Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-1642/2023-3

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u Vijeću suca mr.sc. Krunoslava Barana, predsjednika vijeća, izvjestiteljice Vesne Bjelousov i sutkinje Jasne Bratek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica ŽĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. ŽĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. RĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po majci i zakonskoj zastupnici ŽĐV, sve iz [adresa], a majka zastupana po punomoćniku IĐ, odvjetniku iz [adresa], protiv tužene Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbe tužiteljica i tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2636/2021-27 od 20. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe se odbijaju kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2636/2021-27 od 20. listopada 2023.

II. Tužiteljicama i tuženoj se ne dosuđuje trošak žalbe.

III. Odbija se zahtjev tužiteljica za dosudu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I.Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 1. Ugovora o [broj kredita] od 14. kolovoza 2006. g., zaključenog između prednika tužiteljica i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 62.900,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom, čl. 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako je korisnik kredita dužan platiti u anuitetima iznos kredita od 62.900,00 CHF i redovnu kamatu obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja i čl. 7. u dijelu u kojem je ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 346,41 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.

II.Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 2. Ugovora o [broj kredita] od 14. kolovoza 2006. g., zaključenog između prednika tužiteljica i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika i čl. 6. u dijelu u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

III.Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, OIB: 92963223473, u roku 15 dana isplatiti tužiteljicama pod 1) ŽĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2) mal. ŽĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 3) mal. RĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 3.526,40 EUR/26.569,63 kn1 sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja na iznos od:

-0,01 EUR/0,11 kn teče od 1. rujna 2006. g. do isplate,

-0,48 EUR/3,64 kn teče od 1. listopada 2006. g. do isplate,

-13,17 EUR/99,23 kn teče od 1. studenog 2008. g. do isplate,

-14,81 EUR/111,61 kn teče od 1. siječnja 2009. g. do isplate,

-881,27 EUR/6.639,95 kn teče od 3. siječnja 2009. g. do isplate,

-17,06 EUR/128,54 kn teče od 1. veljače 2009. g. do isplate,

-18,19 EUR/137,08 kn teče od 1. ožujka 2009. g. do isplate,

-15,50 EUR/116,81 kn teče od 1. travnja 2009. g. do isplate,

-15,11 EUR/113,88 kn teče od 1. svibnja 2009. g. do isplate,

-10,90 EUR/82,09 kn teče od 1. lipnja 2009. g. do isplate,

-7,19 EUR/54,14 kn teče od 1. srpnja 2009. g. do isplate,

-8,66 EUR/65,22 kn teče od 1. kolovoza 2009. g. do isplate,

-11,47 EUR/86,39 kn teče od 1. rujna 2009. g. do isplate,

-549,64 EUR/4,141,28 kn teče od 29. rujna 2009. g. do isplate,

-9,86 EUR/74,31 kn teče od 1. listopada 2009. g. do isplate,

-8,30 EUR/62,56 kn teče od 1. studenog 2009. g. do isplate,

-11,89 EUR/89,56 kn teče od 1. prosinca 2009. g. do isplate,

-15,28 EUR/115,14 kn teče od 1. siječnja 2010. g. do isplate,

-18,86 EUR/142,07 kn teče od 1. veljače 2010. g. do isplate,

-17,92 EUR/135,00 kn teče od 1. ožujka 2010. g. do isplate,

-23,94 EUR/180,35 kn teče od 1. travnja 2010. g. do isplate,

-22,39 EUR/168,67 kn teče od 1. svibnja 2010. g. do isplate,

-25,41 EUR/191,47 kn teče od 1. lipnja 2010. g. do isplate,

-42,46 EUR/319,90 kn teče od 1. srpnja 2010. g. do isplate,

-38,58 EUR/290,68 kn teče od 1. kolovoza 2010. g. do isplate,

-53,13 EUR/400,32 kn teče od 1. rujna 2010. g. do isplate,

-45,45 EUR/342,48 kn teče od 1. listopada 2010. g. do isplate,

-39,68 EUR/298,98 kn teče od 1. studenog 2010. g. do isplate,

-57,24 EUR/431,27 kn teče od 1. prosinca 2010. g. do isplate,

-68,09 EUR/513,06 kn teče od 1. siječnja 2011. g. do isplate,

-1.464,44 EUR/11.033,83 kn teče od 12. siječnja 2011. g. do isplate,

i to po stopi:

-od 15% godišnje u periodu od 1. rujna 2006. g. do 31. prosinca 2007. g.,

-koja se u periodu od 1. siječnja 2008. g. do 31. srpnja 2015. g. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

-koja se u periodu od 1. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. g. određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od 1 fiksni tečaj konverzije: 7,53450 Godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena te

-koja se u periodu od 1. siječnja 2023. g. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

IV.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljicama pod 1), 2) i 3) trošak postupka u iznosu od 2.006,95 EUR/15.121,33 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 20. listopada 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.“

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužena zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje ZPP). Predložila je uvažiti njenu žalbu, uz dosudu troška tog podneska.

