Poslovni broj: Pr-62/2023-83

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja: PC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured Čogelja u Šibeniku, protiv tuženika: HŽ CARGO d.o.o. Zagreb, Trg Kralja Tomislava 11/I, OIB: 08720210702, kojeg zastupa punomoćnik Dinko Rebrović, odvj. iz Zagreba, radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu i isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 23. travnja 2025.g. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti tuženika, na ročištu održanom povodom objave presude dana 15. svibnja 2025.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da otkaz ugovora o radu koji otkaz je dao tuženik tužitelju Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu broj 2266-4 od 27. kolovoza 2014.g. nije dopušten, pa stoga radni odnos tužitelju nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na poslove radnog mjesta manevrista ili druge odgovarajuće poslove, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju po osnovu naknade štete zbog gubitka bruto zarade iz radnog odnosa kroz period od 1. ožujka 2015. do 31. prosinca 2024. godine iznos od 120.131,70 Eura bruto, po mjesecima kako slijedi:

- ožujak 2015. godine 1.006,00 EUR-a,

- travanj 2015. godine 953,62 EUR-a,

- svibanj 2015. godine 987,42 EUR-a,

- lipanj 2015. godine 982,31 EUR-a,

- srpanj 2015. godine 1.008, 18 EUR-a,

- kolovoz 2015. godine 1.013, 30 EUR-a,

- rujan 2015. godine 998,52 EUR-a,

- listopad 2015. godine 1.058,16 EUR-a,

- studeni 2015. godine 1.146,60 EUR-a,

- prosinac 2015. godine 1.040,99 EUR-a,

- siječanj 2016. godine 998,32 EUR-a,

- veljača 2016. godine 907,33 EUR-a,

- ožujak 2016. godine 1.042,21 EUR-a,

- travanj 2016. godine 913,08 EUR-a,

- svibanj 2016. godine 1.081,92 EUR-a,

- lipanj 2016. godine 1.040,69 EUR-a,

- srpanj 2016. godine 1.011,71 EUR-a,

- kolovoz 2016. godine 1.123,05 EUR-a,

- rujan 2016. godine 1.043,09 EUR-a,

- listopad 2016. godine 991,23 EUR-a,

- studeni 2016. godine 1.128,19 EUR-a,

- prosinac 2016. godine 1.040,28 EUR-a

- siječanj 2017. godine 1.043,09 EUR-a,

- veljača 2017. godine 918,93 EUR-a,

- ožujak 2017. godine 1.087,74 EUR-a,

- travanj 2017. godine 1.087,20 EUR-a,

- svibanj 2017. godine 1.078,31 EUR-a,

- lipanj 2017. godine 1.107,66 EUR-a,

- srpanj 2017. godine 1.015,08 EUR-a,

- kolovoz 2017. godine 1.154,74 EUR-a,

- rujan 2017. godine 988,67 EUR-a,

- listopad 2017. godine 1.075,47 EUR-a,

- studeni 2017. godine 1.240,79 EUR-a,

- prosinac 2017. godine 1.006,57 EUR-a,

- siječanj 2018. godine 1.026,53 EUR-a,

- veljača 2018. godine 973,80 EUR-a,

- ožujak 2018. godine 1.101,22 EUR-a,

- travanj 2018. godine 973,14 EUR-a,

- svibanj 2018. godine 266,99 EUR-a,

- lipanj 2018. godine 186,34 EUR-a,

- srpanj 2018. godine 142,15 EUR-a,

- kolovoz 2018. godine 271,33 EUR-a,

- rujan 2018. godine 85,85 EUR-a,

- listopad 2018. godine 300,92 EUR-a,

- studeni 2018. godine 1.222,96 EUR-a,

- prosinac 2018. godine 999,66 EUR-a

- siječanj 2019. godine 1.191,77 EUR-a,

- veljača 2019. godine 957,68 EUR-a,

- ožujak 2019. godine 1.029,76 EUR-a,

- travanj 2019. godine 1.103,28 EUR-a,

- svibanj 2019. godine 1.194,08 EUR-a,

- lipanj 2019. godine 975,33 EUR-a,

- srpanj 2019. godine 1.120,79 EUR-a,

- kolovoz 2019. godine 998,56 EUR-a,

- rujan 2019. godine 985,89 EUR-a,

- listopad 2019. godine 1.130,31 EUR-a,

- studeni 2019. godine 1.173,04 EUR-a,

- prosinac 2019. godine 1.074,70 EUR-a,

- siječanj 2020. godine 984,69 EUR-a,

- veljača 2020. godine 903,76 EUR-a,

- ožujak 2020. godine 1.060,05 EUR-a,

- travanj 2020. godine 1.101,97 EUR-a,

- svibanj 2020. godine 1.081,47 EUR-a,

- lipanj 2020. godine 1.129,65 EUR-a,

- srpanj 2020. godine 1.075,45 EUR-a,

- kolovoz 2020. godine 948,20 EUR-a,

- rujan 2020. godine 887,59 EUR-a,

- listopad 2020. godine 901,58 EUR-a,

- studeni 2020. godine 1.030,76 EUR-a,

- prosinac 2020. godine 789,24 EUR-a,

- siječanj 2021. godine 910,66 EUR-a,

- veljača 2021. godine 945,35 EUR-a,

- ožujak 2021. godine 1.106,37 EUR-a,

- travanj 2021. godine 1.013,50 EUR-a,

- svibanj 2021. godine 1.090,79 EUR-a,

- lipanj 2021. godine 1.134,33 EUR-a,

- srpanj 2021. godine 1.052,69 EUR-a,

- kolovoz 2021. godine 1.036,36 EUR-a,

- rujan 2021. godine 1.036,36 EUR-a,

- listopad 2021. godine 1.015,68 EUR-a,

- studeni 2021. godine 1.258,03 EUR-a,

- prosinac 2021. godine 1.057,04 EUR-a

- siječanj 2022. godine 1.001,72 EUR-a,

- veljača 2022. godine 960,53 EUR-a,

- ožujak 2022. godine 1.115,60 EUR-a,

- travanj 2022. godine 989,36 EUR-a,

- svibanj 2022. godine 1.047,50 EUR-a,

- lipanj 2022. godine 1.046,52 EUR-a,

- srpanj 2022. godine 1.014,22 EUR-a,

- kolovoz 2022. godine 1.267,91 EUR-a,

- rujan 2022. godine 1.220,23 EUR-a,

- listopad 2022. godine 1.092,06 EUR-a,

- studeni 2022. godine 1.083,65 EUR-a,

- prosinac 2022. godine 959,96 EUR-a

- siječanj 2023. godine 1.119,56 EUR-a,

- veljača 2023. godine 1.017,78 EUR-a,

- ožujak 2023. godine 1.206,21 EUR-a,

- travanj 2023. godine 1.021,99 EUR-a,

- svibanj 2023. godine 1.175,29 EUR-a,

- lipanj 2023. godine 1.124,19 EUR-a,

- srpanj 2023. godine 1.073,09 EUR-a,

- kolovoz 2023. godine 1.175,29 EUR-a,

- rujan 2023. godine 1.073,09 EUR-a,

- listopad 2023. godine 1.124,19 EUR-a,

- studeni 2023. godine 1.247,89 EUR-a,

- prosinac 2023. godine 1.073,09 EUR-a

- siječanj 2024. godine 1.175,29 EUR-a,

- veljača 2024. godine 1.073,09 EUR-a,

- ožujak 2024. godine 1.104,01 EUR-a,

- travanj 2024. godine 1.124,19 EUR-a,

- svibanj 2024. godine 1.175,29 EUR-a,

- lipanj 2024. godine 1.021,99 EUR-a,

- srpanj 2024. godine 1.175,29 EUR-a,

- kolovoz 2024. godine 1.124,19 EUR-a,

- rujan 2024. godine 1.073,09 EUR-a,

- listopad 2024. godine 1.175,29 EUR-a,

- studeni 2024. godine 1.196,79 EUR-a,

- prosinac 2024. godine 1.124,19 EUR-a,

sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog navedenog mjesečnog iznosa (15. dan idućeg mjeseca) do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022 po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.412,50 Eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate, po stopi koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje:

1. U ovoj pranoj stvari bila je donesena prvostupanjska presuda pod posl.br. Pr-118/2016 od dana 6. prosinca 2016.g. kojom je odbijen tužbeni zahtjev, koji glasi: "1. Utvrđuje se da otkaz ugovora o radu koji otkaz je dao tuženik tužitelju Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu broj 2266-4 od 27. kolovoza 2014.g. nije dopušten, pa stoga radni odnos tužitelju nije prestao. 2. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na poslove radnog mjesta manevrista ili druge odgovarajuće poslove, sve u roku od 8 dana. 3. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju pripadajuće bruto plaće u iznosu od 6.485,12 kn mjesečno za period od 10. siječnja 2015.g. (s tim da je za mjesec siječanj 2015.g. tuženik dužan tužitelju isplatiti bruto iznos plaće od 4.280,67 kn), do dana povratka tužitelja na posao, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa plaće (dan dospijeća za svaki pojedini mjesečni iznos je 15-ti dan svakog idućeg mjeseca) do konačne isplate, po stopi koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana. 4. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate, po stopi koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana". Ujedno je naloženo tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 11.250,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate, po stopi koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude pod posl.br. Pr-118/2016 od dana 6. prosinca 2016.g. žalbe su podnijeli tužitelj i tuženik, pa je drugostupanjski sud, Županijski sud u Šibeniku, postupajući povodom žalbe donio presudu pod posl.br. Gž R- 8/2017 od dana 25. veljače 2019.g., kojom je toč. 1. odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu ovog suda pod posl.br. Pr-118/2016 od dana 6. prosinca 2016.g., a toč. 2. uvažio žalbu tuženika i preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o parničnom trošku na način da je naložio tužitelju da u roku od 8 dana naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 28.125,00 kn.

3. Protiv drugostupanjske presude Županijskog suda u Šibeniku pod posl.br. Gž R-8/2017 od dana 25. veljače 2019.g. reviziju je podnio tužitelj, pa je odlučujući povodom revizije VSRH donio rješenje pod posl.br. Rev-139/2020-2 od dana 12. travnja 2023.g. kojim je ukinuo presudu Županijskog suda u Šibeniku pod posl.br. Gž R-8/2017 od dana 25. veljače 2019.g. i presudu Općinskog suda u Šibeniku pod posl.br. Pr-118/2016 od dana 6. prosinca 2016.g. te predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

4. Tužitelj u nastavku postupka i dalje navodi da je temeljem Odluke o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) broj: 2266-4 od dana 27. kolovoza 2014.g., koja je tužitelju dostavljena dana 10. rujna 2014.g., tužitelju otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu manevrista. Protiv navedene Odluke o otkazu da je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava od dana 16. rujna 2014.g., na koji zahtjev da tuženik nije odgovorio u zakonskom roku od 15 dana, pa da su ostvareni uvjeti za podnošenje tužbe. U obrazloženju odluke o otkazu da se ističe kako je tužitelj utvrđen tehnološkim viškom zbog smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu manevrist, da je tužitelj proglašen tehnološkim viškom po kriterijima iz čl. 73.st.3. Kolektivnog ugovora (Službeni vjesnik 5/14, dalje: KU) kao radnik koji navodno ne ispunjava uvjete stručne spreme propisane Pravilnikom o organizaciji, a da su navedeni razlozi zbog kojih je tužitelj utvrđen viškom nezakoniti jer da nije prestala potreba za radom tužitelja na radnom mjestu manevrista budući je tuženik na to radno mjesto rasporedio druge radnike i to DC i BC a koji da u prethodno obavljali poslove Rukovatelja manevre, a koje pak mjesto da je novom sistematizacijom ukinuto, da je pogrešno utvrđeno da tužitelj ne ispunjava uvjete stručne spreme, budući da posjeduje Uvjerenje SOUR ŽTP- Željeznički transport Zagreb pod brojem 1-401/1984 od 31.1.1984.g. o položenom stručnom ispitu za zanimanje Prometno transportnog radnika, te Potvrdu o položenom stručnom ispitu broj V-20-2003-2/03 od 5. rujna 2003.g. izdanu od HŽ d.o.o. Zagreb o položenom stručnom ispitu za Rukovatelja manevre. Nadalje, da je odluka o otkazu nezakonita stoga što da je tuženik na radnom mjestu manevrista ostavio radnike s manje radnog staža od tužitelja i to JC, EC i ĐC, a da prema kriteriju trajanja radnog odnosa propisanim čl. 73.st.4. KU tužitelj ima prednost pred imenovanim radnicima, te da tužitelj ima status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koji kriterij da je tuženik dužan uzeti u obzir kao dopunski kriterij, ukoliko bi više radnika ispunjavalo kriterije iz čl. 73.st.1. -3. KU. Naposljetku, da tuženik nije proveo postupak savjetovanja sa Radničkim vijećem iz čl. 69.st.2. KU prije donošenja pobijane odluke o otkazu, pa da je i stoga odluka nedopuštena, te suviše ističe da tužitelj, kao i usporedni radnici, imaju jednake kvalifikacije za radno mjesto manevriste, te da je tuženik trebao prilikom odluke o izlučivanju radnika primijeniti kriterij iz čl. 73.t.4. KU, tj. kriterij trajanja radnog odnosa, po kojem kriteriju da je pobijana odluka nedopuštena, jer da je tužitelj radnik sa najviše staža, pa radi svega navedenog predlaže da sud donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja pobliže opisan u izreci ove presude i naložiti tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak.

