Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-302/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca mr. sc. Krunoslava Baran predsjednika vijeća, sutkinje Jasne Bratek izvjestiteljice i članice vijeća, i sutkinje Vesne Bjelousov članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlt. VČZ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zz VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a ova po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & Partneri iz Splita, protiv tuženika Hrvatske osiguravajuće kuće d.d. Zagreb, Capraška 6, zastupanog po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Željko Olujić, Iva Pezić, Fran Olujić iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu-Stalna služba Trogir, poslovni broj P-4404/2018-31 od 11. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I Žalba tužiteljice i žalba tuženika odbijaju se kao djelomično neosnovane i uvažavaju kao djelomično osnovane, te se presuda Općinskog suda u Splitu-Stalna služba Trogir, poslovni broj P-4404/2018-31 od 11. studenog 2021.

- potvrđuje u toč. I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete s osnova duševnih bolova zbog smrti bliske osobe daljnji iznos 126.000,00 Kn/16.723,07 Eur-a s pripadajućim zateznim kamatama te u dijelu toč. I. izreke u kojim je odbijen zahtjev u iznosu od 72.000,00 kn /9.556,04 Eur-a s pripadajućim zateznim kamatama,

- preinačuje u toč. I izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužiteljici preko iznosa od 126.000,00 Kn/16.723,07 Eur-a do iznosa od 168.000,00 Kn /22.297,43 Eur-a i sudi:

„Odbija se tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete s osnova duševnih bolova zbog smrti bliske osobe daljnji iznos od 42.000,00 Kn/5.574,36 Eur-a zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos, kao neosnovan.“

- ukida u toč. II. izreke, toč. III. izreke i toč. IV. izreke (u odluci o troškovima postupka) te se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II O troškovima žalbenog postupka tužiteljice odlučit će se u konačnoj odluci.

III O troškovima žalbenog postupka tuženika odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I Dužan je tuženik u roku od 15 dana na ime naknade neimovinske štete s osnova duševnih bolova zbog smrti bliske osobe isplatit tužiteljici daljnji iznos od 168.000,00 kn, s zakonskom zateznom kamatom koje teku od dana 18.10.2018.g. do isplate, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, dok je za više traženo od dosuđenog do iznosa od 240.000,00 kn, odnosno za iznos od 72.000,00 kn, te u dijelu koji se odnosi na kamate za više traženo od dosuđenog, zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplaćivati tužiteljici na ime rente , s osnova izgubljenog uzdržavanja i pomaganja zbog smrti oca mjesečni iznos od 700,00 kn počev od 18.10. 2018.g. pa ubuduće, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec time da je dospjele iznose dužan platiti u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se za više traženo od dosuđenog, do iznosa od 1.000,00 kn, odnosno za iznos od 300,00 kn, te za više traženo na ime kamata, zahtjev odbija kao neosnovan.

III Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 28.000,00 kn (na ime osigurane svote za slučaj smrti po polici broj [broj police]) sa zakonskom zateznom kamatom , počev od 18.10.2018.g. , do isplate, dok se za više traženo od dosuđenog , do iznosa od 40.000,00 kn, odnosno za iznos od 12.000,00 kn, za više traženo od dosuđenog na ime kamata , zahtjev odbija kao neosnovan.

IV Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi parnični trošak u iznosu od 34.299,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja pa do isplate."

2. Ovu presudu, toč. I., toč. II. izreke i toč. III. izreke u odbijajućem dijelu i rješenje o troškovima postupka sadržano u toč. IV. izreke pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužiteljica zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), te zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Ovu presudu, toč. I., toč. II. izreke i toč. III. izreke u dosuđujućem dijelu i rješenje o troškovima postupka sadržano u toč. IV. izreke pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužiteljica zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), te zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč.11. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbenog postupka.

4. Odgovori na žalbu nisu podneseni.

5. Žalbe su djelomično osnovane.

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužiteljice i tuženika, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom ocjenom utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zbog smrti bliske osobe, oca pok. TČ, koji je smrtno stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 2. svibnja 2018. u kojoj je sudjelovao kao putnik u teretnom automobilu marke TAM reg oznake i broja [registarska oznaka] kojim je upravljao osiguranik tuženika RČ, zahtjev za isplatu rente na ime izgubljenog uzdržavanja te zahtjev za isplatu osigurane svote po polici osiguranja.