3. Prvostupanjsku presudu u odluci o trošku postupka, pravovremeno podnesenom žalbom pobijaju tužiteljice zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. ZPP-a. Predložile su uvažiti njihovu žalbu, uz dosudu troška tog podneska.

4. Žalbe su neosnovane.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a nema nejasnoća, proturječnosti ni drugih nedostataka, tako da se može sa sigurnošću ispitati.

6. Neosnovani su žalbeni navodi kojima se osporava aktivna legitimacija tužiteljica, jer da u rješenju o nasljeđivanju nisu upisana prava i obveze iz predmetnog ugovora o kreditu.

7. U ovoj pravnoj stvari tužiteljice kao nasljednice potražuju isplatu preplaćenih iznosa, dakle onoga što je stečeno bez pravne osnove.

8. Prema čl. 5. st. 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19.) ostaviteljevom smrću na nasljednika prelazi njegova ostavina, dok u skladu sa st. 3. istog zakonskog članka ne prelaze strogo osobna prava koja se ne mogu naslijediti zbog svoje pravne naravi.

9. Stoga, kada je u vrijeme smrti ostavitelja postojalo osnovno potraživanje ostavitelja na temelju stečenog bez pravne osnove, ono prelazi na nasljednike, a pri tome nije pravna pretpostavka za ostvarenje da je upisano u rješenje o nasljeđivanju.

10. Neosnovan je i prigovor nedostatka aktivne legitimacije, jer da su pojedine uplate izvršile treće osobe. Radi se o uplatama na predmetni kredit, a uplate trećih osoba odnose se na eventualno pravo regresa prema tužiteljicama i stoga ne može dovesti do smanjenja obveze tužene prema tužiteljicama.

11. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za utvrđenje da je ništetna odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, te zahtjev za povrat za isplatu iznosa koji je više plaćen zbog promjene tečaja vezanog uz valutu CHF.

12. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud proveo sve potrebne dokaze odlučne za donošenje pravilne i zakonite presude.

13. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je da je pravni prednik tužiteljica s tuženom dana 14. kolovoza 2006. godine sklopio ugovor o kreditu na iznos od 62.900,00 CHF.

14. Prvostupanjski sud je utvrdio i da je ugovorena valutna klauzula vezana uz CHF te promjenjiva kamatna stopa, a prihvaćajući nalaz i mišljenje financijsko- knjigovodstvenog vještaka, utvrdio je da je zbog promjene tečaja u otplatnom razdoblju plaćen veći iznos od 3.526,40 eura/26.569,63 kn.

15. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

16. U takvoj činjeničnoj situaciji, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

17. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. Navedenim presudama utvrđeno je da je nepoštena ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranoj odluci banke.

18. Pravilno je pozivanje i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. kojom je utvrđeno da su banke, među kojima i tužena, u navedenim razdobljima povrijedile interes i prava potrošača korisnika kredita, koristeći nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, ugovaranjem valute uz koju je glavnica vezana za švicarski franak, a što je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03.) i to člancima 81., 82. i 90., te Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 75/09., 89/09. i 133/09.) i to čl. 96. i 97. Radi se o ugovorima koje je unaprijed formulirala tužena, dok tužitelj nije imao utjecaja na sadržaj.

19. Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br.41/14., 110/15. i 14/19., dalje ZZP/14) propisano je da u postupku zaštite kolektivnih interesa, a u smislu povrede zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14 presuda obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, u skladu sa čl. 118. ZZP/14.

20. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim postupcima pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe na osnovi čl. 502.a st. 1. ZPP-a, a sud je vezan za utvrđenja iz te parnice, dakle, propisan je direktan učinak na pojedinačno pokrenute postupke potrošača.

21. Tužena banka nije na transparentan način obavijestila potrošača o riziku promjene vezane za valutu CHF i o kamatnoj stopi, a niti ugovor ne sadrži parametre iz kojih bi bilo vidljivo na koji način dolazi do promjene kamatne stope. Stoga je pravilno primijenjena odredba čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05.), jer je zbog promjene tečaja na tuženu prešao dio imovine tužitelja, bez pravne osnove. Na taj način potrošač se dovodi u položaj u kojem je bio prije sklapanja ugovora koji sadrži nepoštene odredbe, a koje ga ne obvezuju.

