Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1875/2022-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr. sc. Sanje Zagrajski, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Anđele Bošković Rajković i članice vijeća sutkinje Katice Krajnović, u pravnoj stvari tužitelja APS DELTA S.A., Veliko Vojvodstvo Luksemburg, sa sjedištem na adresi 6 Rue Eugène Ruppert, L-2453 – Luksemburg (ranije na adresi 1 Rue Jean Piret, L-2350 – Luksemburg), upisano u registar trgovine i kompanija Luksemburga pod brojem RCS B 204.416, OIB: 45421012929, koje zastupa punomoćnik Mislav Bistrović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika GS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], (u zemljišne knjige pogrešno upisan kao ABC), kojeg zastupa punomoćnik Dražen Ivanić, odvjetnik u Zagrebu, radi namirenja tražbine iz založene stvari, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-414/2019-31 od 5. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalbe tužitelja i tuženika se odbijaju kao djelomično neosnovane i uvažavaju kao djelomično osnovane, te se presuda i rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-414/2019-31 od 5. rujna 2022.

a) potvrđuje pod toč I. i II. izreke presude i rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe,

b) ukida u odluci o trošku pod toč. III. izreke presude te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

II. O zahtjevu tužitelja i tuženika za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci o trošku.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

"I Tuženi GS (u zemljišne knjige pogrešno upisan kao ...), OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je trpjeti namirenje tražbine tužitelja APS Delta S.A., societe anonime koje posluje kao neregulirano društvo za sekuritizaciju osnovano sukladno pravu Velikog Vojvodstva Luxembourg, sa sjedištem na adresi 6 rue Eugène Ruppert, L-2453 – Luksemburg (ranije na adresi 1 rue Jean Piret, L-2350 – Luksemburg), upisano u registar trgovine i kompanija Luxembourga pod brojem RCS B 204.416, OIB 45421012929, u iznosu od 38.098,60 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, sudskom prodajom nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Velikoj Gorici, Zemljišnoknjižni odjel Velika Gorica, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća broj 60 i dvorište naselje Ribnica površine 520 m2, kao vlasništvo tuženika.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se nalaže tuženku GS, OIB: [osobni identifikacijski broj] (u zemljišne knjige pogrešno upisan kao Parač Rinaldo), trpiti namirenje tražbine tužitelja APS Delta S.A., societe anonime koje posluje kao neregulirano društvo za sekuritizaciju osnovano sukladno pravu Velikog Vojvodstva Luxembourg, sa sjedištem na adresi 6 rue Eugène Ruppert, L-2453 – Luksemburg (ranije na adresi 1 rue Jean Piret, L-2350 – Luksemburg), upisano u registar trgovine i kompanija Luxembourga pod brojem RCS B 204.416, OIB 45421012929, u iznosu od 94.978,71 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, te za iznos zakonske zatezne kamate koja teče na iznos glavnice od 38.098,60 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja od dana 25.09.2019. do naplate u visini stope koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena godišnje, sudskom prodajom nekretnine u njegovom vlasništvu, upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Velikoj Gorici, Zemljišnoknjižni odjel Velika Gorica, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća broj [adresa] i dvorište [adresa] površine 520 m2, kao neosnovan.

III Nalaže se tužitelju APS DELTA S.A., Veliko Vojvodstvo Luksemburg, sa sjedištem na adresi 6 rue Eugène Ruppert, L-2453 – Luksemburg (ranije na adresi 1 rue Jean Piret, L-2350 – Luksemburg), upisano u registar trgovine i kompanija Luksemburga pod brojem RCS B 204.416, OIB 45421012929, naknaditi tuženiku GS, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak postupka u iznosu 6.250,00 kuna/829,52 EUR (slovima:šesttistućadvijestotineipedesetkuna/osamstotinadvadesetideveteura i pedesetdvacenta), sve u roku 15 dana."

I riješeno je:

"Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva na način kako je postavljen u podnesku tužitelja od 9. rujna 2021."

2. Protiv te presude pod toč. II. i III. pravovremenu žalbu podnio je tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). U bitnom tužitelj navodi da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom jer je tuženik prigovor zastare podnio paušalno na posljednjem ročištu za glavnu raspravu, a čime da je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP. Smatra da je počinjena i bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer nedostaje obrazloženje i utvrđenje odlučnih činjenica u odnosu na prihvaćeni prigovor zastare potraživanja. Osporava i odluku o troškovima postupka pod toč. III. izreke ističući da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir uspjeh dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, te ukazuje na nejasnoću i neobrazloženost odluke o trošku. Predlaže uvažiti žalbu, prvostupanjsku presudu preinačiti u pobijanom dijelu, podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz dosudu troškova za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

2.1. Protiv presude pod toč. I. izreke, odluke o troškovima pod toč. III. izreke u dijelu u kojem mu nije u cijelosti priznat trošak postupka, te protiv rješenja kojim je dopuštena preinaka tužbe pravovremenu žalbu podnio je tuženik ne navodeći određeno žalbene razloge. U bitnom tuženik osporava od strane prvostupanjskog suda utvrđenu vrijednost predmeta spora od 37.414,82 Eura (281.902,02 kn), obzirom je tužitelj tražio trpljenje namirenja od 325.116,54 Eura. Smatra da je tužitelj, nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja djelomično povukao tužbu, a ne istu preinačio, radi čega osporava pravilnost donesenog rješenja kojim je dopuštena preinaka tužbe. Smatra da je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari, a ne samo kamate potraživanja, a ponavlja i prigovor presuđene stvari, kao i navod da je založno pravo prestalo jer je tuženiku prednik tužitelja trebao izdati brisovno očitovanje. Predlaže da se žalba uvaži, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz dosudu troška postupka i troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika, niti je tuženik podnio odgovor na žalbu tužitelja.

4. Žalbe su djelomično osnovane.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i rješenje, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužitelja i tuženika, ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude i rješenja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Presuda prvostupanjskog suda u odluci o glavnoj stvari (toč I. i II. izreke) nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, ima razloge o odlučnim činjenicama, tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju žalbenim navodima upire tužitelj. No, odlučujući o trošku (toč. III. izreke presude) prvostupanjski je sud počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer odluka o trošku ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno su utvrđene sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, te je na takvo utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud dijelom pogrešno primijenio materijalno pravo, no i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je donijeti jednaku odluku. Prvostupanjski je sud primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje ZOO/05) a uzimajući u obzir da je Ugovor o kreditu br. 197/93 sklopljen 19. kolovoza 1993. valjalo je primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01; dalje: ZOO/91). No, oba zakona jednako uređuju sporna pitanja.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi trpljenja namirenja tražbine i to glavnice od 38.098,60 Eura, dospjelih kamata od 94.978,71 Eura i daljnjih kamata na glavnicu potraživanja od 25. rujna 2019. iz založene stvari, nekretnine tužitelja upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća broj [adresa] i dvorište [adresa] površine 520 m2.

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom, izvedenim dokazima, utvrđeno je:

- da je 20. rujna 1993. između Zagrebačke banke d.d. Zagreb, kao davatelja kredita, i tuženika, kao korisnika kredita, sklopljen Ugovor o [broj kredita] za iznos od 105.000,00 DEM

- da je Zagrebačka banka d.d. Zagreb ustupila tužitelju tražbinu iz Ugovora o [broj kredita] od 20. rujna 1993. sa sporednim pravima Trostranim ugovorom o ustupu i prijenosu tražbina koji je solemniziran 18. srpnja 2017. po javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba, pod brojem OV-6858/2017, te Aneksom trostranog ugovora o ustupu i prijenosu tražbina koji je solemniziran 19. veljače 2018. kod javnog bilježnik Ilinke Lisonek iz Zagreba, pod poslovnim broj OV-1719/2018,

- da je Ugovorom o kreditu br. 197/93 ugovorena otplata kredita s rokom otplate 15 godina u jednakim mjesečnim anuitetima uz redovnu kamatu od 9% godišnje, da je iznos mjesečnog anuiteta 1.044,00 DEM, a prvi anuitet dospijevao 1. siječnja 1994.,

- da je tuženik radi osiguranja tražbine po Ugovoru o [broj kredita] na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] dozvolio upis založnog prava za iznos kredita od 351.330,00 HRD (105.000 DEM) s 9% kamata i eventualnih troškova,

- da je upis založnog prava u korist Zagrebačke banke d.d. Zagreb proveden

22. rujna 1993. pod brojem Z-1881/93,

- da je založno pravo u zemljišnoj knjizi upisom od 23. ožujka 2018. pod brojem Z-3000/2018 upisano u korist tužitelja,

- da je tuženik radi osiguranja tražbine iz Ugovora o kreditu oročio depozit od 35.000,00 DEM,

- da tuženik nije uredno vraćao kredit,

- da je Ugovor o [broj kredita] otkazan 17. srpnja 1995.,

- da je u uvjetima kredita (koji su sastavni dio [broj]), u poglavlju e/ Sankcije određeno da otkazni rok u kojem je korisnik kredit dužan vratiti sve iskorištene iznose kredita sa pripadajućim kamata, porezom i drugim troškovima ne može biti duži od 30 dana računajući od dana kad je Korisnik kredita primio otkazno pismo, a danom otkaza kredita kredit zajedno s pripadajućim kamatama, porezom i ostalim troškovima dospijeva na naplatu,

- da je Zagrebačka banka d.d. radi naplate tražbine iz Ugovora o [broj kredita] pokrenula ovršni postupak na temelju vjerodostojne isprave, da je po prigovoru (između ostalih i) tuženika postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod broj P- 9552/07, koji je okončan donošenjem presude kojom je u cijelosti ukinut platni nalog,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka Darka Prpića proizlazi da dug po kreditu na dan 24. rujna 2019. iznosi 133.077,31 Eur, koji iznos se sastoji od glavnice od 38.098,60 Eur i zateznih kamata od 94.978,71 Eur.

10. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio osnovanim istaknuti prigovor zastare, te naložio trpjeti namirenje iz založene stvari samo za iznos glavnice potraživanja (38.098,60 Eur) koju je visinu pravilno utvrdio provedenim vještačenjem.

11. Tuženik je prigovor zastare istaknuo na ročištu za glavnu raspravu na kojem je glavna rasprava i zaključena i na kojoj je bio nazočan punomoćnik tužitelja. Prigovor zastare, kao materijalnopravni prigovor može se istaknuti i nakon zaključenja pripremnog ročišta, no radi njegova se opravdanja u tom slučaju ne mogu iznositi nove činjenice, niti predlagati novi dokazi (čl. 288. st. 6. ZPP). Stoga, u situaciji kada je bez iznošenja novih činjenica tuženik istaknuo prigovor zastare ne može se njegov prigovor smatrati paušalnim. Osim toga, tužitelj nije tražio odgodu ročišta na kojem je istaknut navedeni prigovor, niti dodjelu roka za očitovanje, pa neosnovano u žalbi ističe da bi uvažavanjem prigovora zastare bilo tužitelju onemogućeno raspravljanje pred sudom, niti je time počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

12. Pri tome, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio osnovanim istaknuti prigovor zastare. Uzimajući u obzir da je Ugovor o [broj kredita] otkazan 17. srpnja 1995. tog je dana dospjela na naplatu tražbina iz ugovora (glavnica u iznosu od 38.098,60 Eura što je utvrđeno provedenim vještačenjem). Zastara je počela teći prvog slijedećeg dana (18. srpnja 1995.) prema čl. 361. st. 1. ZOO/91.

13. No, suprotno stavu prvostupanjskog suda, što osnovano ističe tuženik u žalbi, zastara nije prekinuta podnošenjem prijedloga za ovrhu Općinskom sudu u Zagrebu 13. rujna 1995. jer je navedeni postupak okončan ukidanjem platnog naloga (presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-9552/07-25 od 22. travnja 2011.), pa je riječ o neuspjehu tužitelja (odnosno njegova prednika). Stoga, sukladno čl. 389. st. 2. ZOO/91 smatra se da nije bilo prekida zastare, pa je početak zastarnog roka valjalo računati od 18. srpnja 1995., a ne od 4. listopada 2011. (kada je presuda P-9552/07-25 postala pravomoćna). No, u svakom je slučaju do podnošenja tužbe u ovom postupku (18. listopad 2019.) protekao rok iz čl. 371. ZOO/91.

14. Prethodno utvrđeno ne opravdava daljnje žalbene navode tuženika da bi nastupom zastare tražbine tužitelj izgubio pravo namirenja tražbine iz založene stvari. Naime, odredbom čl. 368. ZOO/91 propisano je da se kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čije je potraživanje osigurano zalogom ili hipotekom može namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Međutim, zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja ne mogu se namiriti ni iz opterećene stvari.

15. Tražbina tužitelja osigurana je zalogom u zemljišnoj knjizi, pa sadašnji vjerovnik tražbine, tužitelj, ima pravo tražiti namirenje iz založene stvari sukladno čl. 336. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 52/25, dalje: ZV). Zahtjev na tražbinu zastario je po obveznom pravu, no kao zahtjev iz stvarnopravnog odnosa vjerovnika prema stvari koju drži u rukama (a upis hipoteke zamjenjuje faktično držanje založene nekretnine) nije zastario. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika da tužitelj kao upisani vjerovnik tražbine u zemljišnoj knjizi ne bi imao pravo na namirenje svoje tražbine.

