Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj: Gž-1196/2021-6
|
REPUBLIKA HRVATSKA ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU STALNA SLUŽBA U POŽEGI Požega, Sv. Florijana 2 |
Poslovni broj: Gž-1196/2021-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić-Ivanović kao izvjestiteljice i članice vijeća i Branke Ribičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P., OIB: … iz S., . koju zastupa punomoćnik O. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. osiguranje d.d., OIB: … iz Z., . kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz odvjetničkog društva u Z. G. i partneri, radi naknade štete rješavajući žalbu tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 28.srpnja 2021. poslovni broj Pn-2285/19-21, u sjednici vijeća održanoj 21.studenoga 2023.
p r e s u d i o j e
I Žalbe tuženika A. osiguranje d.d. i tužiteljice M. P. iz S. odbija se kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 28.srpnja 2021. poslovni broj Pn-2285/19-21.
II Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 28.srpnja 2021. poslovni broj P-2285/19-24 presuđeno je:
"Nalaže se tuženiku A. osiguranje d.d. isplatiti tužiteljici M. P. iznos od 14.440,00 kn sa zateznim kamatama, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućim od 5. veljače 2019. pa do isplate, kao i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 11.304,00 kn sa zateznim kamatama, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućim od 28. srpnja 2021. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.".
2. Protiv presude žalbu je uložio tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih u čl. 353. Zakona o parničnom postupku, a posebno iz razloga čl. 354.st.2.točka 11. Zakona o parničnom postupku. U žalbi navodi da su ostale sporne posljedice ozljeđivanja, stupanj i opseg procijenjene smanjene životne aktivnosti tužiteljice. Sud je posljedice ozljeđivanja tužiteljice utvrdio temeljem nalaza i mišljenja vještaka i njegovog usmenog izlaganja, ali nije taj dokaz savjesno i brižljivo ocijenio sukladno čl. 8. ZPP-a i propustio je postupati u smislu odredbi, čl. 258., 260. i 261. ZPP-a. Smatra da je mišljenje liječnika vještaka o opsegu trajnih posljedica, bolova i straha zbog ozljeđivanja precijenjeno. Navodi da sud nije umanjio nesporno isplaćeni iznos od 560,00 kuna na ime tuđe pomoći i njege. Osporava primjenu novih orijentacijskih kriterija i pravilnost primljene. Smatra da zakonska zatezna kamata na tuđu pomoć treba biti određena od dana donošenja sudske odluke. Osporava troškove postupka jer smatra da je tužiteljica uspjela samo sa 50% tužbenog zahtjeva.
3. Tužiteljica je podnijela prijedlog za donošenje dopunske presude ili podredno žalbu protiv presude od 28.srpnja 2021. Kako je su donio dopunsku presudu od 3.rujna 2021. poslovni broj Pn-2285/19-24, a tužiteljica žalbu nije povukla sud je istu odbio kao neosnovanu, jer je o istoj odlučeno dopunskom presudom.
4. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.
5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno.
5.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.
6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade štete zbog tjelesnih ozljeda koje je ista zadobila u prometnoj nesreći koju je prouzročilo vozilo osigurano kod tuženika.
6.1. U postupku je u bitnome utvrđeno slijedeće:
- da među strankama nije sporna pasivna legitimacija, štetni događaj i odgovornost tuženika, kao osiguratelja vlasnika vozila na motorni pogon, koja se temelji na odredbi čl. 1069. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO). Nije sporno niti da je tuženik tužiteljici na ime naknade neimovinske štete isplatio ukupno 15.000,00 kn te 560,00 kn na ime imovinske štete u vidu troškova tuđe pomoći i njege
- da je sporno pripada li tužiteljici pravo na isplatu daljnje naknade, odnosno sporna je visina štete
- da je po mišljenju vještaka, tužiteljica je pretrpjela tzv. primarni strah koji se javio u situaciji životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja te je bio vrlo intenzivan i kratkotrajan, nakon čega je uslijedio sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesne ozljede i njenih posljedica, s tim da je jačeg intenziteta bio u trajanju od 1 dana, zatim srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana i slabijeg intenziteta u trajanju od 30 dana. Zbog štetnog događaja tužiteljica je, prema procjeni vještaka, trpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg jakog intenziteta 10 dana, te manjeg intenziteta daljnjih 30 dana. Navedene trajne posljedice u vidu latelarne nestabilnosti koljena i zaostale nestabilnosti patele smanjile su trajno životne aktivnosti tužiteljice u omjeru od10%, dok naruženost iza predmetnog štetnog događaja nije zaostala. Po ocjeni vještaka, tužiteljici je nakon štetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć kod održavanja osobne higijene, odlaska liječniku i na fizikalnu terapiju i to u trajanju od 2 sata dnevno kroz 60 dana liječenja, a potom od daljnjih 60 dana po 1 sat dnevno.
7. Dakle, kako je u drugostupanjskom postupku ostao sporan iznos adekvatne novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, analizirani su nalaz i mišljenje saslušanog medicinskog vještaka radi ocijene težine ozljeda i primjerene novčane satisfakcije težini i posljedicama tih ozljeda.
8. Uvidom u medicinsku dokumentaciju i provedenim medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. M. F., utvrđeno je da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljedu u vidu udarca u lijevo koljeno, zbog koje ozljede je liječena po kirurgu, ortopedu i fizijatru te je imala imobilizaciju u vidu longete i ortoze, a nakon završenog liječenja kod tužiteljicu su zaostali povremeni bolovi u lijevom koljenu, hipotrofija natkoljene muskulature, te bolne i terminalno ograničene kretnje lijevog koljena, a i zaostao je pozitivni test straha i test inhibicije kvadricepsa, kao i latelarno otvaranje. Vještak je utvrdio da je navedena ozljeda u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem.
9. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka pravilno je prvostupanjski sud prihvatio u cijelosti i na njim temeljio svoju odluku, jer je nalaz izrađeni stručno i detaljno, a vještak je na iznesene primjedbe dao opsežne stručne i konkretne odgovore.
10. Analizirajući provedene dokaze sud je u cijelosti prihvatio obrazloženje prvostupanjskog suda, a uzimajući u obzir vrstu i težinu ozljede, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, neugodnosti koje je tužiteljica trpjela tijekom liječenja (RTG snimanja, magnetsku rezonancu, obavljanje pretraga i kontrola, nošenje imobilizacije, obavljanje fizikalne terapije, uzimanje analgetika, mirovanje i dr.), zatim trajanje i intenzitet straha, stupanj smanjenja životne aktivnosti i dob tužiteljice u vrijeme štetnog događaja, odnosno da se radi o vrlo mladoj osobi koja će još dugo trpjeti posljedice predmetnog ozljeđivanja (u vrijeme štetnog događaja bila je stara 23 godine), po ocjeni suda, tužiteljici pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje i to temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, a primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19, dalje: ZPP), u iznosu od 28.000,00 kn i to s obzirom na pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 8.000,00 kn, s obzirom na strah u iznosu od 6.000,00 kn, te s obzirom na duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 14.000,00 kn.
10.1. Kako je u postupku utvrđeno da je tužiteljici bilo potrebno 180 sati tuđe pomoći, te kako tužiteljica nije ustvrdila niti dokazala da bi joj ista bila pružana naplatno, pripada joj pravo na naknadu za ovaj vid štete u visini neto zarade osobe koje se bavi pružanjem ovakve vrste usluga naplatno u mjestu prebivališta tužiteljice, pa bi, usporedbom s ovom zaradom ( čl. 223. ZPP), tužiteljici za ukupno 180 sati tuđe pomoći, temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO, pripadalo pravo na naknadu u iznosu od 3.600,00 kn (20,00 kn po satu).
10.2. Dakle, u postupku je utvrđeno, temeljem nalaza vještaka, da bi tužiteljici pripadalo pravo na naknadu štete u ukupnom iznosu od 31.600,00 kn, te s obzirom da je ista zatražila naknadu u ukupnom iznosu od 30.000,00 kn, da joj je tuženi platio prije tužbe 9.560,00 kuna, u tužbi potražuje iznos od 20.440,00 kuna. Tijekom postupka tuženik joj je isplatio daljnjih 6.000,00 kn, odnosno ukupno 15.560,00 kn, dosuđen joj je zatraženi daljnji iznos naknade od 14.400,00 kn, s obzirom da sud odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva (čl. 2. ZPP). Neosnovan je navod iz žalbe da joj nije uračunat iznos od 560,00 kuna na ime tuđe pomoći i njege, jer je tužitelj već u tužbi uračunao to kao plaćeni iznos.
10.3. U odnosu na žalbeni razlog retroaktivne primjene novih Orijentacijskih kriterija Novi orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske za naknadu neimovinske štete doneseni su na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5 kojim se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske (nematerijalne) štete. Pravno shvaćanje primjenjuje se na sve postupke naknade neimovinske (ranije nematerijalne) štete, s time da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u vezi toga objavio priopćenje od 17. lipnja 2020. u kojem je između ostalog naveo da se izmjena orijentacijskih kriterija primjenjuje od dana prihvaćanja (15. lipnja 2020.) i odnosi se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće). Primjenjuje se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006.
10.4. Isti kriteriji primjenjuju se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete i u svim stupnjevima suđenja ubuduće, tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020., pa tako i u konkretnom slučaju neovisno o tome kada se dogodio štetni događaj, pa je stoga prvostupanjski sud pravilno postupio kada je u ocjeni prava na visinu naknade neimovinske štete primijenio Orijentacijske kriterije. Međutim, Orijentacijski kriteriji nisu pravila koja se primjenjuju automatizmom, nego orijentir koji je od pomoći u ocjeni visine pravične novčane naknade, a visina naknade osim što ovisi o intenzitetu i trajanju kvalifikatornih okolnosti (u konkretnom slučaju fizičkih bolova i straha) ovisi i o okolnostima konkretnog slučaja. Kako je sud pravilno primijenio Orijentacijske kriterije i pravilno ocijenio visinu štete, sud i ovaj žalbeni razlog ocjenjuje neosnovanim.
11. Tuženi u žalbi osporava tijek zakonskih zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), a ne odredbu čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima.
11.1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu se u konkretnom slučaju primjenjuje kao specijalni propis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu u čl. 12. propisuje da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne (st. 1.). Odgovorni osiguratelj je dužan isplatiti iznos naknade štete u roku iz st. 1. tog članka, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku propisanom st. 1. tog članka (st. 3.). U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. istog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (st. 4.)
12. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, budući je sud imao u vidu i osnov i visinu tužbenog zahtjeva i konačno postavljeni tužbeni zahtjev. U postupku je utvrđeno, temeljem nalaza vještaka, da bi tužiteljici pripadalo pravo na naknadu štete u ukupnom iznosu od 31.600,00 kn, te s obzirom da je ista zatražila naknadu u ukupnom iznosu od 30.000,00 kn, da joj je tuženi platio prije tužbe 9.560,00 kuna, u tužbi potražuje iznos od 20.440,00 kuna. Tijekom postupka tuženik joj je isplatio daljnjih 6.000,00 kn, odnosno ukupno 15.560,00 kn, dosuđen joj je zatraženi daljnji iznos naknade od 14.400,00 kn, s obzirom da sud odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva (čl. 2. ZPP).
13. Zbog navedenog, a kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i kako je materijalno pravo pravilno primijenjeno, sud je žalbu tužiteljice i tuženika odbio kao neosnovanu i potvrdio osporene presudu, a sve temeljem članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.
14. Kako niti tuženi niti tužiteljica nisu uspjeli sa žalbama sud im nije priznao troškove žalbenog postupka (čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku), zbog čega je sud sukladno odredbi čl. 166.st.1. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u točki III izreke ove presude.
U Požegi, 21.studeni 2023.
Predsjednik vijeća
Branimir Miljević