1

Poslovni broj:  Gž-1252/2021-7

 

 

                                                                                                  Poslovni broj:  Gž-1252/2021-7

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić-Ivanović kao izvjestiteljice i članice vijeća i Branke Ribičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. Ž. R., OIB: …,  K., 2. M. R., OIB: …3,  S., 3. J. R., OIB: … . S., svi zastupani po punomoćniku I. M., odvjetniku u S., protiv tuženika: 1. E. M. d.o.o., OIB: … .Z., zastupan po punomoćnici T. Š. K., odvjetnici u O. H. & Š. K. iz Z., 2. E.&S. B. d.d., OIB: … . R., zastupana po Z. B., odvjetniku u O. B. P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i uknjižbe, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Metkoviću od 13.listopada 2021. poslovni broj P-55/2021-12,u sjednici vijeća održanoj 21.studenoga 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I Žalba tužitelja Ž. R., M. R. i J. R. odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Metkoviću od 13.listopada 2021. poslovni broj P-55/2021-12.

 

II Odbijaju se zahtjevi tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka i tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu, kao neosnovani.

 

Obrazloženje

 

1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Metkoviću od 13.listopada 2021. poslovni broj P-55/2021-12 presuđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o ustupu tražbine, sklopljen dana 20. prosinca 2O18. godine te solemniziran istog dana od strane javnog bilježnika I. L. iz Z., pod poslovnim brojem OV-12510/2018 zaključenog između E. & S. B. d.d. R., kao Cedenta i E. M. d.o.o. iz Z., kao Cesionara.

II. Ovlašćuju se tužitelji temeljem ove presude izvršiti upis prava suvlasništva nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Metkoviću, zemljišnoknjižni odjel M., katastarska općina: S., broj ZK uloška … zk čestica broj … kuća i dvorište površine 260 m2, i to tužitelj ad/1 za 10/16 dijela cjeline, tužitelj ad/2 za 3/16 dijela cjeline, te tužitelj ad/3 za 3/16 dijela cjeline, sve uz istodobni izbris tih prava s imena tuženika ad/1 i ad/2.

III. Nalaže se tuženicima solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužiteljima parnični trošak u cijelosti zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženima parnični trošak i to svakom od tuženika u iznosu od po 2.500,00 kn u roku od 15 dana."

 

2. Protiv presude žalbu je pravovremno uložio tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih u čl. 353. Zakona o parničnom postupku, a posebno iz razloga čl. 354.st.2.točka 11. Zakona o parničnom postupku. U žalbi navodi da je pravni posao u vidu Ugovora o ustupu tražbine od 20. prosinca 2018. opterećen razlozima ništetnosti, odnosno da taj ugovor nema pravnog učinka prema tuženima, je  E. &S. bank d.d. R. izgubila bilo kakvo potraživanje prema društvu S. s doo budući da u zakonom propisanom roku od 6 mjeseci od dana objave nakane brisanja nije istaknut prigovor od strane osobe koje imaju pravni interes da se subjekt upisa ne briše iz sudskog registra. Ista banka nije mogla raspolagati s više prava nego što ih ima. Prvostupanjski sud je morao utvrditi je li tuženik imao saznanja o činjenici nakane brisanja trgovačkog društva S. s doo jer o istom uveliko ovisi ishod ove parnice što je propustio učiniti. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji predmetnu žalbu i preinači presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti ili da istu ukine i vrati na ponovno postupanje. Potražuje troškove žalbenog postupka.

 

3. U odgovoru na žalbu prvo i drugo tuženi osporavaju navode tužitelja. Navode da je  prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tražbina drugotuženika nije prestala odnosno da nije osnovan navod tužitelja o prestanku tražbine temeljem odredbe čl. 70.st.6. Zakona o sudskom registru. Potražuje troškove odgovora na žalbu.

 

4. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno.

 

4.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

 

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o ustupu tražbine sklopljenog 20.prosinca 2018. jer je prema tužiteljima, II tuženi izgubio bilo kakvo potraživanje prema društvu S. s doo budući da u zakonom propisanom roku od 6 mjeseci od dana objave nakane brisanja nije istaknut prigovor od strane osoba koje imaju pravni interes da se subjekt upisa ne briše iz sudskog registra (II tuženik), zbog čega je prema čl. 70.st.5. Zakona o sudskom registru društvo S.s doo izbrisano, pa II tuženik nije mogao raspolagati s više prava nego što ima prilikom zaključenja spornog Ugovora, pa je ustupio I tuženiku novčanu tražbinu koja više ne egzistira.