9. U postupku pred sudom prvog stupnja a i sada u žalbenoj fazi postupka, među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja od 2. svibnja 2018., nije sporna pasivna legitimacija tuženika, nije sporno da je tuženik dana 18. listopada 2018. tužiteljici isplatio iznos od 105.000,00 kn na ime neimovinske štete.

10. Između stranaka u tijeku prvostupanjskog postupka a i sada u žalbenoj fazi postupka, sporan je doprinos pravnog prednika tužiteljice nastanku prometne nezgode, visina dosuđene neimovinske štete, zahtjev tužiteljice za isplatu rente na ime izgubljenog uzdržavanja te zahtjev za isplatu osigurane svote po polici osiguranja na ime osigurane svote za slučaj smrti po polici broj [broj police], obzirom na alkoholiziranost pravnog prednika tužiteljice.

11. U postupku pred prvostupanjskim sudom i iz stanja spisa proizlazi:

- da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 2. svibnja 2018. pravni prednik tužiteljice, otac TČ, a u kojoj je sudjelovao kao putnik u teretnom automobilu marke TAM reg oznake i broja [registarska oznaka] kojim je upravljao osiguranik tuženika RČ, smrtno stradao;

- da je u navedenom štetnom događaju teretno vozilo marke TAM reg. oznake i broja [registarska oznaka] na dan nezgode bilo osigurano kod tuženika od auto odgovornosti policom broj: [broj police];

- da je iz toksikološkog nalaza KBC Split od 11. lipnja 2018. (str.54 spisa) razvidno da je kod osiguranika tuženika RČ, koji je na dan štetnog događaja upravljao teretnim vozilom marke TAM reg oznake i broja [registarska oznaka], utvrđena koncentracija alkohola u krvi od 1,45 g/kg, a kod prednika tužiteljice pok. Joška Hrabar 3,70 g/kg apsolutnog alkohola u krvi;

- da je tuženik 18. listopada 2018. tužiteljici isplatio iznos od 105.000,00 kn na ime neimovinske štete (str. 53 spisa);

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj P-550/09 od 10. svibnja 2010. (str. 68-69 spisa) brak između pravnog prednika tužiteljice i njezine majke razveden, da je tužiteljica povjerena majci VČ na roditeljsku skrb, da su određeni susreti i druženja između tužiteljice i pok.ŠČ, te da je istom naloženo da doprinosi za uzdržavanje 902,87 kn mjesečno;

- da je iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu od 11. lipnja 2018. ( str. 113-116 spisa) utvrđeno da tužiteljica kao dijete umrlog osiguranika TČ počev od 2. svibnja 2018. ostvaruje pravo na obiteljsku mirovinu u svoti od 910,52 kn mjesečno.

12. Tužiteljica u svojoj žalbi čini spornim je li njezin prednik doprinio nastanku prometne nezgode odnosno je li znao i mogao znati da je i vozač RČ konzumirao alkohol i u kakvom je stanju mogao biti zbog toga.

13. Protivno žalbenim navodima tužiteljice i prema ocjeni ovoga suda u situaciji kada je pravni prednik tužiteljice nesporno bio u društvu osobe koja je konzumirala alkohol, s kojom je zajedno konzumirao alkohol i s kojom je nakon što je vidio da je ista konzumirala alkohol pristao na vožnju time je pristao na rizik i štetne posljedice koje iz toga mogu proizići. Riječ je o radnjama slobodnim u uzroku. U svezi s tim Vrhovni sud Republike Hrvatske je u brojnim odlukama (u odlukama broj Rev 1054/2014, Rev-1295/2008, Rev-420/2009, Rev-13/2006, Rev-1348/1995 i dr.) izrazio pravno shvaćanje prema kojemu suodgovornost oštećenog suputnika postoji bez obzira pokazuje li vozač stanje alkoholiziranosti, već je dovoljno da je oštećeni zajedno s vozačem konzumirao alkohol ili na drugi način saznao da je vozač konzumirao alkohol.

13.1. Stoga je u konkretnom slučaju odlučna upravo činjenica da je pravni prednik tužiteljice bio nazočan kada je vozač kamiona RČ konzumirao alkohol, i da vožnja s takvim vozačem predstavlja rizik na koji je pravni prednik tužiteljice svojevoljno pristao. Stoga je u takvoj činjeničnoj situaciji neosnovan žalbeni navod tužiteljice da njezin pravni prednik nije suodgovoran za nastanak štete i da isto nije dokazano jer je iz iskaza GČ, vozača kamiona, u postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno da su on i pok. TČ zajedno pili pivo, te da su se u više navrata zaustavljali kako bi konzumirali alkohol, da je prednik tužiteljice častio RČ jer mu je prevozio ogradu, a da su obojica bili u alkoholiziranom stanju utvrđeno je u prvostupanjskom postupku iz toksikološkog nalaza KBC Split (str. 54 spisa), a tužiteljica nije dokazala suprotno.

14. Protivno žalbenim navodima tužiteljice, cijeneći navedene okolnosti pod kojima je došlo do prometne nezgode, sud prvog stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava, sukladno odredbi čl. 1067. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), doprinos pravnog prednika tužiteljice nastanku štetnog događaja u konkretnim okolnostima odredio u omjeru od 30%, a za što je dao valjano obrazloženje koje žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u pitanje.

15. Tužiteljica u žalbi ponavlja činjenice koje su bile predmetom utvrđivanja u postupku raspravljanja pred prvostupanjskim sudom, a osporavajući ocjenu dokaza prvostupanjskog suda i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica, u žalbi iznosi vlastitu analizu i tumačenje sadržaja izvedenih dokaza, koje tvrdnje ne sadrže valjanu pravnu argumentaciju kojom bi se opravdano mogla dovesti u sumnju zakonitost pravnog stajališta suda prvog stupnja glede odgovornosti tuženika u omjeru od 70%, koje stajalište prihvaća i ovaj sud. Pri tome prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima, u omjer odgovornosti prednika tužiteljice nije cijenio i eventualno nevezivanje sigurnosnim pojasom, dakle tvrdnje tužiteljice da u postupku pred prvostupanjskim sudom nije utvrđeno da pravni prednik tužiteljice nije bio vezan sigurnosnim pojasom su irelevantne obzirom da ta okolnost nije uzeta u obzir prilikom ocjene visine doprinosa prednika tužitelja, a što jasno proizlazi iz toč. 17-19 obrazloženja pobijane odluke.

16. Odredbom članka 1101. st. 1 . ZOO-a, pravo na novčanu naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe imaju članovi uže obitelji (bračni drug, djeca, roditelji). Protivno žalbenim navodima tuženika, a polazeći od odredaba Obiteljskog zakona kojima je regulirana roditeljska skrb, sadržaj roditeljske skrbi i način na koji roditelji djeteta iste izvršavaju, prvostupanjski sud je protivno žalbenim navodima tuženika, pravilno zaključio da je pok. TČ s majkom tužiteljice ostvarivao zajedničku roditeljsku skrb za tužiteljicu, neovisno što je tužiteljica odlukom Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj P-550/09 od 10. svibnja 2010. povjerena na čuvanje i odgoj majci. Stoga je i pogrešan pravni stav tuženika u dijelu u kojem tumači odredbu čl. 1101. ZOO-a odnosno Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske u dijelu gdje se navodi da tužiteljici, a obzirom da se nije nalazila na odgoju i skrbi kod pok. ŠČ, ne pripada iznos od 330.000,00 Kn nego 225.000,00 Kn obzirom da se ista nalazila na odgoju i skrbi kod svoje majke.

17. Donoseći odluku o iznosu pravične novčane naknade, sudovi moraju razlikovati je li riječ o djeci koja se nalaze na odgoju i skrbi kod roditelja ili su se djeca osamostalila i osnovala vlastite obitelji. Drugim riječima, u vrijeme nastanka štetnog događaja tužiteljica je imala 13 godina (rođ. **.**.2005.), te uzimajući u obzir da su njezin otac i majka imali zajedničko skrbništvo, bol koju je trpjela, koju trpi i koju će trpjeti tužiteljica u odnosu na djecu koja se ne nalaze na skrbi i brizi roditelja je veća i dugotrajnija jer ona gube ne samo ljubav, već i svu njegu i pažnju i skrb koju joj roditelji pružaju u daleko većem obimu u odnosu na djecu koja su odrasla i osamostalila se. Pravična novčana naknada za duševne boli djeteta zbog smrti roditelja predstavlja naknadu kako za bol izazvanu samom spoznajom za smrt, tako i za sve kasnije boli koje dijete trpi zbog gubitka roditelja-ljubavi, njege i pažnje, podrške koju bi mu roditelj pružao, a koje su duševne boli u konkretnom slučaju obzirom na dob tužiteljice u vrijeme smrti oca izvjesno nastupile i bile prisutne, a što proizlazi i iz iskaza majke tužiteljice VČ.

18. Međutim, osnovano tuženik ističe da je sud prvog stupnja odlučujući o visini pravične novčane naknade pogrešno primijenio materijalno pravo u dijelu u kojem je tužiteljici dosudio iznos od 168.000,00 Kn.

18.1. Naime, u primjeni odredbe čl.1101. ZOO-a te polazeći od Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002. temeljem kojih tužiteljici kao djetetu koje se nalazi na odgoju i skrbi kod roditelja pripada iznos od 220.000,00 Kn, te primjenjujući Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. na način da se spomenuti iznos poveća za 50%, dakle na iznos od 330.000,00 Kn koji bi pripao tužiteljici, te umanjujući isti iznos za doprinos pravnog prednika tužiteljice u omjeru od 30% (čl. 1092. st. 1. ZOO-a) dobiva se iznos od 231.000,00 Kn. Nakon što se od navedenog iznosa odbije iznos od 105.000,00 Kn koji je tuženik kao nesporan isplatio tužiteljici, to je dakle tuženik dužan tužiteljici isplatiti daljnji iznos od 126.000,00 Kn.

18.2. Dakle, kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kao i izmijenjene orijentacijske kriterije u dijelu odluke o visini dosuđene pravične novčane naknade neimovinske štete zbog smrti roditelja, to je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo djelomično odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijanu presudu u dijelu i za iznos od 126.000,00 Kn/16.723,07 Eur-a s pripadajućim zateznim kamatama od 18. listopada 2018. čiji početak nije sporan, pa do isplate, te u odbijajućem dijelu (toč. I. izreke), a u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa od 126.000,00 Kn/16.723,07 Eur-a, djelomično uvažiti žalbu tuženika te temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti pobijanu presudu te zahtjev tužiteljice u iznosu od 42.000,00 Kn/5.574,36 Eur-a, kao neosnovan odbiti, pri čemu je preračunavanje novčanih iznosa izraženih u kunama u iznose izražene u eurima izvršeno sukladno odredbi čl. 3. toč. 9., čl. 13. st. 2. i čl. 42. st. 3. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj

("Narodne novine" broj: 57/22. i 87/22.)

19. Nadalje, nije sporno da tužiteljica kao dijete umrlog osiguranika TČ ostvaruje pravo na obiteljsku mirovinu u svoti od 910,52 kn mjesečno počev od 2. svibnja 2018., a što je utvrđeno i iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu od 11. lipnja 2018. Jednako tako, nesporno je da je presudom Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj P-550/09 od 10. svibnja 2010. (str. 68-69 spisa) naloženo sada pok. ŠČ (ocu tužiteljice) da doprinosi za uzdržavanje 902,87 kn mjesečno, te je iz iskaza majke VČ i sestre pok. ŠČ utvrđeno da je sada pok. TČ obvezu uzdržavanja prema tužiteljici uredno ispunjavao.

20. Sukladno odredbi članka 1094. ZOO-a osoba koju je poginuli uzdržavao ili redovito pomagao a i ona koja je po zakonu imala pravo zahtijevati uzdržavanje od poginulog ima pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom uzdržavanja odnosno pomaganja, time da se iznos uzdržavanja odmjerava obzirom na okolnosti slučaja a koji ne može biti veći od onog što bi oštećenik dobivao od poginulog da je ostao u životu.

