Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-741/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr. sc. Sanje Zagrajski, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Anđele Bošković Rajković i članice vijeća sutkinje Katice Krajnović, u pravnoj stvari 1. tužitelja BS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. tužiteljice PS, OIB: [osobni identifikacijski broj], B, [adresa], koje zastupa punomoćnik Ringo Špaleta, odvjetnik u Drnišu, (dalje: tužitelji) protiv tuženika Republike Hrvatske, koga zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko upravni odjel, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-2448/2014 od 23. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-2448/2014 od 23. travnja 2024.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

"I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Utvrđuje se da su tužitelji BS, OIB: [osobni identifikacijski broj], i PS, OIB: [osobni identifikacijski broj], isključivi vlasnici svaki za ½ dijela, zajedno za cijelo, nekretnine u naravi kuća i dvor u [adresa], dio kat. čest. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] - [adresa] u nacrtu - Skici mjesta očevida - vještaka Ivice Trošić s nadnevkom 25. kolovoza 2023. godine određen i označen slovima A-B-C-D-A površine 126 m2, pa je za taj dio prostora – nekretnine – kat. čest. br. [katastarska čestica], kuća i dvor, K. O. [katastarska općina] u posjedu i vlasništvu tužitelja pogrešna uknjižba prava vlasništva u odnosu pod red. brojem 34. u zemljišnoknjižnom ulošku Popis I, Popis javnih dobara, vrhu koje je u „B“ listu pogrešno upisano javno dobro. "

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 1.975,00 eura.“

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnio je tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). U bitnom tuženik navodi da je nekretnina koja je predmet zahtjeva opće dobro, odnosno pomorsko dobro, a time da je riječ o nekretnini koja je izvan pravnog prometa na kojoj se ne može steći pravo vlasništva, pa osporava zaključke prvostupanjskog suda u kojem je zauzeto drugačije stajalište. Ističe i da upis nekretnine kao javnog dobra datira od osnutka zemljišnih knjiga, a da nekretnina iako je upisana kao javno dobro u naravi predstavlja opće dobro. Osporava i odluku o troškovima postupka pod toč. II. izreke ističući da tužitelji prije pokretanja postupka nisu niti pokušali urediti svoje imovinsko stanje, radi čega im tuženik nije u obvezi naknaditi troškove, te ističe da je tužiteljima dva puta priznat trošak za održani očevid. Predlaže uvažiti žalbu, prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti, uz dosudu troška za sastav žalbe.

3. Tužitelji nisu podnijeli odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Presuda prvostupanjskog suda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude i ima razloge o odlučnim činjenicama, tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju žalbenim navodima upire tuženik.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno su i istinito utvrđene sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, te je na takvo utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da su tužitelji dosjelošću stekli pravo vlasništva nekretnine.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da su vlasnici točno određenog dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – [adresa], pa da je pogrešna uknjižba prava vlasništva kao javnog dobra.

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom, izvedenim dokazima, utvrđeno je:

- da tužitelji temelje tužbeni zahtjev na tvrdnji da su vlasništvo nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – [adresa] površine 126 m2, označenog slovima A-B-C-D-A stekli nasljeđivanjem svog pok. oca koji je po svojim prednicima u dugogodišnjem nesmetanom posjedu nekretnine,

- da je nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – [adresa] površine 126 m2, upisana u zemljišnu knjigu kao kuća i dvor u Popis I javnih dobara,

- da dio nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – [adresa] označen na skici vještaka geodeta oznakama A-B-C-D-A u naravi predstavlja kuću s okućnicom,

- da je kuća u naravi prizemnica, sastoji se od konobe i kuhinje, s betoniranim dvorištem i vrtom s roštiljem,

- da se nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – [adresa] nalazi neposredno uz Jadransko more,

- da su prema podacima katastra upisani posjednici za 85 m2 SS pok. P, GS, rođ. SS i CS, pok. P, a za 44 m2 ČS pok. S,

- da je udaljenost sjeverozapadne granice nekretnine do [adresa] cca 7,5 m

- da je u tijeku upravni postupak po prijedlogu Republike Hrvatske, Šibensko- kninske županije, Upravnog odjela za pomorstvo, promet i otočni razvoj, Klasa: 934- 04/14-01/37, Ur.broj: 2182/1-04-15-6 od 23. siječnja 2015. i u kojem su utvrđene predložene granice pomorskog dobra,

- da upravni postupak utvrđivanja granica pomorskog dobra nije okončan,

- da se dio nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – [adresa] oznake A-B-C-D-A (koji je predmet zahtjeva) nalazi izvan granica pomorskog dobra po prijedlogu Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za pomorstvo, promet i otočni razvoj, Klasa: 934-04/14-01/37, Ur.broj: 2182/1-04-15-6 od 23. siječnja 2015.,

