Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-556/2024-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Biserke Trstenjak- Opačak, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Ljiljane Banac i sutkinje Tatjane Varžić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Ivan Adžić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, koga zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 26. veljače 2024., poslovni broj P-128/2023-40, u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 26. veljače 2024., poslovni broj P-128/2023-40.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Utvrđuju se ništetnim odredbe ugovora o kreditu br. [broj kredita] sklopljenog dana 8. srpnja 2005. između tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. kao Banke i tužitelja VI kao korisnika kredita, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, dakle odredba toč. 2. ugovora kojom je određen iznos kredita od 38.737,70 CHF protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj, te odredba toč. 7. ugovora kojom se tužitelj obvezao otplaćivati kredit u 144 mjesečnih obroka u kunskoj protuvrijednosti 419,10 CHF obračunata po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke.

II. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da isplati tužitelju VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 7.231,57 eur/ 54.486,26 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

na iznos od 6,93 eura/52,18 kn od 1.9.2005. do isplate,

na iznos od 5,77 eura/43,46 kn od 1.10.2005. do isplate,

na iznos od 5,37 eura/40,49 kn od 1.11.2005. do isplate,

na iznos od 5,13 eura/38,64 kn od 1.12.2005. do isplate,

na iznos od 5,35 eura/40,32 kn od 1.1.2006. do isplate,

na iznos od 3,37 eura/25,40 kn od 1.2.2006. do isplate,

na iznos od 0,03 eura/0,25 kn od 1.3.2006. do isplate,

na iznos od 0,15 eura/1,13 kn od 1.9.2006. do isplate,

na iznos od 13,20 eura/99,46 kn od 1.11.2008. do isplate,

na iznos od 16,12 eura/121,42 kn od 1.1.2009. do isplate,

na iznos od 17,30 eura/130,36 kn od 1.2.2009. do isplate,

na iznos od 18,50 eura/139,40 kn od 1.3.2009. do isplate,

na iznos od 14,92 eura/112,45 kn od 1.4.2009. do isplate,

na iznos od 15,20 eura/114,56 kn od 1.5.2009. do isplate,

na iznos od 11,15 eura/84,04 kn od 1.6.2009. do isplate,

na iznos od 6,41 eura/48,27 kn od 1.7.2009. do isplate,

na iznos od 8,36 eura/62,99 kn od 1.8.2009. do isplate,

na iznos od 11,80 eura/88,91 kn od 1.9.2009. do isplate,

na iznos od 8,45 eura/63,68 kn od 1.10.2009. do isplate,

na iznos od 8,12 eura/61,21 kn od 1.11.2009. do isplate,

na iznos od 12,11 eura/91,21 kn od 1.12.2009. do isplate,

na iznos od 15,30 eura/115,25 kn od 1.1.2010. do isplate,

na iznos od 19,47 eura/146,71 kn od 1.2.2010. do isplate,

na iznos od 18,46 eura/139,11 kn od 1.3.2010. do isplate,

na iznos od 25,64 eura/193,22 kn od 1.4.2010. do isplate,

na iznos od 24,09 eura/181,50 kn od 1.5.2010. do isplate,

na iznos od 25,79 eura/194,35 kn od 1.6.2010. do isplate,

na iznos od 42,82 eura/322,62 kn od 6.7.2010. do isplate,

na iznos od 35,69 eura/268,92 kn od 4.8.2010. do isplate,

na iznos od 52,03 eura/391,99 kn od 6.9.2010. do isplate,

na iznos od 47,05 eura/354,48 kn od 6.10.2010. do isplate,

na iznos od 39,64 eura/298,66 kn od 5.11.2010. do isplate,

na iznos od 57,27 eura/431,49 kn od 7.12.2010. do isplate,

na iznos od 70,72 eura/532,85 kn od 5.1.2011. do isplate,

na iznos od 62,21 eura/468,73 kn od 4.2.2011. do isplate,

na iznos od 63,44 eura/478,02 kn od 4.3.2011. do isplate,

na iznos od 55,95 eura/421,59 kn od 5.4.2011. do isplate,

na iznos od 63,91 eura/481,50 kn od 5.5.2011. do isplate,

na iznos od 86,16 eura/649,19 kn od 6.6.2011. do isplate,

na iznos od 119,31 eura/898,96 kn od 4.8.2011. do isplate,

na iznos od 121,17 eura/912,94 kn od 5.9.2011. do isplate,

na iznos od 84,50 eura/636,64 kn od 6.10.2011. do isplate,

na iznos od 81,82 eura/616,50 kn od 5.12.2011. do isplate,

na iznos od 81,06 eura/610,73 kn od 5.12.2011. do isplate,

na iznos od 88,22 eura/664,66 kn od 5.1.2012. do isplate,

na iznos od 93,66 eura/705,68 kn od 6.2.2012. do isplate,

na iznos od 93,10 eura/701,47 kn od 5.3.2012. do isplate,

na iznos od 89,93 eura/677,56 kn od 5.4.2012. do isplate,

na iznos od 93,58 eura/705,08 kn od 5.6.2012. do isplate,

na iznos od 90,82 eura/684,27 kn od 5.7.2012. do isplate,

na iznos od 92,27 eura/695,23 kn od 3.8.2012. do isplate,

na iznos od 89,28 eura/672,66 kn od 6.9.2012. do isplate,

na iznos od 87,03 eura/655,71 kn od 5.10.2012. do isplate,

na iznos od 90,82 eura/684,31 kn od 6.11.2012. do isplate,

na iznos od 88,73 eura/668,57 kn od 6.12.2012. do isplate,

na iznos od 91,53 eura/689,64 kn od 7.1.2013. do isplate,

na iznos od 85,77 eura/646,25 kn od 7.2.2013. do isplate,

na iznos od 86,92 eura/654,90 kn od 7.3.2013. do isplate,

na iznos od 92,00 eura/693,17 kn od 8.4.2013. do isplate,

na iznos od 85,36 eura/643,16 kn od 8.5.2013. do isplate,

na iznos od 81,34 eura/612,84 kn od 7.6.2013. do isplate,

na iznos od 80,39 eura/605,70 kn od 8.7.2013. do isplate,

na iznos od 82,22 eura/619,46 kn od 7.8.2013. do isplate,

na iznos od 84,27 eura/634,90 kn od 6.9.2013. do isplate,

na iznos od 89,09 eura/671,24 kn od 7.10.2013. do isplate,

na iznos od 87,54 eura/659,58 kn od 15.11.2013. do isplate,

na iznos od 91,38 eura/688,52 kn od 13.12.2013. do isplate,

na iznos od 87,57 eura/659,80 kn od 14.1.2014. do isplate,

na iznos od 91,83 eura/691,92 kn od 12.2.2014. do isplate,

na iznos od 93,24 eura/702,54 kn od 11.3.2014. do isplate,

na iznos od 92,13 eura/694,16 kn od 11.4.2014. do isplate,

na iznos od 3.176,20 eura/23.931,06 kn od 29.4.2014. do isplate, sve po kamatnoj stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.815,50 eur/ 21.213,38 kn2 , zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. veljače 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz zakonskih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23, dalje ZPP) s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, a troškovi postupka dosude tuženiku, podredno ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje, s tim da potražuje trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da kod njenog donošenja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, niti povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i čl. 338. ZPP-a jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se sa sigurnošću ispitati obzirom da je u dovoljnoj mjeri jasna i razumljiva, te ne sadrži kontradiktornosti u odnosu na razloge donošenja, a niti u odnosu na izvedene dokaze.

6 . Pozivanjem tuženika pod stavkom II. obrazloženja žalbe na eventualno izuzeće sudaca (članova vijeća) drugostupanjskog suda uslijed subjektivne i objektivne nepristranosti, ukoliko suci ili njima bliske osobe imaju ili su imali kredit s ugovorenom promjenjivom stopom redovne kamate i/ili valutnom klauzulom u CHF (kod tuženika ili kod drugih banaka, i/ili sud bliski s osobama koje zastupaju ili rade u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu (bez obzira je li ovdje tuženik ili neka druga banka pasivno legitimirana) nije dovedena u pitanje procesna pretpostavka s obzirom na sastav drugostupanjskog suda u predmetnoj parnici.

6.1. To, ne samo zbog toga što pravila o procesnim pretpostavkama s obzirom na sud, među kojima su i ona o izuzeću suca u apsolutnom i relativnom smislu (čl. 71. ZPP-a) u svojoj podlozi ne podrazumijevaju eventualno izuzeće suca, već i zbog toga što kod predsjednice drugostupanjskog vijeća u predmetnoj parnici, niti članica vijeća ne postoje okolnosti navedene u žalbi koje bi mogle dovesti u sumnju njihovu objektivnost.

7 . Prvostupanjski sud je raspravio sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i čl. 8. ZPP-a).

8. Žalbeni navodi žalitelja, niti ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Nije sporno da su parnične stranke dana 8. srpnja 2005. zaključile Ugovor o kreditu broj [broj kredita] (dalje Ugovor), uz odobreni iznos kredita od 38.737,70 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti, da je ugovoreno da se mjesečni anuitet otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju za CHF-a na dan plaćanja.

10. Odredbom čl. 81., 82 i 90., Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine 96/03., dalje ZZP/03) i čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07.,125/07.,79/07.,89/07. i 133/09., dalje ZZP/07) bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca pa zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, a pogotovo ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, zbog čega je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

11. Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. koja je u tom dijelu potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 utvrđeno je da je i ovdje tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima ugovorena valuta švicarski franak uz koju je vezana glavnica, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora banke kao trgovci nisu korisnike kredita kao potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke zasnovane na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

11.1. U postupku provedenom pred Trgovačkim sudom utvrđeno je da tuženici, banke u tom sporu, a između kojih je i tuženik iz ovog predmeta, prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli vezano za CHF odnosno da klijentima nisu na valjan način objašnjene posljedice takve ugovorne odredbe, a da su banke kao trgovci bile svjesne rizika za korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima.

12. Člankom 138.a Zakona o zaštiti potrošača propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa o zaštiti potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

13. Člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a odnosno tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14. Polazeći od prethodno navedenog pravilno je prvostupanjski sud zaključio da pobijane odredbe predmetnog Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo su nerazumljive i nepoštene ugovorne odredbe i kao takve ništetne i bez pravnog učinka u smislu ZZP-a, a o čemu je odlučivao kao o prethodnom pitanju.

15. Stoga je osnovano prvostupanjski sud prihvatio zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 7.231,57 EUR-a, a koji je utvrđen provedenim knjigovodstveno- financijskim vještačenjem, i odnosi se na preplaćeno s osnove ugovorene valutne klauzule u CHF po osnovu promjene, odnosno porasta tečaja ove valute u odnosu na onaj kakav je bio u vrijeme sklapanja Ugovora.

16. Navedenu odluku prvostupanjski sud donosi primjenom odredbi iz čl. 21.,čl. 225., čl. 323., čl. 327.,čl. 328. i čl.1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 75/15., 125/11., 78/15., 29/18. – dalje: ZOO) temeljem kojih pravilno usvaja tužbeni zahtjev uz obvezivanje tuženika da dosuđeni iznos isplati tužitelju sa zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečno preplaćene iznose od dana plaćanja pojedinog anuiteta do isplate na temelju odredbe čl. 1115. ZOO-a obzirom da se zbog ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi tuženik ne može smatrati poštenim stjecateljem.

17. I po stavu ovoga suda , pogrešno je pravno shvaćanje tuženika da je utvrđeni iznos trebalo umanjiti za iskazanu negativnu razliku odnosno za iznose manje plaćenih anuiteta zbog pada tečaja CHF-a u pojedinim razdobljima, prihvatiti tuženikov prigovor radi prebijanja te utvrditi da postoji tražbina tuženika prema tužitelju koja iznosi 221,46 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od dospijeća do isplate.

