Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-543/2024-2

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Androš, predsjednika vijeća, Drage Grubeše, suca izvjestitelja i člana vijeća i Sanje Sušilović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Zoran Kosanović, odvjetnik iz Kutine, protiv tuženika Erste&Steiermarkische Bank d.d., OIB 23057039320, iz Rijeke, Jadranski trg 3a, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-285/2022-21 od 13. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-285/2022-21 od 13. prosinca 2023.

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o [broj kredita] kojeg su 3. lipnja 2004. sklopili tužiteljica UP iz [adresa] kao korisnik kredita i tuženik Erste&Steiermarkische Bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a da tužiteljici ĐP iz [adresa] isplati iznos od 5.917,05 € / 44.582.02 kn (pet tisuća devetsto sedamnaest eur i pet cent / četrdeset i četiri tisuće petsto osamdeset i dvije kune i dvije lipe), zajedno sa zakonskom kamatom od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena i od 1.1.2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to:

- na iznos od 1,63 € / 12,27 kn od 11.10.2004.,

- na iznos od 8,96 € / 67,54 kn od 9.11.2004.,

- na iznos od 4,01 € / 30,24 kn od 10.12.2004.,

- na iznos od 2,58 € / 19,41 kn od 12.1.2005.,

- na iznos od 2,58 € / 19,41 kn od 12.1.2009.,

- na iznos od 10,76 € / 81,07 kn od 12.2.2009.,

- na iznos od 16,26 € / 122,49 kn od 12.3.2009.,

- na iznos od 0,30 € / 2,25 kn od 3.4.2009.,

- na iznos od 2,06 €/ 15,53 kn od 11.5.2009.,

- na iznos od 7,62 € / 57,43 kn od 11.1.2010.,

- na iznos od 13,82 € / 104,13 kn od 10.2.2010.,

- na iznos od 11,92 € / 89,84 kn od 11.3.2010.,

- na iznos od 21.95 € / 165,37 kn od 9.4.2010.,

- na iznos od 28,54 € / 215,02 kn od 10.5.2010.,

- na iznos od 38,44 € / 289,61 kn od 10.6.2010.,

- na iznos od 49,89 € / 375,88 kn od 9.7.2010.,

- na iznos od 50,63 € / 381,50 kn od 10.8.2010.,

- na iznos od 82,60 € / 622,38 kn od 10.9.2010.,

- na iznos od 13,27 € / 99,95 kn od 7.10.2010.,

- na iznos od 63,57 € / 479,00 kn od 2.11.2010.,

- na iznos od 66,56 € / 501,52 kn od 10.11.2010.,

- na iznos od 81,83 € / 616,57 kn od 10.12.2010.,

- na iznos od 102,11 €/ 769,34 kn od 10.1.2011.,

- na iznos od 82,36 €/ 620,54 kn od 10.2.2011.,

- na iznos od 88,03 € / 663,26 kn od 10.3.2011.,

- na iznos od 77,80 € / 586,15 kn od 11.4.2011.,

- na iznos od 99,99 € / 753,41 kn od 10.5.2011.,

- na iznos od 114,36 € / 861,67 kn od 10.6.2011.,

- na iznos od 126,69 € / 954,52 kn od 11.7.2011.,

- na iznos od 191,14 €/1.440,14 kn od 10.8.2011.,

- na iznos od 136,03 € /1.024,93 kn od 9.9.2011.,

- na iznos od 122,71 € / 924,57 kn od 11.10.2011.,

- na iznos od 121,69 € / 916,88 kn od 10.11.2011.,

- na iznos od 121,73 € / 917,17 kn od 12.12.2011.,

- na iznos od 131,62 € / 991,66 kn od 10.1.2012.,

- na iznos od 141,87 € /1.068,90 kn od 10.2.2012.,

- na iznos od 142,51 € /1.073,74 kn od 9.3.2012.,

- na iznos od 138,83 € /1.046,04 kn od 10.4.2012.,

- na iznos od 140,87 € /1.061,39 kn od 10.5.2012.,

- na iznos od 143,64 € /1.082,27 kn od 12.6.2012.,

- na iznos od 140,22 € /1.056,45 kn od 10.7.2012.,

- na iznos od 141,67 € /1.067,45 kn od 6.8.2012.,

- na iznos od 131,97 € / 994,35 kn od 10.9.2012.,

- na iznos od 135,02 € /1.017,31 kn od 10.10.2012.,

- na iznos od 140,91 € /1.061,68 kn od 9.11.2012.,

- na iznos od 138,81 € /1.045,89 kn od 7.12.2012.,

- na iznos od 141,43 € /1.065,61 kn od 9.1.2013.,

- na iznos od 134,38 € / 1.012,52 kn od 8.2.2013.,

- na iznos od 131,31 € / 989,36 kn od 11.3.2013.,

- na iznos od 139,39 € / 1.050,25 kn od 10.4.2013.,

- na iznos od 133,57 € / 1.006,41 kn od 10.5.2013.,

- na iznos od 128,94 € / 971,49 kn od 10.6.2013.,

- na iznos od 124,13 € / 935,26 kn od 10.7.2013.,

- na iznos od 58,21 € / 438,59 kn od 13.9.2013.,

- na iznos od 130,37 € / 982,24 kn od 21.10.2013.,

- na iznos od 1.162,94 €/8.762,15 kn od 24.10.2013. do isplate, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od ,2.956,83 € / 22.278,24 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, računajući ovu od 13.12.2023. do isplate, u roku 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nasuprot žalbenim navodima tuženika prvostupanjska presuda sadržava valjane razloge o odlučnim činjenicama, između razloga nema proturječnosti na koje se ukazuje u opširnim žalbenim navodima tuženika, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

5. Nije sporno da je između stranaka 3. lipnja 2004. zaključen Ugovor o kreditu građana za kupnju stana, da je tuženik odobrio tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti 69.000,00 CHF prema srednjem tečaju CHF na dan puštanja kredita u tečaj, s rokom otplate u 120 anuiteta uz valutnu klauzulu (čl. 7. Ugovora), s početno ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom od 4,99% godišnje, kao i da je tužiteljica prijevremeno otplatila kredit 24. listopada 2013.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je temeljem čl. 8. ZPP-a ispravno ocijenio iskaze tužiteljice i djelatnika banke ŽP, kao i sadržaj isprava i nalaz vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, pa nije osnovana žalba niti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Zaključak prvostupanjskog suda da je Ugovor o kreditu zaključen na unaprijed standardiziranom (tipskom) ugovoru o kreditu, da tuženik nije tužiteljici dao valjane informacije i obavijesti o rizicima ugovaranja valutne klauzule, da tužiteljica nije mogla utjecati na sadržaj odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu, da je Ugovor o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, da je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, ovaj sud u cijelosti prihvaća pravilnim.

8. Ne prihvaća se žalbeni prigovor tuženika da mu nije omogućeno da u tijeku postupka dokazuje činjenicu da se o valutnoj klauzuli pojedinačno pregovaralo, jer je prvostupanjski sud na tu okolnost saslušao svjedoka ŽP, a nakon njegovog saslušanja ispravno zaključio da se o valutnoj klauzuli s potrošačem u predugovornoj fazi nije pojedinačno pregovaralo (čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača – "Narodne novine" broj 96/03., dalje: ZZP/03).

9. Zaključak prvostupanjskog suda da je čl. 7. Ugovora nepošten i ništetan, prihvaća pravilnim i ovaj sud. No, ova ugovorna odredba nije ništetna po odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) već po odredbi čl. 87. st.1. ZZP/03 koja glasi: Nepoštena ugovorna odredba je ništava.

10. Opširni žalbeni navodi u kojima tuženik daje svoju ocjenu da je na transparentan način obavijestio i informirao potrošača o rizicima ugovaranja valutne klauzule ovaj sud ne prihvaća. Tuženiku valja ukazati da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u kojoj je utvrđeno da je tuženik postupio suprotno odredbi čl. 81., 82. i 84. ZZP/03, te suprotno odredbama ZOO, te da je prvostupanjski sud nakon saslušanja tužiteljice i djelatnika banke donio presudu koja je u skladu s odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.

11. Slijedom iznijetog, prvostupanjski sud je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o kreditu u kojem je ugovorena otplata kredita uz valutnu klauzulu pravilno primijenio materijalno pravo.

12. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke Lidije Jurković, te dopunskim vještačenjem, kao i neposrednim saslušanjem vještaka prvostupanjski sud je utvrdio da je kredit otplaćen, time da se na dan zatvaranja kredita banka namirila iz depozita kao sredstva osiguranja s iznosom od 8.762,15 kn.

13. Zatim, utvrđeno je da pozitivne tečajne razlike iznose 35.291,49 kn, a negativne tečajne razlike 9.290,52 kn (ukupno 44.582,02 kn).

14. Prvostupanjski sud je tužiteljici temeljem pozitivnih tečajnih razlika te na temelju isplate iz depozita dosudio 5.917,05 EURA / 44.582,02 kn sa zateznim kamatama kao pod toč. II. izreke, a odluku o prihvaćanju zahtjeva za isplatu (restitucijski zahtjev) utemeljio na odredbi čl. 323. st. 1. ZOO.

15. Također, prigovor da tužiteljici ne pripada pravo na isplatu tečajnih razlika iz depozita, ovaj sud ne prihvaća jer je iz depozita izvršeno zatvaranje kredita, a na tečajne razlike između namjenskog depozita od 6.900,00 kn i razlike do 8.726,15 kn, tuženiku ne pripadaju nikakva prava.

16. Suprotno žalbenim navodima o restitucijskom zahtjevu treba odlučiti uz primjenu čl. 1111. ZOO, a o zateznim kamatama na dosuđene anuitete po odredbi čl. 1115. ZOO jer je tuženik nepošteni stjecaoc od uplate svakog povišenog anuiteta uzrokovanog promjenom tečajnih razlika.

17. Prvostupanjski sud je o prigovoru zastare odučio sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2020. (Su-IV- 47/20) koje glasi: Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su Ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

18. Ovaj sud ne prihvaća opširne žalbene navode tuženika u kojima tuženik obrazlaže kako treba odlučiti o prigovoru zastare, a niti prihvaća zaključak prvostupanjskog suda o odbijanju prigovora zastare.

19. O prigovoru zastare treba odlučiti prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-33/2022- 2 od 31. siječnja 2022. o čemu se već sudska praska ustalila.

20. Zastarni rok iznosi pet godina (čl. 225. ZOO), zastara je počela teći od 14. lipnja 2018. nakon donošenja odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.

21. Budući je tužba podnesena 12. veljače 2020., prigovor zastare nije osnovan, jer je tužba za isplatu podnesena prije isteka roka zastarijevanja od pet godina.

22. Prvostupanjski sud je ispravno odluku o trošku utemeljio na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa), te odluku o trošku iscrpno i valjano obrazložio pod toč. 31. presude.

23. Tuženik u žalbi određeno ne prigovara pravilnosti odluke o troškovima parničnog postupka.

24. Budući ne postoje žalbeni razlozi, a niti razlozi za žalbu na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Osijek, 15. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Snježana Androš