5. Tuženik se u nastavku postupka i dalje protivi tužbenom zahtjevu tužitelja, navodeći je iz same Odluke o otkazu razvidno da se u istoj ne navodi da je prestala potreba za obavljanjem poslova tužitelja, već da je ista donesena, a kako da je to razvidno iz iste odluke, iz razloga što je na tužiteljevom radnom mjestu došlo do smanjenja broja izvršitelja. Navodi da je Pravilnikom o organizaciji tuženika, koji da je u primjeni od 1.3.2014.g., utvrđen tehnološki višak radnika, a koji da je nastao zbog ukidanja, odnosno, smanjenja potrebitih radnih mjesta koja su nastala uslijed spajanja i ukidanja organizacijskih jedinica. Uslijed navedenog da je došlo do smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu iz tužiteljevog ugovora o radu, pa da je tužitelj proglašen tehnološkim viškom, a sukladno kriterijima iz čl. 73. KU tuženika, s obzirom da se kod tuženika smanjio obujam prijevoza robe željeznicom, uslijed čega da je došlo do smanjenja broja radnika u društvu, a kako da je osnovan djelatnost tuženika prijevoz tereta željeznicom, to da kod tuženika nije postojalo radno mjesto na koje se tužitelj mogao rasporediti, pa dakle da je tužitelj proglašen viškom sukladno čl. 72.t.2. KU-smanjenje broja izvršitelja, a primjenom kriterija iz čl. 73.t.3. KU-neispunjenje propisanih uvjeta iz sistematizacije. Tuženik navodi da je važećim Pravilnikom o organizaciji tuženika za radno mjesto Manevrist kao uvjet propisana NSS/SSS tehničkog smjera, a kako da tužitelj ima završenu osnovnu školu, to da je utvrđeno da isti ne ispunjava uvjete iz Sistematizacije radnih mjesta, pa da je sukladno čl. 73.t.3. KU proglašen tehnološkim viškom. Tuženik nadalje navodi da je dana 19.8.2014.g. uputio dopis Radničkom vijeću Regionalnog područja HŽ Cargo d.o.o. Jug (dalje: RV), a radi savjetovanja o pojedinačnim Odlukama o otkazu, te između ostalih i tužitelja, na što da se RV i očitovalo dana 26.8.2014.g., pa stoga da je tuženik u potpunosti postupio sukladno čl. 69. KU I ČL. 150. Zakona o radu. Suviše, da je kod tuženika proveden Program zbrinjavanja viška radnika, a koji Prijedlog navedenog da je upućen sa savjetovanje Glavnom RV i Sindikatu strojovođa Hrvatske, te da je potom, sukladno čl. 122. Zakona o radu, odobren od strane Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 3.7.2014.g. uz konstataciju da ne postoje razlozi za odgodu provođenja otkazivanja radnicima obuhvaćenim Programom, a sukladno čl. 122.st.4. Zakona o radu. Stoga svega tuženik navodi da se pri utvrđivanju viška radnika rukovodio kriterijima iz čl. 73. KU, te da je uzeo u obzir i druge kriterije kao što su kvaliteta, točnost i urednost u radu, a što da je i autonomno pravo poslodavca, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i istome naložiti da tuženiku naknadi parnični trošak.

6. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem preslike radne knjižice tužitelja, Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 27..8.2014.g., Zahtjeva za zaštitu prava od 8.9.2014.g., Plana godišnjih odmora u 2014.g., Uvjerenja o položenom stručnom ispitu tužitelja od 31.1.1984.g., Potvrde o položenom stručnom ispitu od 5.9.2003.g., Iskaznice hrvatskog branitelja Domovinskog rata tužitelja, Popisa poslova i radnih mjesta na kojima radnici neposredno sudjeluju u obavljanju željezničkog prometa (Sl. vjesnik od 20.2.1996.g.), Priloga 4-naziva radnih mjesta (Sl. vjesnik od 17.9.2012.g.), dopisa tuženika RV-u od 10.6.2014.g. i 19.8.2014.g., Zaključka uprave tuženika od 10.6.2014.g., Prijedloga Programa zbrinjavanja viška radnika od lipnja 2014.g., dopisa tuženika HZZ-u, PU Zagreb od 1.7.2014.g., Obavijesti HZZ, PU Zagreb od 3.7.2014.g., dopisa Pučkog pravobranitelja tuženiku od 27.6.2014.g., Uvjerenja o položenom stručnom ispitu za djelatnike tuženika IC, JC, EC, ČC, ĐC, DC i BC, platnih lista tužitelja, Kolektivnog ugovora tuženika, Anexa istog KU, Pravilnika o I. izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji sve od 5. veljače 2014.g., Pravilnika o organizaciji tuženika od 17.9.2012.g. i od 31.1.2014.g., podataka Porezne uprave PU Šibenik, te Potvrda Porezne uprave PU Šibenik o visini dohotka i primitaka od 6.12.2023.g., podataka HZMO od 7.11.2023.g., Rješenja HZZ od 23.2.2015.g., Potvrde HZZ od 24.4.2024.g., dopisa HZMO, PU Šibenik od 9.7.2024.g., dopisa Porezne uprave PU Šibenik od 29.10.2024.g., nalaza i mišljenja Vještačenja P za usluge vještačenja od 21.2.2024.g. i dopune financijskog vještačenja od 28.2.2025.g., čitanjem iskaza pred ovim sudom saslušanih svjedoka AC, HC, te čitanjem iskaza tužitelja PC.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

8. Predmet spora ove parnice je tužbeni zahtjev za utvrđenje nezakonitosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu tužitelja iz čl. 115. Zakona o radu (NN 93714, 127717 i 98/19, dalje: ZR), zahtjev za vraćanje tužitelja na posao i isplatu naknade plaće za vrijeme kroz koje nije radio.

9. U tijeku dosadašnjeg postupka utvrđeno da su kod tuženika postojali gospodarski, tehnički i organizacijski razlozi zbog kojih su provedene reorganizacija poslovanja i organizacijske promjene, uslijed kojih je prestala potreba za radom radnika koji su utvrđeni viškom, među kojima se nalazio i tužitelj, i u odnosu na koje je u skladu sa zakonom donesen Program zbrinjavanja viška radnika, sa kojim se suglasio Hrvatski zavod za zapošljavanje.

10. Nadalje je utvrđeno da je ukupno pet radnika predstavljalo kadrovski višak na radnom mjestu manevriste, da je tužitelj u vrijeme donošenja pobijane odluke o otkazu bio u dobi od 49 godina, imao 34 godine radnog staža (s uključenim beneficiranim stažom), završenu osnovnu školu i uvjerenje o položenom ispitu za rukovatelja manevre izvan odgovarajuće obrazovne ustanove, da nema obvezu uzdržavanja, da mu je supruga nezaposlena, nema riješeno stambeno pitanje i hrvatski je branitelj iz Domovinskog rata.

11. Radnici koji su nastavili raditi na istom radnom mjestu u odnosu na tužitelja, a EC i JC, su završili obrazovanje u srednjoj tehničkoj školi u Zagrebu nakon čega su im izdana uvjerenja o položenom stručnom ispitu za poslove manevriste i o osposobljenosti za rad za poslove prometno- transportnog radnika, dok je tužitelj ovo uvjerenje stekao polaganjem ispita pred komisijom bivšeg SOUR-a ŽTP – Željeznički transport Zagreb, dakle, imaju uvjerenja o položenom stručnom ispitu za poslove manevriste i o osposobljenosti za rad za poslove prometno-transportnog radnika, time da se međusobno razlikuju samo u pogledu ustanove i komisije pred kojom su taj ispit polagali i koja im je ta uvjerenja izdala, a uvjerenje tužitelja pritom nije manje vrijedno od onog koje imaju usporedni radnici, tim više što je tužitelj navedene ispite polagao pred tijelima poslodavca, pa je tužitelj u pogledu stručne spreme u jednakoj poziciji kao i u sporedni radnici.

12. Prema odredbi članka 115. stavka 2. ZR (NN 93/14), poslodavac pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

13. Smisao te odredbe jest zaštita radnika koji su potencijalni kandidati za poslovno uvjetovan otkaz ugovora o radu, pri čemu se nastoji zaštititi starijeg radnika koji će izvjesno teže naći novi posao od onog mlađeg, radnika koji osim sebe uzdržava druge članove svoje obitelji, a ujedno honorirati radniku vrijeme provedeno na radu kod tog poslodavca.

14. Tim propisom, međutim, nije ograničeno pravo poslodavca da svojim pravnim aktom ili odlukom propiše, kako naprijed navedene, tako i druge kriterije po kojima će odlučivati u opisanoj situaciji, i odredi kojem će od propisanih kriterija dati prednost, kao što je slučaj u ovom predmetu.

15. Naime, iz sadržaja isprava u spisu predmeta proizlazi da je odredbom članka 73. KU tuženik propisao sukcesivnu primjenu kriterija nabrojanih pod točkama od 1. do 6., dajući prednost onom prije navedenom, i to na način opisan u pojedinim odredbama tog članka.

16. Naime, odredbom članka 73. KU. zaključenog između reprezentativnih sindikata koji djeluju kod tuženika i to Sindikata strojovođa Hrvatske, Sindikata željezničara Hrvatske i tuženika kao poslodavca, razrađeni su kriteriji za utvrđivanje viška radnika. Tako je u toč. 1. tog članka utvrđeno da je između radnika koji rade na mjestu na kojem se smanjuje broj izvršitelja višak radnik koji ispunjava uvjete za starosnu mirovinu. Točkom 2. je utvrđeno da između radnika koji rade na radnom mjestu na kojem se smanjuje broj izvršitelja višak je radnik koji ispunjava uvjete za prijevremenu starosnu mirovinu. Točkom 3. je utvrđeno da, ako se sistematizirani broj izvršitelja smanjuje na pojedinom radnom mjestu unutar organizacijske jedinice, ili se ukida radno mjesto, tehnološki višak su radnici koji ne obavljaju poslove uredno, skloni su uživanju alkohola ili opojnih droga i ne ispunjavaju propisane uvjete iz sistematizacije. Višak su radnici s kojima nakon gubljenja radne sposobnosti nisu sklopljeni novi ugovori o radu, odnosno, nemaju potrebnu zdravstvenu sposobnost za radno mjesto prema ugovoru o radu. U toč. 4. utvrđuje se da je višak radnik s manje radnog staža ostvarenog u Društvu. U toč. 5. utvrđuje se da je višak radnik koji nakon ispunjavanja prethodnih uvjeta pod br. 1.do 3. nema status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, a tek toč. 6. utvrđuje da ako više radnika zadovoljava prethodne kriterije, višak je radnik koji ima veća ukupna primanja na osnovu broja uzdržavanih članova i zaposlenih članova u obitelji.

17. Utvrđeno je da je tuženik dana 27. kolovoza 2014.g. donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju za rad na poslovima manevrist D, zbog toga što je zbog gospodarskih i organizacijskih razloga došlo do smanjenja broja izvršitelja na tom radnom mjestu.

18. U obrazloženju pobijane odluke o otkazu navodi se da je poslodavac od 2008.g. zabilježio kontinuirano bitno smanjenje poslova i ostvarenje manjeg prijevoza u tonama u odnosu na 2007.g. od kada tuženik egzistira kao samostalno društvo, zbog čega da je došlo do smanjenog obima posla na kojima radnik radi. Pravilnikom o organizaciji Poslodavca koji je u primjeni od 1.3.2014.g. tehnološki višak radnika da je nastao zbog ukidanja, odnosno, smanjenja potrebnih radnih mjesta koja su nastala uslijed spajanja i ukidanja organizacijskih jedinica, pa da je između ostalog došlo i do smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu manevrist unutar Područnog centra Šibenik Luka, a sukladno kriterijima iz čl. 73.st.3. KU da je poslodavac, ovdje tuženik, radnika, ovdje tužitelja, proglasio tehnološkim viškom kao radnika koji ne zadovoljava uvjete struke i stručne spreme propisane navedenim Pravilnikom.

18.1. Nadalje se, u obrazloženju pobijanje odluke, navodi da je, sukladno odredbi čl. 122. ZR-a, na Program zbrinjavanja viška radnika Hrvatski zavod za zapošljavanje, dao pozitivno očitovanje svojim dopisom od dana 3.7.2014.g., uz konstataciju da ne postoje razlozi za odgodu provođenja otkazivanja radnicima obuhvaćenim Programom zbrinjavanja, kao i da je poslodavac dana 19.08.2014.g. priopćio Radničkom vijeću namjeru otkazivanja Ugovora or adu, te da je RV na isto i dostavilo svoje očitovanje dana 26.08.2014.g.

19. Pregledom zaključka uprave tuženika od 10.6.2014.g. razvidno je da je utvrđen prijedlog programa zbrinjavanja kolektivnog viška radnika, koji je sastavni dio tog zaključka, te se isti sukladno čl. 149.st.3. t.10. ZR-a upućuje na savjetovanje Glavnom radničkom vijeću i Sindikatu strojovođa Hrvatske u funkciji RV-a, te da se za provedbu tog zaključka zadužuju Korporatvne funkcije, Služba za ljudske potencijale, pravne poslove i obračun plaća.

20. Pregledom dopisa uprave tuženika od 10.6.2014.g. razvidno je da je navedeni zaključak sa prijedlogom programa zbrinjavanja viška radnika upućen na savjetovanje Glavnom radničkom vijeću i Sindikatu strojovođa Hrvatske, a prije donošenja odluke važne za položaj radnika.

21. Nadalje, pregledom dopisa tuženika od 19.8.2014.g. razvidno je da je isti upućen RV-u Regionalnog područja Jug, a u svezi savjetovanja o pojedinačnim Odlukama o otkazima Ugovora o radu prema Programu zbrinjavanja kolektivnog viška radnika, pa tako i Odluke o otkazu tužitelju.

22. Pregledom dopisa RV-a od 26.8.2014.g., a vezano uz savjetovanje o pojedinačnim odluka o otkazu, utvrđeno je da se RV nije složilo i nije prihvatilo prijedloge pojedinačnih odluka o otkazima radnicima, pa tako i tužitelja, a iz razloga što da Glavno RV nije prihvatilo prijedlog Programa zbrinjavanja kolektivnog viška radnika zbog niza propusta i pogrešaka koji su doveli do toga da su se na popisu našli radnici koji se nisu smjeli naći, da je zbog tako velikog opsega određivanja viška radnika nemoguće organizirati posao u tehnološkom smislu, te da se B ne slaže sa ukidanjem centra Zadar i smatra isto pogrešnim, pa s obzirom na navedenom RV Regionalnog područja HŽ-Cargo Jug se protivi i ne daje suglasnost prijedlogu pojedinačnih odluka o otkazima radnicima, između kojih i tužitelja.