21. Pravo na naknadu štete imaju dakle osobe koje zbog smrti neke osobe gube uzdržavanje ili pomaganje. To pravo dakle pripada 1. osobi koju je poginuli uzdržavao, 2. osobi koja je prema zakonu imala pravo zahtijevati pravo uzdržavanja od poginuloga i 3. osobi koju je poginuli redovito (faktično ) pomagao. Drugim riječima tužiteljica je ispunjavala uvjete i pretpostavke za uzdržavanje, o visini uzdržavanja je odlučeno pravomoćnom sudskom odlukom kojom je određena visina uzdržavanja, dakle tužiteljica je osoba koju je poginuli uzdržavao. Pri tome se ističe da iako ZOO-a u spomenutoj odredbi čl. 1094. st. 1. govori o gubitku uzdržavanja, ovdje nije riječ samo o doprinosu za uzdržavanje u smislu odredaba Obiteljskog zakona. Riječ je o naknadi štete, i to u obliku novčane rente (čl. 1088. ZOO-a) pri čemu se iznos odmjerava s obzirom na sve okolnosti slučaja, ali naknada ne smije biti veća od onoga što bi oštećenik dobivao od sada poginuloga da je on ostao živ. Odgovorna osoba u obvezi je oštećeniku naknaditi ono što je on stvarno izgubio, a ne ono što bi oštećenik imao pravo dobiti po osnovi zakonskog uzdržavanja. Pri utvrđivanju tog iznosa valja uzeti u obzir samo ona davanja koja su imala trajni karakter i koja bi davatelj uzdržavanja redovito mogao dati oštećeniku. U iznos izgubljenog uzdržavanja valja uračunati iznos mirovine koje oštećenik dobiva, tako da se šteta koju oštećenik trpi sastoji od razlike između onoga iznosa koji bi oštećenik dobivao kao uzdržavanje i iznosa mirovine odnosno drugog socijalnog primanja.

21.1. Dakle, slijedom navedenog tužiteljica je osoba koju je pravni prednik uzdržavao te mu je kao što je u tom kontekstu već ranije rečeno odlukom Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj P-550/09 od 10. svibnja 2010., naloženo da doprinosi za uzdržavanje tužiteljice u iznosu 902,87 kn mjesečno, a iz iskaza majke tužiteljice i sestre pok. ŠČ proizlazi da je isti svoju obvezu uzdržavanja tužiteljice uredno i izvršavao. Kod takvog stanja stvari u postupku pred prvostupanjskim sudom je trebalo utvrditi je li pok. TČ osim iznosa uzdržavanja kojeg je plaćao tužiteljici istoj plaćao i nešto više, o kojem iznosu je riječ, kontinuitet takvog plaćanja, a sve to obzirom i na mogućnosti i prihode koje je isti ostvarivao. Dakle, polazeći od odredbe čl. 1094. ZOO-a, u situaciji kada je uzdržavanje tužiteljice bilo određeno u visini koju je poginuli i plaćao, u obrazloženju odluke prvostupanjski sud nije jasno naveo razloge za svoju odluku kojom utvrđuje da bi pok. TČ na ime uzdržavanja tužiteljice, da je ostao živ, plaćao iznos od minimalno 2.000,00 Kn, jer za takav zaključak sud prvog stupnja nije dao valjano obrazloženje, takav zaključak prvostupanjskog suda u protivnosti je i sa iskazom majke tužiteljice koja navodi da je pok. TČ plaćao 1.000,00 Kn mjesečno na ime uzdržavanja tužiteljice (Zapisnik od 29. rujna 2021.) dok je sestra istog OČ (str. 116-117 spisa) izjavila da je isti plaćao iznos uzdržavanja na koji je bio obvezan odlukom suda, da je isti radio na crno i imao jako slabu zaradu.

21.2. Budući da su u obrazloženju odluke izostali razlozi o odlučnim činjenicama, o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i zapisnika, to u tom dijelu presudu nije moguće ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a a na što pravilno svojom žalbom upire tuženik.

22. Vezano uz zahtjev za isplatu osigurane svote po polici osiguranja na ime osigurane svote za slučaj smrti po polici broj [broj police], obzirom na alkoholiziranost pravnog prednika tužiteljice, ističe se da i ovaj sud prihvaća pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda da je kritične zgode osiguranik tuženika upravljao vozilom pod utjecajem alkohola i da postoji uzročna veza između njegove alkoholiziranosti i nastanka prometne nezgode, a što je i nesporno između stranaka. Kod toga nije sporno niti da se odgovornost tuženika temelji na ugovoru o osiguranju obzirom da je vozilo u kojem je smrtno stradao pravni prednik tužiteljice bilo osigurano kod tuženika po polici 301845511 kojom je bilo ugovoreno osiguranje za slučaj smrti uslijed nezgode u visini od 40.000,00 Kn.

22.1. Prema odredbi čl. 9. st. 1. toč. 8. Općih uvjeta tuženika za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (str. 60-65 spisa) isključena je u cijelosti obveza osiguratelja ako je nesretni slučaj nastao uslijed djelovanja alkohola na osiguranika bez obzira na bilo kakvu odgovornost treće osobe za nastanak nesretnog slučaja, a smatra se da je nesretni slučaj nastao uslijed djelovanja alkohola ako je poslije nastanka nesretnog slučaja utvrđena koncentracija veća od 0,80 g/kg kod vozača alkohola u krvi, kod ostalih 1,00 g/kg te u ovakvim slučajevima ne postoji obveza osiguratelja samo ako je takvo alkoholizirano stanje osiguranika imalo uzročnu vezu s nastankom nesretnog slučaja.

22.2. Kako je utvrđeno i kako je nesporno među strankama da je alkoholiziranost kod vozača GČ, koji je na dan štetnog događaja upravljao teretnim vozilom marke TAM reg oznake i broja [registarska oznaka], u uzročno vezi sa nastankom prometne nezgode, da je toksikološkim nalazom kod istog utvrđena koncentracija alkohola u krvi od 1,45 g/kg, a kod prednika tužiteljice pok. Joška Hrabar 3,70 g/kg dakle više nego što je dopušteno spomenutom odredbom čl. 9. Općih uvjeta tuženika, da je doprinos pravnog prednika tužitelja 30% jer je pristao na vožnju sa osobom koja je konzumirala alkohol a time pristao na rizik i štetne posljedice koje iz toga mogu proizići, to se za sada ne mogu prihvatiti razlozi koje prvostupanjski sud navodi u pobijanoj odluci u dijelu u kojem utvrđuje da ne postoje okolnosti za isključenje obveze osiguratelja. Riječ je o dijelu zahtjeva glede ispunjenja ugovorne obveze isplatom osigurnine zbog nastalog osiguranog slučaja. Pri tome se ističe da su ugovorne stranke ovlaštene urediti svoj odnos na način koji odgovara njihovoj slobodnoj volji i načelu slobode uređivanja obveznih odnosa, te je cilj sklopljenog ugovora ostvariti ga onako kako su se suugovaratelji sporazumjeli.

22.3. U odluci Rev-1419/09 Vrhovni sud Republike Hrvatske je, tumačeći odredbu čl. 10. st. 1. t. 9. Općih pravila koja se odnose na policu Dopunskog dobrovoljnog osiguranja vozača i putnika za isplatu trajnog invaliditeta osiguranika, zauzeo pravno shvaćanje da se odgovornost tuženika treba individualno promatrati u odnosu na svaku osiguranu osobu koja se u trenutku prometne nezgode nalazila u osiguranom vozilu, jer Opća pravila razlučuju osiguranika vozača od osiguranika putnika, pa se tako, između ostalog, predviđa različit stupanj alkoholiziranosti za svakog od tih osiguranika, koja mora biti u uzročnoj vezi s nastankom nesretnog slučaja.

22.4. Polazeći od sadržaja odredbe čl. 9. st. 1. t. 8. Općih uvjeta tuženika, okolnosti nastanka prometne nezgode, uzroka nastanka iste, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke odlučujući o zahtjevu tužiteljice za isplatu po osnovi ugovorenog osiguranja po polici 301845511 nije dao valjane i dostatne razloge za svoju odluku, a kako su dani razlozi međusobno proturječni obzirom na utvrđenje prvostupanjskog suda da je pravni prednik tužiteljice s vlastitom alkoholiziranošću pristao biti putnik alkoholiziranom vozaču i da je njegov doprinos 30%, to u tom dijelu presudu nije moguće ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a na što pravilno svojom žalbom upiru tužiteljica i tuženik. Pri tome se ističe da se na isključenje odgovornosti tuženika za isplatu osigurane svote ne primjenjuju pravila o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, odnosno pravila o podijeljenoj odgovornosti.

23. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP-a, prvostupanjsku presudu ukinuti u toč. II. i toč. III. izreke i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

24. Kako obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuto i rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u toč. IV. izreke.

25. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

26. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ovaj sud ukazao ovim rješenjem, te pravilnom analizom svih navoda, dokaza i isprava, donijeti novu odluku koju će valjano obrazložiti u odnosu na sve odlučne činjenice bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke.

Osijek, 15. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Krunoslav Baran