17.1. Naime, u ovom postupku je predmet spora, uz zahtjev za utvrđenje ništetnosti, i tužiteljev restitucijski zahtjev u smislu citirane odredbe čl. 323. ZOO-a, prema kojoj svaka od stranaka može zahtijevati povrat onoga što je dala u ispunjenju ništetnog ugovora ili u ovom slučaju ništetne ugovorne odredbe, a što je tužitelj i tražio postavljenim tužbenim zahtjevom. Osim toga, plaćanjem nižih anuiteta tužitelj nije ništa primio pa stoga ne postoji obveza vraćanja nečeg što nije primio i stoga niti ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju koja bi se mogla prebijati u ovom postupku pa je pravilna i valjano obrazložena odluka prvostupanjskog suda kojom je utvrdio da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prijeboja (pravomoćna odluka suda od 10.siječnja 2025. na listu 55. i 551. spisa).

17.2. Isto tako, za potraživanje tuženika zbog tečajne razlike kada je tužitelj plaćao anuitete po nižem tečaju CHF ne postoji pravna osnova jer je člankom 323. stavak 2. ZOO-a propisano da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpio zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, pa stoga tuženik na čijoj su strani razlozi krivnje za sklapanje takvog ugovora ne može ostvariti pravo na naknadu štete od tužitelja. Stoga pozivanje na sudsku praksu koja je uvažila prigovor banke nema za posljedicu drukčiji ishod ove parnice.

18. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio kada je odbio prigovor zastare za potraživanje s osnova valutne klauzule s obzirom da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare po čl. 241. ZOO-a koja je ponovo počela teći tek od pravomoćnosti odluke donesene u tom postupku 14. lipnja 2018. tako da do podnošenja tužbe 6. svibnja 2020. nije protekao opći zastarni rok od pet godina koji se u ovom slučaju primjenjuje po čl. 255. ZOO-a. Taj stav sukladan je objedinjenom pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF.

19. U odnosu na osporavanje statusa tužitelja kao potrošača pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj taj status ima. Naime, po čl. 3. ZZP/07 potrošač je fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu, a u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. I prema Direktivi 93/13 kod utvrđenja statusa potrošača odlučan je objektivni funkcionalni kriterij što znači da fizička osoba sklapa konkretan ugovor radi obavljanja osobnih odnosno privatnih potreba. Međutim, tuženik nije ni pokušao osporiti da je tužitelj odobrena kreditna sredstva koristio za osobne potrebe, već u svrhu profesionalne djelatnosti, a indicije u tom pravcu ne proizlaze ni iz samog Ugovora.

20. Ne prihvaća se stav žalitelja da je u Ugovoru pravilno primijenjena odredba o valutnoj klauzuli temeljem zakonske osnove koja proizlazi iz odredbe čl. 22. ZOO-a obzirom da odredbe o valutnoj klauzuli nisu isključene od ispitivanja poštenosti pa se fizičke i pravne osobe mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a ZPP-a te pravo na restituciju sukladno ciljevima Direktive Vijeća 93/13 EEZ u posebnim parnicama iz čl. 502.c ZPP-a.

21. Žalbenim navodima žalitelja nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, jer se oni zapravo svode na ponavljanje razloga općenito korištenih u žalbi, a na koje je odgovoreno kako u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude, tako i navođenjem stavova Vrhovnog suda Republike Hrvatske u tematski referentnim predmetima.

22. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, te valjano utemeljena na odredbama čl. 154. st. 2. u vezi s čl. 151. i čl. 155. ZPP-a i odredbama Tbr. 7., 8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje Tarifa), vrijednosti predmeta spora i nije dovedena u pitanje žalbenim navodima žalitelja.

23. Zbog naprijed navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a te odlučeno kao u točki I. izreke.

24. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je kao pod točkom II. izreke na temelju čl. 166. st.1. ZPP-a.

Osijek, 15. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Biserka Trstenjak-Opačak

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte