REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U OSIJEKU

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-644/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću kojeg čine predsjednica vijeća, sutkinja Štefica Bukvić, sudac izvjestitelj o stanju predmeta i član vijeća, Tomislav Šimić, te član vijeća, sudac Berislav Babić, u pravnoj stvari tužitelja VP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Drago Boras, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika 24sata d.o.o. -a, OIB: 78093047651, Zagreb, Oreškovićeva 6H/1, kojeg zastupa Hrvoje Ladan, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskoga suda u Zagrebu Pn-2445/2021-13 od 22. studenoga 2024., u sjednici vijeća 15. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Tužiteljeva žalba se odbija kao djelomično neosnovana i prihvaća kao djelomično osnovana te se presuda Općinskog građanskoga suda u Zagrebu Pn-2445/2021-13 od 22. studenoga 2024. potvrđuje u dijelu točke I. i to dijelu podtočke 1. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu 1.000,00 EUR sa zatraženom zateznom kamatom, dok se u preostalom dijelu točke I. i to dijelu podtočke 1. kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos 2.000,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i u odluci o troškovima postupka sadržanoj u točki II. izreke, preinačuje i sudi:

I.

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 2.000,00 EUR, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 1.073,10 EUR, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, sve po stopi, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

Predmet spora:

1.

Tužitelj potražuje isplatu 3.000,00 EUR s naslova naknade neimovinske štete, zbog povrede prava na ugled, čast, dostojanstvo, ime i duševno zdravlje, koja mu je nastala objavom članka na portalu tuženika 30. lipnja 2021., pod naslovom "Uhićene u akcijama dovode na Uskok, nakon V i ŽP na ispitivanju", a u kojem je netočno navedeno da je tužitelj jedan od uhićenih u predmetnoj aferi.

Odluka prvostupanjskog suda:

2.

Prvostupanjski sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev, obrazlažući da tužitelj uopće nije bio tema spornog članka o uhićenjima u aferi Advent od 30. lipnja 2021., te jer je tužitelj u članku spomenut u samo jednoj rečenici. Kako je tuženik vrlo brzo objavio ispravak informacije sa isprikom tužitelju, prvostupanjski sud smatra da kod tužitelja štete niti nije bilo, jer je tužitelj u postupku sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a niti nije dokazao.

Žalbeni razlozi i navodi iz odgovora na žalbu:

3.

Tužitelj ističe kako je tuženik kao nakladnik medija s nacionalnom pokrivenošću objavio informaciju da je tužitelj uhićen u aferi koja je snažno odjeknula u hrvatskom medijskom prostoru i o kojoj se još tjednima objavljivalo, i to bez provjere točnosti navedene informacije, pa se tužitelj s razlogom pita, a obzirom na njegov iskaz, koja bi to povreda objavom u medijima bila dovoljna da se dosudi pravičan iznos neimovinske štete, kad to već prema stavu prvostupanjskog suda nije objava netočne informacije da je netko uhićen, pogotovo uzmemo li u obzir značaj navedene „afere“ koja je involvirala i pokojnog gradonačelnika Grada Zagreba.

3.1.

Također, tužitelj je jasno iskazao da mu je objava članka prouzročila atmosferu linča i bijes javnosti usmjeren prema tužitelju i njegovoj obitelji, te je kod tužitelja izazvala snažnu osudu okoline, sram, teškoće u svakodnevnom životu, javnu sramotu u okolini u kojoj živi i strah za vlastitu sigurnost, a što je posljedično dovelo i do zdravstvenih problema tužitelja, hipertenzije s tlakom 180/100 i psihijatrijskih problema, s dijagnozom akutne reakcije na stres.

3.2.

Tužitelj predlaže nadležnom županijskom sudu preinačiti pobijanu presudu na način da dosudi tužitelju utuženi iznos naknade štete.

Ocjena drugostupanjskog suda:

4.

Člankom 365. stavkom 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a) propisano je da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

4.1.

Člankom 375. stavkom 1. ZPP-a propisano je da u obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja, što je ovaj žalbeni sud i učinio, prethodno odlučne žalbene navode tužitelja citiravši u točkama 3. i 3.1.

4.2.

Tuženik na žalbu nije odgovorio.

4.3.

Žalba je djelomično osnovana.

4.4.

Prvostupanjski sud nije počinio prethodno citirane apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

4.5.

Međutim, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo (čl. 356. ZPP-a).

4.6.

Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da se u članku "Uhićene u akcijama dovode na USKOK, nakon V i ŽP na ispitivanju" izvještava o velikoj akciji policije i USKOK-a, te uhićenjima više osoba na području grada Zagreba koje se sumnjiči za počinjenje koruptivnih kaznenih djela vezanih za poslove u vrijeme bivše zagrebačke gradske uprave (suradnici bivšeg gradonačelnika ČP).

