Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-836/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše predsjednika vijeća, Snježane Androš članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sanje Sušilović članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja KP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Markovinoviću, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 5356966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćniku Branimiru Ivekoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 5. ožujka 2025. poslovni broj P-3107/2024-13, u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 5. ožujka 2025. poslovni broj P-3107/2024-13.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvod pravne učinke. odredba 3. (treće) Naknada iz Ugovora o [broj kredita] od 2. srpnja 2007. godine, zaključenog između tužitelja KP (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kao korisnika kredita i Raiffeisenbank Austria d.d. (OIB 53056966535), Zagreb, Magazinska cesta 69, kao kreditora, a koja glasi:

„3,30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 5356966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, da tužitelju KP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.356,18 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 5. ožujka 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači i odbije tužbeni zahtjev uz plaćanje tuženiku parničnog troška, podredno da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja i postupak koji je prethodio, ovaj sud ne nalazi da bi u postupku pred sudom prvog stupnja bila počinjena koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnom odredbe o jednokratnoj naknadi sadržane u čl. 3. Ugovora o [broj kredita] sklopljenog 02. srpnja 2007. između tužitelja i tuženika kojom je obvezan tužitelj na plaćanje naknade za obradu zahtjeva u visini 3,30% iznosa kredita.

7. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 02. srpnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu kojim je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 27.270,00 CHF s rokom otplate 84 mjeseci,

- da je namjena kredita bila kupnja osobnog vozila,

- da je čl. 3. predmetnog Ugovora ugovoreno da tuženik od korisnika kredita naplaćuje jednokratnu naknadu 3,30% od iznosa kredita i da se radi o tzv. ulaznoj naknadi koja se naplatila u iznosu 1.356,18 EURA da bi tužitelju kredit bio odobren,

- da tužitelj u svom iskazu navodi da je od strane Auto kuće Rajković u [adresa] upućen u banku tuženika kako bi ishodio kredit za kupnju vozila i da nije upozoren na obvezu plaćanja naknade za korištenje kredita, a niti mu je objašnjena visina te naknade,

- da je tužitelj predmetni Ugovor o kreditu sklopio kao fizička osoba s namjenom kupnje vozila, dakle, izvan svog zanimanja, poslovne ili poduzetničke djelatnosti.

8. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je ocjenom dokaza sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

9. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da je odredba čl. 3. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada u visini 3,30% iznosa kredita nepoštena odredba u smislu čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., dalje ZZP), a posljedično i ništetna sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a.

10. Suprotno žalbenim navodima ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud nije vezao za presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača već je proveo test nepoštenosti sporne odredbe i raspravio osnovanost tužbenog zahtjeva uz primjenu odredbi Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

11. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da o spornoj odredbi čl. 3. Ugovora, koja regulira tzv. ulaznu naknadu, parnične stranke nisu pojedinačno pregovarale jer je ta odredba (kao i sve druge ugovorne odredbe) bila unaprijed formulirana od strane tuženika, te stoga tužitelj, kao potrošač, nije imao utjecaja na njezin sadržaj. Tuženik nije na bilo koji način prezentirao o kakvim se točno stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi, niti je predočio strukturu navedenih troškova, tj. od čega se isti sastoje i što se njima plaća.

12. Sukladno odredbi čl. 81. ZZP-a, na tuženiku da je bio teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o naknadi za obradu kredita i visini te naknade, a tuženik da nije dokazao navedeno. Stoga, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da se radi o jednostranoj odluci banke koja da je bez pregovaranja s drugom stranom nametnula potrošaču odredbu o naknadi za obradu kredita i koja da je odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja, te je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stoga da je predmetna odredba nepoštena, a time i ništetna.

13. Zahtjev transparentnosti koji je sadržan u odredbi čl. 85. ZZP-a podrazumijeva da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, ali i da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega. Tužitelj je informiran o obvezi plaćanja predmetne naknade, ali nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini). Tuženik nije postupao u dobroj vjeri i tužitelj, kao potrošač, nije imao objektivne mogućnosti ni za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita ni oko njenog ne/prihvaćanja, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača - tužitelja.

14. Stoga i po ocjeni ovog suda tužitelju je suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta prekomjerna i ekonomski neopravdana obveza koja kao takva uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku – trgovca kao druge ugovorne strane, a navedeno je suprotno temeljnim načelima obveznog prava. Takav je stav u vezi ništetne ulazne naknade zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev- 715/2024 od 22. svibnja 2024. i Rev-673/2023 od 13. veljače 2024.

15. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio istaknuti prigovor tuženika kojim tužitelju osporava status potrošača za što je dao valjano obrazloženje (toč. 12.) i da je između ostalog teret dokaza da bi tužitelj predmetni Ugovor zaključio u svrhu koja je namijenjena njegovu zanimanju, poslovnoj i poduzetničkoj djelatnosti na tuženiku, a na koje okolnosti nije predložio izvođenje dokaza.

16. Dakle, obzirom na sve navedeno, žalba tuženika je ocijenjena kao neosnovana te ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda o ništetnosti ulazne naknade.

17. Na žalbene navode tuženika kojima ističe prigovor zastare tražbine i zateznih kamata valja odgovoriti da je predmet ovog spora deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu koja se odnosi na plaćanje ulazne naknade te se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi pozivom na odredbu čl. 328. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).

18. Odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa), a tuženik i ne pobija odluku o trošku određenim žalbenim razlozima.

19. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 15. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša