REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4736/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o., Novaki, Dr. Franje Tuđmana 22, OIB 53883696257, kojeg zastupa punomoćnik Melita Babić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-770/2024 od 28. listopada 2024., 15. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-770/2024 od 28. listopada 2024. u točkama I. i III. izreke.
II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-770/2024 od 28. listopada 2024. u dijelu točke IV. izreke kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 31,25 eura i sudi:
Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 31,25 eura (tridesetjedan euro i dvadesetpet centi) sa zateznim kamatama od 28. listopada 2024. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose, sve u roku petnaest dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-770/2024 od 28. listopada 2024. naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 146,83 eura sa zateznim kamatama od 2. travnja 2024. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose, kao i da mu nadoknadi parnične troškove u iznosu od 207,41 eura sa zateznim kamatama od 28. listopada 2024. do isplate po istoj stopi, sve u roku petnaest dana (točke I. i III. izreke), a odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži plaćanje zateznih kamata na glavni dug preko dosuđene stope, kao neosnovan (točka II. izreke), kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 37,89 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate i zahtjev za plaćanje zateznih kamata na dosuđene troškove postupka preko stope propisane za ostale odnose (točka IV. izreke).
2. Obje stranke su pravovremeno podnijele žalbu protiv presude.
3. Tuženik svojom žalbom pobija presudu u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen i njemu naloženo da tužitelju nadoknadi parnične troškove zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi kako je povodom odštetnog zahtjeva isplatio iznos od 667,86 eura i da je time u cijelosti ispunio svoju obvezu, pa svaku daljnju tražbinu smatra neosnovanom, te da on ne nameće i ne propisuje satnicu koje bi se trebali držati drugi sudionici pravnog prometa niti zadire u politiku i tržišnu strategiju radionica da same u Ustavom i zakonom dopuštenom okviru odrede vrijednost vlastitog rada, ali smatra da je oštećenik otežao ispunjenje obveze tuženika, odnosno pridonio da šteta bude veća, time što je vozilo popravio u radionici čija cijena sata rada znatno odskače od cijena za isti rad u ostalim radionicama. U prilog tome poziva se na odredbe članaka 1085., 10. i 1092. Zakona o obveznim odnosima. Odluku o troškovima pobija zbog odluke o glavnoj stvari i predlaže da ovaj žalbeni sud preinači pobijanu presudu „u smislu žalbenih navoda“ i donese novu odluku o troškovima uz naknadu troškova žalbenog postupka u vidu sudske pristojbe na žalbu.
4. Tužitelj, pak, svojom žalbom pobija presudu samo u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi kako smatra pogrešnim tumačenje prvostupanjskog suda da tužitelj nema pravo na naknadu troškova u vidu nagrade za zastupanje na ročištu za objavu presude zato što su se stekli uvjeti za isticanje presude na e-Oglasnu ploču suda, te se u prilog tome poziva na sudsku praksu. Predlaže preinačiti pobijani dio presude „u smislu žalbenih navoda“ i traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 104,66 eura.
5. Nijedna stranka nije podnijela odgovor na žalbu protivne stranke.
6. Tuženikova žalba je neosnovana, a tužiteljeva je osnovana.
7. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 356. ZPP-a) i vodeći računa o razlozima zbog kojih se može pobijati odluka u sporu male vrijednosti (članak 467. ZPP-a).
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik, kao osiguratelj, plati iznos od 146,83 eura koji predstavlja razliku u visini cijene satnice rada za popravak vozila koju priznaje tuženik i one koje naplaćuje tužitelj.
9. S obzirom na to da među strankama nije bila prijeporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, nastanak štete i odgovornost tuženikovog osiguranika, kao ni činjenica da je tuženik izvršio djelomično isplatu štete u visini 667,86 eura, prvostupanjski sud je utvrđivao samo činjenice koje se tiču cijene radnog sata popravka vozila jer o njima ovisi osnovanosti i visina tužbenog zahtjeva.
10. Tuženik u žalbi ponavlja svoje tvrdnje o tome da je u cijelosti ispunio svoju obvezu iz ugovora o osiguranju isplatom naknade štete u visini koju smatra dovoljnom za uspostavljanje stanja koje je bilo prije nego što je šteta nastala (članak 1085. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO).
11. Međutim, prvostupanjski sud je utvrdio da cijena sata rada koju je tužitelj obračunao predstavlja tržišnu cijenu, pa nije jasno kako žalitelj smatra da je šteta mogla biti otklonjena i uz manju cijenu sata rada i zašto bi osiguranik bio dužan popravljati vozilo po cijenama koje su niže od tržišnih.
12. Pravilno je i stajalište prvostupanjskog suda da razlika u cijeni sata rada koju je tužitelj obračunao oštećeniku za popravak vozila u odnosu na onu koju tuženik priznaje, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu članka 1092. ZOO-a, pa žalitelj neosnovano ukazuje na tu odredbu.
13. Prema tome na utvrđene činjenice prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava o ustupanju tražbine i obvezama tuženika iz ugovora o kasko osiguranju vozila pa nije ostvaren ni žalbeni razlog nepravilne primjene materijalnog prava.
14. U sporovima male vrijednosti presuda se ne može pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a (članka 467. ZPP-a), pa taj žalbeni razlog nije razmatran u ovom žalbenom postupku.
15. U odnosu na tuženikovu žalbu protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točki III. izreke, valja istaknuti kako tuženik nije naveo određene razloge zbog kojih smatra da je ta odluka pogrešna nego taj dio presude pobija samo zbog odluke o glavnoj stvari. Stoga je ta odluka potvrđena bez ispitivanja je li donesena pravilnom primjenom materijalnog prava u skladu s odredbom članka 365. stavka 2. ZPP-a.
16. Kako ne postoje žalbeni razlozi na koje ukazuje tuženik, a ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, njegova žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena u točkama I. I III. izreke na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.
17. Iz sadržaja tužiteljeve žalbe proizlazi kako odluku kojom je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka pobija samo djelomično u odnosu na troškove na ime nagrade za zastupanje na ročištu za objavu presude. Osnovano tužitelj tvrdi kako je pobijana presuda u tome dijelu nepravilna i nezakonita jer su stranke u ovom postupku bile pozvane na ročište za objavu na kojem im je uručen pisani otpravak presude, pa se za te troškove ne može s pravom smatrati da nisu bili potrebni za vođenje postupka u smislu članka 155. ZPP-a. Okolnost da su bile ispunjene pretpostavke za dostavu presude putem e-Oglasne ploče sudova, sama po sebi ne znači da stranka nema pravo na naknadu tih troškova, ako se koristila svojim pravom na pristup sudu. Visina nagrade za zastupanje na ročištu za objavu presude određena je primjenom Tbr. 9/3, 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) i iznosi 31,25 eura.
18. Zato je odluka o troškovima postupka sadržana u točki IV. izreke presude djelomično preinačena tako da je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 31,25 eura.
19. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan, jer se njegova žalba odnosi samo na troškove postupka koji se, kao sporedni zahtjev, ne uzimaju u obzir prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora (članak 35. stavak 2. ZPP-a).
Zagreb, 15. svibnja 2025.
Sudac
Lenka Ćorić
