Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-875/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Biserke Trstenjak- Opačak, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Ljiljane Banac i sutkinje Tatjane Varžić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473, koga zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 3. siječnja 2025., poslovni broj P-8824/2019-48, u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 3. siječnja 2025., poslovni broj P-8824/2019-48.

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je suđeno:

"I Utvrđuju se ništetnim dijelovi odredbe čl. 2 st. 1 i st. 3 i čl. 7 st. 2 Ugovora o kreditu br. [broj kredita] kreditne partije br. [broj kredita] sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora 20.12.2005., a kojim odredbama je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 1.743,63 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

- na iznos 7,78 eura / 58,62 kuna od 07.11.2007.

- na iznos 7,78 eura / 58,62 kuna od 07.12.2007.

- na iznos 7,78 eura / 58,62 kuna od 09.01.2008.

- na iznos 7,78 eura / 58,62 kuna od 06.02.2008.

- na iznos 14,53 eura / 109,48 kuna od 07.03.2008.

- na iznos 14,53 eura / 109,48 kuna od 05.04.2008.

- na iznos 14,53 eura / 109,48 kuna od 07.05.2008.

- na iznos 14,53 eura / 109,48 kuna od 07.06.2008.

- na iznos 14,53 eura / 109,48 kuna od 08.07.2008.

- na iznos 14,53 eura / 109,48 kuna od 07.08.2008.

- na iznos 14,53 eura / 109,48 kuna od 09.09.2008.

- na iznos 14,53 eura / 109,48 kuna od 07.10.2008.

- na iznos 14,53 eura / 109,48 kuna od 07.11.2008.

- na iznos 14,53 eura / 109,48 kuna od 09.12.2008.

- na iznos 14,53 eura / 109,48 kuna od 08.01.2009.

- na iznos 14,53 eura / 109,48 kuna od 07.02.2009.

- na iznos 14,53 eura / 109,48 kuna od 07.03.2009.

- na iznos 14,53 eura / 109,48 kuna od 08.04.2009.

- na iznos 14,53 eura / 109,48 kuna od 07.05.2009.

- na iznos 14,53 eura / 109,48 kuna od 06.06.2009.

- na iznos 14,53 eura / 109,48 kuna od 08.07.2009.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 08.09.2009.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 09.09.2009.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 07.11.2009.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 08.12.2009.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 08.01.2010.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 07.02.2010.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 06.03.2010.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 08.04.2010.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 05.05.2010.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 08.06.2010.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 06.07.2010.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 05.08.2010.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 07.09.2010.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 09.09.2010.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 06.11.2010.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 08.12.2010.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 06.01.2011.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 05.02.2011.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 05.03.2011.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 06.04.2021.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 06.05.2011.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 07.06.2011.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 06.07.2011.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 05.08.2011.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 07.09.2011.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 05.11.2011.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 07.12.2011.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 10.01.2012.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 08.02.2012.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 06.03.2012.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 06.04.2012.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 05.05.2012.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 06.06.2012.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 07.07.2012.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 04.08.2012.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 06.09.2012.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 06.09.2012.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 07.11.2012.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 08.12.2012.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 09.01.2013.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 08.02.2013.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 09.03.2013.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 06.04.2013.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 07.05.2013.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 06.06.2013.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 06.07.2013.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 07.08.2013.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 05.10.2013.

- na iznos 18,96 eura / 142,85 kuna od 09.11.2013.

- na iznos 18,96 eura / 142,85 kuna od 07.12.2013.

- na iznos 18,96 eura / 142,85 kuna od 09.01.2014.

- na iznos 18,96 eura / 142,85 kuna od 08.02.2014.

- na iznos 18,96 eura / 142,85 kuna od 08.03.2014.

- na iznos 18,96 eura / 142,85 kuna od 08.04.2014.

- na iznos 16,13 eura / 121,53 kuna od 08.04.2014.

- na iznos 16,13 eura / 121,53 kuna od 08.05.2014.

- na iznos 16,13 eura / 121,53 kuna od 07.06.2014.

- na iznos 16,13 eura / 121,53 kuna od 08.07.2014.

- na iznos 16,13 eura / 121,53 kuna od 08.08.2014.

- na iznos 16,13 eura / 121,53 kuna od 08.08.2014.

- na iznos 12,61 eura / 95,01 kuna od 08.10.2014.

- na iznos 12,61 eura / 95,01 kuna od 12.11.2014.

- na iznos 12,61 eura / 95,01 kuna od 11.12.2014.

- na iznos 12,61 eura / 95,01 kuna od 10.01.2015.

- na iznos 12,61 eura / 95,01 kuna od 10.02.2015.

- na iznos 12,61 eura / 95,01 kuna od 10.03.2015.

- na iznos 9,89 eura / 74,52 kuna od 10.04.2015.

- na iznos 9,89 eura / 74,52 kuna od 09.05.2015.

- na iznos 9,89 eura / 74,52 kuna od 09.06.2015.

- na iznos 9,89 eura / 74,52 kuna od 09.07.2015.

- na iznos 9,89 eura / 74,52 kuna od 08.08.2015.

- na iznos 9,89 eura / 74,52 kuna od 09.09.2015.

- na iznos 7,42 eura / 55,91 kuna od 08.10.2015.

- na iznos 7,42 eura / 55,91 kuna od 07.11.2015.

- na iznos 7,42 eura / 55,91 kuna od 09.01.2016.

- na iznos 7,42 eura / 55,91 kuna od 09.02.2016.

- na iznos 7,42 eura / 55,91 kuna od 09.03.2016.

- na iznos 7,42 eura / 55,91 kuna od 09.04.2016.

- na iznos 4,83 eura / 36,39 kuna od 10.05.2016.

- na iznos 4,83 eura / 36,39 kuna od 09.06.2016.

- na iznos 4,83 eura / 36,39 kuna od 09.07.2016.

- na iznos 4,83 eura / 36,39 kuna od 09.08.2016.

- na iznos 4,83 eura / 36,39 kuna od 09.09.2016.

- na iznos 4,83 eura / 36,39 kuna od 08.10.2016.

- na iznos 1,37 eura / 10,32 kuna od 09.11.2016.

- na iznos 1,37 eura / 10,32 kuna od 09.12.2016.

- na iznos 1,37 eura / 10,32 kuna od 10.01.2017.

- na iznos 1,37 eura / 10,32 kuna od 09.02.2017.

- na iznos 1,37 eura / 10,32 kuna od 09.03.2017.

- na iznos 1,37 eura / 10,32 kuna od 09.03.2017. do isplate sve prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u visini 2.491,98 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 03.01.2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom u cijelosti pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije uočio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva, nije proturječna sama sebi i razlozima iste, a o svim odlučnim činjenicama ima razloga i valjanog obrazloženja, te ju je moguće ispitati, pa nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 t.11. ZPP-a na koju neosnovano ukazuje žalitelj u žalbi.

6.1. Osim toga, nije u pravu tuženik kada u žalbi ističe da je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 109. i 201. ZPP-a jer da tužbom nije bio obuhvaćen založni dužnik kao stranka ugovora, i to stoga, što založni dužnik nije pregovarao o uvjetima kredita, niti je plaćao mjesečne anuitete, već je svojom imovinom samo dobrovoljno jamčio povrat kredita, pa je i taj žalbeni razlog ocijenjen kao neosnovan.

7. Prvostupanjski sud je raspravio sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i čl. 8. ZPP-a).

8. Žalbeni navodi žalitelja, niti ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Nije sporno da su parnične stranke zaključile Ugovor o namjenskom kreditu broj [broj kredita] kreditne partije br. [broj kredita] dana 20. prosinca 2005., uz odobreni iznos kredita od 36.000,00 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti, uz rok otplate kredita od 20 godina; da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 5,90 % godišnje; da je ugovoreno da se mjesečni anuitet otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju za CHF na dan plaćanja.

10. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijsko knjigovodstvene struke, utvrđeno je da razlika obveza zbog promjenjive kamatne stope ukupno iznosi 1.743,63 EUR-a, a za razdoblje od studenog 2007. do ožujka 2017.

11. U smislu odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 2. ZID ZPP-a, iznimno od odredbe st. 1. čl. 190. tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

12. U konkretnom slučaju, tužitelj je točnu visinu pretplate po promjenjivoj kamatnoj stopi saznao nakon provođenja financijskog vještačenja, pa je do preinake tužbe došlo zbog okolnosti koje su nastale nakon zaključenja prethodnog postupka, a koje okolnosti su isključivo rezultat provedenog (nužnog) dokaza u postupku, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno odlučivao po preinačenoj tužbi.

13. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud, na temelju izvedenih dokaza, ocijenivši neosnovanim po tuženiku istaknuti prigovor zastare potraživanja, utvrdio da je predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorena promjenljiva kamatna stopa i vezana za određenu valutnu klauzulu, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke, da se o promjenljivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo, već ju je unaprijed na standardnom ugovoru, na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaja, formulirala banka, da tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o kreditiranju kod ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, pa kako promjenjivost kamate i vezanost glavnice uz određenu valutu ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane, tuženika, to isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju na štetu tužitelja, kao ugovorne strane, čime je postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje ZZP).

14. Što se tiče prigovora zastare prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci broj Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018. i pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO) pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

15. Budući je presudom Trgovačkog suda br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda u Zagrebu br. Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014., potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Zagrebu broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015., utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. postupao suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 i to čl. 81., 82., 90. a od 7. kolovoza 2007., nadanje protivno odredbama ZZP-a ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09) i to čl. 96. i čl. 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima ZOO-a-promjenjiva kamatna stopa, a presudom Visokog trgovačkog suda Zagreb broj Pž-6623/2017 od 14. lipnja 2018., potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., po tužbi Udruge Potrošač i tuženika, utvrđeno da je tuženik do 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i pravo potrošača

– korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF (valutna klauzula), a da se prije zaključivanja i u vrijeme zaključivanja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, da ove odluke obvezuju sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi zaštite i ostvarenja svojih prava, te do odluke iz zaštite kolektivnih interesa i prava po odredbi čl. 502. c. ZPP i čl. 118. ZZP ("Narodne novine" broj 41/14) u ovoj parnici imaju direktan učinak i u pojedinačnim sporovima i po ocjeni ovog suda. Stoga je prvostupanjski sud prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, pravilno primijenio materijalno pravo, imajući pri tome u vidu da je tužitelj tužbu podnio dana 13. lipnja 2019., dakle prije isteka zastare.

16. U smislu čl. 3. ZZP/07, propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. Tužitelj je uz tužbu priložio Ugovor o namjenskom kreditu iz kojeg je razvidna njegova namjena (kupnja kuće – čl. 6.) te je navedeni ugovor sklopio kao fizička osoba. Dakle tužitelj je dokazao svojstvo potrošača, a svoje tvrdnje da se i pored navedenog tužitelj ne može smatrati potrošačem, tuženik nije dokazao niti jednim relevantnim dokazom.

17. Iz uređenja pojma potrošač u Direktivi 93/13 bitan je jedino objektivni funkcionalni kriterij, tj. da fizička osoba sklapa konkretni ugovor radi obavljanja osobnih – privatnih potreba.

18. Stoga se ne prihvaća žalbeni prigovor da tužitelj nema status potrošača.

19. U odnosu na žalbene navode da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir negativnu tečajnu razliku kada je tužitelj plaćao anuitete po nižem tečaju CHF-a no što je bilo u vrijeme plaćanja kredita, valja odgovoriti da je prvostupanjski sud donio odluku u granicama istaknutog tužbenog zahtjeva sukladno čl. 2. st. 1. ZPP-a. Ovo stoga što tuženik nije istakao prigovor prijeboja, niti protutužbeni zahtjev.

20. Tuženik je nepošteni stjecatelj, kakvim ga je očito ocijenio i prvostupanjski sud, i to imajući u vidu da je u naprijed spomenutom postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a što tuženik očito zaboravlja kada se u žalbi poziva na svoje poštenje, pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, o čemu je više govoreno u prethodnom obrazloženju, pa tužitelju pripada pravo na vraćanje svakog preplaćenog anuiteta, sa zateznim kamatama.

20.1. Stoga, a imajući u vidu i nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu, odnosno da je isključivo on isti predložio prema unificiranom unaprijed pripremljenom sadržaju, proizlazi logičnim zaključak da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja .

21. Pravilna je i odluka o parničnim troškovima koja se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a, a ista je potpuno i valjano obrazložena, i nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika.

22. Sukladno odredbi članka 166. stavak 1. odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe jer sa žalbom nije uspio.

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 15. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Biserka Trstenjak-Opačak