Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-442/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Biserke Trstenjak- Opačak, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Ljiljane Banac i sutkinje Tatjane Varžić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] koju zastupa punomoćnik Velimir Galić, odvjetnik iz Požege, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, koga zastupaju punomoćnici Krešimir Ćurković i Iris Šanjug, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi od 19. prosinca 2024., poslovni broj P-278/2023-41, u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Požegi od 19. prosinca 2024., poslovni broj P-278/2023-41 u pobijanom usvajajućem dijelu (točka I., II. i IV. izreke).

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je suđeno:

"I Utvrđuje se ništetnim odredba članka 3. Ugovora o namjenskom kreditu broj [broj kredita] sklopljen između tužiteljice ŽE, [adresa] i tuženika Addiko Bank d.d. Slavonska avenija 6, Zagreb, dana 8. ožujka 2007. godine koje glasi: Članak 3. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.

II Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., Slavonska Avenija 6, Zagreb da tužiteljici ŽE isplati iznos od 3.183,25 eur na ime stečenog bez osnove sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku od dospijeća do 31. srpnja 2008. godine po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. srpnja 2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobre tekućom od 29. studenog 2011. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sukladno odredbi članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima i sukladno članku 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima i da joj naknadi trošak parničnog postupka, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe i to na dolje navedene iznose kako slijedi: za iznos od 2,44 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 10.ožujka 2008. godine do isplate, za iznos od 1,91 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 11. travnja 2008. godine do isplate, za iznos od 13,24 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. studenog 2008. godine do isplate, za iznos od 1,18 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. prosinca 2008. godine do isplate, za iznos od 14,57 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. siječnja 2009. godine do isplate, za iznos od 16,38 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. veljače 2009. godine do isplate, za iznos od 17,66 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. ožujka 2009. godine do isplate, za iznos od 15,12 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. travnja 2009. godine do isplate, za iznos od 14,81 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. svibnja 2009. godine do isplate, za iznos od 11,40 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. lipnja 2009. godine do isplate, za iznos od 8,40 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. srpnja 2009. godine do isplate, za iznos od 9,45 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. kolovoza 2009. godine do isplate, za iznos od 11,67 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. rujna 2009. godine do isplate, za iznos od 10,40 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. listopada 2009. godine do isplate, za iznos od 9,17 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 02. studenog 2009. godine do isplate, za iznos od 12,01 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. prosinca 2009. godine do isplate, za iznos od 14,69 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. siječnja 2010. godine do isplate, za iznos od 17,52 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. veljače 2010. godine do isplate, za iznos od 16,78 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. ožujka 2010. godine do isplate, za iznos od 21,54 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. travnja 2010. godine do isplate, za iznos od 20,31 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 03. svibnja 2010. godine do isplate, za iznos od 22,71 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. lipnja 2010. godine do isplate, za iznos od 36,20 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. srpnja 2010. godine do isplate, za iznos od 33,13 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. kolovoza 2010. godine do isplate, za iznos od 44,65 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. rujna 2010. godine do isplate, za iznos od 38,57 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. listopada 2010. godine do isplate, za iznos od 34,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 02. studenog 2010. godine do isplate, za iznos od 45,35 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 02. prosinca 2010. godine do isplate, za iznos od 56,49 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 03. siječnja 2011. godine do isplate, za iznos od 50,26 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. veljače 2011. godine do isplate, za iznos od 51,17 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. ožujka 2011. godine do isplate, za iznos od 46,70 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. travnja 2011. godine do isplate, za iznos od 48,08 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 02. svibnja 2011. godine do isplate, za iznos od 63,29 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. lipnja 2011. godine do isplate, za iznos od 65,43 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. srpnja 2011. godine do isplate, za iznos od 82,26 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. kolovoza 2011. godine do isplate, za iznos od 76,15 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. rujna 2011. godine do isplate, za - iznos od 66,63 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. listopada 2011. godine do isplate, za iznos od 66,38 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. studenog 2011. godine do isplate, za iznos od 65,34 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. prosinca 2011. godine do isplate, za iznos od 68,79 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. siječnja 2012. godine do isplate, za iznos od 72,60 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. veljače 2012. godine do isplate, za iznos od 72,71 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. ožujka 2012. godine do isplate, za iznos od 70,32 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. travnja 2012. godine do isplate, za iznos od 71,29 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 02. svibnja 2012. godine do isplate, za iznos od 72,72 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. lipnja 2012. godine do isplate, za iznos od 71,18 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. srpnja 2012. godine do isplate, za iznos od 71,32 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. kolovoza 2012. godine do isplate, za iznos od 69,90 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. rujna 2012. godine do isplate, za iznos od 67,27 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. listopada 2012. godine do isplate, za iznos od 70,47 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 02. studenog 2012. godine do isplate, za iznos od 71,63 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. prosinca 2012. godine do isplate, za iznos od 71,17 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. siječnja 2013. godine do isplate, za iznos od 66,49 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. veljače 2013. godine do isplate, za iznos od 69,74 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. ožujka 2013. godine do isplate, za iznos od 70,48 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 02. travnja 2013. godine do isplate, za iznos od 69,02 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 02. svibnja 2013. godine do isplate, za iznos od 64,71 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. lipnja 2013. godine do isplate, za iznos od 62,04 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. srpnja 2013. godine do isplate, za iznos od 64,41 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. kolovoza 2013. godine do isplate, za iznos od 66,04 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 02. rujna 2013. godine do isplate, za iznos od 70,22 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. listopada 2013. godine do isplate i za iznos od 405,29 eur sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 28. listopada 2013. godine do isplate sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva kao s neosnovanim koji glasi: Utvrđuje se da je ništetna odredba 2. Ugovora o namjenskom kreditu sklopljen između tužiteljice i tuženika 8. ožujka 2007. koja glasi: Članak 2. Banka u skladu s propisima Republike Hrvatske, te pravilnika o ovlastima odobrava stambeni kredit za adaptaciju kuće u iznosu od 23.000,00 CHF, odnosno u protuvrijednosti u HRK po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita kunama obračunato po srednjem tečaju Banke na dan puštanja u tečaj i s dijelom tužbenog zahtjeva radi isplate u iznosu od 2.594,80 eur.