22. Radi toga su bez pravnih posljedica žalbene tvrdnje kojima se ističe drugačije pravno mišljenje. Pravni prednik tužiteljica imao je status potrošača u smislu čl. 3. ZZP-a jer je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koja nije namijenjena poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, a prema rezultatima postupka proizlazi da je pravni prednik tužiteljica predmetni ugovor sklopio kao fizička osoba radi kupnje stana i opremanja stana, odnosno u cilju rješavanja stambenog pitanja. Stoga su tužiteljice kao njegove pravne sljednice i legitimne za pokretanje i vođenje konkretnog postupka.

23. Neosnovano se žalbenim navodima ističe da je korisnik kredita bio upozoren na odredbu ugovora o valutnoj klauzuli te promjenjivoj kamatnoj stopi, pored činjenice da to nije učinjeno na jasan i transparentan način. Na tužiteljice se proteže učinak presude iz predmetna kolektivne zaštite, a tužena na kojoj je bio teret dokaza nije na osnovi utvrđenih činjenica dokazala drugačije činjenično stanje.

24. Neosnovani su žalbeni prigovori da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno, jer je to nedvojbeno, ali ništetnost ugovorenih odredbi utvrđena je, ne iz razloga što takve ugovorne odredbe nisu dopuštene, nego što nisu jasne i razumljive prosječnom potrošaču.

25. Neosnovan je i prigovor zastare, jer prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su-IV-33/2022- 2 od 31. siječnja 2022. godine, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 2. srpnja 2021., a presuda u postupku kolektivne zaštite postala je pravomoćna 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu, tako da nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a.

26. U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu zahtjev za utvrđenje ništetnosti u skladu se s odredbom čl. 328. ZOO-a, dok vraćanje preplaćenih iznosa po toj osnovi tužiteljice i ne traže.

27. Neosnovano tužena ističe žalbenim navodima da je utvrđeni iznos trebalo umanjiti za negativnu razliku manje plaćenih anuiteta radi pada tečaja u pojedinim razdobljima, zbog čega je istaknula prigovor radi prebijanja. Ovo iz razloga jer je predmet spora pored zahtjeva za utvrđenje ništetnosti i restitucijski zahtjev po osnovi čl. 323. ZOO-a, prema kojem svaka strana može zahtijevati vraćanje onog što je dala u ispunjenju ništetnog ugovora odnosno takve odredbe. Iz tog razloga prigovor radi prebijanja utemeljen je na ništetnoj odredbi radi koje tužena ne može ostvarivati imovinsku korist, posebno imajući u vidu da tužiteljice po toj osnovi nisu primile novčane iznose, tako da se ne može zahtijevati niti vraćanje.

28. Neosnovano tužena ističe da je dosuđeni iznos trebalo umanjiti za negativne tečajne razlike, pored činjenice da u tom smislu nije postavljen prigovor radi prebijanja, a niti protutužba

29. Neosnovano tužena osporava tijek zatezne kamate na pojedine iznose od dana njihova plaćanja. Ovo iz razloga jer je tužena nesavjestan stjecatelj, s obzirom da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli utvrđene ništetnim, to je kamata pravilno dosuđena od dana izvršene uplate svakog mjesečnog obroka kao dana stjecanja.

30. Odluka o trošku postupka pravilna je i zakonita jer je utemeljena na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a. Neosnovano tužiteljice smatraju da im je trebalo priznati daljnje troškove postupka, jer je to u suprotnosti s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a.

31. Tužena neosnovano ističe da se radi o smanjenju tužbenog zahtjeva, te da joj je trebalo priznati troškove postupka na ime povučenog dijela.

32. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a, jer se u slučaju smanjenja tužbenog zahtjeva primjenjuje odredba čl.154. st. 2. ZPP-a.

33. Međutim, bilo je potrebno cijeniti kvalitativni, osim kvantitativnog uspjeha u postupku, a tužiteljice su u postupku u cijelosti uspjele u osnovi, te u novčanom iznosu s valutnom klauzulom, a zbog povučenog dijela nisu izvođeni novi dokazi, tako da je u ovom slučaju opravdano primijeniti odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a. Stoga tužiteljicama pripada puni iznos troška postupka.

34. Ocjenom odlučnih žalbenih navoda, ovaj sud je utvrdio da nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude.

35. S obzirom da ne postoje žalbeni razlozi, žalbe su odbijene kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda na temelju čl. 368. st. 1. u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 15. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

mr.sc. Krunoslav Baran