23. Pregledom dopisa tuženika od 01.07.2014.g. utvrđeno je da je poslodavac Program zbrinjavanja dostavio Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, a koji se dopisom od dana 3.7.2014.g. i pozitivno očitovao na isti.

24. Pregledom Programa zbrinjavanja viška radnika od 10.06.2014.g., utvrđeno je da isti u uvodnom dijelu utvrđuje koliko radnika poslodavac zapošljava, te broj radnika koje je utvrdio viškom i kojima namjerava otkazati ugovore o radu, točci 2.obrazlaže razloge nastanka viška radnika (gospodarske, organizacijske i tehnološke), u točci 3. metode za utvrđivanje viška radnika, u točci 4. metode poduzete prema radnicima, u točci 5. prava koja se osiguravaju radnicima, u toč. 6. izvore sredstava za potrebe zbrinjavanja viška radnika, te u toč. 7. provedbu programa zbrinjavanja.

25. U postupku je utvrđeno da je novom organizacijom poslovanja tuženika broj radnih mjesta manevrista, na kojem je do otkazivanja radio tužitelj, smanjen sa 13 na 8, tako da su petorica radnika predstavljali kadrovski višak, da su tužitelj i još tri radnika (AC, SC i IC), u grupi od navedenih 13 radnika imali najviše godina radnog staža te da je tužitelj u trenutku otkazivanja bio u dobi od 49 godina, imao 34 godina radnog staža (uključen benificirani) da ima završenu osnovnu školu i interno uvjerenje o položenom ispitu za rukovatelja manevre izvan odgovarajuće obrazovne ustanove, da nema obveza uzdržavanja koje ga terete, da mu je supruga nezaposlena, da nema riješeno stambeno pitanje i da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata.

26. Kako je to razvidno iz navedenog plana godišnjih odmora za 2014.g. radnika manevrista sa tužiteljem i svjedokom AC bilo je 13, te je razvidno da su njih dvojica zajedno sa SC i IC imali najviše godina radnog staža.

27. Što se tiče stručne spreme, pregledom priležeće dokumentacije razvidno je da su usporedni radnici imali položene završne ispite i stečenu stručnu spremu u okviru obrazovne ustanove za koje su im izdane svjedodžbe i uvjerenja od strane ovlaštene obrazovne ustanove, pa tako radnici JC, ĐC i EC su završili program osposobljavanja u okviru obrazovne ustanove- Željezničko-tehnička škola u Zagrebu, te im je izdano uvjerenje o osposobljenosti i nakon osposobljavanja u obrazovnoj ustanovi su položili i stručni ispit u okviru radne organizacije, dok je radnik ČC stekao stručnu spremu II. stupnja, obrazovni profil Prometno-transportni radnik u okviru obrazovne ustanove, te mu je izdana Svjedodžba o završnom ispitu 28. Iz iskaza tužitelja PC proizlazi da je od 1984. godine zaposlen u HŽ-u. 1984. godine da je imao završenu osnovnu školu, a potom i pohađao tečaj 6 ili 7 mjeseci baš za radno mjesto prometno transportnog radnika, a koje je obuhvaćalo kako manevrista tako i skretničara i za koje radno mjesto se tražila samo osnovna škola, te kada je primljen da ga je firma uputila na navedeni tečaj koji je pohađao u Splitu u prostorijama željezničke stanice kada je i dobio uvjerenje. Čim je završio taj tečaj odmah da je počeo raditi na radnom mjestu manevriste i to sve do otkazivanja, s tim da je imao jedan prekid u radu od 1998. godine do 2006. godine, pa da sad sve skupa sa beneficijom ima 35 godina radnog staža, 50 godina života, da nema djece, ima nezaposlenu suprugu, živi u kući svoje supruge, te nije vlasnik nikakvih nekretnina, da osim ovih prihoda koje je imao kod tuženika, drugih prihoda da nema, te da je opterećen i malim kreditom. Navodi da ih je inače na ovom radnom mjestu manevriste u Šibeniku radilo dvadesetak, a sada možda ima desetak radnika na tom radnom mjestu, te da su na njegovom radnom mjestu ostali svi radnici koji su mlađi od njega i po stažu i po godinama, a što se tiče spreme da svi imaju istu spremu, i da su svi išli na isti tečaj i predavali im svima isti ljudi iz željeznice, a da se nije radilo o profesorima iz škole, a sve te tečajeve da je plaćala firma.

29. Svjedok AC se u bitnome suglasio sa navodima tužitelja suviše ističući da im je objašnjeno da nemaju školu za to radno mjestu, da nemaju svjedodžbu i ispit za to, iako da su na tim poslovima radili više od 30 godina, a osim tog razloga da im poslodavac nije rekao za nikakve druge razloge za otkazivanje, te da se uprava baš nije držala tih kriterija kako je trebalo, pa da se tako nije gledao radni staž, škola, tko je bio učesnik Domovinskog rata, dok kod nekih drugih radnih mjesta da se to gledalo.

30. Svjedok HC, a zaposlen kod tuženika HŽ Cargo na radnom mjestu Šefa regionalnog područja Jug navodi da je dana 01. ožujka 2014. godine stupio na snagu Pravilnik o organizaciji HŽ Carga, a po kojem da je došlo do smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu manevrista, a to zbog smanjenja obima posla, te da je od krize 2008. pa na ovamo stalno dolazilo do smanjenja obima posla, pa da su sada otprilike na 50% rada od prije početka krize. Tada da je trebalo razlučiti tehnološki višak radnika i odrediti sukladno novom pravilniku, pa da je tako određeno pet radnika tehnološkim viškom, a manevrista je bilo 13. Izlučivanje viška da je vršeno na osnovu kriterija koji su propisani kolektivnim ugovorom koji je na snazi od 2014. godine, a u izradi kojeg da je sudjelovala uprava i sindikat, te da je i provedeno savjetovanje sa radničkim vijećem a sukladno Zakonu o radu. Što se tiče kriterija za određivanje viškova kriterij da je bio stručna sprema, zatim uvjeti za punu mirovinu, radni staž i uzdržavanje, a sve je to bilo i rangirano, te da su se oni tih kriterija iz kolektivnog ugovora isključivo i pridržavali, a on kao šef i njegovi kolege da su i donijeli prijedlog liste viška, a po prijedlogu da je odlučivala uprava, da bi potom bila donesena konačna lista tehnološkog viška, mada da je bilo i nekih korekcija. Navodi da je on kao šef zatražio od pravne službe za sve radnike na radnim mjestima na kojima dolazi do smanjenja broja izvršitelja kompletne podatke, da bi utvrdio da li zadovoljavaju uvjete iz članka 73 KU i sukladno tome da je i postupljeno, a radno mjesto manevrista da nije ukinuto nego da je došlo do smanjenja broja izvršitelja. Što se tiče radnog staža on da je tek četvrti kriterij po ovom novom pravilniku. Ovakvim načinom rada odnosno određivanja viša i pridržavanja kriterija da su se rukovodili kolege u cijeloj firmi s tim da je on i prije donošenja same odluke i tražio tumačenje u kojem je rečeno da za radno mjesto manevrista je propisana NSS/SSS s tim da mora imati verificirani dokument od obrazovne ustanove, a tužitelj to da nije imao nego tečaj u firmi, a što da je razlika u odnosu na polaganja stručnog ispita unutar firme. Naposljetku da su postupili po kolektivnom ugovoru prilikom donošenja odluke tko bi od radnika bio utvrđen tehnoloških viškom. Što se tiče godina starosti radnika koji su ostali na radu da ima i mlađih radnika koji ispunjavaju uvjete po pravilniku o organizaciji, a što se tiče kriterija kojima su se rukovodili, da je prvi kriterij bio uvjet za punu mirovinu, uvjet broj dva da je bio za prijevremenu mirovinu, a uvjet broj tri da je u jednom dijelu propisao da je višak radnik koji ne ispunjava uvjete po pravilniku o organizaciji, a nakon toga da idu ostali uvjeti, odnosno, izlučivanje dalje po kriteriju radnog staža, Domovinskog rata, socijalnog statusa, a tek nakon ispunjavanja uvjeta iz ove tri točke. Navodi da su na postojeća radna mjesta raspoređeni radnici koji imaju propisane uvjete, a one o kojima je ranije govorio, te da čl. 73. t.3. Kolektivnog ugovora propisuje da kad dođe do utvrđivanja viška radnika da se višak utvrđuje između neovisnih radnih mjesta na kojima su radnici radili prije promjene ugovora o radu, a kako su rukovatelji manevre radili prije toga kao manevristi i ispunjavanju uvjete, oni da su predloženi za raspored na radno mjesto manevrista.

31. Kako je ovaj sud, ocjenom svih izvedenih dokaza, u postupku utvrdio da je tuženik zbog loših poslovnih rezultata i smanjenja opsega posla izvršio reorganizaciju poslovanja i Pravilnikom o organizaciji smanjio broj izvršitelja poslova radnog mjesta rukovatelja manevre, time da iz izreke pobijane odluke o otkazu je razvidno da je otkaz tužiteljeva ugovora o radu rezultat takvih okolnosti.

32. Nastavno, proizlazi da je do smanjenja broja izvršitelja na poslovima na kojima je radio tužitelj došlo zbog smanjenja obima posla, slijedom čega su nastale potrebe za reorganizacijom poslovanja kod tuženika, dakle, zbog organizacijskih i gospodarskih promjena a otkaz ugovora o radu je dat u okviru takvih promjena, s pravom utemeljenim na odredbi čl. 115. ZR-a.

33. Nadalje, opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu čl. 115. ZR-a postoji u slučaju kada poslodavac zbog ekonomsko uspješnog poslovanja izvrši reorganizaciju rada tako da ukine određena radna mjesta obzirom da je autonomno pravo poslodavca da određuje sistematizaciju radnih mjesta, te da organizira proces rada ili organizaciju svog poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima.

34. Sukladno navedenom, a kako svaki slučaj otkazivanja valja individualizirati, jer odluka o dopuštenosti otkaza ugovora o radu ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, budući je prema utvrđenom činjeničnom stanju tuženik dao tužitelju otkaz ugovora o radu upravo u cilju ekonomski uspješnijeg poslovanja, tuženik je u postojećim uvjetima u gospodarstvu imao opravdani razlog za redoviti poslovno uvjetovani otkaz u smislu čl. 115.st.1. ZR-a.

35. Tuženik je, kao tužiteljev poslodavac, prilikom odlučivanja o poslovno uvjetovanom otkazu morao voditi računa o socijalnim kriterijima iz čl. 115.st.2. ZR-a i kriterijima koje je propisao čl. 73. KU, međutim, tuženik je imao autonomno pravo odlučiti koju će važnost dati svakom pojedinom od tih kriterija.

36. U konkretnom, imajući u vidu kriterije za utvrđivanje viška radnika iz tuženikovom KU, tužitelj ne ispunjava prva dva uvjeta, a tuženik nije ničim dokazao da tužitelj ispunjava i treći uvjet, odnosno, da nije zadovoljavao radne obveze, a što se tiče uvjeta iz sistematizacije, tuženik je cijenio isključivo stručnu spremu, međutim, drugi radnici koje je tuženik ostavio na poslu, a u odnosu na tužitelja po mišljenju ovog suda nemaju prednost, to stoga što je u postupku utvrđeno da svi imaju završenu osnovnu školu, te da su polagali i položili stručni ispit mahom ispred šefova zaposlenika tuženika, a ne u stručnoj ustanovi, pa se dakle niti po tome ne razlikuju, ali je utvrđeno da se razlikuju po duljini radnog staža, jer tužitelj ima više godina radnog staža od ostalih djelatnika koji su ostali na poslu, a čija su imena uzgred razvidna samo iz plana godišnjih odmora, dok tuženik nije sudu niti dostavo popis radnika iz kojeg bi bilo razvidno na temelju kojih kriterija je postupio i kako bi se moglo utvrditi koji radnici imaju ili bi mogli imali prednost, nadalje tužitelj je i branitelj Domovinskog rata, a što tuženik nije dokazao da je i cijenio, kao niti socijalni status, dakle, nije iznio razloge o ne zadržavanju u radnom odnosu radnika koji bi u pogledu tih uvjeta imao prednost, pa je svime time postupio protivno čl. 119.st.1. i 113.st.3. ZR.

36. Tuženik, a na kojem je teret dokazivanja, je tijekom postupka istina dokazao da radnici koji nisu obuhvaćeni Programom viška radnika i koji su nastavili raditi na radnom mjestu rukovatelja manevre imaju propisanu stručnu spremu za poslove tog radnog mjesta, a kako je tuženik kao poslodavac imao autonomno pravo odlučiti kojem će kriteriju dati važnost, međutim, kako je u konkretnom slučaju od smanjenja broja djelatnika radnog mjesta tužitelja nije imao u vidu da tužitelj ispunjava propisanu stručnu spremu za navedeno radno mjesto, na kojem je s istom radio više od 30 godina, a sukladno čl. 73. KU, to se ima smatrati da je tuženik otkaz donio iz nedopuštenog razloga, pa je slijedom svega navedenog, valjalo pobijanu Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu utvrditi nedopuštenom i nezakonitom, te utvrditi da tužitelju pripadaju sva prava iz radnog odnosa kao da navedena Odluka nije ni donijeta i naložiti tuženiku da tužitelja vrati na izvršavanje poslove radnog mjesta manevrista ili druge odgovarajuće poslove, a kako je utvrđeno da zbog nezakonite odluke tuženika tužitelj nije radio u utuženom razdoblju, na poslovima manevrista, to mu za to radno mjesto i pripada naknada, odnosno izgubljena zarada.

37. Potraživanje radnika s naslova plaće za vrijeme dok zbog nezakonite odluke poslodavca nije radio, što je u konkretnom slučaj, ima karakter potraživanja po osnovi rada, jer kad se ta odluka pravomoćno poništi, radnik dolazi u položaj kao da mu svojstvo radnika nije ni prestalo, pa mu pripadaju sva prava koja imaju i drugi radnici, pa stoga, tužitelj ima pravo na plaću i naknadu plaće kroz vrijeme za koje nije radio zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu, kao da je radio, u punom iznosu, pozivom na odredbu iz čl. 90. Zakona o radu.

38. Radi utvrđenja visine potraživanja u postupku je provedeno financijsko vještačenje po [obrt], a kojem vještvu ovaj sud poklanja vjeru kao stručnom i nepristranom i na koje se stranke upućuju, i iz kojeg proizlazi, kao i iz spisu priležeće dokumentacije, da su usporedni djelatnici EC i JC, jednako kao i tužitelj, prije i tijekom utuženog razdoblja, imali istu osnovicu plaće (satnica + % minulog rada), a razlika u ukupnom iznosu bruto plaće se odnosila na razliku dodatka za minuli rad i eventualno za razliku rada subotom, nedjeljom i blagdanom, stoga da su i bruto plaće dva usporedna djelatnika vrlo slične iz razloga što su imali isto radno mjesto, istu satnicu i sličan radni staž pa je dodatak za minuli rad u 02. mjesecu 2015. imao EC u 02/2015.g. 12,5%, a JC 13%, dok je tužitelj na 4 zadnje platne liste prije otkaza za 5, 6, 7 i 8. mjesec 2014. imao dodatak za minuli rad od 18,5% (i u tužbi se navodi da je tužitelj već prilikom otkaza imao radni staž od 38 godina), što bi značilo da bi u 02. mjesecu 2015. imao dodatak na minuli rad od 19,00%, pa su stoga izračunata prosječna primanja 2 usporedna djelatnika i taj iznos primanja povećan za 5,55 %. Razlika minulog rada je 6,0 % odnosno 6,5% , ali kako je razlika minulog rada od 6,5% računata na povećanu osnovicu u kojoj je već sadržano 12,5% odnosno 13,0% minulog rada umjesto 19,0%, onda je prosječna razlika minulog rada od 5,55%. Nadalje, osnovna cijena sata rada po radnim mjestima određena je Prilogom 1. Kolektivnog ugovora HŽ Cargo d.o.o. (Sl. broj 19/2019. s pripadajućim aneksima KU) te iznosi za radno mjesto manevrist 3,69 eura / 27,83 kuna do 31.03.2020.g., 3,84 eura / 29,00 kuna do 31.08.2022.g., te 4,51 eura / 34,00 kuna od 01.09.2022. pa na dalje, člankom 156. Kolektivnog ugovora HŽ Cargo d.o.o. ugovoreno je dospijeće plaće do 15. u mjesecu za prethodni mjesec. Prosječna satnica tužitelja u odnosu na usporedne djelatnike je veća za 3,75%, zbog većeg dodatka za minuli rad (371,50:358,09) i na osnovu tako utvrđene satnice utvrđena je procijenjena bruto plaća tužitelja po mjesecima. Naknade plaće su bile u čitavom utuženom razdoblju po osnovu Uskrsnice 200,00 kn, a po osnovu Božićnice 800,00 kn. Procijenjena bruto plaća tužitelja u utuženom razdoblju od 01. veljače 2020. kad je usporedni djelatnik EC prestao s radom, primijenjena je za usporedbu plaća samo JC kao usporednog djelatnika do dana 26.10.2022. kad je i on prestao s radom zbog otkaza ugovora o radu od 27.09.2022.g., a od 01.11. 2022. pa nadalje nije bilo usporednih djelatnika, te je u tom razdoblju za izračun mjesečnih primanja primijenjena samo osnovna plaća (satnica x broj sati) uvećano za radni staž kojeg bi tužitelj imao da je radio. Bruto plaća za početni mjesec utuženog razdoblja, mjesec siječanj 2015. godine je izračunata za razdoblje od 10. siječnja do kraja mjeseca, te je utvrđena proporcionalno za 120 radnih sati (15 radnih dana) u tom razdoblju u iznosu od 4.511,23 kn odnosno 598,74 Eura, a godišnje naknade plaće od ukupno 1.000,00 kn (uskrsnica 200,00 kn i božićnica od 800,00 kn), su uključene u procijenjeni dohodak koje bi tužitelj ostvarivao da je radio kod tuženika svake utužene godine kao neoporezive naknade. Procijenjena bruto plaća tužitelja utvrđena po mjesecima utuženog razdoblja od 10. siječnja 2015. do dana izrade Vještva odnosno do 31. prosinca 2024., temeljem primanja dvaju komparabilnih djelatnika je prikazana u tabeli u prilogu ovom Vještvu i iznosi ukupno 808.514,82 kn uvećano za neoporezive naknade po osnovu uskrsnice i božićnice po 1.000,00 kn godišnje, a kako je to navedeno u t. 2.3. o Dopuna vještva pa ukupno procijenjena bruto plaća tužitelja utvrđena po mjesecima utuženog razdoblja iznosi 818.514,82 kn (808.514,82 kn +10.000,00 kn). U koloni 2 tabele u prilogu su navedene isplate po osnovu oporezivih primitaka koje je tužitelj primao tijekom utuženog razdoblja, za primitke po osnovu plaće kod tuženika u 2015. godini i primitke u 2018. godini kod drugog poslodavca od ukupno ostvarenog dohotka 36.511,50 kn, a kako je to navedeno u koloni 2. tabele 3 Dopuna, a u koloni 2 tabele u prilogu taj isplaćeni dohodak je prikazan sa doprinosima na bruto plaću (zdr.osig) pa iznosi 45.639,85 kn, a sve kako bi bilo usporedivo s obračunatom bruto plaćom iz kolone 1 tabele u prilogu. Na osnovu tako utvrđene neisplaćene bruto plaće umanjene za poreze i doprinose utvrđena je neisplaćena neto plaća. Tužitelj je nakon prestanka rada kod tuženika ostvarivao primanja po dva osnova i to, neoporezivi primici: naknade za vrijeme nezaposlenosti u trajanju od 450 dana od dana prestanka rada kod tuženika, isplaćene u 2015. g. u ukupnom iznosu od 20.495,84 kn i u 2016. godini ukupno 4.733,53 kn, otpremnina u iznosu od 112.911,12 kn isplaćena u 02/2015, sukladno čl. 5. Odluke o otkazu Ugovora o radu, a sve sukladno čl. 151 KU HŽ Cargo, socijalne potpore i potpore za zbrinjavanje ratnih invalida i čl. obitelji za godine 2018. -2024. dohodak po osnovu nesamostalnog rada po godinama i prema potvrdama Porezne uprave za godine 2015. do 2024. i to 2015. godini – plaća za 12/14 i 01/15 kod tuženika dok je radio u iznosu od 10.130,79 kn i u 2018. godini – plaća za 07/18 do 10/18

