Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž-445/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Melite Novoselac, kao predsjednika vijeća, Jelene Bušić, kao suca izvjestitelja i Svjetlane Tolj, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nicole Kwiatkowski, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnici Katarini Prelec, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i Partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3365/2023-19 od 4. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3365/2023-19 od 4. prosinca 2024.

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Utvrđuje se da je ništetna odredba 1. IZNOS KREDITA Ugovora o kreditu broj 9012350923 od 20.3.2007., sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi: ''iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 18.209,15 CHF (slovima: osamnaesttisućadvjestodevet CHF i petnaest C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita..''.

II Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 6.2. OTPLATA KREDITA Ugovora o kreditu broj 9012350923 od 20.3.2006., sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazan način otplate u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi: ''...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja...''.

III Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 isplatiti tužitelju ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.807,61 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

0,37 EUR od 03.03.2008.

2,29 EUR od 01.04.2008.

11,54 EUR od 03.11.2008.

2,05 EUR od 01.12.2008.

14,30 EUR od 02.01.2009.

14,72 EUR od 02.02.2009.

15,46 EUR od 02.03.2009.

12,10 EUR od 03.04.2009.

12,38 EUR od 06.05.2009.

10,49 EUR od 30.05.2009.

7,77 EUR od 02.07.2009.

9,09 EUR od 30.07.2009.

10,76 EUR od 01.09.2009.

8,82 EUR od 07.10.2009.

9,55 EUR od 13.11.2009.

9,18 EUR od 08.12.2009.

12,98 EUR od 31.12.2009.

15,59 EUR od 10.02.2010.

14,87 EUR od 12.03.2010.

18,43 EUR od 12.04.2010.

20,76 EUR od 08.05.2010.

19,79 EUR od 26.05.2010.

30,69 EUR od 08.07.2010.

29,13 EUR od 16.08.2010.

37,96 EUR od 16.09.2010.

32,67 EUR od 18.10.2010.

35,80 EUR od 12.11.2010.

39,94 EUR od 10.12.2010.

50,51 EUR od 11.01.2011.

38,99 EUR od 14.02.2011.

42,57 EUR od 11.03.2011.

42,57 EUR od 15.04.2011.

46,70 EUR od 12.05.2011.

56,72 EUR od 15.06.2011.

68,27 EUR od 28.07.2011.

81,05 EUR od 16.08.2011.

60,44 EUR od 16.09.2011.

54,98 EUR od 14.10.2011.

54,62 EUR od 15.11.2011.

55,09 EUR od 14.12.2011.

60,91 EUR od 13.01.2012.

63,07 EUR od 23.02.2012.

63,38 EUR od 29.02.2012.

61,75 EUR od 21.04.2012.

63,82 EUR od 28.05.2012.

62,25 EUR od 03.08.2012.

60,42 EUR od 16.08.2012.

60,42 EUR od 16.08.2012.

60,42 EUR od 16.08.2012.

60,54 EUR od 12.10.2012.

61,44 EUR od 31.10.2012.

61,48 EUR od 11.12.2012.

62,44 EUR od 11.01.2013.

58,08 EUR od 13.02.2013.

57,83 EUR od 11.03.2013.

61,68 EUR od 11.04.2013.

55,92 EUR od 15.05.2013.

56,18 EUR od 27.06.2013.

55,37 EUR od 12.07.2013.

56,66 EUR od 13.08.2013.

57,07 EUR od 09.09.2013.

59,13 EUR od 14.10.2013.

59,97 EUR od 06.11.2013.

61,14 EUR od 06.12.2013.

63,62 EUR od 13.03.2014.

63,62 EUR od 13.03.2014.

63,62 EUR od 13.03.2014.

63,39 EUR od 13.03.2014., pa sve do isplate,

kao i naknaditi mu parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.618,98 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 04.12.2024. do isplate,

s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.07.2015. određuje se za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka."

2. Naprijed navedenu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.– dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtjeva i trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu. U žalbi posebno ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, te sadržajno na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP-a.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji joj je prethodio kao i žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a, a niti onu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tuženik ukazuje u žalbi s obzirom da je pobijana presuda jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i stoga se može ispitati.

6. Nadalje, nije počinjana niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP-a, s obzirom da pobijana presuda sadrži obrazloženje o prigovorima i navodima svih parničnih stranaka, tako da neosnovano u žalbi tuženik ukazuje da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 59/99., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - dalje: Ustav RH), odnosno pravo na jednakost oružja.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbi čl. 1. i dijela čl. 6.2. Ugovora o kreditu broj 9012350923 sklopljenog 20. ožujka 2007. između tužitelja i tuženika i to u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula, te isplata iznosa od 2.807,61 EUR koji je preplaćen na temelju tako ništetnih odredbi ugovora.

8. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđeno je sljedeće:

- da je 20. ožujka 2007. sklopljen Ugovor o kreditu broj 9012350923 između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora s namjenom kupnje vozila (čl. 2.), u kunskoj protuvrijednosti od 18.209,15 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl. 1.) uz promjenjivu kamatnu stopu koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 5,10 % godišnje;

- da je čl. 6.2. Ugovora o kreditu utvrđena obveza tužitelja da odobreni iznos kredita otplaćuje u 84 jednaka mjesečnih anuiteta i to u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora o kreditu;

- da je saslušanjem tužitelja utvrđeno da prilikom sklapanja ugovora nije dobio nikakve potrebne informacije o valuti CHF, s obzirom da ga je dočekao pripremljen ugovor o kreditu i to u auto-kući gdje je kupovao automobil koji je bio predmet kreditiranja, tako da nije imao mogućnosti pregovaranja niti o jednoj ugovornoj odredbi.

- da je nalazom i mišljenjem vještaka financijsko-knjigovodstvene struke utvrđeno da se tijekom razdoblja otplate kredita povećavao tečaj CFH u odnosu na kunu, te da je zbog takvog povećanja tečaja tužitelj po toj osnovi preplatio iznos od 2.807,61 EUR .

9. Slijedom svega naprijed navedenog, sud prvog stupnja, odlučujući o ništetosti ugovorne odredbe koja sadrži valutnu klauzulu zaključuje da je takva odredba nepoštena i ništetna pozivajući se pri tome na odredbe čl. 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03. i 46/07- dalje ZZP/03) i na odredbe čl. 323. i 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21.,114/22., 156/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZOO/05), te potom primjenom čl. 1111. ZOO-a obvezuje tuženika da tužitelju isplati iznos od 2.807,61 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni iznos kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka.

10. Ovakvu odluku suda prvog stupnja kao pravilnu i zakonitu prihvaća i ovaj sud.

11. U vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu (20. ožujka 2007.) na snazi je bio ZZP/03.

12. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom stavka 2. istoga članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

13. Pravilno se u svojoj odluci sud prvog stupnja pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđeno da je i tuženik između ostalih u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese potrošača - korisnika kredita, koristeći u Ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o istoj odredbi, a koja presuda je u pogledu načina ugovaranja valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

13.1. S obzirom da predmetnu parnicu tužitelj pokreće kao pojedinačni potrošač i to nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača, on se je, u skladu sa odredbom članka 502.c ZPP, bio ovlašten pozvati na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i sud u predmetnoj parnici, u skladu s odredbom članka 118. ZZP/14, vezan tim pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava i interesa potrošača.

13.2. Pri tome je potrebno navesti da je na tuženiku teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu odnosno da odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nisu identične onima koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, tj. da su odredbe predmetnog ugovora razumljive za potrošača, i da se je o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja ugovora pregovaralo, slijedom čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenim.

13.3. Međutim, tuženik to u provedenom postupku nije dokazao niti je u tom pravcu sudu prvog stupnja ponudio odgovarajuće konkretne dokaze kojima bi bilo moguće utvrditi da su tužitelju pri sklapanju ugovora kreditorovi zaposlenici protumačili i objasnili značaj i posljedice spornih ugovornih odredbi, odnosno da su mu te odredbe učinili razumljivima i to ne samo formalno i gramatički kako tuženik poima razumljivost ugovorne odredbe, već razumljivima i suštinski kako ju poima i sud u sporu za zaštitu kolektivnih interesa, ali i Sud Europske unije u predmetu C-186/16, prema kojem razumljivost odredbe podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke te da na temelju njih može procijeniti ekonomske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.

13.4. Upravo suprotno je sud prvog stupnja utvrdio saslušanjem tužitelja kao parnične stranke, odnosno da je isti ugovor pripremljen od strane djelatnika autokuće gdje je kupovao automobil koji je bio predmet kreditiranja tako da za potrebe zaključenja ugovora o kreditu uopće nije morao odlaziti u banku već samo kod javnog bilježnika.

14. Slijedom naprijed navedenog, pravilan je i zaključak suda prvog stupnja da je ništetna odredba ugovora o kreditu koja regulira način primjene valutne klauzule.

15. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da sud prvog stupnja niti na koji način ne obrazlaže na koji način je utvrdio da je ništetna odredba ugovora o kreditu koji regulira primjenu valutne klauzule i pri tome se poziva na odredbu čl. 22. ZOO koja izričito dopušta ugovaranje valutne klauzule.

15.1. Nesporno je da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno budući je tako propisano odredbom čl. 22. st. 1. ZOO-a, ali takva odredba nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka iz bilo kojih ugovora, pa tako ni ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora. Ta odredba je po svojoj pravnoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla. Kako je u konkretnom slučaju sav rizik tečajnih razlika prebačen na tužitelja kao korisnika kredita, a da isti prije toga nije informiran o svim rizicima eventualne fluktuacije tečaja i to na način da može donijeti informiranu odluku o istome, to je stoga sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je i u konkretnom slučaju takva ugovorna odredba ništetna. Pri tome se pravilno pozvao na pravno shvaćanje iz kolektivne presude donesene povodom tužbe za zaštitu interesa potrošača tako da je neosnovan žalbeni navod tuženika da se u pobijanoj presudi ne obrazlaže način na koji je utvrđena njezina ništetnost.

16. Također je pravilno sud prvog stupnja zaključio da tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa koji su utvrđeni nalazom i mišljenjem vještaka zbog navedene ništetne odredbi i to primjenom odredbe čl. 323. st.1. ZOO-a i odredbe iz čl. 1111. istog Zakona, te je stoga pravilno obvezao tuženika da tužitelju isplati iznos od 2.807,61 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose.

17. Sud prvog stupnja pravilno je odbio istaknuti prigovor zastare potraživanja tužitelja. U tom dijelu sud prvog stupnja pravilno obrazlaže da, s obzirom da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđena ništetnost odredbi u pogledu ugovaranja valutne klauzule vezane uz valutu CHF postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a tužba tužitelja je podnesena 9. svibnja 2023., nije protekao petogodišnji zastarni rok za isto potraživanje.

17.1. Isto je u skladu i sa objedinjenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. prema kojem, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite.

18. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita te u skladu s odredbom čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. - Tarifa) važećom u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je pravilno cijenio koje radnje tužitelja zastupanog po punomoćniku odvjetniku su bile potrebne i nužne za donošenje odluke i iste radnje mu priznao.

18.1. S obzirom na navedeno, pravilno je tužitelju priznat i trošak pristupa na ročište za objavu presude.

18.2. Naime, prema odredbi čl. 335. ZPP-a ročište za objavu presude je sudska radnja koja je predviđena kao pravilo o načinu objave i uručenja presude. Ovu radnju određuje i zakazuje sud te stranke poziva na ročište (čl. 335. ZPP), na koji poziv su se dužne odazvati (jer u protivnom nastupaju brojne posljedice, prvenstveno u odnosu na dostavu presude). Na ovom ročištu osim što se objavljuje sadržaj presude, sud ukratko iznosi i usmeno obrazloženje presude (čl. 336. st. 1. ZPP).

18.3. Imajući u vidu naprijed navedeno, proizlazi da je pravo na naknadu troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za pristup na ročište za objavu presude izravno povezano sa pravom na pristup sudu (čl. 29. Ustava RH), te čl. 6. Konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17, dalje: Konvencija) upravo zbog saznanja o razlozima presude u smislu usmenog obrazloženja, dostave presude – za koju je pravilo da se izvršava upravo na ročištu za objavu, kao i u odnosu na početak tijeka paricijskog roka (tako i Vrhovi sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-832/2022.)

19. S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke presude

20. Odluka o troškovima žalbenog postupka tuženika donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a i tuženiku isti troškovi nisu priznati s obzirom da sa žalbom nije uspio zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

Osijek,15. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac