Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-778/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Melite Novoselac, predsjednika vijeća, Svjetlane Tolj suca izvjestitelja i člana vijeća te suca Jelene Bušić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 14036333877, koga zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knezović & Partneri j.t.d., sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-998/2024-9 od 14. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana te se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-

998/2024-9 od 14. ožujka 2025.:

a) potvrđuje u pobijanim toč. I., II., III., IV. i VI. izreke u cijelosti,

b) preinačava u odluci o parničnom trošku pod toč. V. tako da preinačena glasi:

"Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877 da tužitelju AT, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 437,50 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. ožujka 2025. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz čl. 7. st. 1. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]. sklopljenog dana 23.05.2006. godine između tužitelja i prednika tuženice, u dijelu odredbe koji glasi:

“…prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,50% jednokratno, unaprijed.“

II. Nalaže se tuženici ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naplaćene naknade za obradu kredita isplati iznos od 213,24 EUR-a (dvjetotrinaesteura-dvadesetčetiricenta) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 31. svibnja 2006. pa do isplate i to po stopi od 15% do 31. srpnja 2008., od 1. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

III. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- čl. 9. st. 2. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita [broj depozita], sklopljenog dana 23.05.2006. godine između tužitelja i prednika tuženice, u dijelu odredbe koji glasi :

“U tom slučaju Korisnik se kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu Banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu sukladno poslovnoj politici Banke.“

IV. Nalaže se tuženici ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita isplati iznos od 279,71

EUR-a (dvjestosedamdesetdeveteura-sedamdesetjedancent) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 26. travnja 2012. pa do isplate i to po stopi do 31. srpnja 2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženici ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877 da tužitelju AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati trošak postupka u iznosu od - 875,00 EUR-a (osamstosedamdesetpeteura) sa zateznim kamatama koje teku od 14. ožujka 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

VI. Odbijen je kao neosnovan tuženicin zahtjev za naknadu troška."

2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP). U žalbi ukazuje na povredu prava iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14- dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine”, Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10- dalje: Konvencija), s prijedlogom da se preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženiku dosudi trošak parničnog postupka, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 338. st. 4. i čl. 354. st. 2. toč. 11.

ZPP-a. Zahtijeva trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj je sud utvrdio da sud prvog stupnja prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima, presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. U postupku pred sudom prvog stupnja nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 338. ZPP-a, jer je sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude, naveo zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, koje je činjenice utvrđivao, kako i zašto ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i kako ih je ocijenio.

8. Sud prvog stupnja nije povrijedio odredbu iz čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. Konvencije, jer je valjano obrazložio sve provedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, poštovao je pravo na dokaz, pravo na ravnopravnost stranaka i na temelju provedenog kontradiktornog postupka donio odluku.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim dijela odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 9. st. 2. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 23. svibnja 2006. kojima je ugovorena naknada za obradu kredita i naknada za prijevremeno zatvaranje kredita, te zahtjev za isplatu s osnova ništetnih ugovornih odredbi.

10. U vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu 23. svibnja 2006. na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 96/03., 46/07. - dalje: ZZP/03).

11. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:

- da je 23. svibnja 2006. između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika kao kreditora zaključen Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita],

- da je Slavonska banka d.d. Osijek pripojena dioničkom društvu Hypo Alpe – Adria bank d.d.,

- da je Hypo Alpe Adria bank d.d. promijenilo naziv u Addiko bank d.d.,

- da je čl. 7. Ugovora o kreditu ugovoreno da se tužitelj obvezuje platiti naknadu prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,50 %, jednokratno i unaprijed,

- odredbom čl. 9. st. 2. Ugovora o kreditu ugovoreno je da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu djelomičnu i konačnu otplatu kredita, te se u tom slučaju korisnik kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu, skladno poslovnoj politici banke,

- da iz Potvrde tuženika o naplaćenoj naknadi proizlazi da je naknada za obradu kredita (ulazna naknada) za predmetni ugovor o kreditu naplaćena 30. svibnja 2006. prilikom korištenja kredita u iznosu od 1.606,65 kn,

- da je naknada za prijevremenu konačnu otplatu kredita (izlazna naknada) za predmetni ugovor o kreditu naplaćena dana 25. travnja 2012. u iznosu od 2.107,50 kn.

12. U smislu odredbe čl. 81. ZZP/03 na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o naknadi za obradu kredita i prijevremenoj otplati kredita i visini te naknade, a što tuženik nije dokazao. Predmetni ugovor unaprijed je formuliran od strane tuženika i u konkretnom slučaju tužitelj nije imao utjecaj na njegov sadržaj. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Tuženik mora dokazati da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definiran od strane trgovca, s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj. Iz predmetnih ugovorih odredbi jasno proizlazi da se radi o standardnoj odredbi tipskog ugovora o kreditu koja sadrži odredbu prema kojoj se tužitelj obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% iznosa kredita te prilikom prijevremene otplate kredita platiti naknadu prema Odluci o tarifi banke na preostali iznos kredita sukladno poslovnoj politici banke te se radi o ugovornim odredbama koje su prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a to znači da ju nepošten dio odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 9. st. 2. predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 81. ZZP/03 i ništav u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03.

13. Sama činjenica da je trošak obrade kredita odnosno naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena u postotku od odobrenog kredita znači da korisnici kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu što govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom nisu obuhvaćeni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita. Da se radi o pokrivenosti stvarnih troškova stav je ovog suda da ova naknada ne bi bila određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, jer pojedini troškovi koje tuženik ima u vezi s kreditom prema stavu ovog suda nisu određeni visinom odobrenog iznosa kredita.