IV Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., OIB 14036333877 da tužiteljici ŽE, OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.898,17 eura u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u usvajajućem dijelu (točka I., II. i IV. izreke) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu odluku preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda prvostupanjskog suda je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti ni nejasnoća pa se može ispitati, tako da donošenjem iste nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi, navodeći da prvostupanjski sud nije izveo dokaze koje je tuženik predložio, a da pri tome tijekom postupka kao ni u obrazloženju presude nije dao valjane razloge za odbijanje predloženih dokaza.

7.1. Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza po strankama izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica, te on nije u obvezi prihvatiti svaki dokazni prijedlog stranaka ako smatra da on nije od važnosti za donošenje odluke. Tuženik u žalbi ne navodi određeno koje dokazne prijedloge prvostupanjski sud nije prihvatio, dok iz zapisnika s glavne rasprave održane 26. studenog 2024. da tuženik "daljnjih dokaznih prijedloga nema" (list 392. i 393. spisa)

8. Nije sporno da je tuženik kao kreditor s tužiteljicom kao korisnikom kredita sklopio Ugovor o namjenskom kreditu broj [broj kredita] od 8. ožujka 2007. ( dalje Ugovor), za adaptaciju kuće, u iznosu kredita kunske protuvrijednosti 23.000,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita.

9. Između stranaka je i dalje ostala sporna ništetnost ugovornih odredbi kojim je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz švicarski franak, sadržani u čl. 2. i 3. Ugovora, a time je sporna i osnovanost restitucijskog zahtjeva, kao i pitanje zastare tražbine.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su ništetne odredba čl. 2. i 3. Ugovora u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF.