 

5.1. U postupku je u bitnome utvrđeno slijedeće:

- da među strankama nije sporno da su drugotuženi E. banka, S. S. d.o.o. kao dužnik te J., L., Ž. i Z. kao protivnici osiguranja sklopili Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju fiducijom nekretnine broj 182/03 od 24.4.2003. godine, da su tuženici sklopili Ugovor o ustupu tražbine 20.12.2018. i solemnizirali istog dana, da je TS u Dubrovniku brisao S. S. d.o.o. 14.5.2014., da se temeljem Ugovora o ustupu tražbine prvo tuženi E. M. d.o.o. upisao kao fiducijalni vlasnik stupanjem na mjesto E. banke, da su tužitelji pravni slijednici ugovornih stranaka iz Ugovora o okvirnom iznosu broj 182/03

- da je na temelju izvedenih dokaza sud zaključio da je S. S. d.o.o. D. kao dužnik iz Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja prestao postojati dana 14.5.2014., da u postupku pred TS u Dubrovniku nitko od stranaka ovog postupka nije prigovorio brisanju upisa istog s osnove postojanja veće imovine društva S. S. d.o.o., da tužitelji imaju aktivnu legitimaciju za podnošenje ove tužbe, da je ovaj sud mjesno nadležan, da Ugovor o ustupu tražbine između tuženika nije ništetan, da nema osnove za upis vlasništva tužitelja uz brisanje tog prava s imena tuženika.

 

5.2. Prvostupanjski sud zaključuje da tužitelji nisu u pravu kada smatraju da je prestala njihova odgovornost za dugove društva S. S. d.o.o. kao dužnika za dug za kojeg su kao osiguranje dopustili (odnosno njihovi prednici) upis fiducije. Naime, svrha takvog upisa je upravo da se osigura tražbina koja je predmet ugovornog odnosa što je upravo ovdje i slučaj. Samo brisanje S. S. d.o.o. 2014. godine je izvršeno očito bez prigovora bilo koga, što među strankama nije bilo sporno, ali to ne znači da su takvim brisanjem prestale garancije za dugove koje je S. S. d.o.o. imao prema drugo tuženoj E. banci, a ni dug. Upravo je iz toga svrha ugovora kojim se osiguravaju tražbine da se u slučaju bilo kakve nemogućnosti plaćanja od strane dužnika, osiguraju vjerovnici garantima. Činjenica je da je Zakonom o obveznim odnosima reguliran način prestanka obveznih, odnosno ugovornih odnosa, te da je jedan od istih i prestao temeljem drugog zakona.  U ovom slučaju tužitelji smatraju da je to članak 70. st.6. Zakona o sudskom registru. Međutim, po stavu prvostupanjskog suda nije došlo do prestanka tražbine temeljem istog, već ista dalje egzistira prema tužiteljima, pa su stoga tuženici međusobno i mogli vršiti ustup tražbine, a time i prijenos fiducije. Stoga je i stav tužitelja po tom pitanju neosnovan, a kako je on neosnovan po tom pitanju da se ustupom vršio prijenos nepostojeće tražbine, to tužitelji nisu dokazali ni osnovu za brisanje fiducije i upis sebe kao vlasnika.

 

6. Sklapanjem sporazuma o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja tražbine, te upisom prava vlasništva fiducijara u zemljišnim knjigama, fiducijar je stekao pravo vlasništva kao prethodni vlasnik, dok je fiducijant iz pravnog posla potonji vlasnik, tj. mogući budući ovlaštenik prava vlasništva za slučaj prestanka osigurane tražbine, pa sve dok se ne ostvari uvjet prestanka osigurane tražbine, vlasnik nekretnine je fiducijar kao sadašnji vlasnik, dok je fiducijant, tek mogući budući vlasnik. Prijenos vlasništva u konkretnom slučaju izvršen je sa imena tužitelja na ime E. banke, sada E. M. doo radi osiguranja tražbine prema S. S. doo.

 

6.1. Radi osiguranja potraživanja koje je E. banka imala prema dužniku S. S. u iznosu od 90.000,00 Eura (čl.1. Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja fiducijom nekretnine) uz suglasnost Protivnika osiguranja (Z., Ž., L. i J. R.) uknjižen je fiducijarni prijenos vlasništva u korist Banke (strana spisa 6-14).