14. Tuženik nije dokazao da su tužitelju na temelju jasnih i razumljivih kriterija objašnjene odredbe Ugovora kako bi mogao predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetne odredbe ugovora o kojima tužitelj nije bio u poziciji pregovarati, slijedom čega se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni su međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

15. Tuženik nije tužitelja informirao u čemu bi se sastojali troškovi prijevremene otplate kredita i na što se odnosi visina tih troškova, kao što nije dokazao da se o spornoj odredbi Ugovora pojedinačno s tužiteljem pregovaralo. Iz navedenog jasno slijedi da je u konkretnom slučaju, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tužitelju kao potrošaču, nametnuta obveza te da je tužitelj bio u ovisnom položaju u odnosu na tuženika koji je zaključenje Ugovora uvjetovao odredbama koje je sam formulirao, bez utjecaja druge ugovorne strane, na koji način je ta ugovorna odredba, suprotno žalbenim navodima tuženika, prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužitelja kao potrošača, čime se takva odredba ukazuje nepoštenom pa time i ništetnom.

16. Ispunjenjem ugovora nije nestao uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi o naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita, jer su navedene odredbe bile ništetne i nepoštene već od dana sklapanja Ugovora o kreditu, pa nisu mogle postati naknadno valjane ispunjenjem ugovora.

17. Člankom 326. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane dok je stavkom 2. istog članka propisano da se ništetnost ne može isticati samo ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: da je ugovor u cijelosti ispunjen i da je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja.

18. Budući da je u konkretnom slučaju tuženik povrijedio interese i prava potrošača, što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ne može se smatrati da je uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi bila zabrana manjeg značaja, pa nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 326. st. 2. ZOO-a. Prema tome, neovisno od okolnosti što je tužitelj u cijelosti otplatio predmetni kredit, nije izgubio pravo isticati ništetnost spornih ugovornih odredbi i isplatu preplaćenih iznosa.

19. Sud prvog stupnja je nakon ocjene iskaza tužitelja, pisanih izjava svjedoka FT i ĐT, zaposlenika tuženika, te nakon ocjene isprava sadržanih u spisu utvrdio da su ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita naprijed formulirane od strane trgovca, da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, te da tužitelj nije imao nikakav utjecaj na sadržaj ugovorne odredbe. Također, sud prvog stupnja je zaključio da sporne ugovorne tužitelju nisu bile objašnjene niti su mu predočene posljedice ugovaranja ovih odredbi.

20. Također je pravilno sud prvog stupnja zaključio da tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa koji su utvrđeni na temelju potvrde tuženika, koji istu nije osporavao, zbog navedenih ništetnih odredbi, i to primjenom odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a. Sud prvog stupnja je pravilno odredio i tijek zakonskih zateznih kamata na pojedinačne iznose sukladno čl. 1115. ZOO-a, obzirom da se zbog ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi tuženik ne može smatrati poštenim stjecateljem.

21. Budući da na ovaj predmet spora nema izravni učinak tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača (čl. 502.a i čl. 502.c ZPP-a), u pogledu prigovora zastare na restitucijski zahtjev primjenjuje se pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

22. Dakle, kako zastarni rok od pet godina nije niti počeo teći, prigovor zastare tuženika nije osnovan, kako je to pravilno i zaključio sud prvog stupnja.

23. Stoga se ne prihvaćaju prigovori tuženika o nezakonitosti odluke suda prvog stupnja o odbijanju prigovora zastare tuženika na istaknuti restitucijski zahtjev.

24. Slijedom iznijetog, sud prvog stupnja je točno i istinito utvrdio činjenično stanje, te ispravno primijenio materijalno pravo prihvaćanjem zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti dijela ugovornih odredbi o kreditu kao u izreci, te ispravno primijenio materijalno pravo prihvaćanjem restitucijskog zahtjeva tužitelja.

25. Međutim, osnovano se u izjavljenoj žalbi osporava donesena odluka o parničnom trošku.

26. S pravom se tako u izjavljenoj žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno postupio kad je za svaku pojedinu radnju tužitelju priznao trošak u visini od 100 bodova, a prema vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi iako utužena glavnica iznosi 492,95 eur.

27. Iz priloženog spisa predmeta razvidno je da je tužitelj u tužbi kao vrijednost predmeta spora označio iznos od 1.340,50 eur, iako zahtjev za isplatu glasi na iznos od 492,95 eur, te se tuženik odmah u odgovoru na tužbu usprotivio naznačenoj vrijednosti predmeta spora.

28. Naime, deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu koji treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva na činidbu ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, a o čemu prvostupanjski sud nije vodio računa. Vrijednost predmeta spora računa se tada prema vrijednosti zahtjeva na činidbu (tako i Rev-1264/2007, Rev-x-155/2010, Rev-374/2013 i Rev-349/2020).

29. Slijedom toga vrijednost predmeta spora prema kojoj treba izračunati troškove postupka iznosi 492,95 eur.

30. Stoga je preinačena presuda suda prvog stupnja u odluci o parničnom trošku tako da su tužitelju dosuđeni troškovi u ukupnom iznosu od 437,50 eur i to za sastav tužbe, podneska od 10. prosinca 2024., pristupa ročištu 19. veljače 2025. i pristupa ročištu za objavu presude 14. ožujka 2025. u iznosu od 437,50 eur te PDV, sve sukladno Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 9. toč. 3., Tbr. 54. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23).

31. Odluka o troškovima žalbenog postupka pod toč. II. izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a i isti troškovi nisu dosuđeni tuženiku s obzirom da sa žalbom nije uspio u pogledu glavne stvari već samo u pogledu troškova parničnog postupka.

32. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

Osijek, 15. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac