Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-840/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše, predsjednika vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Sanje Sušilović i sutkinje Snježane Androš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Dina Mimica Urošević, odvjetnica iz OD Vidović & partneri iz Zagreba, protiv tuženika Hanza Media d.o.o. Zagreb, Koranska 2, OIB: 79517545745, kojeg zastupa punomoćnik Vedran Vusić, odvjetnik iz OD Hanžeković & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. prosinca 2024., poslovni broj Pn-1284/22-15, u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Žalba tužitelja uvažava se kao osnovana, pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. prosinca 2024., poslovni broj Pn-1284/22-15 preinačava i sudi:

Nalaže se tuženiku Hanza Media d.o.o. Zagreb isplatiti tužitelju LŽ iznos od 2.654,46 EUR-a, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 6. svibnja 2022. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime troška postupka iznos od 1.734,50 EUR-a sa zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je :

" I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.654,46 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. svibnja 2022. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.''

II Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eur, zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima, uz naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao niti bitne povrede na koje ukazuje tužitelj u žalbi iz čl. 354. st. 2. toč. 11. jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Također, sud prvog stupnja je u obrazloženju pobijane presude izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, te je naveo i obrazložio koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio. Provedeni dokazni prijedlozi su valjano obrazloženi (čl. 8. ZPP-a).

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti objavom njegove fotografije u članku tuženika od 10. veljače 2022., i to u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista na naslovnici ''Hakerski napad na A1, Ugroženi podaci 200.000 korisnika?'', te na strani 11 istog izdanja u članku pod naslovom ''Potencijalno su kompromitirani podaci oko 200 tisuća građana''.

7. Tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da je dana 10. veljače 2022. u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista na naslovnici, uz naslov ''Hakerski napad na A1, Ugroženi podaci 200.000 korisnika?'', te na strani 11, uz članak pod naslovom ''Potencijalno su kompromitirani podaci oko 200 tisuća građana'', objavljena fotografija tužitelja snimljena u prostorijama A1 Hrvatska d.o.o.,

-da je tuženik objavio ispravak 30. ožujka 2022., ali ne na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedan način na koji je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosio,

- da se članak odnosi na hakerski napad na A1, a kojim napadom su bili kompromitirani osobni podaci brojnih korisnika usluga, te da u članku ime i prezime tužitelja nigdje nije navedeno, osim što je uz članak objavljena tužiteljeva fotografija snimljena u prostorijama A1,

-da iz iskaza svjedokinje LŽA, novinarke tuženika, koja je u vrijeme objave članka bila izvršna urednica za print u Jutarnjem listu, proizlazi da se predmetnog članka ne sjeća, da je sporna fotografija stavljena iz njihove baze podataka, no ne zna tko je od urednika stavio predmetnu fotografiju i pretpostavlja da je za istu ishođena dozvola,

-da iz iskaza svjedoka FŽ, fotoreportera tuženika, proizlazi da je kao fotoreporter zbog nekog intervjua fotografirao u prostorijama A1, no ne sjeća se točno detalja, odnosno konkretnog slučaja, a ne sjeća se niti osobe na fotografiji,

-da iz iskaza svjedoka BŽ proizlazi da je vidio tužiteljevu fotografiju u Jutarnjem listu i da se tužitelja stavljalo u negativni kontekst u vezi hakerskog napada o krađi podataka nekoliko stotina korisnika u A1, a da je tužitelj bio uzrujan,

-da iz iskaza tužitelja proizlazi da ga nitko nije kontaktirao prije objave članka, niti je kontaktiran oko objave njegove fotografije, da je radio u A1 od 2017. -2021. na poslovima IT inženjera, da su ga nakon objave fotografije zvali prijatelji i kolege i to neki kao zafrkanciju, a neke je zanimalo da li doista ima što s time, da se osjećao uzrujano, nervozno, iživcirano, a inače ima povišen tlak, međutim, nije se javio liječniku, da je imao žgaravicu, te je narednih dana pio Gastal, a ne može reći da je sve to utjecalo na njegov daljnji posao, iako se javio na radno mjestu u tvrtki Infinum, međutim, odgovor od njih nije dobio.