4.7.

Pravilno utvrđuje i da je u tom članku navedeno "Uhićeni su, neslužbeno doznajemo, ĐP, OP, ĆP, ŽP i GP. Svi su povezani s aferom Advent o kojoj su 24sata opširno izvještavala.“

4.8.

Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje i to da je tuženik objavio neslužbenu informaciju da je uhićen i djelatnik gradske uprave GP, tužitelj u ovom postupku.

4.9.

Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje i da ta informacija nije istinita, jer tužitelj nije uhićen.

4.10.

Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje i da je svjedok ŠP, koji je bio jedan od koautora članka, iskazao da su imali nepotpunu informaciju da je i tužitelj GP uhićen, a što se pokazalo netočnim, dok je svjedokinja RP, također jedna od koautorica članka, u svom iskazu navela da se ne sjeća tko je od njezinih kolega dobio informaciju da je uhićen i tužitelj.

4.11.

No, unatoč pravilno utvrđenom činjeničnom stanju, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo i time ostvario povredu iz članka 373. točke 3. ZPP-a, zbog čega je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu.

4.12.

Ustavni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama (primjerice, odluka Ustavnog suda U-III-7286/2022 od 24. listopada 2024.) podsjeća da pravna sigurnost podrazumijeva da je pravo stvoreno kako bi se primjenjivalo u praksi na konkretne životne situacije te da kategoričnost objektivnog prava nikako ne znači da se pravna pravila smiju primjenjivati na konkretne životne situacije toliko nefleksibilno, mehanički i slijepo da postaje nemoguće uvažavati imperative razumnosti i pravičnosti. U svakom takvom slučaju, podsjeća Ustavni sud, uvijek će biti riječ o pretjeranom formalizmu protivnom Ustavu.

4.13.

Upravo je tako, postupajući protivno ovim načelima, postupio prvostupanjski sud.

4.14.

Presuda prvostupanjskog presuda je suprotna imperativima razumnosti i pravičnosti, a prvostupanjski sud je u potpunosti izgubio iz vida utvrditi kako je neistinito objavljena informacija, koja prethodno nije provjerena i kojom se za tužitelja navodi da je uhićen u akciji USKOK-a, čime ga se povezuje s koruptivnom aferom koja se spominje u članku, utjecala na tužitelja i njegovu obitelj. Prvostupanjski sud o tome ne analizira niti slova u svojoj presudi, čime je propustio pravo primijeniti na konkretnu životnu situaciju tužitelja.

4.15.

Polazeći, dakle od svega prethodno navedenog pod točkama 4.6. do 4.10., kao i činjenice da iz odredbe članka 21. stavka 4. Zakona o medijima (NN 59/2004, 84/2011, 81/2013, 114/2022, dalje: ZM-a) proizlazi da su novinari dužni objaviti točnu informaciju, odnosno da su prilikom objave informacije morali imati osnovani razlog povjerovati da su objavljene informacije točne i poduzeli su sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, te da je prema odredbi točke 5. Kodeksa časti hrvatskih novinara, novinar obvezan iznositi točnu, potpunu i provjerenu informaciju, a što autori ovog članka glede informacije objavljene o tužitelju nisu učinili i što sami potvrđuju u svom iskazu, jer svjedokinja RP navodi da ne zna tko je od kolega novinara dobio informaciju da je tužitelj uhićen (dakle, ona, koja je koautorica članka, nije provjeravala tu informaciju), a niti je sve mjere za provjeru točnosti informacije o tužiteljevom uhićenju poduzeo drugi koautor ŠP (jer on sam potvrđuje da su imali nepotpunu informaciju da je i tužitelj GP uhićen, a što se pokazalo netočnim), a obveza je novinara prema Kodeksu časti, kako je to prethodno navedeno, iznositi potpune a ne nepotpune informacije, potpuno je suprotno zdravom razumu i pravilima logike opravdanje prvostupanjskog suda da zbog činjenice da je tuženik objavio ispravak i ispriku tužitelju, tužitelj nema pravo na naknadu štete zbog objave neistinite informacije da je uhićen u uskočkoj akciji.

4.16.

Obrazlažući presudu na ovaj način, prvostupanjski sud postupa suprotno imperativima razumnosti i pravičnosti i odbijanjem tužbenog zahtjeva zapravo honorira postupanje novinara protivno zakonu i osnovnom načelu Kodeksa časti hrvatskih novinara koje ih obvezuje na iznošenje potpune, točne i provjerene informacije.

4.17.

Prvostupanjski sud gubi iz vida da zadaća sudova nije pravna pravila primjenjivati na konkretne životne situacije toliko nefleksibilno, mehanički i slijepo da postaje nemoguće uvažavati imperative razumnosti i pravičnosti.

4.18.

Zadaća prvostupanjskog suda bila je sankcionirati nepoštivanje i neprovedbu zakona, jer su takvim postupanjem povrijeđena prava osobnosti tužitelja, a što prvostupanjski sud nije učinio u ovom konkretnom predmetu, pri čemu je potpuno neopravdano i nefleksibilno protumačio pravne norme, sudeći kruto formalistički, minorizirajući činjenicu da je o tužitelju objavljena informacija da je uhićen u akciji USKOK-a uhićenjima više osoba, navodom da je tužitelj u članku spomenut u samo jednoj rečenici, kao i da tužitelj nije bio tema članka, s tim da nijedna od ove potonje dvije konstatacije nije točna.

4.19.

Prvostupanjski sud pogrešno smatra da spominjanje tužitelja u samo jednoj rečenici (čak i da je točno da je spomenut u samo jednoj rečenici) ne može prouzročiti štetu tužitelju, a koji pravni stav s prvostupanjskim sudom ovaj drugostupanjski sud ne dijeli, tim više jer je riječ o neistinito objavljenoj informaciji o uhićenju tužitelja u sklopu akcije policije i USKOK-a na području grada Zagreba, u kojoj akciji su uhićene i druge osobe koje se sumnjiči za počinjenje koruptivnih kaznenih djela vezanih za poslove u vrijeme bivše zagrebačke gradske uprave (suradnici bivšeg gradonačelnika ČP).

4.20.

Neprihvatljiv je i zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije bio tema članka, jer prvo, pretpostavka odgovornosti nakladnika za štetu nije to da oštećenik bude u naslovu članka kojim mu se vrijeđaju prava osobnosti (što prvostupanjski sud očito smatra pod pojmom teme), već da je riječ o objavi informacije kojom je šteta počinjena, nalazila se ona u naslovu, podnaslovu, na početku, sredini ili na kraju teksta članka.

4.21.

Drugo, netočno je da se tužitelja spominje u samo jednoj rečenici. Spominje ga se, osim u rečenici: Uhićeni su, neslužbeno doznajemo, ĐP, OP, ĆP, ŽP i GP.“ i u rečenici koja slijedi iza te a glasi: „Svi su povezani s aferom Advent o kojoj su 24 sata opširno izvještavala.“

4.22.

Treće, u predmetnom članku se piše o uhićenjima u sklopu akcije policije i USKOK-a na području grada Zagreba, u kojoj akciji su uhićene osobe koje se sumnjiči za počinjenje koruptivnih kaznenih djela vezanih za poslove u vrijeme bivše zagrebačke gradske uprave (suradnici bivšeg gradonačelnika ČP), a među osobama kojima se stavlja na teret takvo nezakonito, nemoralno, odnosno koruptivno postupanje, navodi se i tužitelj GP. Dakle, samim spominjanjem tužitelja u negativnom kontekstu u članku u kojem ga se povezuje s koruptivnim radnjama i navodi da je zbog tih koruptivnih radnji uhićen (što nije istina) tužitelj postaje temom novinarskog izvještavanja, pa je neutemeljen stav prvostupanjskog suda da tužitelj nije tema.

4.23.

Dakle, u konkretnom slučaju riječ je o senzacionalističkom članku kojim se tužitelju pripisuje nezakonito i nemoralno postupanje, te počinjenje koruptivnih kaznenih djela.

4.24.

Za ovaj žalbeni sud je neprihvatljivo i da prvostupanjski sud odbijanje tužbenog zahtjeva veže uz tvrdnju da iz iskaza tužitelja ne proizlazi da je kod njega povreda ugleda i časti bila „izuzetno teška“ da bi to opravdano moglo izazvati „osobito intenzivnu“ duševnu bol jer ove pojmove zakon ne spominje kao uvjet dosude pravične novčane naknade.

4.25.

Naime, odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO-a) propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

4.26.

Prvostupanjski sud je element „okolnosti slučaja“ iz ove zakonske odredbe cijenio samo djelomično, uvažavajući da je tuženik objavio ispravak i ispriku tužitelju i svoju odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva je, potpuno neživotno i suprotno pravilima zdravog razuma, sveo na to da je dopušteno objaviti neistinitu informaciju, u konkretnom slučaju o uhićenju tužitelja u sklopu akcije policije i USKOK-a, dakle narušiti nečiju čast, ugled, dostojanstvo, ime i duševno zdravlje neistinitom informacijom, kojom ga povezuje s nemoralnim postupanjem i kriminalnim djelovanjem, pod uvjetom da se objavi ispravak odnosno isprika, što za ovaj žalbeni sud nikako nije prihvatljivo.

