- 1 -             

                            Poslovni broj: 24 Gž R-203/2023-2

 

 

 

Poslovni broj: 24 Gž R-203/2023-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dubravke Bosilj predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. B. J. iz S., OIB:..., zastupane po punomoćnicama M. B.-P. i E. K.-B., odvjetnicima u S., protiv tuženika Odvjetničko društvo H. & Z. & B. i B. j.t.d., Z., OIB:..., zastupanog po punomoćniku T. K., odvjetniku u Č., radi nedopuštenosti otkaza, u povodu žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pr-199/2019-51 od 22. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 22. studenog 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pr-199/2019-51 od 22. svibnja 2023.

 

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom utvrđena nedopuštenom odluka tuženika od 2. rujna 2019. o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice pa radni odnos tužiteljice kod tuženika, u skladu s ugovorom o radu na određeno vrijeme od 18. prosinca 2018., ima trajati do 21. prosinca 2019. (točka I. izreke). Točkom II. naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 497,71 EUR /3.750,00 kn/[1] sa zakonskim zateznim kamatama od 22. svibnja 2023. do isplate.

 

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavka 2. i 3. tog Zakona). Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženiku zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, podredno da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

 

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ovaj je drugostupanjski sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

 

6. Suprotno žalbenim navodima, izreka presude nije nerazumljiva i ne proturječi sama sebi i razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te u tim razlozima nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i/ili zapisnika o iskazima danih u postupku i samih tih isprava i/ili zapisnika. Zbog toga nije osnovan u žalbi istaknuti razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Iz obrazloženja presude je vidljivo koje su činjenice stranke iznijele i dokaze koje su predložile, koje je činjenice sud prvog stupnja utvrđivao, zašto i kako ih je ocijenio, koje je dokaze izvodio i radi utvrđenja kojih spornih činjenice te koje je dokaze odbio izvesti i koji su razlozi za to. Zbog toga nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 338. stavkom 4. ZPP-a koju je u žalbi naveo tuženik.

 

6.1. Neosnovano tuženik tvrdi da je bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. točke 11. ZPP-a počinjena i stoga što sud prvog stupnja nije izveo po tuženiku predložene dokaze za pribavljanje medicinskog kartona za tužiteljicu te za provođenjem vještačenja po vještaku medicine rada. To zato što sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a) pa postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom i odabirom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i smatra da je već i iz provedenih dokaza i onih izvođenje kojih je predložio (a koji nisu izvedeni) istinitim valjalo prihvatiti njegovo tumačenje odlučnog i istinitog, sud prvog stupnja nije povrijedio niti jednu odredbu parničnog postupka. Isto tako, to što su u postupku provedeni dokazi ocijenjeni tako da su već na temelju njih prigovori tuženika ocijenjeni neosnovanim ne može imati značaj neke postupovne povrede. Tuženik pogrešno smatra da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti njegove prijedloge za provođenje i drugih dokaza, a da je time što je takve odbio počinio bitnu postupovnu povredu.

 

6.2. Pobijana presuda sadrži odlučne i dostatne razloge o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tuženika pa neosnovano tuženik u žalbi prigovara da je arbitrarna. Osim toga, suprotno opetovanim žalbenim navodima, sud prvog stupnja je analizirao sve provedene dokaze, osobito personalne, te je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima koji su u pobijanoj presudi jasno izloženi.

 