8. Temeljem navedenih utvrđenih odlučnih činjenica stav je prvostupanjskog suda da je tema spornog članka u Jutarnjem listu bio hakerski napad u A1, da tužitelj u članku nigdje nije spomenut imenom i prezimenom, te da identitet tužitelja nije naznačen niti ispod sporne fotografije na kojoj se nalazi tužitelj, kao i da je predmetna fotografija samo ilustrativna, jer tumači tekst, budući da predstavlja poslovne prostorije društva A1, te da tužitelj nije na fotografiji u prvom planu, pri čemu smatra i da svrha fotografije nije bila da se osoba na fotografiji dovede u vezu s izvršenim hakerskim napadom, odnosno da prosječni čitatelj sigurno nije zaključio da je fotografija snimljena za vrijeme hakerskog napada. Također, stava je i da objava tužiteljeve fotografije ne ulazi u kategoriju iznimno teške povrede ugleda i časti koja bi opravdavala dosuđivanje pravične novčane naknade, kao i da postojanje štete tužitelj sukladno odredbi čl. 219. st. 1., a u svezi s čl. 221a ZPP-a ničim nije dokazao, odnosno da nije dokazao postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu iz odredbe čl. 21. st. 6. Zakona o medijima („ Narodne novine“ broj 59/2004, 84/2011, 81/2013-dalje u tekstu: ZM).

9. Prema odredbi čl. 21. st. 1., 2. i 3. ZM-a nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim Zakonom, a šteta je umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta), te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta), te se na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju propisi o obveznim odnosima, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

9.1. Stavkom 4. propisano je da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena, između ostalog, fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela, pri čemu se st. 4. ne odnosi na osobne podatke kojih je tajnost propisana zakonom, na informacije o maloljetnim osobama, te informacije prikupljene na nezakonit način.

9.2. U smislu odredbe čl. 21. st. 6. ZM-a postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz st. 4. dokazuje tuženik.

10. Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) i to čl. 4. toč. 14. propisano je da „biometrijski podaci” znače osobne podatke dobivene posebnom tehničkom obradom u vezi s fizičkim obilježjima, fiziološkim obilježjima ili obilježjima ponašanja pojedinca koja omogućuju ili potvrđuju jedinstvenu identifikaciju tog pojedinca, kao što su fotografije lica ili daktiloskopski podaci. Čl. 5. propisano je da osobni podaci moraju biti zakonito, pošteno i transparentno obrađivani s obzirom na ispitanika, a čl. 6. propisano je da je obrada zakonita, između ostalog, samo ako je ispitanik dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više posebnih svrha.

11. Razmatrajući žalbene navode tužitelja, zaključke prvostupanjskog suda i ocjenu provedenih dokaza, ovaj sud smatra da se utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda u pogledu odgovornosti tuženika i nastaloj šteti ne mogu prihvatiti pravilnim.

12. Naime, kada je tijekom prvostupanjskog postupka pravilno utvrđeno da je dana 10. veljače 2022. u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista na naslovnici, uz naslov ''Hakerski napad na A1, Ugroženi podaci 200.000 korisnika?'', te na strani 11, uz članak pod naslovom ''Potencijalno su kompromitirani podaci oko 200 tisuća građana'', objavljena fotografija tužitelja snimljena u prostorijama A1 Hrvatska d.o.o, da fotografija nije snimljena na javnom mjestu, niti uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a nije mu dana niti mogućnost zabrane objavljivanja, odnosno ograničenja prava autora fotografije na iskorištavanje djela, ovaj sud je stava da je takvo postupanje tuženika protivno čl. 7. ZM-a kojim je propisano da svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti, čl. 16. ZM-a kojim je propisano da su mediji dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana, kao i čl. 4., 5. i 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, jer iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nije dao privolu za obradu svojih osobnih podataka, a sporna fotografija je objavljena u mediju koji ima velik broj čitatelja, na fotografiji je vidljivo lice tužitelja i lako ga se može prepoznati. Stoga je postupanje tuženika, po stavu ovog suda, protupravno i tuženik je temeljem čl. 21. st. 1. ZM-a dužan tužitelju naknaditi štetu koju je pretrpio objavom sporne fotografije, a radi se o šteti zbog povrede prava osobnosti iz čl. 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023-dalje u tekstu: ZOO).

12.1. Čl. 19. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

12.2. Kada iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj trpio posljedice zbog postupanja tuženika u vidu uzrujanosti, nervoze, bio je iživciran, a inače ima povišen tlak, da je imao žgaravicu, te je narednih dana pio Gastal, da su ga ljudi po fotografiji prepoznali i ispitivali da li doista ima što s događajem opisanim u članku tuženika, to je, po stavu ovog suda, u konkretnom slučaju došlo do povrede prava osobnosti tužitelja i to ugleda, časti i dostojanstva, odnosno prava osobnosti iz navedenog čl. 19 ZOO-a.

13. Ovaj sud je stava i da tužitelju, zbog povrede prava osobnosti, pripada pravična novčana naknada jer da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje iste. Naime, kada iz stanja spisa proizlazi da je sporna fotografija objavljena na naslovnici i na stranici 11, da je lice tužitelja vidljivo, da je uslijed objave fotografije tužitelj trpio neugodnosti, i to kako subjektivne, tako i od strane okoline, da je tuženik objavio ispravak 30. ožujka 2022., ali ne na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedan način na koji je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosio, to objavom ispravka, po stavu ovog suda, nije u cijelosti naknađena šteta tužitelju. Stoga, a imajući u vidu i nakladu tuženika, cilj koji se naknadom želi postići, te da se pri tome naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, te sve okolnosti slučaja, ovaj sud smatra primjerenom pravičnom naknadom iznos od 2.654,46 EUR-a u smislu odredbe čl. 1100 ZOO-a.

14. Zbog pogrešnih zaključaka i pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda pri odlučivanju o odgovornosti tuženika i nastaloj šteti valjalo je uvažiti žalbu tužitelja i preinačiti prvostupanjsku presudu, te usvojiti zahtjev tužitelja za iznos od 2.654,46 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama primjenom odredbe čl. 1103 ZOO-a, a kako je odlučeno pod I. izreke.

15. Kako je tužitelj uspio sa žalbom, isto je od utjecaja na troškove postupka, jer je tužitelj konačno uspio u sporu u cijelosti.

16. Tužitelju je kao opravdan priznat trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, a koji se odnosi na trošak zastupanja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), te vrijednosti predmeta spora. U skladu s navedenim, tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR-a temeljem Tbr. 7. toč.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima održanim 14. studenog 2022., 15. svibnja 2024. i 11. studenog 2024. u iznosu od 200,00 EUR-a za svako temeljem Tbr. 9. toč.1. Tarife, trošak sastava podneska od 29. srpnja 2022. u iznosu od 200,00 EUR-a temeljem Tbr. 8. toč.1. Tarife, trošak sastava podneska od 10. ožujka 2023. u iznosu od 50,00 EUR-a temeljem Tbr. 8. toč. 4. Tarife, a što s pripadajućim PDV-om predstavlja trošak u iznosu od 1.312,50 EUR-a. Tužitelju je priznat i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 36,50 EUR-a, trošak sastava žalbe s pripadajućim PDV-om u iznosu od 312,50 EUR-a, trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 73,00 EUR-a, a što predstavlja ukupan trošak u iznosu od 1.734,50 EUR-a, dok se odluka o kamatama temelji na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

16.1.Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu preko iznosa od 36,50 EUR-a jer je pristojbu platio upravo u navedenom iznosu, a nije mu priznat niti trošak sudske pristojbe na presudu jer nije dostavljen dokaz da je istu platio. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod II. izreke.

17. Temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP-a valjalo je odlučiti kao pod I. i II. izreke.

Osijek, 15. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša