Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1818/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Branke Guljaš, kao predsjednika vijeća, Katice Krajnović, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetnik iz Splita, protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o., [osobni identifikacijski broj] iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, koga zastupa punomoćnica Nataša Pletikosa, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4469/2021 od 17. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4469/2021 od 17. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak II. Ugovora o kreditu broj 01398 od 3.1.2008. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u članku II. ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 36.273,88 CHF, obračunato prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank d.d. za CHF na dan plaćanja, članak III. u dijelu u kojem je ugovoreno kako su iznos mjesečnog obroka, iznos svih mjesečnih obroka, troškovi zaključenja ugovora, ukupni troškovi ugovora, obračunati u valuti CHF, čl. 5. Uvjeta ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se sve novčane obveze ako su izražene u CHF, ispunjavaju plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffesenbank Austria d.d. vrijedećem za CHF na dan plaćanja, članak 9.1. Uvjeta u dijelu u kojem visina mjesečnih iznosa podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju slični učinak.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 6.708,30 Eura, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:

na iznos od

4,03 EUR 31.1.2008.

1,25 EUR 28.2.2008.

11,69 EUR 31.3.2008.

4,09 EUR 30.4.2008.

1,28 EUR 31.7.2008.

1,72 EUR 30.9.2008.

12,98 EUR 31.10.2008.

18,29 EUR 30.11.2008.

6,06 EUR 31.12.2008.

36,69 EUR 31.1.2009.

39,06 EUR 28.2.2009.

26,15 EUR 31.3.2009.

29,85 EUR 30.4.2009.

31,05 EUR 31.5.2009.

25,19 EUR 30.6.2009.

25,90 EUR 31.7.2009.

24,13 EUR 31.8.2009.

24,14 EUR 30.9.2009.

21,07 EUR 31.10.2009.

27,24 EUR 30.11.2009.

25,58 EUR 31.12.2009.

32,47 EUR 31.1.2010.

34,96 EUR 28.2.2010.

36,97 EUR 31.3.2010.

40,91 EUR 30.4.2010.

48,21 EUR 31.5.2010.

53,17 EUR 30.6.2010.

61,00 EUR 31.7.2010.

65,47 EUR 31.8.2010.

71,63 EUR 30.9.2010.

69,35 EUR 31.10.2010.

72,75 EUR 30.11.2010.

89,35 EUR 31.12.2010.

88,63 EUR 31.1.2011.

87,70 EUR 28.2.2011.

95,99 EUR 31.3.2011.

85,84 EUR 30.4.2011.

95,62 EUR 31.5.2011.

111,73 EUR 30.6.2011.

135,38 EUR 31.7.2011.

151,23 EUR 31.8.2011.

121,76 EUR 30.9.2011.

111,12 EUR 31.10.2011.

111,24 EUR 30.11.2011.

119,17 EUR 31.12.2011.

126,32 EUR 31.1.2012.

127,78 EUR 29.2.2012.

124,67 EUR 31.3.2012.

123,47 EUR 30.4.2012.

127,55 EUR 31.5.2012.

127,86 EUR 30.6.2012.

124,75 EUR 31.7.2012.

122,45 EUR 31.8.2012.

114,04 EUR 30.9.2012.

124,47 EUR 31.10.2012.

125,77 EUR 30.11.2012.

124,63 EUR 31.12.2012.

112,31 EUR 31.1.2013.

118,00 EUR 28.2.2013.

119,09 EUR 31.3.2013.

125,58 EUR 30.4.2013.

111,57 EUR 31.5.2013.

112,54 EUR 30.6.2013.

114,47 EUR 31.7.2013.

113,52 EUR 31.8.2013.

117,21 EUR 30.9.2013.

120,51 EUR 31.10.2013.

120,69 EUR 30.11.2013.

124,72 EUR 31.12.2013.

1.415,24 EUR 28.01.2014.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.222,67 eura sa zateznom kamatom od 17. rujna 2024. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u članku 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj:53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23., dalje:ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu parničnog troška i troška žalbe ili da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja i postupak koji je prethodio ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se ukazuje u žalbi jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se sa sigurnošću ispitati, a nije počinjena ni koja druga bitna povreda iz navedenog članka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Neosnovan je žalbeni navod da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno za odluku u ovoj pravnoj stvari.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti dijela ugovora o kreditu kojeg su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF (čl. 5. Ugovora), te zahtjev na isplatu utuženog iznosa s osnova razlike anuiteta radi promjene tečaja CHF u iznosu od 6.708,30 eura, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedinog naznačenog iznosa pa do isplate.

8. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita 3. siječnja 2008. sklopili Ugovor o kreditu broj 01398 za kupnju vozila, da je tuženik tim ugovorom odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u visini od 36.273,88 CHF, u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb na dan plaćanja, te da je ugovorena otplata kredita vezana uz valutnu klauzulu u CHF, te da je kredit otplaćen.

9. Sporna je osnova i visina potraživanja.

10. Iako se prvostupanjski sud u presudi pogrešno poziva na odredbe Zakona o zašiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003, 46/07 i 79/07 - dalje ZZP/03), isto nije utjecalo na pravilnost pobijane presude, jer se na konkretan slučaj obzirom kada je ugovoren sklopljen (3. siječnja 2008.) primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12, dalje ZZP/07) koje su odredbe gotovo istovjetne, tako da je odredbom čl. 96. st. 1., 2., 3. i 4. ZZP/07 (čl. 81. st. 1., 2., 3. i 4. ZZP/03) propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom čl. 102. st. 1. ZZP/07 (čl. 87. st. 1. ZZP/03) propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

11. Iz iskaza tužitelja saslušanog kao stranke u postupku proizlazi da je tužitelj kupio vozilo za potrebe sebe i svoje obitelji, da pri sklapanju ugovora sukladno traženju tuženika donio potrebnu dokumentaciju radi realizacije kredita, te mu je rečeno da je kredit u CHF povoljniji, da mu nije bilo razumljivo što znači točno valutna klauzula niti su mu objašnjene posljedice i rizik takve ugovorne odredbe.

12. Polazeći od utvrđenog u postupku pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je odredba čl. 5. toč. 1. Uvjeta ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF, podložna ispitivanju poštenosti u smislu čl. 99. ZZP/07 (čl. 84. ZZP/03), te u duhu i ciljevima Direktive 93/13 EEZ, iako je ta odredba lako uočljiva ali nije jasna i razumljiva na način da je tužitelj mogao procijeniti ukupne ekonomske posljedice koja proizlazi iz te odredbe, jer nije upozoren na specifičan rizik vezano uz valutu CHF čime je suprotno osnovnom načelu obveznog prava načelu savjesnosti i poštenja prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu tužitelja kao korisnika kredita, te je takva odredba sukladno čl. 296. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) ništetna, kao takva nepoštena i time ništetna, u svezi odredbe čl. 102. st. 1. ZZP/07 (čl. 87. st. 1. ZZP/03).

13. Obzirom na utvrđenu ništetnost navedene odredbe Ugovora o kreditu to u smislu čl. 323. st. 1. ZOO-a, tuženik je dužan vratiti tužitelju ono što je primio na temelju takve ugovorne odredbe, te je visina tužbenog zahtjeva, tj. razlike koju je tužitelj platio utvrđena provođenjem financijskog vještačenja.

14. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka zbog promjene tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio na dan isplate kredita, postoji razlika u ukupnom iznosu od 6.708,30 eura, a koja je razlika iskazana u svakomjesečno naznačenom iznosu za koji je iznos određen tužbeni zahtjev sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedinog iznosa pa do isplate, bez uračunavanja tzv. negativne razlike kada je tečaj CHF bio niži od onog koji je važio na dan isplate.

15. Stoga je prvostupanjski sud uz pravilnu primjenu materijalnog prava naložio tuženiku da isplati tužitelju iznos od 6.708,30 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od svakomjesečnog dospijeća pojedinog iznosa pa do isplate (čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO-a).

16. Odluka o zateznoj kamati suprotno žalbenim navodima tuženika u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a, s obzirom da se tuženik koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

17. Istaknuti prigovor zastare novčanog potraživanja s pravom je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan pozivom na pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH broj Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020. prema kojem zastara individualnih restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito teče od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, sukladno objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022.

18. Iako za primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova (čl. 22. ZOO-a) ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika da su odredbe o valutnoj klauzuli time isključene od ispitivanja poštenosti (čl. 99. ZZP/07), i prava na restituciju u tumačenju sukladno ciljevima Direktive vijeća 90/13 EEZ.

19. Žalbeni navodi ne dovode u sumnju utvrđenje suda da je tužitelj prosječni potrošač (čl. 3. ZZP/07) jer isto proizlazi iz iskaza tužitelja i ugovora o kreditu da se radi o fizičkoj osobi i namjeni kredita za kupnja motornog vozila za vlastite potrebe, a tuženik ne dokazuje suprotno.

20. I odluka o parničnom trošku sukladna je odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a te važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa), a tuženik samo paušalno osporava odluku ne navodeći konkretnu povredu u donošenju odluke o parničnom trošku.

21. Zbog izloženog valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 15. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Branka Guljaš