 

6.2. Cesija je ugovor kojim vjerovnik svoju otuđivu tražbinu prenosi na drugu osobu. Može se definirati kao prijenos otuđive tražbine od dosadašnjeg vjerovnika (cedenta ili ustupitelja prema ZOO) na novog vjerovnika (cesionara ili primatelja prema ZOO), ugovorom koji oni o tome sklapaju, a dužnik (cessus) i tražbina ostaju isti. Za pravne učinke nije potreban pristanak cesusa ni njegovo obavještavanje o cesiji kao ni bilo koji drugi oblik sudjelovanja u tom pravnom poslu. Tražbina se s cedenta prenosi na cesionara u trenutku sklapanja ugovora između njih dvojice i u tom trenutku dolazi do svih učinaka cesije, i u odnosu između cedenta i cesionara, ali i u odnosu prema svima trećima kojih se promjena tiče kao promjena pripadnosti tražbine. Prema tome, stranke ugovora o cesiji su samo dosadašnji i novi vjerovnik, ali ne i dužnik, stoga se i ne traži njegov pristanak za sklapanje ugovora, jer se sama tražbina promjenom vjerovnika sadržajno ne mijenja.

 

6.3. Sklapanjem ugovora o cesiji cedent prestaje biti vjerovnikom, a na njegovo mjesto dolazi cesionar. Takvom promjenom dotadašnji vjerovnik i dužnik više nisu u pravnom odnosu i ustupitelj nema više aktivnu legitimaciju tražiti izvršenje dužne činidbe od dužnika, niti dužnik može valjano ispuniti svoje potraživanje ustupitelju.

 

6.4. Ugovorom u ustupu tražbine od 20.12.2018. E. banka kao cedent i E. s kao cesionar ustupaju nenamirenu novčanu tražbinu koju cedent ima prema Sab svijetu, a koja je osigurana fiducijom i u čl. 4. Ugovora se vrši upis prijenosa svih prava fiducijarnog vlasništva na ime E. M..

 

7. Tužitelj u tužbi tvrdi da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o ustupu tražbine od 20.12.2018. zaključen između E. & S. bank d.d. R. kao Cedenta i E. M. doo iz Z. kao Cesionalra jer je E. banka izgubila potraživanje prema društvu S. s doo budući da u zakonom propisanom roku od 6 mjeseci od dana objave nakane brisanja nije istaknut prigovor od strane osoba koje imaju pravni interes da se subjekt upisa ne briše iz sudskog registra.

 

7.1. Čl. 70. Zakona o sudskom registru (Narodne novine broj 1/95, 57/96, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10, 90/11, 148/13, 93/14, 110/15, 40/19, 34/22, 123/23) propisuje uvjete za postupak brisanja subjekta upisa po službenoj dužnosti, međutim sam zakonski članak ne upućuje na zaključak da bi II tuženi izgubio potraživanje prema S. s doo zbog razloga iz čl. 70.st.5. istog zakona. Okolnost da je pravna osoba brisana iz sudskog registra ne znači da prestaju i njezine obveze.

 

7.2. Brisanje glavnog dužnika iz sudskog registra nema za posljedicu prestanak tražbine, niti brisanje dužnika iz sudskog registra predstavlja jedan od načina prestanka tražbina propisanih u Zakonom o obveznim odnosima. Sporno potraživanje je osigurano 24.4.2003. a glavni dužnik je brisan 14.5.2014. Samo brisanje S. S. doo 2014.  koje je očito brisano bez prigovora (što među strankama nije sporno), ne znači da su takvim brisanjem prestale garancije za dugove koje je S. s doo imao prema drugo tuženoj, a također ne znači da je Ugovor o ustupu tražbine ništetan i bez pravnog učinka. Taj ugovor nije u suprotnosti s Ustavom, prisilnim propisima ili moralom društva (čl. 322.st.1. Zakona o obveznim odnosima NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/2 – dalje ZOO).

 

8. Zbog navedenog, a kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i kako je materijalno pravo pravilno primijenjeno, sud je žalbu tužitelja odbio kao neosnovanu i potvrdio osporenu presudu, a sve temeljem članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.

 

9. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom sud mu nije priznao troškove žalbenog postupka (čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku), a trošak sastava odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje ovog postupka (čl. 155.st.1. Zakona o parničnom postupku), zbog čega je sud sukladno odredbi čl.166.st.1. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u točki II izreke ove presude.

             

 

U Požegi, 21.studeni 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća

 

                                                                                      Branimir Miljević