– primanja kod drugog poslodavca u iznosu od 26.380,71 kn. Ukupno procijenjena bruto plaća tužitelja utvrđena po mjesecima utuženog razdoblja iznosi po nalazu vještaka 818.514,82 kn (808.514,82 +10.000,00), kako je to navedeno u koloni 1 tabele u prilogu, dok su u koloni 2 tabele navedena bruto primanja u iznosu od 45.639,85 kn, po osnovu oporezivih primitaka koje je tužitelj primao tijekom utuženog razdoblja, za primitke po osnovu plaće kod tuženika u 2015. godini i primitke u 2018. godini kod drugog poslodavca od ukupno ostvarenog dohotka 36.511,50 kn, a kako je to navedeno u koloni 2. tabele 6 ovih Dopuna, a u koloni 2 tabele u prilogu taj isplaćeni dohodak je prikazan sa doprinosima na bruto plaću (zdr.osig) pa iznosi 45.639,85 kn, a sve kako bi bilo usporedivo s obračunaom bruto plaćom iz koloni 1 tabele u prilogu. Na osnovu tako utvrđene neisplaćene bruto plaće umanjene za poreze i doprinose te dodatno umanjene i za ostvarene primitke iz 2015. i 2018. godine, utvrđena je razlika neisplaćene neto plaće, koju bi tužitelj primio da je radio, kao što je to prikazano u koloni 8 tabele u prilogu. Neisplaćena neto plaća je umanjena za neoporezive primitke prikazane u kolonama 9,10,11 tabele u prilogu ovih Dopuna, koje je tužitelj primao tijekom utuženog razdoblja po osnovu naknada od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, otpremnine sukladno čl. 5. Odluke o otkazu Ugovora o radu, te drugih socijalnih potpora, a sve kako je to objašnjeno u t.3. ovih Dopuna. Na osnovu tako neisplaćene neto plaće umanjene za isplaćene neoporezive naknade utvrđena je razlika neto plaće koju bi tužitelj ostvario da je radio u utuženom razdoblju od 10. siječnja 2015. do dana izrade Vještva odnosno do 31. prosinca 2024., da nije bilo otkaza ugovora o radu u ukupnom iznosu od 328.450,62 kn odnosno 43.592,89 Eura.

38.1. Naposljetku je vještak mišljenja da procijenjena bruto plaća tužitelja utvrđena po mjesecima utuženog razdoblja od 10. siječnja 2015. do dana izrade Vještva odnosno do 31. prosinca 2024., temeljem primanja dvaju komparabilnih djelatnika iznosi ukupno 808.514,82 kn uvećano za neoporezive naknade po osnovu uskrsnice i božićnice po 1.000,00 kn godišnje, pa da ukupno procijenjena bruto plaća tužitelja utvrđena po mjesecima utuženog razdoblja iznosi 818.514,82 kn (808.514,82 +10.000,00).

38.2. Na osnovu tako utvrđene neisplaćene bruto plaće umanjene za poreze i doprinose te dodatno umanjene i za ostvarene primitke iz 2015. i 2018. godine, utvrđena je razlika neisplaćene neto plaće, koju bi tužitelj primio da je radio, kao što je to prikazano u koloni 8 tabele te je temeljem utvrđene neisplaćene neto plaće (kolona 8) umanjene za isplaćene neoporezive naknade (kolone 9,10 i 11) utvrđena razlika neto plaće koju bi tužitelj ostvario da je radio u utuženom razdoblju od 10. siječnja 2015. do dana izrade Vještva odnosno do 31. prosinca 2024., da nije bilo otkaza ugovora o radu u ukupnom iznosu od 328.450,60 kn, odnosno, 43.592,89 Eura ili po mjesecima, a sve kako je to prikazano u kolonama 12 i 13 tabele vještva, dok zatezne kamate na zakašnjele isplate po osnovi neisplaćenog neto novčanog iznosa mjesečne neto plaće, za svaki mjesec posebno i ukupno za utuženo razdoblje do dana izrade ovog vještva, odnosno do dana 28. veljače 2025. godine iznose 9.730,32 Eura.

39. Slijedom naprijed navedenog, a kako je sukladno čl. 90.st.7. Zakona o radu plaća iz stavka 1. cit. članka plaća u bruto iznosu koji se sastoji od iznosa za isplatu radniku i javnih davanja iz plaće u skladu s posebnim propisima, to je valjalo kao osnovan prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i presuditi kao u toč. III. izreke.

40. Slijedom svega navedenog, valjalo je presuditi kao u izreci ove presude.

41. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 151., čl.154.st.1., čl. 155. i čl. 164 ZPP-a i Tbr. 7. 8., 9., 42. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa je tužitelju priznat trošak, koji je isti imao na ime zastupanja po kvalificiranom punomoćniku i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora od 16.9.2014.g. u visini od 100 bodova, za sastav tužbe od dana 15.10.2014.g. - 100 b., za sastav podneska od 28.11.2014.g. - 100 b., za zast. na roč. 14.11.2014. - 25 b., za zast. na roč. dana 5.12.2014.g. - 100 b., za zast. na roč. 23.1.2015.g. - 100 b., za sastav podneska od dana 4.2.2015.g. - 100 b., za zast. na roč. dana 6.2.2015.g. - 100 b., za sastav podneska od 9.11.2015.g. - 100 b., za zast. na roč. od 11.10.2016.g. - 50 b., za sastav podneska od 7.10.2016.g. - 100 b., za zast. na roč. od 28.10.2016.g. - 100 b. za sastav žalbe od 13.12.2016.g. - 125 b., za sastav podneska od 4.1.2017.g. – 100 b., za sastav revizije od 19.4.2019.g. - 125 b., za zast. na roč. od 15.11.2023.g. - 100 b., za sastav podneska od 29.3.2024.g. - 100 b., za zast. na roč. od 9.4.2024.g.

– 100 b., za sastav podneska od 24.3.2025.g. - 100 b., za zast. na roč. od 28.3.2025.g. - 100 b., za sastav podneska od 22.4.2025.g. – 100 b. i za zast. na roč. od 23.4.2025.g. - 100 b., odnosno, 2125 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 Eura iznosi 4.250,00 Eura, a uvećano za 25% PDV-a od 1.062,50 Eura i trošak vještačenja od 1.100,00 Eura, sveukupno iznosi 6.412,50 Eura, koliko je tuženik, koji je u cijelosti izgubio parnicu, dužan naknaditi tužitelju, sve pobliže opisano u točci IV. izreke ove presude.

U Šibeniku, dana 15. svibnja 2025. godine

S U D A C :

Silvana Klisović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove je presude dopuštena žalba u roku od 15 dana od obavljene dostave iste. Stranci uredno obaviještenoj o ročištu objave rok za žalbu teče od dana objave, dok stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu objave rok za žalbu teče od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Županijski sud iz čl. 4. st. 3. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine"128/14) i čl. 51. st. 1. Pravilnika u radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" 35/15).

DN-a:- sadržana na zapisniku ročišta na kojem odluka objavljena