra ranije kvalificirao kao laka tjelesna ozljeda. Na temelju medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja mišljenja je da zadobivene ozljede u ovom štetnom događaju nisu ostavile trajne posljedice. Time nema smanjenja životne aktivnosti zbog zadobivenih ozljeda. Ovdje nije uzeto u obzir eventualno smanjenje životne aktivnosti zbog psihičkih tegoba koje je kompetentan ocijeniti vještak psihijatar. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda trpio bol i strah te trebao tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti.

14. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je trajao oko 2 - 3 dana, srednjeg oko 7 dana i manjeg oko mjesec dana. Ako se provede vještačenje po psihijatru valja prihvatiti njegovo mišljenje za ocjenu straha. Bol jakog intenziteta je trpio oko 3-4 dana, srednjeg oko 10 dana, a manjeg još oko 5 tjedana sveukupno. Tuđa pomoć mu je bila potrebna u trajanju od 2 tjedna 2 h na dan zbog mirovanja. Potom je još trebao pomoć u ukupnom trajanju od 3 tjedna tri puta dnevno po 2h zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora.

15. U usmenom izlaganju svoga nalaza i mišljenja vještak Igor Stipančić je naveo da su prigovori tužitelja iz podneska od 29. rujna 2022. potpuno neutemeljeni te da stječe dojam da nije pročitano mišljenje koje je dao u pisanom obliku. Konkretno vezano za završetak liječenja tužitelja točno je da je napisao da se ne može na temelju med dokumentacije točno odgovoriti kada je liječenje tužitelja završenno s obzirom na to da se tužitelj liječio zbog niza stanja i bolesti koja nisu u uzročnoj vezi s ozljeđivanjem u predmetnom događaju, a koja stanja su navedena u pisanom nalazu. Isto tako je naveo da iz kirurškog aspekta se liječenje može smatrati završenim krajem siječnja 2018. zbog zadobivenih ozljeda u ovom događaju. Napominje da je tužitelj u predmetnom događaju zadobio natučenja različitih dijelova tijela međutim nije zadobio nijednu težu tjelesnu ozljedu a s druge strane radi se o osobi već narušenog zdravlja s nizom funkcijskih deficita te sva dokumentacija koja je citirana u mom nalazu i mišljenju nije u svezi s predmetnim ozljedama što je također naveo u svom mišljenju i nalazu. Obilna med dokumentacija, osobito iz 2020. i 2021. nije u uzročnoj vezi s ozljedama koje je zadobio 2017. Nakon štetnog događaja i otpusta iz Karlovačke bolnice, kroz naredna skoro tri mjeseca nije dostavljena med. dok. od strane tužitelja u sudski spis. Zatražio je svu medicinsku dokumentaciju te mu ju je tužitelj dostavio iz siječnja 2018. i upravo iz te dokumentacije, a to su pregledi kirurga i neurologa je razvidno da sva ona kasnija dokumentacija koja se navodi poput EMNG, rendgena, CT-a. Što se tiče vida, navodi da posljedice nisu vezane za predmetni događaj jer tužitelj ima silikon u oku što je posljedica operacije zbog ozljede u Domovinskom ratu. Što se tiče moždanog udara, uslijedio je u siječnju 2020. što je pune dvije god po štetnom događaju i izazvan je nedostatnom cirkulacijom krvi kroz mozak a ne ozljedama iz štetnog događaja. Ostaje kod nalaza i mišljenja u cijelosti. Na upit punomoćnika tužitelja bi li bilo potrebno kombinirano vještačenje s vještakom neke druge struke navodi da iz nalaza proizlazi da bi se eventualno moglo vještačiti po vještaku psihijatrijske struke.

16. Vještak Makarić je u svom mišljenju naveo da je na psihičkom planu tužitelj prvotno razvio simptomatiku Akutne stresne reakcije te nastavno simptomatiku Mješovitog anksioznog i depresivnog poremećaja. Naime, tužitelj je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, što je i dovelo do razvoja psihičkih poremećaja. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem bilježi se opisana simptomatika. Između štetnog događaja i razvoja psihičkih poremećaja, postoji izravna uzročnoposljedična veza. Slijedom navedenog, kod tužitelja je došlo do povrede duševnog zdravlja: Tužitelj je pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 2 tjedna. Po navedenom trpio je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 6 tjedana. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situaciji koja ga podsjeća na štetni događaj. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti ocjenjuje 10% te će tužitelj u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu.

17. U usmenom izlaganju nalaza i mišljenja vještak Makarić je naveo da je svoj vještački nalaz i mišljenje temeljio na vrsti i naravi ozljeda koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju te rezultatima vlastitog psihijatrijskog ispitivanja, a ocjenu kvalifikatornih okolnosti donio je na temelju stručnog znanja i kliničkog iskustva. Točno je da nije imao na uvid eventualnu psihijatrijsku med. dok., no tužitelj je naveo da se psihijatrijski počeo liječiti nakon predmetnog štetnog događaja te da koristi lijekove po psihijatru ali ih nije znao imenovati. Također je dobiven podatak da je tužitelj sudionik Domovinskog rata, da je bio ranjen u desno oko i da nema status HRVI. U cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 8.7.2024. Na upit kako je utvrdio uzročno- posljedičnu vezu između štetnog događaja i razvoja psihičkih poremećaja kod tužitelja navodi da na temelju vrste i naravi ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju te emocionalnom odgovoru tužitelja na njih koje su pretočene u navedene psihičke poremećaje. Na upit u čemu se sastoji trajna posljedica tužitelja navodi da se sastoji u njegovoj smanjenoj slobodi u osobnom, obiteljskom i socijalnom funkcioniranju na način kako je opisano u psihičkom statusu pisanog nalaza i mišljenja. Na komentar tuženika da se tužitelj psihijatrijski liječio te da li bi o tome postojala psihijatrijska med.dok., navodi da bi vezući se uz podatak dobiven od strane samog tužitelja da se počeo liječiti psihijatrijski nakon predmetnog štetnog događaja. O razlozima radi čega takva eventualna med. dok. nije uložena u spis suda, ne može se izjasniti jer isto ovisi o odnosu tužitelja i njegovog punomoćnika kojem je davao upute. Na pitanje jesu li psihički poremećaji postojali kod tužitelja prilikom osobnog pregleda, odgovara potvrdno te je upravo registriranu simptomatiku sukladno svom stručnom znanju i kliničkom iskustvu podveo pod opisani psihički poremećaj. Na daljnji upit bi li tužitelja trebalo nadalje psihijatrijski liječiti ili se može smatrati da je njegovo liječenje s psihijatrijskog stajališta završeno, navodi da se u ovakvim slučajevima preporuča nastavak psihijatrijskog tretmana koji je u funkciji spriječavanja pogoršanja.

18. Sud je prihvatio nalaze i mišljenja vještaka jer su provedena stručno, u skladu s medicinskom dokumentacijom te su vještaci detaljno opovrgli prigovore tuženika. Nadalje, sud nije obejdinjavao nalaze i mišljenja vještaka jer je vještak Stipančić naveo da valja prihvatiti mišljenje vještaka psihijatra za ocjenu straha, što je sud i učinio. Nadalje, s obzirom na to da je vještak Stipančić naveo da nema smanjenja životne aktivnosti zbog zadobivenih ozljeda, nije bilo potrebe da se u tom dijelu objedinjuje nalaz i mišljenje s vještakom psihijatrom koji je procijenio navedeno na 10%, a iz istog razloga nije bilo potrebno niti za tuđu njegu i pomoć. Pri tome se sud, osim načelom ekonomičnosti, vodio i činjenicom da su stranke navele da nikakve dodatne dokazne prijedloge ne treba izvoditi, u što je uključeno i objedinjavanje nalaza i mišljenja. Odnosno, sve parametre za izračun neimovinske štete vještaci su dali u svojim nalazima I mišljenjima na način da između njih nema ni preklapanja ni kontradiktornosti. Također, što se tiče završetka liječenja, vještak Stipančić je naveo da je teško točno odgovoriti kada je liječenje tužitelja završeno jer se liječio zbog niza stanja koja nisu uzročno povezana sa štetnim događajem (bolova i ograničenja kretnji u ramenima zbog sindroma sraza, oštećenja živaca zbog sindroma karpalnog kanala, vrtoglavica, glaukoma) mada ih on sam povezuje s tim. U svakom slučaju s kirurškog aspekta se liječenje može smatrati okončanim krajem siječnja 2018. S druge strane vještak Makarić je ustvrdio da da se u ovakvim slučajevima preporuča nastavak psihijatrijskog tretmana koji je u funkciji spriječavanja pogoršanja, iz čega proizlazi da liječenje nije u cijelosti završeno.

19. Iz provedenog postupka sud je utvrdio da su tuženici proglašeni krivima da su 27. prosinca 2017.oko 1:40 u mjestu [adresa], na adresi [adresa], ispred ugostiteljskog obrta „ [obrt]“ fizički napali tužitelja i više puta ga udarali rukama i nogama po tijelu uslijed čega je zadobio tjelesne ozljede. Kao posljedicu tog događaja tužitelj je pretrpio bol jakog intenziteta oko 3-4 dana, srednjeg oko 10 dana, a manjeg još oko 5 tjedana sveukupno. Tuđa pomoć mu je bila potrebna u trajanju od 2 tjedna 2 h na dan zbog mirovanja. Potom je još trebao pomoć u ukupnom trajanju od 3 tjedna tri puta tjedno po 2h zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora. Trpio je sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 2 tjedna. Po navedenom trpio je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 6 tjedana. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situaciji koja ga podsjeća na štetni događaj. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti ocjenjuje 10% te će tužitelj u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu. Liječenje još nije završeno jer su tužitelju potrebni psihijatrijski tretmani.

20. Članak 1045. stavak 1. (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) propisuje da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Članak 1046. ZOO-a propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine, sprječavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti. Članak 19. Stavak 1. ZOO-a propisuje da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Stavak 2. istog članka određuje da se pod pravima osobnosti u smislu tog zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

21. Imajući u vidu ukupnost ozljeda koje je tužitelj pretrpio i koja su navedena u točki 19. ovog obrazloženja, zajedno s problemima koje tužitelj trpi u svom svakodnevnom životu zbog njih, utvrđeno je da tužitelju zbog povrede prava osobnosti pripada iznos od 4.000,00 eura na ime naknade neimovinske štete. Pri tome je sud uzeo u obzir i inflatorna kretanja koja su u Hrvatskoj postojala od nastanka štetnog događaja do donošenja presude.

22. Tome treba pridodati štetu koju je tužitelj imao zbog pružanja tuđe njege i pomoći u trajanju od 2 tjedna po 2h na dan zbog mirovanja te potom još u ukupnom trajanju od 3 tjedna tri puta tjedno po 2h. Ukupno je riječ o 46 sati pomoći. Prema slobodnoj ocjeni, u skladu s člankom čl. 223. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da cijena sata pružanja pomoći i njege iznosi 4,00 eura iz čega proizlazi da iznos za pružanje tuđe njege i pomoći je 184,00 eura.

23. Ukupno je, dakle, riječ o 4.184,00 eura koliko pripada tužitelju kao naknada štete u ovom postupku.

24. Tuženik se protivio tužbenom zahtjevu te je stoga sud odbio zahtjev prema prvotno postavljenom zahtjevu od 7.963,37 eura, odnosno, za 3.779,37 eura.

25. U odnosu na tijek kamata na iznos koji tužitelju pripada, tuženici nisu osporavali da teku od podnošenja tužbe.

26. Članak 154. stavak 2. ZPP-a propisuje da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

27. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, u daljnjem tekstu: Tarife), i to na temelju br. 52/3 Tarife koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

28. Tužitelju je priznat trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 eura prema br. 7. t. 1 Tarife. Nadalje, pripada mu za sastavljanje podneska od 29. rujna 2022. iznos od 200,00 eura prema br. 8.1. Tarife te pristup na ročišta 8. ožujka 2023., 17. listopada 2023., 21. ožujka 2024. i 1. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eura prema br. 9.1. Tarife. Ukupno je riječ o 1.200,00 eura što s PDV-om iznosi 1.500,00 eura. Tome treba pridodati pristojbu na tužbu i presudu u iznosu od 64,04 eura svaka, što iznosi 1.628,08 eura.

29. Odgovornost nije bila sporna. Tužitelj je s visinom uspio s visinom 54%, a tuženik 46%. Stoga tužitelju pripada razlika od 8% u skladu s citiranom odredbom čl. 154. st. 2. ZPPa, a 8% od 1.628,08 eura iznosi 130,25%. Tome treba pridodati cjelokupan trošak vještačenja u iznosu od 432,26 eura jer je bio nužan za uspjeh. Dakle, riječ je o 562,51 eura koliko je tuženicima naloženo solidarno platiti tužitelju.

30. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 7. ožujka 2023. jer je njime dostavio dokumentaciju koju je mogao dostaviti uz tužbu te za podnesak 17. listopada 2023. jer je isti dan održano ročište za koje je dobio trošak i na kojem je mogao specificirati tužbeni zahtjev.

31. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 15. svibnja 2025.

Sudac:

Ivan Borković

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun., uz pristojbu na presudu

2. tuženiku po pun.