REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-4608/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Dajani Mihelčić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ADVIRA d.o.o., Čakovec, Ulica Ruđera Boškovića 28, OIB: 28521206581, kojeg zastupa opunomoćenik Šime Bogović, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 191 E, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave varaždinske, Službe zajedničkih i upravnih poslova, Varaždin, Ivana Milčetića 10, OIB: 36162371878, radi izdavanja dozvole za boravak i rad, 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave varaždinske, KLASA: UP/I-216-02/24-09/199063, URBROJ: 511-14-04-24-2 od 3. listopada 2024.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-02/24-09/199063, URBROJ: 511-14-04-24-2 od 3. listopada 2024., odbijen je zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad za „ VĐ, rođ. **.**.1990. u [adresa], državljanstvo Nepal.“

2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da se rješenje poziva na članak 93. stavak 1. točku 8. Zakona o strancima, navodeći da je tužitelj kažnjen za prekršaj iz članka 88. stavaka 1. i 4. Zakona. Ističe da rješenje ne navodi konkretne razloge odbijanja zahtjeva, niti kriterije na temelju kojih je odluka donesena. Smatra da je odluka stoga arbitrarna i neobrazložena, što je suprotno praksi Ustavnog suda RH, Europskog suda i ESLJP. Navodi da prekršaji na koje se tuženik poziva, ne predstavljaju neprijavljeni rad niti nezakonito zapošljavanje u smislu članka 93. stavka 1. točke 8. ZS-a. Ukazuje da su radnici bili uredno prijavljeni i zaposleni temeljem valjanih dozvola, a da tuženik nije objasnio zašto smatra da se radi o prekršajima koji bi opravdali odbijanje zahtjeva. Predlaže poništiti osporavano rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi kako je tijekom upravnog postupka koji je prethodio osporenom rješenju zatražena terenska provjera za tužitelja slijedom koje je utvrđeno kako je nad tužiteljem 16. studenog 2023. otvoren predstečajni postupak, kao i da su tužitelj i odgovorna osoba tužitelja pravomoćnom presudom Općinskog suda u Pazinu, posl. br. Pp-1677/2022 od 15. ožujka 2023., proglašeni krivim i kažnjeni, zbog počinjenja prekršaja iz članka 88. stavka 1. i 4. Zakona o strancima, čime su nastale pretpostavke odbijanja zahtjeva za izdavanje dozvola za boravak i rad državljanima trećih zemalja. Pozivajući se na navedenu presudu ukazuje kako je tužitelj zaposlio ukupno 16 državljanina Filipina i ustupio ih drugoj tvrtki na poslove prerade ribe, iako mu je bila izdana dozvola za kožarske radnike. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika. Sud je presudom riješio spor bez rasprave primjenom odredbe članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje ZUS) s obzirom da stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, a u suštini je sporna samo primjena prava.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Osporavanim rješenjem odbijen je tužiteljev zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad, uz obrazloženje kako je tužitelj, kao poslodavac, sankcioniran zbog neprijavljenog rada i/ili nezakonitog zapošljavanja, odnosno da je tužitelj, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: Pp -1677/2022 od 15. ožujka 2023., oglašen krivim za počinjenje prekršaja iz članka 88. stavka 1. i 4., kažnjivim po članku 247. stavku 2. točki 2. i stavku 5. Zakona o strancima.

7. Prema odredbi članka 93. stavka 1. točke 8. Zakona o strancima (Narodne novine, broj 133/20., 114/22. i 151/22., u daljnjem tekstu Zakon) Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, može odbiti zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad ako je poslodavac sankcioniran zbog neprijavljenog rada i/ili nezakonitog zapošljavanja.

7.1. Prema odredbi članka 88. stavka 1. Zakona državljanin treće zemlje u Republici Hrvatskoj može raditi na temelju izdane dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

7.2. Prema odredbi članka 88. stavka 4. Zakona poslodavac može zaposliti ili se koristiti radom državljanina treće zemlje samo na onim poslovima za koje mu je izdana dozvola za boravak i rad odnosno potvrda o prijavi rada ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

8. Uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Pazinu, Poslovni broj: Pp -1677/2022, od 15. ožujka 2023., Sud nalazi kako je tužitelj oglašen krivim za počinjenje prekršaja kojem je u činjeničnom opisu naznačeno da je u svojstvu poslodavca zapošljavao ukupno 16 državljana trećih zemalja u tvornici prerade ribe S.I.C. d.o.o. u Višnjanu, Milanezi 39., a koji državljani treće zemlje su radili na poslovima prerade ribe, za koju vrstu poslova im nije izdana odgovarajuća dozvola za boravak i rad, već da im je ta dozvola izdana za obavljanje drugih poslova.

8.1. Predmetnom presudom tužitelj je oglašen krivim i jer je u svojstvu poslodavca zapošljavao trojicu državljana trećih zemalja u tvornici prerade ribe S.I.C. d.o.o. u Višnjanu, na poslovima prerade ribe, a za koje poslove im nije izdana dozvola za boravak i rad ili potvrda o prijavi rada u RH, budući im ranije izdane dozvole nisu u kontinuitetu pokrivale cjelokupno razdoblje rada.

9. Tužitelj neosnovano smatra da navedeni prekršaji nisu prekršaji zbog neprijavljenog rada, odnosno nezakonitog zapošljavanja.

10. Pojmovi „neprijavljen rad“ i „nezakonito zapošljavanje“ u odredbi članka 93. stavka 1. točka 8. predstavljaju pravne standarde. „Nezakonito zapošljavanje“ obuhvaća i situacije kada poslodavac zapošljava državljanina treće zemlje na poslovima različitima od onih za koje je izdana dozvola, iako je rad formalno prijavljen i postoji važeća dozvola za boravak i rad. „Neprijavljen rad“ uključuje i slučajeve kada državljanin treće zemlje radi bez izdane dozvole za boravak i rad (npr. prethodna dozvola za boravak i rad mu istekla, a nova dozvola mu nije izdana).

11. U konkretnom slučaju, prema pravomoćnoj prekršajnoj presudi, utvrđeno je da su tužiteljevi radnici radili na poslovima za koje nisu imali izdanu dozvolu za boravak i rad, što se kvalificira kao nezakonito zapošljavanje. Također, utvrđeno je da su tužiteljevi radnici radili izvan vremenskih okvira izdanih dozvola za boravak i rad, odnosno bez pokrića valjanom dozvolom, što predstavlja neprijavljeni rad.

12. Odredba članka 93. stavka 1. točke 8. Zakona ne propisuje automatsko odbijanje poslodavčeva zahtjeva za izdavanje dozvole boravak i rad, već daje diskrecijsko pravo tuženiku da može odbiti zahtjev ako je poslodavac sankcioniran zbog neprijavljenog rada i/ili nezakonitog zapošljavanja.

13. Tuženik nije posebno obrazlagao razloge zbog kojeg nije primijenio diskrecijsku ovlast te zahtjev tužitelja sukladno toj ovlasti usvojio.

14. Predmetna ovlast je dana u cilju da tuženik diskrecijski ocijeni, u slučaju kada je poslodavac sankcioniran zbog neprijavljenog rada i/ili nezakonitog zapošljavanja, postoje li okolnosti koje bi u konkretnom slučaju i cijeneći neki poseban javni interes, dovele do izdavanja dozvole, unatoč činjenici da je sankcioniran zbog neprijavljenog rada i/ili nezakonitog zapošljavanja.

15. Međutim, ako okolnosti jasno govore protiv poslodavca (npr. ozbiljna i višestruka kršenja) i ako poslodavac ne ističe okolnosti iz kojih bi proizlazio da tuženik dozvolu treba izdati unatoč tome što je poslodavac sankcioniran zbog neprijavljenog rada i/ili nezakonitog zapošljavanja, tada se može opravdano zaključiti da nije bilo osnove za izdavanje dozvole.

16. U tim okolnostima propust tuženika da eksplicitno obrazloži zašto nije koristio diskrecijsku ovlast neće automatski dovesti do poništenja rješenja. Dakle, materijalne činjenice imaju prevagu nad formalnim propustom, kada je jasno da bi ishod bio isti i uz potpuno obrazloženje.

17. Imajući na umu okolnost da je tužitelj pravomoćno sankcioniran zbog 19 pojedinačnih slučajeva nezakonitog zapošljavanja i neprijavljenog rada, koje predstavlja ozbiljno i višestruko kršenje zakona te da tužitelj nije ukazao na nikakve posebne okolnosti, koje bi mogle opravdati izdavanje dozvole za boravak i rad, unatoč činjenici da je sankcioniran zbog neprijavljenog rada i/ili nezakonitog zapošljavanja, ovaj Sud ocjenjuje kako propuštanje tuženika posebno i dodatno obrazložiti razlog zbog kojeg nije primijenio diskrecijsku ovlast, samo po sebi, ne dovodi do nezakonitosti osporavanog rješenja.

18. Slijedom navedenog, ovaj Sud je utvrdio da je osporavano rješenje zakonito.

19. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 116. stavak 2. ZUS-a.

20. O troškovima upravnog spora, Sud je odlučio na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je Sud odlučio kao u točki II. izreke.

U Zagrebu, 15. svibnja 2025.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Šime Bogović, Zagreb, Ilica 191E

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Varaždinska, Služba zajedničkih i upravnih poslova, Varaždin, Ivana Milčetića 10

3. U spis