6.3. Prema ocjeni ovog suda, nije počinjena niti koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6.4. Imajući na umu da je prema ocjeni ovog suda prvostupanjski postupak proveden na način da je tuženiku pružena razumna prilika da iznese svoje argumente pod uvjetima koji ga ne dovode u nepovoljniji položaj u odnosu na tužiteljicu, da je imao priliku izjasniti se o navodima i dokaznim prijedlozima tužiteljice i staviti svoje primjedbe na njih te da je odluka prvostupanjskog suda utemeljena na razumnoj ocjeni provedenih dokaza, sadrži dostatne i odlučne razloge o svim odlučnim činjeničnim tvrdnjama tuženika te nije proizvoljna, neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da u tom postupku nije imao ravnopravni položaj. S obzirom na to da zakonski zastupnici tuženika nisu saslušani uz pravilnu primjenu članka 265. stavka 2. ZPP-a, neosnovano tuženik tvrdi da je onemogućen u dokazivanju bitnih činjenica ili da je zbog toga pobijana odluka „nedvojbeno nerazumljiva, nejasna, odnosno neosnovana i nezakonita“. Pritom je tuženiku u nekoliko navrata tijekom postupka dana prilika da bude saslušan koju priliku nije iskoristio jer su njegovi zakonski zastupnici ili odbili biti saslušani ili se bez opravdanog razloga nisu odazvali pozivu na saslušanje. Iz spisa predmeta proizlazi da je tuženik učinkovito sudjelovao u postupku pribavljanja svih dokaza odlučnih za donošenje odluke o dopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu tužiteljici. To zato što su mu dostavljene sve isprave te je pozivan na sva ročišta na kojem su se izvodili dokazi kojim je prilikom tuženiku bilo omogućeno postavljanje pitanja i zahtijevanje daljnjih razjašnjenja što je i iskoristio. Bio je upoznat sa sadržajem svih isprava i svih zapisnika o saslušanju tužiteljice i svjedoka te mu je bila pružena učinkovita mogućnost da ospori sadržaj tih isprava ili iskaza. Nakon svih provedenih dokaza sud prvog stupnja je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. S obzirom na to da je tuženiku bila pružena mogućnost da učinkovito sudjeluje u postupku pribavljanja dokaza koji su korišteni za odlučivanje o tužbenom zahtjevu, koju je u odnosu na sve izvedene dokaze i iskoristio, neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da mu je u ovom postupku povrijeđena bit prava na pristup sudu. Zbog toga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženika o tome da je u postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke nisu očuvana jamstva poštenog suđenja na što se sadržajno poziva u žalbi.

 

7. Neosnovano tuženik u žalbi pobija ocjenu suda prvog stupnja da je riječ o tužbi koja je podnesena izvan zakonskog roka za sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa propisanog člankom 133. stavkom 2. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., dalje: ZOR). Prema pravnom shvaćanju zauzetom na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su-IV-19/2015-15 od 16. studenog 2015. koje je primjenjivo i u ovom predmetu, kada je radnik zahtjev za zaštitu prava predao u roku preporučenom pošiljkom putem pošte i kada je iz javne isprave (povratnice) imao podatak kada je poslodavac primio njegov zahtjev,  kao što je situacija u ovom predmetu, tada se pitanje pravovremenosti traženja sudske zaštite prava iz radnog odnosa ne može računati od dana kada je zahtjev za zaštitu prava predan pošti preporučenom pošiljkom, već od dana kada je poslodavac primio zahtjev radnika za ostvarenje povrijeđenog prava. Osim toga i neovisno o tome, čak i pod pretpostavkom da se u skladu sa žalbenim prigovorima kao dan predaje zahtjeva za zaštitu prava poslodavcu uzme dan predaje tog zahtjeva pošti preporučenom pošiljkom (18. rujna 2019.), rok od petnaest dana u kojem je tuženik kao poslodavac trebao odlučivati o tom zahtjevu za zaštitu prava počeo je teći 19. rujna 2019. S obzirom na to da je u ovom predmetu tužiteljica zahtjev za zaštitu prava putem pošte preporučenom pošiljkom podnijela 18. rujna 2019., posljednji dan tog roka istekao je 3. listopada 2019. Kako tuženik o podnesenom zahtjevu za zaštitu prava tužiteljice nije odlučivao, to je tužiteljici petnaestodnevni rok za ostvarivanje povrijeđenog prava pred sudom počeo teći 4. listopada 2019. i istekao 18. listopada 2019., to je prvostupanjski sud i uz primjenu početka tijeka roka na koji se u žalbi poziva tuženik pravilno ocijenio da je predmetna tužba koja je predana pošti preporučeno 14. listopada 2019. podnesena unutar zakonskog roka iz članka 133. stavka 2. ZOR-a.

 

8. Predmet spora i u žalbenoj fazi postupka je dopuštenost izvanrednog otkaza kojim je tuženik 2. rujna 2019. otkazao tužiteljici ugovor o radu na određeno vrijeme.

 

9. U prvostupanjskom je postupku, na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i koje je sud utvrdio na temelju isprava koje su u spisu, saslušanja tužitelja i svjedoka, sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je tužiteljica s tuženikom 18. prosinca 2018. sklopila ugovor o radu na određeno vrijeme, do 21. prosinca 2019., za obavljanje poslova radnog mjesta odvjetničke vježbenice

- da je tužiteljica obavljala rad u pisarnici tuženika u V.

- da je tuženik tužiteljici 2. rujna 2019. izvanredno otkazao ugovor o radu jer da je zlouporabila institut privremene nesposobnosti za rad te je trećim osobama prenosila glasine o tuženiku u negativnom kontekstu zbog čega da je na njezinoj strani došlo do nedvojbenog odbijanja izvršavanja obveza iz ugovora o radu, neizvršavanja radnih zadataka prema tuženiku i njegovim strankama, potrebe tuženika za preraspodjelom poslova zbog odbijanja i iskazivanja nemogućnosti izvršavanja radne obveze od strane tužiteljice, do očiglednog narušavanja ugleda poslodavca prema trećim osobama (strankama) kao i do poremećaja u radnom procesu tuženika te neizbježne reorganizacije obveza kod njega s time da mu je počinjena i šteta zbog nemogućnosti pravovremenog otkazivanja ugovora o najmu stana uz posebnu napomenu da tužiteljica nije izvršila povrat ključeva od stana tuženiku kao najmoprimcu

- da je tužiteljici pozlilo na radnom mjestu 18. srpnja 2018. kada joj je pružena medicinska pomoć u Općoj bolnici Varaždin

- da iz izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad zbog bolesti, ali i iz stručne medicinske ocjene privremene nesposobnosti za rad proizlazi da je tužiteljica od 18. srpnja 2019. do 2. ili 3. listopada 2019., ali svakako na dan 2. rujna 2019. bila privremeno radno nesposobna zbog bolesti

- da je tužiteljica o privremenoj radnoj nesposobnosti zbog bolesti pravovremeno obavijestila tuženika dostavom odgovarajuće isprave

- da tužiteljica nije zlouporabila institut privremene radne nesposobnosti zbog bolesti

- da zbog njezine privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti nije došlo do narušavanja organizacije posla kod tuženika

- da i inače narušavanje organizacije posla kod pod poslodavca koje je prouzročeno privremenom nenazočnosti radnika na radu zbog bolesti nije opravdani razlog za otkaz ugovora o radu jer tako propisuje članak 117. stavak 1. ZOR-a

- da je tužiteljica na traženje tuženika već 19. srpnja 2019., na samom početku privremene radne nesposobnosti, putem ovlaštene službe za dostavu paketa vratila tuženiku službeni mobitel

- da tužiteljica nije trećim osobama prenosila glasine o tuženiku u negativnom kontekstu

- da je tužiteljica ovlastila treće osobe da isprazne stan koji je za nju unajmio tuženik te da je na taj način, putem treće osobe, predala ključ najmodavcu

- da je naknada štete koju je tuženik kao najmoprimac stana naknadio najmodavcu učinjena u ispunjenju njegovih (tuženikovih) obveza kao najmoprimca stana

- da je taj ugovor o najmu zaključen 4. rujna 2018. na određeno vrijeme od godine dana od dana zaključenja ugovora

- da je tuženik kao najmoprimac još 31. srpnja 2019. obavijestio najmodavca o nepostojanju namjere za produljivanje ugovora te da se taj ugovor otkazuje uz ugovoreni otkazni rok od mjesec dana koji je počeo teći 1. kolovoza 2019.

- da tužiteljica nije tuženiku počinila nikakvu štetu zbog neizvršavanja ugovorom o radu preuzetih obveza.

 

10. Navedena činjenična utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

10.1.  Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih na temelju pregledavanja isprava, saslušanja tužiteljice i svjedoka i njihove pravilne ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Neosnovan je stoga žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud na temelju pravilne ocjene provedenih dokaza u dovoljnoj mjeri utvrdio sve odlučne činjenice, a činjenična osnova na kojoj je utemeljena prvostupanjska presuda nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika.

 

10.2. U skladu s člankom 8. ZPP-a, odlučne činjenice prvostupanjski sud utvrđuje prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza, dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Pritom sud prvog stupnja sam odlučuje koje će dokaze izvesti radi utvrđenja koje činjenice. Imajući na mu ocjenu ovog suda da je na temelju izvješća o privremenoj radnoj nesposobnosti zbog bolesti i stručno medicinske ocjene donesene u postupku nadzora i kontrole nad korištenjem privremene nesposobnosti za rad koju je na zahtjev tuženika proveo Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje putem za to ovlaštenih osoba, sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice o kojima ovisi (ne)istinitost tvrdnje tuženika da je tužiteljica zlorabila institut privremene radne nesposobnosti zbog bolesti, neosnovano tuženik prigovora da je činjenično stanje nepravilno utvrđeno zato što nije pribavljen njezin karton primarne zdravstvene zaštite i zato što nije provedeno medicinsko vještačenje po vještaku medicine rada.

 

10.3. Žalba tuženika se svodi na osporavanje ocjene dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu i na osnovi nje utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu tuženik u žalbi iznosi vlastito tumačenje i ocjenu provedenih dokaza, ponavljajući pojedine tvrdnje u odnosu na postojanje određenih činjenica koje, prema tvrdnji tužiteljice, ukazuju na drukčije činjenično stanje od onog utvrđenog po prvostupanjskom sudu, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni i jednostrani prikaz sadržaja dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka koji nema objektivnog uporišta u sadržaju postupka.

 

11. Na temelju utvrđene činjenice da tužiteljica, suprotno neistinitim navodima obrazloženja izvanrednog otkaza, nije zlouporabila institut privremene radne nesposobnosti te da stoga njezina privremena nenazočnost na poslu zbog bolesti ne može biti opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu, kao i na temelju činjenice da tužiteljica nije trećim osobama prenosila glasine o tuženiku u negativnom kontekstu, sud prvog stupnja zaključuje da razlozi navedeni u izvanrednom otkazu ugovora o radu od 2. rujna 2019. ne predstavljaju opravdane razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu članka 116. stavka 1. ZOR-a. Zbog toga prihvaća zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza i utvrđuje da radni odnos tužiteljice kod tuženika ima trajati do 21. prosinca 2019. kako je utvrđeno ugovorom o radu na određeno vrijeme od 18. prosinca 2018.

 

12. Neosnovano tuženik prigovora da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kad je pružio sudsku zaštitu od izvanrednog otkaza tužiteljici koja je 2. rujna 2019. kada je donesena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu bila privremeno radno nesposobna zbog bolesti još od 18. srpnja 2019.

 

12.1. Privremena nenazočnost na radu zbog bolesti nije opravdani razlog za otkaz ugovora o radu kako pravilno zaključuje sud prvog stupnja na temelju pravilne primjene članka 117. stavka 1. ZOR-a. Zbog toga su bespredmetni navodi iz odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu koje u žalbi ponavlja tuženik o tome da je zbog odbijanja izvršavanja radnih zadataka dok je bila opravdano odsutna s posla i zbog potrebe za preraspodjelom poslova za vrijeme dok je bila privremeno radno nesposobna zbog bolesti tužiteljica skrivila poremećaj u radnom procesu poslodavca ili kod njegovih stranaka prouzročila štetu njegovom ugledu.

 

12.2. I prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, činjenica da je tužiteljica pravovremeno iselila iz stana te ga u skladu s preuzetom obvezom očišćenog i slobodnog od stvari i osoba predala u posjed vlasniku stana na način da je preko treće osobe ključ od stana predala predstavniku suvlasnika zgrade, ne predstavlja niti osobito tešku povredu obvezu iz radnog odnosa niti neku drugu osobito važnu činjenicu koja bi u skladu s člankom 116. stavkom 1. ZOR-a opravdavala odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu uzimajući u obzir, s jedne strane, da je riječ o stanu koji se nalazi u V., a  tužiteljica je vrijeme privremene radne nesposobnosti provodila u S. u kojem prebiva i gdje se liječila i, s druge strane, da nema nikakvih dokaza da je takvim postupanjem tuženiku kao najmoprimcu stana nastala ikakva šteta.

 

12.3. Naposljetku, troškovi popravka rolete od 1.415,00 kn u stanu koji je koristila tužiteljica i koje je tuženik platio izravno serviseru kao i naknada za soboslikarske popravke i radove na tom stanu nakon završetka ugovora o najmu koju je tuženik ugovorio s najmodavcem u visini od 2.000,00 kn, predstavljaju izdatke koje je tuženik kao najmoprimac imao u ispunjenju vlastite ugovorene obveze iz sklopljenog ugovora o najmu stana i ne mogu se smatrati osobito teškom povredom radne obveze tužiteljice. Pritom se popravak rolete s obzirom na kvar kako ga je opisao najmodavac Z. V. (skraćivanje rolete koja je zapinjala) kao i s obzirom na cijenu popravka (1.415,00 kn) ne mogu smatrati drugom osobitom važnom činjenicom koja bi opravdavala izvanredni otkaz ugovora o radu jer da zbog kvara na roleti i troška koji je nastao njegovim otklanjanjem nastavak radnog odnosa tužiteljice nije moguć. Osim toga i neovisno o tome, troškovi popravka koje tuženik u žalbi opisuje kao štetu nisu razlozi zbog kojih je tužiteljici otkazan ugovor o radu jer su nastali više od tri mjeseca nakon odluke o otkazu (13. prosinca 2019.).

 

13. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na pravilnoj primjeni članaka 154. i 155. ZPP-a i u žalbi nije posebno osporavana.

 

14. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

15. Odlučujući o troškovima nastalim u povodu odbijenog pravnog lijeka (članak 166. stavak 1. ZPP), imajući na umu da tuženik sa žalbom nije uspio, odbijen je sa zahtjevom za naknadom troškova sastava žalbe.

 

U Varaždinu 22. studenog 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                              Dubravka Bosilj v.r.