REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-863/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Dario Partl, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice REĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Mate Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Razvojna agencija Zagreb za koordinaciju i poticanje regionalnog razvoja, Zagreb, Ulica Augusta Harambašića 39, OIB: 50159258035, zastupanog po punomoćniku Marku Kallayu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kallay & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. travnja 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, zamjenice punomoćnika tužiteljice Marine Sabljić, odvjetnice, zz tuženika RE i zamjenika punomoćnika tuženika Ivana Matića, odvjetnika, 15. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice REĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"I. Poništava se ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 13. svibnja 2024. sklopljen između tužiteljice, REĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika, Razvojna agencija Zagreb za koordinaciju i poticanje regionalnog razvoja, OIB: 50159258035.

II. Na snazi ostaje ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 13. prosinca 2019., sklopljen između tužiteljice, REĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika, Razvojna agencija Zagreb za koordinaciju i poticanje regionalnog razvoja, OIB: 50159258035."

II. Odbija se fakultativni tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 13. svibnja 2024. godine nedopušten.

II. Nalaže se tuženiku Razvojna agencija Zagreb za koordinaciju i poticanje regionalnog razvoja, OIB: 50159258035 da tužiteljici REĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] omogući rad prema ugovoru o radu koji je sklopljen 13. prosinca 2019. godine."

III. Nalaže se tužiteljici REĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Razvojna agencija Zagreb za koordinaciju i poticanje regionalnog razvoja, Zagreb, Ulica Augusta Harambašića 39, OIB: 50159258035, nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je13. svibnja 2024. godine zaključila s tuženikom ugovor o radu na neodređeno vrijeme (odnosno ponuđen joj je otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu na neodređeno vrijeme) temeljem kojeg je stavljen izvan snage ugovor o radu od 13. prosinca 2019., sklopljen za obavljanje poslova voditeljice Odjela za strateško planiranje i regionalni razvoj. Novim ugovorom o radu tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta savjetnice – koordinatorice za razvojnu podršku u Sektoru razvojne podrške, kao i druge poslove po nalogu tuženika kao njenog poslodavca.

2. Tužiteljica je 27. svibnja 2024. tuženiku kao svom poslodavcu uputila žalbu u otvorenom zakonskom roku, odnosno 27. svibnja 2024. godine uložila je prigovor protiv odredbe članak 8. ugovora o radu od 13. svibnja 2024. godine, odnosno zahtjev za zaštitu prava radnika sukladno odredbi čl. 133. st. 1. ZOR-a glede primjene nižeg koeficijenta od 2,90 prema prijašnjem koeficijentu od 3,43. Naime, prema članku 10. prijašnjeg ugovora o radu, sklopljenog 13. prosinca 2019. između tužiteljice i tuženika, koeficijent je iznosio 3,60, a mijenjan je Pravilnikom o radu i plaćama od 6. travnja 2020. na koeficijent od 3,43 u članku 8. predmetnog ugovora o radu, iako je tužiteljica stručnjak s dugogodišnjim iskustvom. Na podneseni zahtjev za zaštitu prava tuženik nije odgovorio. S obzirom na to da tuženik nije udovoljio zahtjevu tužiteljice, a kako se pobijana odluka temelji na formalnim povredama pravila postupanja poslodavca te na pogrešno i nepotpuno utvrđenom stanju, zbog čega je ista nezakonita i neosnovana, tužiteljica je odlučila sudskim putem ostvariti zaštitu prava iz radnog odnosa.