16. Pravilno je prvostupanjski sud neosnovanim otklonio prigovor presuđene stvari. Prethodno se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodio postupak radi isplate tražbine iz Ugovora o [broj kredita] pod poslovnim brojem P-9552/07, kao obveznopravni zahtjev prednika tužitelja prema tuženiku, dok je u ovom postupku riječ o stvarnopravnom zahtjevu, trpljenja namirenja iz založene stvari. Stoga, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da su navedena dva postupka utemeljena na sličnoj činjeničnoj osnovi, no potpuno različitim pravnim osnovama, pa ne postoji objektivni identitet spora.

17. Neosnovano tuženik u žalbi prigovara utvrđenoj vrijednosti predmeta spora, jer istoj nije prigovorio na pripremnom ročištu tijekom prvostupanjskog postupka pa je u svom prigovoru u žalbi prekludiran (čl. 40. st. 3. ZPP). Osim toga tužitelj je naznačio vrijednost predmeta spora u tužbi u iznosu glavnice od 36.448,01 Eura (269.678,75 kn) a u skladu sa čl. 35. st. 1. ZPP.

18. Nadalje, tužitelj je tužbom tražio trpljenje namirenja iznosa od 325.116,54 Eura (u koji su iznos uračunate kamate) s daljnjim kamatama na iznos glavnice od 36.448,01 Eura. Nakon provedenog vještačenja tuženik traži trpljenje namirenja iznosa od 133.077,31 Eura, s kamatama na iznos glavnice od 38.098,60 Eura. Dakle, tužitelj jest zahtjev za trpljenje namirenja smanjio u odnosu na visinu kamata iskazanih u apsolutnom iznosu, no istovremeno povećao u odnosu na glavnicu s pripadajućim kamatama, pa je u konkretnom slučaju riječ i o preinaci tužbenog zahtjeva i o djelomičnom povlačenju tužbe. Dopuštajući preinaku prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio odredbu čl. 190. ZPP, a činjenica da nije utvrdio i djelomično povlačenje tužbe, nije od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke, pa takvim postupanjem nije počinjena relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP, na koju sadržajno ukazuje tuženik. Činjenica djelomičnog povlačenja tužbe, kojem se tuženik nije protivio relevantna je samo u odnosu na odluku o troškovima postupka.

19. Neosnovano tuženik u žalbi osporava upis založnog prava na nekretnini, uz tvrdnju da je zalog trebao biti brisan od strane ranijeg vjerovnika tražbine. Tužitelj nije tijekom prvostupanjskog postupka, a niti u žalbi, osporio nalaz i mišljenje vještaka kojim je utvrđeno postojanje tražbine tuženika prema tužitelju iz Ugovora o [broj kredita], pa paušalni navodi o prestanku tražbine ne dovode u pitanje zakonitost donesene presude. Osim toga, hipoteka je upisana u zemljišnu knjigu, a tuženik nije tražio upis brisanja hipoteke, niti je tvrdio da je ispunjen ijedan od zakonskih razloga za prestanak hipoteke (čl.343., čl. 344., čl. 345. ZV).

20. No, ispravno i tužitelj i tuženik osporavaju odluku o troškovima postupka pod toč. III. izreke. Naime, pored činjenice da je tužitelj djelomično uspio s postavljenim zahtjevom (uzimajući u obzir i djelomično smanjenje tužbenog zahtjeva) odluka o trošku kojom se nalaže tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka nejasna je i ne može se ispitati, pa je odlučujući o trošku prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu osnovano ukazuje tužitelj. Radi navedenog, žalba tužitelja je u tom dijelu uvažena i ukinuta odluka o troškovima postupka pod toč. III. izreke.

21. U ponovljenom postupku prilikom odlučivanja o trošku prvostupanjski je sud dužan na temelju čl. 377. st. 2. ZPP polazeći od razloga iznesenih u ovom rješenju odlučiti o troškovima postupka na način da iznese razloge za svoju odluku prilikom određivanja uspjeha stranaka u postupku, a vodeći računa o uspjehu stranaka glede dokazivanja i osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva.

22. O zahtjevu tužitelja i tuženika za naknadu troška za sastav žalbe odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci o trošku (čl. 166. st. 4. ZPP)

23. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP i čl. 369. st. 1. ZPP.

Osijek, 15. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Zagrajski