11. Nesporno je, da je predmetnoj parnici prethodila parnica u kolektivnom sporu. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-3142/2018- 2 od 19. ožujka 2019. i Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020., izražen je jasan pravni stav da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ( „Narodne novine“, broj 41/14 i 110/15 dalje ZZP/14), a temeljem čl. 502.c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. ZZP/14. )

11.1. Pri tome treba reći da je Slavonska banka d.d. Osijek rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj Tt-09/183-2 od 4. veljače 2009. pripojena trgovačkom društvu Hypo Alpe-Adriabank d.d., koje je promijenilo tvrtku u Addiko bank d.d., tako da se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. odnosi i na tuženika, jer je Slavonsku banku d.d., s kojom je tužiteljica zaključila predmetni ugovor, pripojio prije nego što je pokrenut postupak za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, te je kao pravni slijednik te banke sudjelovao u tom postupku.

12. Pravilno je prvostupanjski sud temeljem čl. 502.c ZPP-a utvrdio da je vezan za pravna utvrđenja o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli iz presuda donesenih u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, jer se tužiteljica u tužbi na ta pravna utvrđenja pozvala (Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), te je slijedom toga pravilno utvrdio da su nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

13. Slijedom navedenog, tužiteljica se u ovoj pravnoj stvari s pravom poziva na pravne stavove i utvrđenja iz pravomoćnih odluka donesenih u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača.

14. Osnovano, tuženik u žalbi tvrdi da se pravni stavovi i utvrđenja iz pravomoćnih odluka donesenih u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača ne mogu automatski primijeniti u ovom postupku, te da je ovlašten tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dane odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovorenih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U protivnom, ako tuženoj banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je tužiteljici dala odgovarajuće obavijesti, unatoč tome što je na banci teret dokazivanja tih okolnosti, time bi bilo povrijeđeno načelo prava na jednakost oružja i prava na pristup sudu (shvaćanje sadržano u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-548/21 od 30. lipnja 2021. i U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022.).

15. Dakle, na tuženiku je bio teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu. Tuženik međutim, to u postupku nije dokazao. Na tu okolnost tuženik je predložio saslušanje javnog bilježnika Ante Brekala iz [adresa], koji dokazni prijedlog je prvostupanjski sud pravilno odbio.

16. U tijeku postupka saslušana je tužiteljica koja je u svom iskazu osporila da su joj prilikom sklapanja Ugovora dane potrebne obavijesti vezano za posljedice i rizik vezivanja kredita uz tečaj CHF.

17. Dakle, presudom u kolektivnom sporu i to Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1402/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. na koje se poziva prvostupanjski sud i koji ga obvezuju, utvrđene su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica švicarski franak pa presude po tužbi radi zaštite kolektivnih interesa potrošača imaju direktan učinak i na ovaj predmet, a u smislu čl. 502. a i čl. 502. c ZPP-a.

18. Kako dakle utvrđenja iz pravomoćne kolektivne presude o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezuju prvostupanjski sud, neodlučni su za pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude svi opširni žalbeni navodi tuženika kojim osporava pravilnost zaključka o ništetnosti, jer su u pitanju razlozi koje je raspravio sud u postupku kolektivne zaštite.

19. Neosnovana je tvrdnja tuženika da ne postoji pravni interes tužiteljice za podnošenje tužbe jer se ne radi o postupku naknade štete već o potraživanju s osnove stečenog bez osnove.

19.1. Naime, nastanak štete, kao i obveza naknade ostvarene koristi, su posljedice ništetnosti ugovorne obveze pa se pravila ugovorne odgovornosti trebaju primijeniti kako na štetu koju savjesna strana trpi zbog ništetnosti ugovora, tako i na druge postupke u kojima se zahtjeva vraćanje onoga što je druga strana primila po osnovi ništetnih odredbi ugovora. Tužiteljica ne može biti dovedena u neravnopravni položaj time što svoje potraživanje ostvaruje s druge pravne osnove, a ne s osnove naknade štete.

20. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke prvostupanjski sud je utvrdio da razlika više obračunatih i naplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF-a u razdoblju od ožujka 2008. do 28. listopada 2013. iznosi 3.183,25 EUR-a.

