Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-194/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Ivanić-Grad, OIB: 52966791065, Ivanić-Grad, Franje Jurinca 6, protiv protustranke IM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s boravištem [adresa] i MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a boravištem [adresa], radi produljenja mjere privremenog povjeravanja djeteta, odlučujući o žalbi protustranaka protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: R1 Ob-109/2025-3 od 18. travnja 2025., dana 15. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba protustranaka kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: R1 Ob-109/2025-3 od 18. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom mlt. FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s boravištem na adresi [adresa] produljuje se mjera privremenog povjeravanja na skrb i smještaj udomiteljskoj obitelji LM, OIB: [osobni identifikacijski broj] za daljnjih trideset dana do zaključno 23. svibnja 2025. te se određuje kako će IM i MM ostvarivati osobne odnose s djetetom svake subote prema prethodnom dogovoru s udomiteljicom dok žalba protiv rješenja ne odgađa njegovu ovrhu.

2. Protiv rješenja žale se protustranke iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 - dalje: ZPP) u smislu čl. 346. Obiteljskog zakona (»Narodne novine«, br. 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11., 25/13. i 5/15 - dalje ObZ) s prijedlogom da se isto rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijana odluka u svemu sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti na koje se upire, pa prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ili koju od povreda pravila o postupku na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema čl. 365. st. 2. ZPP.

5. U žalbi se navodi kako oboje žalitelja te i dijete Ivan mlt. Karašić žive na području Općinskog suda u Bjelovaru ([adresa]) te u konkretnom slučaju sud nije mjesno nadležan za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari već je mjesno nadležan Općinski sud u Bjelovaru dok je nadležan Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured [adresa] (koji je i izvršio radnju oduzimanja djeteta roditeljima) a za suđenje je mjesno nadležan Općinski sud u Bjelovaru, a ne Općinski sud u Velikoj Gorici .

6. Dalje se tvrdi kako ne postoji zakonski razlog da se za dijete Ivana mlt. Karašić produljuje mjera privremenog povjeravanja na skrb i smještaj udomiteljskoj obitelji LM a protustranke uopće nisu zaprimile niti rješenje od 24. ožujka 2025. godine kojim se takova mjera određuje pa niti tamo predlagatelj HZSR, PU [adresa] nije nadležan za postupanje prema protustrankama.

7. Roditelji tvrde kako se nikada ne alkoholiziraju već je to potpuno neistinit i neosnovan navod predlagatelja koji se ne temelji na realnosti već se temeljem izmišljene anonimne prijave zaključuje da se protustranke alkoholiziraju te temeljem takovih neosnovanih navoda koje predlagatelj nije našao shodnim provjeriti praktički se oduzima dijete iz obitelji protustranaka bez ikakva valjana razloga. Protustrankama da je jedini grijeh što su siromašni i nedovoljno neobrazovani no to nije razlog za oduzimanje djeteta a dijete nije na bilo koji način ugroženo ili zanemareno u kućanstvu protustranaka. Nikada protustranke nisu zanemarile ili zlostavljale dijete niti su zatečeni alkoholizirani što može potvrditi voditeljica mjere a protiv njih se ne vodi bilo kakav prekršajni niti kazneni postupak već protustranke dijete uredno svaki tjedan vode logopedu (odnosno vodili su dok im dijete nije oduzeto) tako da sud bez osnove određuje produljenje mjere iako je vidljivo da za istu ne postoje razlozi, jer za sve teze predlagatelja ne postoji niti jedan dokaz iako nadzor potpuno nenajavljeno dolazi dva puta tjedno u domaćinstvo te ne postoje nikakve ugrožavajuće okolnosti za dijete u kućanstvu protustranaka i ničim nije ugrožen život i zdravlje. Dječak želi ići kući roditeljima a isti ga redovito posjećuju pa ne postoje razlozi za donošenje pobijanog rješenja.

8. Sud prvog stupnja međutim pravilno u tijeku ovog postupka i ovdje pobijanoj odluci utvrđuje kako upravo prema obiteljskoj procjeni od 17. travnja 2025. HZSR postoji kronologija postupanja u obitelji I te da je u bitnome utvrđeno da su IM i MM u više navrata prijavljivani službi od anonimnih osoba koje su izjavile da konzumiraju alkohol, da osobni i roditeljski kapaciteti, kao i vještine i znanja roditelja nisu dovoljne za brigu o djetetu te da su roditelji skloni zlostavljanju i zanemarivanju, kao i da je psihičko zdravlje IM narušeno i nestabilno. Iz iste proizlazi da je u obitelji dijete sa teškoćama jezično govornog tipa koje zahtijeva kontinuiranu dodatnu potporu i vodstvo i da su roditelji upućeni dječaka odvesti na multidisciplinarnu obradu u svrhu procjene razvojnog statusa, da dijete u obitelji nije sigurno zato što postoje prijetnje sigurnosti i zaštitne sposobnosti primarnih skrbnika nisu dovoljne ili su neprikladne da zaštite dijete od prijetnji sigurnosti.

9. Sam HZSR uz prijedlog dostavlja vještački nalaz i dokumentaciju prema kojoj proizlazi kako se već ranije vodio postupak oduzimanja roditeljima prava na stanovanje s djetetom te se, unatoč mjeri i sudskom postupku, kontinuirano, u dužim ili kraćim vremenskim intervalima, postupa po prijavi nasilja, zanemarivanju maloljetnog djeteta ili se doznaje o prekomjernoj konzumaciji alkohola od strane članova obitelji, a uz navedeno u obitelji postoje dodatni rizični faktori u smislu nekontroliranih psihijatrijskih dijagnoza majke, teškoća u razvoju maloljetnog djeteta, zanemarivanje zdravstvenih i odgojnih potreba djeteta te socijalne deprivacije i skromnih materijalnih prilika obitelji. Vještačenjem roditeljskih kapaciteta roditelja zaključuje se kako „roditelji nisu osigurali siguran, stabilan dom i razvojno poticajno okruženje za nesmetan razvoj i prevladavanje razvojnih i ponašajnih poteškoća za dijete. Za navedeno roditelji nemaju dovoljno znanja, intelektualnih sposobnosti, volje, niti materijalnih i financijskih mogućnosti. Majčini osobni i roditeljski kapaciteti, vještine i znanja nisu dovoljne za brigu o djetetu. Njen dosadašnji život, navike, sklonosti, interesi, osobine ličnosti i način funkcioniranja govore da je psihički nestabilna, bolesna i sklona zanemarivanju i zlostavljanju zanemarivanjem svoje djece.

10. Također se u navedenoj procjeni koja je izrađena upravo za potrebe ovog postupka i to dana 17. travnja 2025. ističe kako se u obitelji kontinuirano provode mjere obiteljsko-pravne zaštite djeteta, a koje do sada nisu rezultirale poboljšanjem obiteljske situacije odnosno dovoljnim smanjenjem razvojnih rizika za dijete te da postoji visoki rizik za pravilan psiho-fizički i socio-emocionalni rast i razvoj djeteta. Zaključno je navedeno da se, obzirom bi povratak djeteta u obitelj roditelja predstavljao i ugrozu za život i zdravlje djeteta, cijeni potrebnim, te je rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici posl.br. R1 Ob-85/2025 mlt. FM povjeren na svakodnevnu skrb udomiteljskoj obitelji LM na razdoblje od trideset dana, zaključno do 24. travnja 2025., pa je predloženo produljiti privremenu mjeru te mlt. HM povjeriti na svakodnevnu skrb udomiteljskoj obitelji LM.

11. Upravo uslijed ove okolnosti, da je ranijom odlukom suda određena mjera povjeravanja djeteta drugoj osobi, proizlazi i nadležnost toga suda za dalje postupanje u predmetu temeljem odredbe čl. 530. st. 1. i 2. ObZ.

12. Sud također pravilno temeljem vještačenja HZSR provedenog 13. srpnja 2024. utvrđuje da je opravdano majci IM i ocu MM oduzeti pravo na stanovanje s mlt. FM i dijete povjeriti na skrb ustanovi, drugoj osobi ili udomiteljskoj obitelji koje imaju značajnih iskustava u kvalitetnom i cjelovitom zbrinjavanju djece s razvojnim rizicima i teškoćama. Potrebno je omogućiti i roditelje poticati na održavanje kontakta s mlt. djetetom unatoč izdvajanja istog iz obitelji, kao i na unapređenju njihovih roditeljskih kapaciteta i uvjeta života jer s unapređenjem istih moguće budu ostvareni preduvjeti za povratak mlt. djeteta u obitelj i daljnje odrastanje uz roditelje s više primjerene odgovornosti i cjelovite skrbi.

13. Stoga sud pravilno primjenjuje odredbu čl. 152. st 3. ObZ-a prema kojoj mjera privremenog povjeravanja djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi i smještaja djeteta može trajati najdulje trideset dana računajući od dana kad je mjera određena, a u posebno opravdanim okolnostima sud je može u izvanparničnom postupku na prijedlog djeteta, roditelja ili Hrvatskog zavoda za socijalni rad produljiti za daljnjih trideset dana pa je sud napose temeljem provedene obiteljske procjene od 17. travnja 2025. pravilno utvrdio kako postoje posebno opravdane okolnosti zbog kojih je nužno mjeru privremenog povjeravanja produljiti jer okolnosti koje su postojale u trenutku donošenja rješenja 24. ožujka 2025. postoje i dalje a u slučaju povratka mlt. FM u obitelj bili bi ugroženi njegov život i zdravlje, kao i sigurnost, zbog čega je nužno da dijete ostane i daljnjih trideset dana u udomiteljskoj obitelji, gdje mu je pružena adekvatna skrb te su zadovoljene sve njegove potrebe. Stoga je o osobnim odnosima pravilno obzirom na navedeno odlučeno bez održavanja rasprave u skladu sa čl. 362. st. 3. ObZ jer je roditeljima i u ranijem tijeku postupka a i prilikom provođenja ranijih mjera HZSR pružena prilika sudjelovati u postupku i prije donošenja pobijane odluke.

14. Stoga je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi sa čl. 346. ObZ valjalo podnijetu žalbu odbiti i njome pobijanu odluku potvrditi te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 15. svibnja 2025.

Sudac

Josip Grubišić