3. Tužiteljica ističe kako je prilikom pregovora o sklapanju ugovora o radu zapravo bila prisiljena sklopiti predmetni ugovor, inače bi dobila otkaz ugovora o radu bez mogućnosti sklapanja novog izmijenjenog ugovora o radu. Dakle, postoji mana volje u smislu članka 279. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23), odnosno radi se o psihičkoj primjeni sile na tužiteljicu jer je tuženik nastupao s pozicije moći poslodavca, koji odlučuje o svakodnevnoj egzistenciji tužiteljice kao njegovog radnika, pa je tužiteljica zato i pristala na novi ugovor o radu, zadržavajući svoje pravo na prigovor protiv istog, budući smatra da postoji povreda njezinih prava iz radnog odnosa. Sporna odredba ugovora o iznosu koeficijenta može se poništiti, jer ne može se očekivati od nekoga, u ovome slučaju tužiteljice kao radnika, da će olako izgubiti svoje radno mjesto, stoga je ista iz opravdanog straha pristala na izmijenjeni ugovor o radu, osobito uzevši u obzir činjenicu da će uskoro steći uvjete za starosnu mirovinu.

4. Novim Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta od 8. travnja 2024. izmijenjena je organizacija rada tuženika putem mijenjanja naziva radnog mjesta, unatoč tome što poslovi tih radnih mjesta nisu izmijenjeni, već su samo mijenjani nazivi istih, stoga je nejasno zašto je tužiteljici dodijeljen niži koeficijent za njeno radno mjesto, ako ona obavlja u stvari iste poslove kao i do sada, dakle radi se o samo formalnoj izmjeni naziva radnog mjesta, a u stvarnosti nema neke konkretne promjene. Novom sistematizacijom spušteni su koeficijenti za 5 radnika, od kojih je jednome radniku spušten koeficijent za 0,07, za dvoje radnika su spušteni koeficijenti za 0,21, a za jednog radnika spušten je koeficijent za 0,25, dok je tužiteljici spušten koeficijent za 0,53, što predstavlja daleko najveći pad plaće u cijeloj Agenciji i što je nerazmjerno snižavanje plaće u usporedbi s ostalim radnicima kod tuženika bez ikakvih kriterija i metoda koji bi opravdali isto, stoga tužiteljica smatra kako se radi o samovolji tuženika, poduzetoj radi osobnog obračuna s tužiteljicom, kojoj je ponudio sklapanje izmijenjenog ugovora o radu po nepovoljnijim uvjetima.

5. Zamjećuje se u Sektoru tuženika u kojem je tužiteljica raspoređena izostanak poslova s višim koeficijentima za obavljanje poslova razvojne podrške, a koji su predviđeni za poslove kontrole u istom Sektoru, te za poslove vezane za projektnu podršku u drugom Sektoru i poslove u Uredu ravnatelja, što implicira kako su nova sistematizacija radnih mjesta i novi koeficijenti prilagođeni za određene osobe, bez uzimanja u prioritet njihovih kompetencija i iskustva u obavljanju poslova njihovog radnog mjesta.

6. Postupanje tuženika kao poslodavca postaje nejasnije s obzirom na to kako je 2019. tužiteljica zasnovala radni odnos s tuženikom i obavljala poslove na radnome mjestu voditeljice Odjela za strateško planiranje i regionalni razvoj, te je u okrilju istog postigla značajne rezultate, između ostalog u koordinaciji izrade Plana razvoja Grada Zagreba za razdoblje do 2027., što je ogroman višegodišnji posao, jer se radi o izradi glavnog razvojnog dokumenta Grada Zagreba koji, između ostalog, predstavlja stratešku podlogu za povlačenje sredstava iz EU fondova, te je isti plan u konačnici u siječnju 2024. usvojen od strane Skupštine Grada Zagreba (isti dokument je dobio pozitivno mišljenje i od Partnerskog vijeća Grada Zagreba sastavljenog od 22 eminentnih stručnjaka iz javnog, privatnog i civilnog sektora s područja grada). Dakle, posao Odjela za strateško planiranje i regionalni razvoj u kojem je tužiteljica bila voditeljica, odrađen je kvalitetno, stoga tužiteljica nije nekompetentna niti ima lošu kvalitetu rada. Iz priloženog životopisa tužiteljice vidljivo je također kako je ista bila zaposlena na raznovrsnim poslovima i u domaćem i u međunarodnom okruženju koji su zahtijevali visoku razinu kompetencija, a iste je uredno obavljala, stoga je i dalje nejasno zašto se tužiteljicu šikanira putem smanjivanja plaće, ako je svoje poslove tijekom dugogodišnje karijere u javnim tijelima uredno obavljala, a o čemu svjedoči i pohvala od strane ČEĐ – Generalnog direktora Glavne uprave Europske komisije za Poduzetništvo i Industriju od 16. srpnja 2014. te pohvala od strane Ujedinjenih Naroda od 27. svibnja 2013.