21. Na žalbene navode valja odgovoriti da je prvostupanjski sud dao valjani zadatak vještaku o načinu izračuna restitucijskog zahtjeva, da stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te da je tuženik u svom očitovanju na nalaz i mišljenje izričito naveo " da ne prigovara samom matematičkom izračunu vještaka te ne traži saslušanje vještaka", pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio nalaz vještaka stručnim i objektivnim i isti prihvatio u cijelosti.

21.1. Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje da je prilikom obračuna preplate tužiteljici trebalo uzeti u obzir i tzv. negativnu tečajnu razliku, budući da tuženik nije do zaključenja prethodnog postupka podnio prigovor radi prebijanja (čl. 288.a st. 6. ZPP-a) ili protutužbeni zahtjev s te osnove (čl. 289. st. 1. ZPP-a), pa stoga nisu ispunjene procesne pretpostavke da bi se o umanjenju tražbine tužiteljice za iznos tzv. negativnih tečajnih razlika moglo odlučivati.

22. Kako je tuženik dosuđeni iznos primio na temelju nepoštenih, a time i ništetnih odredbi ugovora o kreditu, neosnovano se poziva na poštenje. Odredbe ugovora o kreditu koje su utvrđene ništetnim, ništetne su od početka pa se tuženik ne može smatrati poštenim stjecateljem. Stoga je pravilno dosuđena zakonska zatezna kamata od dana stjecanja sukladno čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje ZOO).

23. Pravilno je prvostupanjski sud odbio i istaknuti prigovor zastare potraživanja istaknut po tuženiku. Naime, prema objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF od 1. ožujka 2022., ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok sukladno tekstu oba pravna shvaćanja (Rev- 2245/17 i pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 30. siječnja 2020.) počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF-u odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF-u u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

24. Od pravomoćnosti odluke, presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj PŽ-6632/17 od 14. lipnja 2018. koja je donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u odnosu na ništetne odredbe o valutnoj klauzuli pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu 9. lipnja 2023. nije protekao zastarni rok od 5 godina.

25. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima pobija odluku o troškovima postupka (toč. IV. izreke). Ovo stoga što je, i po stavu ovoga suda, pravilno prvostupanjski sud primijenio vrijednost boda od 2,00 EUR-a. U vrijeme donošenja odluke prvostupanjskog suda o troškovima postupka na snazi je bila Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje Tarifa/23). Prvostupanjski sud je, također, pravilno priznao tužiteljici troškove parničnog postupka u cijelosti iako je tužiteljica tužbom zatražila isplatu iznosa od 5.778,05 EUR-a te da je podneskom od 3. rujna 2024. (list 379-381 spisa), uredila tužbeni zahtjev i da je zatražila isplatu iznosu od 3.183,25 EUR-a s osnova preplaćenog iznosa zbog promjene tečaja CHF, a imajući u vidu da tuženik nije pristao na povlačenje tog dijela tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je u nepobijanoj točki III. izreke presude odbio tužiteljicu sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži isplatu od 2.594,80 EUR-a, budući tužiteljica samo djelomično nije uspjela u parnici u odnosu na restitucijski dio tužbenog zahtjeva, dok je u cijelosti uspjela sa deklaratornim tužbenim zahtjevom (točka I. izreke), te da iz presude Suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C- 259/19 proizlazi da se odredba članka 6. stavka 1. i članka 7. stavka 1. Direktive 93/13/EEZ treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, tako da tužiteljici kao potrošaču u konkretnom slučaju pripadaju troškovi parničnog postupka u cijelosti.

25.1. Odredbom Tbr. 52. st. 3. Tarife/23 propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne stranke, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka. Dakle, dan donošenja odluke je mjerodavan za ocjenu koja će se tarifa primijeniti. Stoga je prvostupanjski sud kod obračuna troškova pravilno primijenio Tarifu/23 prema kojoj vrijednost boda iznosi 2,00 EUR-a.

26. Tuženiku nisu priznati troškovi žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a) pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

27. Slijedom navedenog, a kako su i preostali žalbeni navodi tuženika ocijenjeni kao neosnovani to je žalbu valjalo odbiti i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

28. U nepobijanom odbijajućem dijelu (točka III. izreke), presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena.

Osijek, 15. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Biserka Trstenjak-Opačak