4.27.

Stoga, žalbeni sud je pravnog stava da je tuženik dužan naknaditi štetu tužitelju u iznosu dosuđenom ovom presudom, sukladno čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Prilikom dosude pravične novčane naknade u iznosu 2.000,00 EUR drugostupanjski sud je imao u vidu da je tuženik nakladnik medija s nacionalnom pokrivenošću, da je objavio neistinitu informaciju da je tužitelj uhićen u akciji policije i USKOK-a da ga se (uz druge uhićene) sumnjiči za počinjenje koruptivnih kaznenih djela vezanih za poslove u vrijeme bivše zagrebačke gradske uprave (suradnici bivšeg gradonačelnika ČP), da su svi uhićeni povezani s aferom Advent o kojoj je tuženik kao nakladnik opširno izvještavao, da je informacija o uhićenju tužitelja kojeg se povezuje s kriminalnim (koruptivnim) radnjama neistinita, da novinari koji su objavili tu informaciju, istu nisu provjerili, čime su postupili suprotno obvezi iz čl. 21. st. 4. ZM-a i točki 5. Kodeksa časti hrvatskih novinara, da je navedeni članak senzacionalistički i da takve senzacionalističke vijesti čita daleko veći broj čitatelja nego vijesti o ispravku i isprici, da je tužitelj u svom iskazu naveo da ga nitko od novinara nije kontaktirao radi provjere informacije, a da jest, do štete ne bi ni došlo. Dakle, tuženik je sam mogao spriječiti svoju odgovornost za objavu neistinite informacije. Nadalje, drugostupanjski sud je imao u vidu da iz iskaza tužitelja proizlazi da je imao i zdravstvenih tegoba, nije mogao spavati, te se javio liječniku i dobio je lijekove za smirenje, kao i da je članak jako pogodio njegovu obitelj. Tužitelj ima četvero djece i suprugu i svi su bili uznemireni zbog objave neistinite informacije, a suprugu je zbog objave te informacije taj dan kad je objavljena zvalo na desetke ljudi pa je i ona pomislila da je završio u zatvoru. To su smatrali i njegovi prijatelji a neki i dan danas smatraju da je bio u zatvoru. Tužbeni zahtjev je odbijen za 1.000,00 EUR, uvažavajući činjenicu da je tuženik djelomično sanirao štetu tužitelju objavom ispravka i isprike.

4.28.

Tužitelju je dosuđena i zatezna kamata sukladno čl. 29. ZOO-a. Iako tužitelj nije decidirano naznačio trenutak od kojeg teče ta kamata koju je zahtijevao, ista teče od trenutka donošenja prvostupanjske presude 22. studenoga 2024., jer je to trenutak u kojem se spor pred prvostupanjskim sudom okončava i to je zadnji trenutak od kojeg je tužitelj mogao zahtijevati kamatu. Drugim riječima, mogao je zahtijevati tijek zatezne kamate i od trenutka nastanka štete, odnosno podnošenja tužbe, ali to nije učinio.

Troškovi postupka:

5.

Tužitelj je zatražio naknadu troškova za sljedeće radnje: za sastav tužbe i podneska od 6. veljače 2023., te za zastupanje na ročištima 7. rujna 2022., 2. veljače 2023., 9. svibnja 2024. i 14. listopada 2024. te troškove sudskih pristojbi.

5.1.

Trošak navedenih radnji poduzetih po punomoćniku je osnovan, te je primjenom Tbr. 7. točke 1. i Tbr. 8. točke 1., te Tbr. 9. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022, dalje: Tarifa) tužitelju priznato 200,00 EUR za svaku radnju, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu (46,45 EUR za tužbu i isto toliko za presudu), odnosno ukupno 1.292,90 EUR

5.2.

S obzirom da je žalbeni sud preinačio prvostupanjsku presudu, imajući u vidu da je u sporu u postotku od 83% uspio tužitelj (100% u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva i 66,66% u odnosu na visinu), naloženo je tuženiku, primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a isplatiti tužitelju 1.073,10 EUR.

5.3.

Tužitelju je dosuđena zatezna kamata na troškove postupka, primjenom čl. 151. st. 3. ZPP-a u vezi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23). Iako tužitelj nije decidirano naznačio trenutak od kojeg teče ta kamata, ista teče od trenutka donošenja prvostupanjske presude 22. studenoga 2024., jer je to trenutak u kojem se spor pred prvostupanjskim sudom okončava i tada postaje poznata visina troškova postupka.

U Osijeku 15. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

sutkinja

Štefica Bukvić