7. Nejasna je intencija poslodavca da degradira tužiteljicu na niže radno mjesto u usporedbi s prijašnjim. Tužiteljica nije imala povijest opomena, niti lošeg obavljanja svojih radnih dužnosti. Naprotiv, ista je pokazala kako ima odlične sposobnosti za obavljanje svojih dužnosti.

8. Tužiteljica smatra da je tuženik usmeno tužiteljici dao otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, no kako odluka o otkazu nema pismeni oblik, to je ništava, niti su postojali razlozi za otkaz. Iako je tužiteljica potpisala novi ugovor o radu, sukladno Zakonu o radu , zadržava pravo pobijati odluku o otkazu pred sudom.

9. Slijedom navedenog, predlaže se poništiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 13. 5. 2024 i utvrditi da ostaje na snazi ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 13. 12. 2019, a ako bi sud našao da je taj tužbeni zahtjev neosnovan, postavlja se fakultativni tužbeni zahtjev kojim se predlaže utvrditi kao nedopušten otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 13. 5. 2024 te naložiti tuženiku da tužiteljici omogući rad prema ugovoru o radu od 13. 12. 2019.

10. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik navodi da se cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, obzirom je isti neosnovan, iznesene činjenične okolnosti konstruirane ili izvučene iz konteksta. Među strankama nije sporno da su tužiteljica i tuženik 13.05.2024. godine sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta savjetnice - koordinatorice za razvojnu podršku u Sektoru razvojne podrške. Isto tako, točno je da je pobijanim ugovorom stavljen izvan snage ugovor o radu sklopljen 13.12.2019. godine za obavljanje poslova voditeljice Odjela za strateško planiranje i regionalni razvoj. Također nije sporno da je tužiteljica uputila žalbu 27.05.2024. godine na članak 8. pobijanog ugovora o radu, a s obzirom da joj je uslijed nove sistematizacije snižen koeficijent, a na što tuženik nije odgovorio.

11. Tuženik u ističe da je netočan navod tužiteljice da joj je ponuđen otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu na neodređeno vrijeme, budući je u konkretnoj situaciji došlo do sklapanja novog ugovora o radu, a ne do odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora, niti ikakve druge jednostrane odluke tuženika kao poslodavca. S time u vezi, jasno je da se ugovori o radu sklapaju sporazumno, odnosno suglasnošću volja, a ne jednostranim očitovanjem volje jedne strane.

12. Tužiteljica nije imala temelja za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava poslodavcu jer je pretpostavka zaštite prava iz radnog odnosa sukladno članku 133. ZR-a da je poslodavac radniku povrijedio neko pravo iz radnog odnosa. U predmetnom slučaju ne radi se o povredi prava iz radnog odnosa jer su tužiteljica i tuženik sporazumno sklopili pobijani ugovor o radu.

13. Netočna je tvrdnja tužiteljice da je predmetni ugovor o radu potpisala pod prisilom, odnosno da postoje mane volje. Tužiteljica je s tuženikom slobodnom voljom sklopila predmetni ugovor o radu.