- da se nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – [adresa] uobičajeno koristila za stanovanje i da nije riječ o pomorskom dobru,

- da je kuću prizemnicu na kč. br. [katastarska čestica] gradio ŠS na temelju građevinske dozvole Općine Tijesno broj 2760/38 od 13. kolovoza 1938.,

- da je ĆS naslijedila njegova žena HS, koja je s ES (stricem tužitelja) i KS (ocem tužitelja) sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju (R2-613/84 od 7. ožujka 1984.), pa su SS i CS dobili u vlasništvo i nekretninu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – [adresa],

- da su SS i CS izvršili diobu na način da je nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – [adresa] pripala u vlasništvo ocu tužitelja, kojeg su naslijedili tužitelji, svatko u ½ dijela na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku broj O-848/09, UPP/OS-172/09-6 od 13. listopada 2010.,

- da su prednici tužitelja bili u mirnom i nesmetanom posjedu nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – [adresa] i da im nikada nitko nije osporavao posjed nekretnine.

10. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud, cijeneći da su tužitelji putem svojih pravnih prednika u nesmetanom, samostalnom i poštenom posjedu nekretnine najkasnije od 1938., primjenom čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV) prihvaća tužbeni zahtjev, utvrđuje da su tužitelji vlasnici svaki za ½ dijela, zajedno za cijelo, nekretnine u naravi kuća i dvor u [adresa], dio kat. čest. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] - [adresa] u nacrtu - Skici mjesta očevida - vještaka Ivice Trošić s nadnevkom 25. kolovoza 2023. godine određen i označen slovima A-B-C-D-A površine 126 m2, a da je na tom dijelu nekretnine pogrešan upis nekretnine kao javnog dobra.

11. Neosnovano tuženik u žalbi ponavlja da je nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – [adresa] opće dobro, tj. pomorsko dobro. Naime, upravo je provedenim vještačenjem po vještaku geodetu, a prema predloženim granicama pomorskog dobra, utvrđeno da je sporni dio nekretnine kojeg je vještak označio slovima A-B-C-D-A izvan predloženih granica pomorskog dobra.

12. Ispravno tuženik navodi da je odredbom čl. 4. st. 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“ broj 83/23; dalje: ZPDML) propisano da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se i koristi pod uvjetima i na način propisan tim Zakonom, no pri tome zanemaruje da je u postupku utvrđeno da se sporni dio nekretnine nalazi izvan granica predloženog pomorskog dobra. Naime, u tijeku je upravni postupak radi utvrđenja granica pomorskog dobra, te su predložene granice uzete u obzir prilikom provođenja vještačenja kojom je prilikom održan i očevid na licu mjesta. Pri tome, tuženik nije na nalaz i mišljenje vještaka Ivice Trošića iznosio primjedbe, a prilikom očevida je utvrđeno da je riječ o nekretnini koja se nije koristila (niti se koristi) kao opće dobro, nego je riječ o kući i dvorištu, koje su u posjedu tužitelja i njihovih prednika najkasnije od 1938. kada je predniku tužitelja odobrena gradnja kuće, što tuženik tijekom postupka nije niti osporavao.

13. Neovisno o upisu u javnu knjigu, bilo je potrebno utvrditi koristi li se nekretnina faktično kao javno dobro u općoj uporabi. Naime, i Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više svojih odluka (npr. u odlukama poslovni broj Rev-537/1999 od 26. rujna 2002., Revt-243/11 od 27. svibnja 2015., Rev-3119/14 od 23. listopada 2018., Rev- 2184/16-8 od 4. svibnja 2022.) izrazio shvaćanje da okolnost što je određena nekretnina upisana u zemljišnoj knjizi kao javno dobro (ili opće dobro) ne mora značiti da se doista radi o takvom statusu nekretnine ako se takva nekretnina faktično ne koristi kao dobro u općoj uporabi. Stoga je moguće da takva nekretnina ili dio nekretnine izgubi svojstvo javnog dobra te se na njoj mogu stjecati stvarna prava.

14. Kako dio sporne nekretnine nije upisan kao pomorsko dobro, postupak utvrđivanja granica pomorskog dobra je u tijeku (čl. 20. st. 1. ZOPDML) prvostupanjski je sud ovlašten o tom pitanju odlučiti kao o prethodnom pitanju (čl. 12. ZPP) i iz razloga što tuženik nije tijekom prvostupanjskog postupka predlagao određivanje prekida postupka do okončanja upravnog postupka za utvrđivanje granica pomorskog dobra pred nadležnim tijelom. Valjano je prvostupanjski sud provedenim vještačenjem utvrdio da se sporni dio nekretnine nalazi izvan granica (predloženog) pomorskog dobra.

15. Iz priložene skice očevida utvrđeno je da sporni dio nekretnine ne prelazi granicu predloženu od strane nadležne osobe, udaljenost nekretnine (sjevero- zapadne granice) od crte morske obale duža je od 6 metara (cca 7,50 metara), u naravi predstavlja kuću i dvorište s vrtom, te nije služila uobičajenom korištenju i upotrebi mora kao općeg dobra, već za stanovanje, pa je valjano prvostupanjski sud zaključio da sporna nekretnina ne predstavlja pomorsko dobro, niti kakvo drugo dobro u općoj uporabi, pa nije isključena iz pravnog prometa (čl. 5. st. 1. ZOPDML, niti čl. 4. ZV).

16. Osim toga, provedenim je očevidom i iskazima svjedoka utvrđeno da se nekretnina najkasnije od 1938. (kada je prednik tužitelja na toj nekretnini izgradio kuću) nalazi u posjedu tužiteljevih prednika, koje nikada nitko nije smetao i posjedu, niti im osporavao to pravo, pa se dakle nije koristila kao dobro u općoj uporabi.

17. Nastavno, neodlučni su žalbeni navodi o prijedlogu granica pomorskog dobra prema prijedlogu Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za pomorstvo, promet i otočni razvoj, Klasa: 934-04/14-01/37, Ur.br.2182/1-04-15-6 od 23. siječnja 2015., jer je navedeno cijenjeno i od strane prvostupanjskog suda i od strane vještaka.

18. Činjenica da je nekretnina od osnutka zemljišnih knjiga bila upisana kao „općeno dobro“ (sukladno Austrijskom općem građanskom zakoniku (Justizgesetzsammlung, br.1-6/1811)), a sada kao javno dobro ne isključuje mogućnost dokazivanja da se nekretnina ne koristi kao dobro u općoj upotrebi.

19. Stoga, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbe čl. 159. st. 4. ZV u vezi s čl. 114. ZV, kada je utvrdio da su tužitelji vlasnici nekretnine svaki u ½ dijela, koje su vlasništvo stekli dosjelošću.

20. Odredbom čl. 159. st. 1. ZV propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari; s time da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 2.), dok samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (st. 3.).

21. Kod stjecanja stvari u vlasništvu određenih privilegiranih osoba (čl.159. st. 4. ZV) pa tako i tuženika (jer je utvrđeno da nije riječ o pomorskom dobru, niti općem dobru u javnoj uporabi), posjednik nekretnina steći će ih nakon 20 godina posjedovanja, ako mu je samostalan, neprekinuti posjed kvalificiran (zakonit, istinit i pošten), a nakon 40 godina ako mu je posjed barem pošten.

22. S tim u vezi treba istaknuti da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja - pravo na posjed (čl. 18. st. 1. ZV). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja (čl. 18. st. 2. ZV) i posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (čl. 18. st. 3. i 5. ZV).

23. Stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (1. siječnja 1997.) odredbom čl. 388. st. 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

24. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/1997, U-I-235/1997, U- I-237/1997, U-I-1053/1997, U-I-1054/1997 od 17. studenog 1999. ukinuta je odredba čl. 388. st. 4. ZV, pa je od dana stupanja na snagu ZV, pa do 17. studenog 1999. bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

25. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2019., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je slijedeće shvaćanje:

"Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8.listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

26. Uzimajući u obzir da su tužitelji zakoniti, istiniti i pošteni posjednici dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - [adresa] putem svojih prednika najkasnije od 1938., to je do 17. studenog 1999. kada je objavljena odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-I-58/1997, U-I-1235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I- 1054/1997 - "Narodne novine" broj 137/99 od 4. prosinca 1999.) kojom je ukinuta odredba čl. 388. st. 4. ZV proteklo vrijeme od 20 godina samostalnog posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužitelja, pa je pravilno na temelju čl. 159. st. 4. ZV utvrđeno da su tužitelji vlasnici nekretnine.

27. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, valjano utemeljena na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje Tarifa). Pri tome su neosnovani žalbeni navodi da tužitelji nisu prije pokretanja postupka pokušali srediti svoje imovinskopravno stanje, pa da ne bi imali pravo na naknadu troškova postupka, jer su se tužitelji prije pokretanja postupka obratili tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora (čl. 186. a ZPP). Tužiteljima su osnovano priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištima održanim u prvostupanjskom postupku na temelju čl. 154. st. 1. ZPP, pa se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi da tuženik nije „prouzrokovao održavanje ročišta“. U konačnici, pravilno je prvostupanjski sud priznao tužiteljima trošak pristupa njihovog punomoćnika očevidu održanom 23. kolovoza 2023. po Tbr. 9/7 Tarife kao i materijalni trošak održanog očevida od 375,00 Eura koji su tužitelji prethodno i predujmili, pa žalbenim navodima odluka o trošku nije dovedena u pitanje.

28. Tuženiku nije priznat trošak za sastav žalbe jer sa istom nije uspio (čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

29. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

Osijek, 15. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Zagrajski