REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1824/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ana Cvitković, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE, OIB: 91547293790, Zagreb, Savska cesta 64, protiv 1. tuženika CP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], i 2. tuženika DP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao vlasnika zajedničkog ugostiteljskog obrta „[obrt]“, [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Arsenu Stipinoviću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Arsen Stipinović i Dušan Miočić iz Rijeke, radi isplate iznosa od 4.178,51 EUR, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-447/2024-8 od 28. ožujka 2025., 15. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-447/2024-8 od 28. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Josipa Govića iz [adresa] poslovni broj Ovrv-6753/2023 od 25. kolovoza 2023. kojim je naloženo tuženicima solidarno nadoknaditi tužitelju iznos od 4.178,51 EUR / 31.482,98 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, te troškove ovršnog postupka u iznosu od 29,13 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.
2. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je između stranaka bio sklopljen Ugovor o dodjeli potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim koronavirusom za listopad i prosinac 2020. godine. Kriterij za prijavu je bio da poslodavci obavljaju djelatnost sezonskog karaktera, bez obzira na oblik registracije poslovnog subjekta, uz uvjet da su registrirali djelatnosti i izvršili prijavu u sustav osiguranika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje do 30. rujna 2020., te da su u trenutku predaje zahtjeva bili u aktivnom statusu. Nesporno je da je tužitelj zahtjev obrta tuženika za isplatu potpore ocijenio pozitivnim, i upozorio tuženike da zadržava pravo naknadne revizije predmetnog zahtjeva i pripadajuće dokumentacije, isplate sredstava i postupanja prema utvrđenoj reviziji. Člankom 6. stavkom 2. Ugovora o dodjeli potpore za očuvanje radnih mjesta ugovoreno je da ukoliko, nakon sklapanja ugovora, Zavod naknadno dođe do saznanja o činjenicama koje bi imale utjecaj na ostvarivanje potpore iz ugovora, a te činjenice Zavod nije znao ili mogao znati u trenutku sklapanja ugovora, raskinut će se ugovor, i poduzeti aktivnosti naplate potraživanja od poslodavca, uvećanog za zakonsku zateznu kamatu. Tužitelj je tuženike e-mailom od 16. veljače 2021. obavijestio da je naknadno utvrđeno da nisu bili ispunjeni uvjeti, raskinuo ugovor i tražio povrat sredstava zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana kad su isplatu primili, sukladno odredbi članka 368. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23).
3. Žalbu su podnijeli tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navode da su tuženici dugogodišnji ugostitelji i notorno je da su plaće radnicima isplaćene, te isplatne liste izdane po knjigovodstvenom servisu sadrže sve one podatke koji potvrđuju vjerodostojnost priloženih isprava. Nadalje da prema članku 2. Ugovora poslodavac je dužan temeljem potpora radnicima isplatiti plaću, što su tuženici i učinili, dok tužitelj nije osporio tu činjenicu. Smatraju da nije relevantno da li je obrt privremeno obustavljen već je relevantno da li su potpore isplaćene radnicima, a isplaćene su za svaki mjesec dobivenih potpora. Smatraju da je to jedino relevantno za donošenje pravilne i zakonite presude, što je izostalo, te je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi nejasni ili proturječni. Predlažu pobijanu presudu ukinuti, podredno preinačiti. Traže trošak žalbe u iznosu od 250,00 EUR uz PDV.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbe članka 365. stavka 2. i članka 467. Zakona o parničnom postupku, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita. Suprotno žalbenom stajalištu tuženika ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv - ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku na koju ukazuju tuženici.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.178,51 EUR (3.981,68 EUR na ime povrata isplaćene potpore za očuvanje radnih mjesta i 196,82 EUR na ime MIO II.) sa zakonskim zateznim kamatama, za razdoblje 1. studenoga 2020. do 31. prosinca 2020.
7. U konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti (članak 502. stavak 1. Zakona o parničnom postupku), a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku). Odredba članka 467. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu odredbe članka 370. Zakona o parničnom postupku, provjeriti pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Tuženici u žalbenim navodima, u pretežitom dijelu osporavaju utvrđeno činjenično stanje, osim pozivanja na primjenu odredbe članka 2. Ugovora.
9. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj zaprimio zahtjev tuženika, kao suvlasnika zajedničkog ugostiteljskog obrta „Riva“, za dodjelu potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom za razdoblje listopad-prosinac 2020. godine, uvjetovanim kriterijem (između ostalih) da poslodavci koji obavljaju djelatnost sezonskog karaktera, bez obzira na oblik registracije poslovnog subjekta, mogu koristiti potporu uz uvjet da su registrirali djelatnosti i izvršili prijavu u sustav osiguranika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje do 30. rujna 2020, te da su u trenutku predaje zahtjeva bili u aktivnom statusu. Potom su stranke sklopile ugovor o dodjeli potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim koronavirusom za listopad-prosinac 2020. godine. Tuženici su 3. studenoga 2020. prijavili privremenu obustavu obrta, koja je trajala do 29. ožujka 2021., pa je u trenutku podnošenja zahtjeva obrt bio privremeno obustavljen, dakle nije bio u aktivnom statusu. Nesporno je da je tužitelj zahtjev obrta tuženika za isplatu potpore ocijenio pozitivnim, o čemu ga je obavijestio 18. prosinca 2020., i da je upozorio tuženike da zadržava pravo naknadne revizije predmetnog zahtjeva i pripadajuće dokumentacije, isplate sredstava i postupanja prema utvrđenoj reviziji tužitelja i da je time ugovor raskinut. Nadalje, utvrđeno je da je tužitelj obavijestio tuženike e-mailom od 16. veljače 2021. da traži povrat nesporno isplaćenog temeljem ugovora, i to sa zakonskom zateznom kamatom.
10. Odredbom članka 6. stavka 2. Ugovora o dodjeli potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim koronavirusom za listopad-prosinac ugovoreno je da ukoliko, nakon sklapanja ugovora, Zavod naknadno dođe do saznanja o činjenicama koje bi imale utjecaj na ostvarivanje potpore iz ovog ugovora, a te činjenice Zavod nije znao ili mogao znati u trenutku sklapanja ugovora, raskinut će se ovaj ugovor, te poduzeti aktivnosti naplate potraživanja od poslodavca, uvećanog za zakonsku zateznu kamatu. Utvrđeno je kako je revizija tužitelja utvrdila da tuženici u trenutku predaje zahtjeva nisu bili u aktivnom statusu, te je tužitelj obavijestio o tome tuženike i pozvao na povrat sredstava. Pozivanje tuženika na odredbu članka 2. ugovora, i ispunjenje ugovorne obaveze isplate plaće sukladno ugovoru nije od utjecaja na činjenicu da tuženici nisu zadovoljili kriterije zahtjeva za potporu dok je tužitelj ugovorno zadržao pravo naknadne revizije provjere podataka i ispunjenja uvjeta i time raskida ugovora.
11. Pravna osnova je članak 368. Zakona o obveznim odnosima i tuženici su dužni vratiti ono što su primili, i to s kamatama od dana kad su isplatu primili. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo i taj žalbeni navod je neosnovan.
12. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (članak 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku).
Zagreb, 15. svibnja 2025.
Sutkinja
Ana Cvitković
