Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-732/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Biserke Trstenjak- Opačak, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Ljiljane Banac i sutkinje Tatjane Varžić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Euroherc osiguranja - dioničko društvo za osiguranje imovine i osoba i druge poslove osiguranja, OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Ćosić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 31. siječnja 2024., poslovni broj P-3964/2024-24, u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 31. siječnja 2024., poslovni broj P-3964/2024-24.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je suđeno:

"I./ Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, da isplati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, iznos od 111.078,12 kn, sa pripadajućom kamatom koja teče od 4. ožujka 2020. pa do isplate, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tukućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II./ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

III./ Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.850,42 EUR sa zateznom kamatom počev od 31. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu odluku preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Pobijana presuda je razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te nema nejasnoća ni proturječnosti, kao ni drugih nedostataka, tako da ju je moguće ispitati, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, a kako je prvostupanjski sud postupio po uputi ovoga suda iz ukidbenog rješenja broj Gž-271372021-2 od 23. svibnja 2024. to se žalbeni navodi u tom dijelu ukazuju neosnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete u iznosu od 111.078,12 kn s naslova isplate invalidske mirovine svome osiguraniku u razdoblju od 1. svibnja 2015 do 31. prosinca 2019.

8. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija kao i da utuženi iznos predstavlja iznos kojega je u spornom razdoblju tužitelj isplatio svome osiguraniku s osnova invalidske mirovine.

9. U žalbenoj fazi postupka sporna je primjena materijalnog prava, odnosno primjenjuju li se u konkretnom slučaju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., dalje: ZOMO) ili odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP), odnosno sporna je pravna osnova potraživanja tužitelja kao i postojanje štete.

10. Prvostupanjski je sud zaključio da se u konkretnom slučaju primjenjuje ZOOP budući da odgovornost tuženika proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju u prometu koji je sklopljen sa osiguranikom tuženika kao štetnikom te da sukladno tome, šteta postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koju tužitelj isplaćuje svome osiguraniku i iznosa koji bi bili isplaćivani kada bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu.

11. Imajući u vidu činjenicu da tužitelj nije predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem radi utvrđenja činjenice postojanja razlike između invalidske mirovine koju je tužitelj isplaćivao svome osiguraniku tijekom utuženog razdoblja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđenja u slučaju da je razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu, prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan jer tužitelj nije dokazao postojanje štete.

12. U konkretnom slučaju, a suprotno navodima žalbe, valjalo je primijeniti odredbe ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine (tako i prema pravnom shvaćanju izraženom u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-x-388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022. i Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022.), budući da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja pa tako i obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti zbog čega se obvezno-pravni odnos stranaka prosuđuje prema odredbama navedenog zakona.

13. Odredbom čl. 27. ZOOP-a propisana je obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovora o osiguranju (st.1.) s time da se stvarnom štetom smatra između ostalog razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st.3.) a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st.4.).

14. Stoga, a kako u konkretnom slučaju nije utvrđeno postoji li razlika koja bi za tužitelja predstavljala štetu sukladno odredbi čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP-a prvostupanjski je sud s pravom odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan jer tužitelj nije dokazao da bi isplatom navedenog novčanog iznosa pretrpio štetu, odnosno nije dokazao da je isplaćeni novčani iznos s osnova invalidske mirovine veći od iznosa invalidske mirovine kada bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu.

15. Slijedom navedenoga, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 15. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Biserka Trstenjak-Opačak