14. Tuženik je 08.04.2024. godine donio novi Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta, a na koji je gradonačelnik Grada Zagreba dao suglasnost zaključkom KLASA: 024-07/24-02/19, URBROJ: 251-01-12-24-2 od 29.04.2024. godine, a kojim je stavio van snage prethodno važeći Pravilnik, i to Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta od 14.11.2018. godine, zajedno s izmjenama i dopunama od 03.06.2019. godine i 15.11.2022. godine. Novi Pravilnik stupio je na snagu 11.05.2024. godine. Donošenjem novog Pravilnika radno mjesto tužiteljice je ukinuto te su poslovi koje je tužiteljica prethodno obavljala, sukladno novoj organizaciji poslovanja u preostalom dijelu, s jedne strane raspoređeni na druge radnike, odnosno na druga radna mjesta, a s druge strane su se sukladno novoj organizaciji poslovanja prestali obavljati. Radi tih opravdanih okolnosti koje su se javile kod tuženika, tuženik je odlučio ponuditi tužiteljici pobijani ugovor o radu, a sve imajući u vidu da je otpala potreba za njenim radom na radnom mjestu voditeljice Odjela za strateško planiranje i regionalni razvoj. Reorganizacija i sistematizacija je izvršena u cilju optimizacije i unapređenja poslovnih procesa, povećanja efikasnosti te ostvarenja dugoročnih ciljeva u pogledu racionalizacije poslovanja itd. te navedeno postupanje tuženika predstavlja njegovo autonomno pravo. Naime, tuženik je analizom sveukupnog poslovanja i poslovnih procesa koji se kod njega odvijaju, utvrdio da postojeća organizacija i sistematizacija radnih mjesta ne odgovara poslovnim potrebama te da je potrebno što je moguće prije provesti operativno restrukturiranje s ciljem usklađivanja broja, strukture i kvalifikacije radne snage po pojedinim radnim mjestima, pojedinim organizacijskim cjelinama i ukupno, a sve kako bi se osiguralo optimalno funkcioniranje poslovnih procesa u redovitim, ali i izvanrednim okolnostima. Navedeno predstavlja preduvjet financijske stabilizacije i dugoročnog osiguravanja tuženika da neometano vodi poslovanje uz poštivanje svih preuzetih obveza financijske i druge naravi. Upravo zbog navedenog, tuženik je Pravilnikom uveo nove organizacijske cjeline u skladu sa Statutom te su definirana nova radna mjesta i ukinuta postojeća, dok je na pojedinim poslovima smanjen broj izvršitelja, sve uz preraspodjelu dijela poslova koji se kod tuženika i dalje obavljaju i nakon provedene reorganizacije. Ujedno je Pravilnikom o radu i plaćama od 08.04.2024. godine došlo do izmjena u koeficijentima povezanim s određenim radnim mjestima kod tuženika, a sve kako bi tako izmijenjeni koeficijenti omogućili adekvatnu popunjenost pojedinih radnih mjesta i održivu alokaciju novčanih sredstava za plaće radnika na razini cijelog poslodavca, stoga je tuženik došao u situaciju da, vodeći se unaprijed zamišljenim ciljevima racionalizacije poslovanja, mora ukinuti i radno mjesto tužiteljice, obzirom se isto u novoj organizacijskoj strukturi činilo financijski i organizacijski neodrživo. Autonomno je pravo tuženika kao poslodavca da svoje poslovne procese i organizaciju poslovanja maksimalno prilagodi svojim potrebama te da s tim u vezi donosi odgovarajuće opće, ali i pojedinačne akte, kojima se navedeno provodi u djelo, a što podrazumijeva i ponudu novog ugovora o radu za postojeće radno mjesto.

15. Kako je neosnovana tvrdnja tužiteljice da postoje mane volje u pogledu sklapanja predmetnog ugovora o radu te kako tuženik tužiteljici nikad nije dao otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, niti joj ga je bio dužan dati, budući je tužiteljica svojom slobodnom voljom s poslodavcem sklopila predmetni ugovor o radu, predlaže se tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, odnosno odbiti i fakultativni tužbeni zahtjev radi utvrđenja kao nedopuštenog otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora o radu.

16. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 13. prosinca 2019. (str. 5-7 spisa), Pravilnik o radu i plaćama (str. 9-38 spisa), ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 13. svibnja 2024. (str. 39-41 spisa), opis poslova savjetnik – koordinator za razvojnu podršku (str. 42 spisa), zahtjev za zaštitu prava radnika (str. 44-45 spisa), Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta tuženika (str. 51-91 spisa), Statut tuženika (str. 97-107 spisa), proveo je dokaz saslušanjem tužiteljice (str. 819-820 spisa) i zakonske zastupnice tuženika RE (str. 821 spisa).

17. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku.

18. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

19. Iz ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 13. prosinca 2019. razvidno je da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika radi obavljanja poslova voditeljice Odjela za strateško planiranje i regionalni razvoj.

20. Iz ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 13. svibnja 2024. razvidno je da je tužiteljica kod tuženika zasnovala radni odnos za obavljanje poslova radnog mjesta savjetnice – koordinatorice za razvojnu podršku u Sektoru razvojne podrške, sukladno čl. 10 Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta te Prilogu istog Pravilnika.

21. Predmetnom spisu prileži Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta tuženika te je razvidno da je istim utvrđeno i radno mjesto savjetnica – koordinatorice za razvojnu podršku (pod rednim brojem 11 u čl. 10 citiranog Pravilnika).

22. Tužiteljica je iskazala da je bila zaposlena kao voditelj Odjela za strateško planiranje i regionalni razvoj kod tuženika, sve dok nije dobila na potpis ugovor o radu od 13. svibnja 2024., kojeg joj je na potpis ponudila ravnateljica tuženika. Tužiteljica nije odmah potpisala taj ugovor, nego je zatražila vrijeme za konzultacije, a nakon par dana, nakon što joj je pristupio pravnik kod tuženika, ČE, i pitao je je li potpisala ugovor te da će, ako ga ne potpiše, dobiti otkaz, otišla je u svoj ured po ugovor, tamo ga je potpisala i odnijela g. ČE u njegov ured. Nakon što je vidjela odredbe predmetnog ugovora, tužiteljica je zaključila da se radi o njenoj degradaciji, kao i degradaciji njenog statusa. Nakon primitka ugovora o radu na potpis do trenutka kada ga je potpisala nije zatražila objašnjenje od poslodavca vezano za ponuđeni joj ugovor, niti je bilo što prigovorila jer se preplašila, ali je naknadno uputila dopis ravnateljici i članovima Upravnog vijeća vezano za ponuđeni ugovor, ali nije dobila odgovor od njih. Novim joj je ugovorom u odnosu na prethodni smanjen koeficijent za obračun plaće, te se radilo o najvećem smanjenju koeficijenta u odnosu na druge zaposlenike, kojima je također u tom razdoblju smanjivan koeficijent, ali manje. Osim toga, novim ugovorom tužiteljica je raspoređena na niže radno mjesto, a za tim nije bilo potrebe, jer radi iste poslove, s time da je sada ukinut Odjel kojega je vodila. Međutim, poslovi tog Odjela i dalje se obavljaju. Kad je stupila na dužnost nova ravnateljica tuženika gđa. RE dogodilo se dosta promjena te je gđa. RE tužiteljici nakon dva tjedna rekla da je miče s poslova koordinatorice izrade plana razvoja Grada Zagreba, no u rujnu 2023. ponovno ju je vratila na te poslove, iako joj je prije toga obrazložila da je smatra nekompetentnom. Napomenula je da se poslovi strateškog planiranja nisu ukinuli novom sistematizacijom, a tužiteljica je radila te poslove. Točno je da je ravnateljica prije donošenja nove sistematizacije govorila "da ide nova sistematizacija i da ima previše nekompetentnih ljudi". Tužiteljici je poznato da, s obzirom na njene godine, po zakonu ne može dobiti otkaz, ali se u trenutku potpisivanja predmetnog ugovora od 13. svibnja 2024. svejedno uplašila da će dobiti otkaz te ga je potpisala, kao i aneks 1. ugovora o radu od 4. veljače 2025.

23. Zakonska zastupnica tuženika RE u svom iskazu je potvrdila da je predala tužiteljici na potpis ugovor o radu od 13. svibnja 2024., a s uručivanjem ugovora bio je upoznat i g. ČE. Uručila joj je ugovor o radu na potpis, a ne otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora, a tužiteljica je ponuđeni joj ugovor o radu potpisala 17. svibnja 2024., s čime ju je upoznao g. ČE. Navela je da nema saznanja da bi netko tužiteljici rekao da će dobiti otkaz ako ne potpiše ponuđeni joj ugovor. Par dana prije nego su radnicima, pa i tužiteljici, ponuđeni na potpis novi ugovori o radu Upravno vijeće tuženika je potvrdilo novu sistematizaciju radnih mjesta, i to je bila podloga za sklapanje novih ugovora o radu. Novom sistematizacijom smanjen je broj organizacijskih jedinica, a Odjel koji je tužiteljica prije vodila je ukinut, pri čemu su poslovi koji su se obavljali unutar tog Odjela ukomponirani u novu organizacijsku jedinicu. Kad je tužiteljici ponuđen novi ugovor o radu, vodilo se prije svega računa o potrebama poslodavca.

24. Iz iskaza tužiteljice i zakonske zastupnice tuženika nedvojbeno je utvrđeno da je zakonska zastupnica tuženika gđa. RE tužiteljici uručila na potpisivanje ugovor o radu od 13. svibnja 2024., da ga je tužiteljica preuzela te da ga je naknadno potpisala, te potpisani ugovor o radu od 13. svibnja 2024. predala pravniku kod tuženika g. ČE.

25. Nadalje je utvrđeno iz iskaza zakonske zastupnice tuženika i tužiteljice da joj je ponuđeno sklapanje novog ugovora o radu od 13. svibnja 2024. nakon što je provedena nova sistematizacija radnih mjesta kod tuženika, odnosno nakon što je Upravno vijeće odobrilo sistematizaciju.

26. Iz iskaza zakonske zastupnice tuženika i tužiteljice nedvojbeno je utvrđeno da je tužiteljici na potpis ponuđen novi ugovor o radu (kojeg je tužiteljica i potpisala), a ne otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, a navedeno je utvrđeno i uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, odnosno spisu prileži isključivo ugovor o radu od 13. svibnja 2024., kojeg je tužiteljica nedvojbeno potpisala, a ne i otkaz, odnosno ne prileži otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, niti je tužiteljica u svom iskazu navela da joj je uručen otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora, već joj je dan na potpis ugovor o radu od 13. svibnja 2024., odnosno uručen joj je radi potpisa od strane zakonske zastupnice tuženika, a u tome su iskazi tužiteljice i zakonske zastupnice tuženika suglasni.

27. Na temelju odredbe čl. 10 st. 1 Zakona o radu radni odnos zasniva se ugovorom o radu. Odredbom čl. 8 st. 4 Zakona o radu je propisano da se na sklapanje, valjanost, prestanak i druga pitanja u svezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju u skladu s naravi tog ugovora, opći propisi obveznog prava. Temeljem odredbe čl. 247 Zakona o obveznim odnosima ugovor je sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. U konkretnom slučaju, kako proizlazi iz iskaza tužiteljice, ista je dobila predmetni ugovor i nije ga odmah potpisala, nego je tražila vrijeme kako bi ga proučila, a nakon što je naknadno pozvana potpisati ga, to je i učinila, a prije njegova potpisivanja nije zatražila nikakva dodatna pojašnjenja i obrazlaganja od strane tuženika, niti je do potpisivanja tog ugovora tuženiku nešto prigovorila. Dakle, potpisivanjem ugovora u konkretnom slučaju tužiteljica se suglasila s bitnim sastojcima tog ugovora i izjavila je svoju slobodnu volju kojom ga prihvaća.

28. Odredbom čl. 123 st.1 Zakona o radu propisano je da se odredbe Zakona o radu koje se odnose na otkaz primjenjuju i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora). U konkretnom slučaju nije došlo do primjene instituta otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora od strane poslodavca, a isto je nedvojbeno utvrđeno iz iskaza tužiteljice i zz tuženika, a tuženik nije bio u obvezi tužiteljici dati otkaz, pa ni otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora, budući je tužiteljica nesporno potpisala ugovor o radu od 13. svibnja 2024., dakle nakon što ga je potpisala zasnovala je radni odnos za radno mjesto savjetnice – koordinatorice za razvojnu podršku u Sektoru razvojne podrške, sa svim pravima i obvezama koje proizlaze iz tog ugovora. Tim ugovorom tužiteljica je prestala biti zaposlenik tuženika na radnom mjestu voditeljice Odjela za strateško planiranje i regionalni razvoj (prema ugovoru o radu od 13. prosinca 2019.), ali budući je prihvatila novi ugovor o radu, odnosno prihvatila je ponudu poslodavca i potpisala ga, poslodavac nije bio u obvezi dati joj otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora.

29. Odredbom čl. 330 Zakona o obveznim odnosima propisano je da je ugovor pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kada je pri njegovu sklapanju bilo mana volje te kad je to ovim zakonom ili posebnim propisom određeno.

30. Tužiteljica je navela u tužbi i tijekom postupka da je potpisala ugovor o radu od 13. svibnja 2024. zbog prijetnje i straha da će, ako ga ne potpiše, dobiti otkaz te da joj se u tom smislu, prije nego što je odlučila potpisati ugovor o radu, obratio i pravnik tuženika, odnosno da joj je rekao da će dobiti otkaz ako ne potpiše ugovor o radu.

31. Odredbom čl. 279 st. 1 Zakona o obveznim odnosima propisano je da ako je jedna ugovorna stranka ili netko treći nedopuštenom prijetnjom izazvao opravdan strah kod druge strane tako da je ona zbog toga sklopila ugovor, druga strana može zahtijevati da se ugovor poništi. Stavkom 2 istog članka je propisano da se strah smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro ugovorne strane ili treće osobe.

32. Iz dokaza provedenih u ovom postupku ne proizlazi da je tužiteljica predmetni ugovor o radu potpisala zbog nedopuštene prijetnje koja je kod nje izazvala opravdan strah. Navod tužiteljice da joj je pravnik tuženika, prije nego što je potpisala predmetni ugovor o radu, rekao da će dobiti otkaz ako ne potpiše taj ugovor o radu, ne predstavlja nedopuštenu prijetnju u smislu odredbe čl. 279 st. 1 Zakona o obveznim odnosima, niti je takvo upozorenje od strane pravnika tuženika tužiteljici moglo izazvati opravdani strah iz kojeg bi proizlazilo da je ozbiljnom opasnošću bio ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro tužiteljice ili treće osobe. Otkaz predstavlja institut kojeg predviđa Zakon o radu te se ne može shvatiti kao prijetnja, pri čemu postojanje prijetnje ne proizlazi niti iz okolnosti slučaja, budući je, kako proizlazi iz iskaza tužiteljice, istoj omogućeno da razmotri ponuđeni joj ugovor, pri čemu tužiteljica sve od trenutka kada joj je uručen novi ugovor na potpis do trenutka njegova potpisivanja nije stavljala poslodavcu primjedbe niti tražila dodatna razjašnjenja, nego tek po njegovu potpisivanju.

33. Tužiteljica druge razloge pobojnosti nije isticala niti u tužbi ni tijekom postupka.

34. Slijedom svega naprijed navedenog, odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica predlaže poništiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 13. svibnja 2024. te utvrditi da ostaje na snazi ugovor o radu od 13. prosinca 2019. Naime, sklapanjem ugovora o radu od 13. svibnja 2024. prestao je ugovor o radu sklopljen između stranaka 13. prosinca 2019. Napominje se također da je uvidom u tuženikovu novu sistematizaciju radnih mjesta utvrđeno da je istom predviđeno radno mjesto savjetnice

– koordinatorice za razvojnu podršku u Sektoru razvojne podrške (čl. 10 Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta) za koje je tužiteljica zasnovala radni odnos ugovorom o radu od 13. 5. 2024., s koeficijentom za obračun plaće koji je sukladan za to radno mjesto Pravilniku o radu i plaćama.

35. Budući je nedvojbeno utvrđeno u ovom postupku da tuženik prema tužiteljici nije primijenio institut otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora te uručivanje tužiteljici na potpis ugovora o radu od 13. svibnja 2024. (kojega je tužiteljica potpisala) ne predstavlja davanje otkaza tužiteljici s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, odbijen je kao neosnovan i fakultativni tužbeni zahtjev radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora od 13. svibnja 2024. te nalaganja tuženiku da tužiteljici omogući rad prema ugovoru o radu sklopljenom između stranaka 13. prosinca 2019.

36. Iz dokumentacije koja je dostavljena u spis, prije svega uvidom u ugovore o radu od 13. prosinca 2019. i 13. svibnja 2024. te iz iskaza tužiteljice i zakonske zastupnice tuženika, sud je u dovoljnoj mjeri utvrdio odlučne činjenice za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, odnosno činjenicu da je tužiteljica potpisala ugovor o radu od 13. svibnja 2024., pri čemu nije bila izložena prijetnjama ili prisili koje bi predstavljale mane volje i razlog za poništaj ugovora o radu, za radno mjesto koje je predviđeno novom tuženikovom sistematizacijom, s pripadajućim koeficijentom za obračun plaće, te da tuženik nije tužiteljici dao otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora, stoga nije provodio daljnje dokaze predložene po strankama, poglavito ne dokazne prijedloge vezane za opravdanost donošenja nove sistematizacije od strane tuženika te postupanja zakonske zastupnice tuženika prema tužiteljici tijekom trajanja radnog odnosa, a vezano za radne zadatke koje je tužiteljica izvršavala na temelju ranijeg ugovora o radu.

37. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. ZOO- a, a odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 29. stavak 2. ZOO- a do 31.07.2015., a od 01.08.2015. do isplate na članku 3. ZID ZOO (NN 78/15).

38. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, a u svezi s članka 164. stavak 1. istog Zakona, a tuženiku zastupanom po punomoćniku odvjetniku odmjeren je parnični trošak u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT) i to tbr. 7/2 kojom je propisano da odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 250 bodova OT, obzirom se radi o predmetu koji nije procjenjiv (u jednokratnu nagradu uračunat je sastav odgovora na tužbu, podnesak od 11. rujna 2024. te pristupi na ročišta 12. studenoga 2024. i 2. travnja 2025.), dakle sveukupno 250 bodova OT, što obračunato s paušalom od 2,00 eura za jedan bod iznosi 500,00 eura, što uz obračunati PDV od 25% iznosi 625,00 eura, koji je iznos priznat tuženiku kao parnični trošak (a u parnični trošak nisu priznati podnesci s nadnevcima 3. prosinca 2024. i 8. siječnja 2025. jer nisu

1 0

bili potrebni za vođenje ovog postupka te za pristup na ročište za objavu presude, budući na ročište za objavu nije nitko pristupio).

39. Tuženik osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka od presuđenja do isplate temeljem članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona.

40. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 15. svibnja 2025.

Sudac:

Dario Partl

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana objave ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.