Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-695/2025-2

R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB 57509775367, koje zastupa punomoćnik Miroslav Lovrić, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika ĆV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Željka Čović Latin, odvjetnica u Puli, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-589/2019-118 od 21. ožujka 2025. godine, dana 15. svibnja 2025. godine

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovršenika kao osnovana te se ukida rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-589/2019-118 od 21. ožujka 2025. godine i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Odbacuje se prijedlog ovršenika od 20. ožujka 2025. za odgodu ovrhe."

2. Protiv ovog rješenja žali se ovršenik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje: OZ) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine.

3. Žalba je osnovana.

4. Prvostupanjski sud navodi slijedeće:

Ovršenik je u ovom predmetu 28. srpnja 2023. podnio prijedlog za odgodu ovrhe, koji je pravomoćno odbijen rješenjem ovog suda poslovni broj Ovr-589/2019- 82 od 20. studenog 2023., potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-297/2024-2 od 2. travnja 2024.

Potom je ovršenik 20. ožujka 2025. podnio novi prijedlog za odgodu ovrhe u kojem ponavlja razloge istaknute u prijedlogu za odgodu ovrhe o kojem je već pravomoćno odlučeno. Naime, u prijedlogu od 28. srpnja 2023. ovršenik je u bitnom naveo da ugovor o kreditu sadrži ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope, da je u tijeku postizanje dogovora ovršenika s bankom oko reprograma kredita te se pozvao na pravo na dom, što je sve ponovljeno uz novi prijedlog odgode. Nadalje ovršenik uz novi prijedlog za odgodu ovrhe dostavlja nepravomoćnu prvostupanjsku presudu donesenu u postupku kod Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču poslovni broj P-282/2024-23 od 20. veljače 2025.

Prijedlog za odgodu ovrhe od 20. ožujka 2025. je nedopušten.

Ovršenik u prijedlogu od 20. ožujka 2025. ne iznosi neku novu osnovu za odgodu, već ponavlja razloge iz prijedloga od 28. srpnja 2023. a o kojem je prijedlogu za odgodu već pravomoćno odlučeno na način da je odbijen te bi odlučivanje o tom prijedlogu predstavljalo ponovno odlučivanje o istome. Dostavljanje nepravomoćne prvostupanjske presude poslovni broj P-282/2024-23 ne predstavlja nikakvu okolnost zbog koje bi se ostvarili uvjeti za odgodu ove ovrhe.

Županijski sud u Zagrebu je u odluci poslovni broj Gž Ovr-297/2024-2 od 2. travnja 2024. potvrdio stajalište ovog suda da nije ostvaren uvjet za odgodu ovrhe: "Pravilno sud prvog stupnja utvrđuje kako nije ispunjena druga pretpostavka za odgodu ovrhe, odnosno ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, pa sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu treba imati ovlaštenje odgoditi ovrhu, no ne i dužnost odgoditi ju bez ispitivanja pretpostavki koje propisuje nacionalni zakon, a to je u konkretnom slučaju članak 65. OZ. Dakle, sama činjenica pokretanja parnice radi utvrđenja ništetnosti pravnog posla koju bi pokrenuo potrošač nije dovoljna za odluku o odgodi ovrhe, već je odlučno utvrditi i drugu navedenu okolnost iz čl. 65. OZ".

Nadalje je drugostupanjski sud ukazao da se sukladno odredbi članka 77. Ovršnog zakona (NN 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, u nastavku: OZ), ovršenik ne može s uspjehom pozivati na pravo na dom kada je na nekretnini koja je predmet ovrhe zasnovao dobrovoljno založno pravo, što je ovdje slučaj. Konačno, tvrdnje ovršenika o postizanju dogovora i reprogramu kredita ovršenik je isticao još u prijedlogu za odgodu ovrhe ovršenik od 6. srpnja 2021., koji je također pravomoćno odbijen, te ovaj sud prema svemu navedenome ocjenjuje takve opetovane navode ovršenika zlouporabom procesnih ovlaštenja te usmjerenima isključivo na odugovlačenje postupka, što je sud dužan onemogućiti, sukladno odredbi članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, u nastavku: ZPP), koji se primjenjuje sukladno odredbi članka 21. stavka 1. OZ-a. "

5. Ova odluka suda prvog stupnja nije pravilna a vezano uz pozivanje prvostupanjskog suda na već ranije pravomoćno odbijen prijedlog za odgodu ovrhe, treba reći da je u novom prijedlogu ovršenik istaknuo, a i dostavio nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P- 282/2024-23 od 20. veljače 2025. godine iz koje proizlazi da je ovdje tuženik kao tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom da se utvrdi u cijelosti ništetnim ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine i aneksa I do III ali je prihvaćen njegov tužbeni zahtjev o djelomičnoj ništetnosti ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatu.

6. Naime, u postupku donošenja prethodne odluke koji je rezultirao donošenjem presude broj C-407/18 u predmetu Ć c/a Addiko Bank d.d., činjenični supstrat nacionalnog postupka bio je gotovo istovjetan predmetnom-ovrhovoditelj, bankarska institucija inicirala je protiv korisnika kredita ovršni postupak na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta a u odnosu na čije odredbe je ovršenik prigovarao (djelomičnoj) ništetnosti. Sud Europske unije je, u analizi načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhe, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi čl. 65. stav. 1. OZ-a) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive Vijeća 93/13/EEZ) pa je zaključio da u procesnoj situaciji, kada sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ne može provoditi kontrolu eventualne nepoštenosti odredbi sadržanih u ugovoru o hipotekarnom kreditu sklopljenom između trgovca i potrošača, a koji u obliku javnobilježničkog akta predstavlja ovršnu ispravu, već navedeno tek naknadno i eventualno može učiniti parnični sud kojemu se potrošač obrati tužbom za utvrđivanje ništetnosti takvih nepoštenih odredbi, i da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku kojom se eventualno utvrđuje ništetnost te odredbe kao nepoštene, a šteta koju bi potrošač u tom slučaju i ostvario, no á posteriori, da bi kao vid pravne zaštite bila nepotpuna i nedovoljna i ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe.

7. Obzirom da je Sud EU u presudi broj C-407/18 dakle utvrdio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu, to je evidentno da u istovjetnoj činjeničnoj i materijalno-pravnoj situaciji vezuje i prvostupanjski sud, a kako načelo usklađenog tumačenja zahtijeva da nacionalni sudovi učine sve što je u njihovoj nadležnosti, uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje da bi se zajamčila puna učinkovitost predmetne direktive i da bi se došlo do rješenja koje je u skladu s ciljem koji se njome nastoji postići, ocjena je ovoga suda da će navedenom zahtjevu biti udovoljeno određivanjem odgode ovrhe do pravomoćnog okončanja parnice radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora ne temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi.

8. Za dodati je da je dana 11. ožujka 2022. na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske održan sastanak predstavnika Građanskih odjela županijskih sudova radi razmatranja spornih pravnih pitanja koja se odnose na drugostupanjsko sudovanje. Jedno od spornih pitanja koje je razmatrano, odnosilo se na obvezu ovršnog suda da u postupku ovrhe na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu, po službenoj dužnosti provjeri nepoštenost ugovornih odredbi.

U vezi navedenog pitanja na sastanku je donesen slijedeći zaključak: „U ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.) a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, ovršni sud je dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.“

Ovaj zaključak ističe se iz razloga jer ukazuje na značaj prava potrošača u današnjem društvu, odnosno jer ukazuje na potrebu što šire zaštite prava potrošača, a u skladu s takvim trendom zaštite jest i zaključak o potrebi odgode ovrhe u kojoj se ovrha provodi na nekretnini u kojoj ovršenik živi u situaciji kada ovršenik istovremeno vodi postupak radi utvrđenja ništetnosti dijela ili cijelog ugovora o kreditu temeljem kojega je ovrhovoditelj zasnovao založno pravo temeljem kojega i provodi ovrhu na ovršenikovoj nekretnini u kojoj živi.

9. Dakle, ukoliko pravomoćnom odlukom bude prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnim cijeloga ugovora o kreditu i njegovih aneksa ovršenik može u smislu odredbe čl. 53. OZ podnijeti žalbu nakon proteka roka obzirom da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, odnosno, ukoliko bude pravomoćno utvrđena samo djelomična ništetnost ugovora o kreditu time će ispunjenje tražbine biti djelomično izmijenjeno, pa utoliko postoje opravdani i razumni razlozi da se prihvati prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe.

10. Zbog navedenog, a temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 15. svibnja 2025. godine

Sudac:

Marijan Vugić