Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž-950/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac, predsjednice vijeća, Tatjane Varžić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Biserke Trstenjak-Opačak, članice vijeća, u građanskoj pravnoj stvari tužitelja ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (nasljednika iza pok. PŽ iz [adresa]) kojeg zastupa punomoćnica Sanja Hajnal, odvjetnica iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, koga zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-694/2024-13 od 17. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-694/2024-13 od 17. ožujka 2025. u pobijanom dosuđujućem dijelu u odluci o glavnoj stvari (toč. I., II., III. i IV. izreke) te u odluci o trošku (toč. VI. izreke).

II. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-694/2024-13 od 17. ožujka 2025.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o kreditu pod brojem 528-50-2944792 od 13. srpnja 2005. ovjeren kod Javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka, pod brojem: Ou-926/2005 18. srpnja 2005., koji glasi:" u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužitelju ZŽ na ime preplaćenih iznosa kamata isplatiti iznos od 592,20 eura (slovima: petstodevedesetdvaeuradvadesetcenti), zajedno sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća do 31. prosinca 2007. u visini od 15 % godišnje, zatim od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to:

na iznos od 9,21 € od 30.11.2007. pa do isplate

na iznos od 9,05 € od 31.12.2007. pa do isplate

na iznos od 9,09 € od31.01. 2008. pa do isplate

na iznos od 9,05 € od 29.02.2008. pa do isplate

na iznos od 9,07 € od 31.03.2008. pa do isplate

na iznos od 8,72 € od 30.04.2008. pa do isplate

na iznos od 11,17 € od 31.05.2008. pa do isplate

na iznos od 11,13 € od 30.06.2008. pa do isplate

na iznos od 10,77 € od 31.07.2008. pa do isplate

na iznos od 10,60 € od 30.08.2008 pa do isplate

na iznos od 10,55 € od 30.09.2008. pa do isplate

na iznos od 11,21 € od 31.10.2008. pa do isplate

na iznos od 10,47 € od 30.11.2008. pa do isplate

na iznos od 10,98 € od 21.12.2008. pa do isplate

na iznos od 10,89 € od 31.01.2009. pa do isplate

na iznos od 10,72 € od 28.02.2009. pa do isplate

na iznos od 18,47 € od 31.03.2009. pa do isplate

na iznos od 18,15 € od 30.04.2009. pa do isplate

na iznos od 17,46 € od 31.05.2009. pa do isplate

na iznos od 16,86 € od 30.06.2009. pa do isplate

na iznos od 16,57 € od 31.07.2009. pa do isplate

na iznos od 16,32 € od 31.08.2009. pa do isplate

na iznos od 15,94 € od 30.09.2009. pa do isplate

na iznos od 15,45 € od 31.10.2009. pa do isplate

na iznos od 15,28 € od 30.11.2009. pa do isplate

na iznos od 15,07 € od 31.12.2009. pa do isplate

na iznos od 14,90 € od 31.01.2010. pa do isplate

na iznos od 14,43 € od 28.02.2010. pa do isplate

na iznos od 14,32 € od 31.03.2010. pa do isplate

na iznos od 13,84 € od 30.04.2010. pa do isplate

na iznos od 13,52 € od 31.05.2010. pa do isplate

na iznos od 13,93 € od 30.06.2010. pa do isplate

na iznos od 13,30 € od 31.07.2010. pa do isplate

na iznos od 13,33 € od 31.08.2010. pa do isplate

na iznos od 12,69 € od 30.09.2010. pa do isplate

na iznos od 11,94 € od 31.10.2010. pa do isplate

na iznos od 11,97 € od 30.11.2010. pa do isplate

na iznos od 12,10 € od 31.12.2010. pa do isplate

na iznos od 11,12 € od 31.01.2011. pa do isplate

na iznos od 10,74 € od 28.02.2011. pa do isplate

na iznos od 10,02 € od 31.03.2011. pa do isplate

na iznos od 9,51 € od 30.04.2011. pa do isplate

na iznos od 9,61 € od 31.05.2011. pa do isplate

na iznos od 9,08 € od 30.06.2011. pa do isplate

na iznos od 8,02 € od 31.07.2011. pa do isplate

na iznos od 7,25 € od 31.08.2011. pa do isplate

na iznos od 6,47 € od 30.09.2011. pa do isplate

na iznos od 3,86 € od 31.10.2011. pa do isplate

na iznos od 3,49 € od 30.11.2011. pa do isplate

na iznos od 3,17 € od 31.12.2011. pa do isplate

na iznos od 2,82 € od 31. 01 2012. pa do isplate

na iznos od 2,44 € od 29.02.2012. pa do isplate

na iznos od 2,02 € od 31.03.2012. pa do isplate

na iznos od 1,63 € od 30.04.2012. pa do isplate

na iznos od 1,24 € od 31.05.2012. pa do isplate

na iznos od 0,82 € od 30.06.2012. pa do isplate

na iznos od 0,40 € od 31.07.2012. pa do isplate

sve u roku 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. Ugovora o kreditu pod brojem 528-50-2944792 od 13. srpnja 2005. ovjeren kod Javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka, pod brojem: Ou-926/2005 18. srpnja 2005, koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita".

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužitelju ZŽ zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, isplatiti iznos od 2.137,68 eura (slovima: dvijetisućestotridesetsedameurašezdesetosamcenti), zajedno sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća do 31. prosinca 2007. u visini od 15 % godišnje, zatim od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to:

na iznos od 5,07 € od 31.08.2005.

na iznos od 5,64 € od 30.09.2005.

na iznos od 5,66 € od 31.10.2005.

na iznos od 6,18 € od 30.11.2005.

na iznos od 4,12 € od 31.12.2005.

na iznos od 3,56 € od 31.01.2006.

na iznos od 0,44 € od 28.02.2006.

na iznos od 5,38 € od 31.10.2008.

na iznos od 9,18 € od 31.12.2008.

na iznos od 11,85 € od 31.01.2009.

na iznos od 13,17 € od 28.02.2009.

na iznos od 6,68 € od 31.03.2009.

na iznos od 7,62 € od 30.04.2009.

na iznos od 3,33 € od 31.05.2009.

na iznos od 0,26 € od 30.06.2009.

na iznos od 1,53 € od 31.07.2009.

na iznos od 3,71 € od 31.08.2009.

na iznos od 3,93 € od 30.09.2009.

na iznos od 2,47 € od 31.10.2009.

na iznos od 6,30 € od 30.11.2009.

na iznos od 9,46 € od 31.12.2009.

na iznos od 13,81 € od 31.01.2010.

na iznos od 13,31 € od 28.02.2010.

na iznos od 19,10 € od 31.03.2010.

na iznos od 18,50 € od 30.04.2010.

na iznos od 20,92 € od 31.05.2010.

na iznos od 38,68 € od 30.06.2010.

na iznos od 35,56 € od 31.07.2010.

na iznos od 46,96 € od 31.08.2010.

na iznos od 43,66 € od 30.09.2010.

na iznos od 38,06 € od 31.10.2010.

na iznos od 51,42 € od 30.11.2010.

na iznos od 68,34 € od 31.12.2010.

na iznos od 57,24 € od 31.01.2011.

na iznos od 61,86 € od 28.02.2011.

na iznos od 57,20 € od 31.03.2011.

na iznos od 58,67 € od 30.04.2011.

na iznos od 81,42 € od 31.05.2011.

na iznos od 84,18 € od 30.06.2011.

na iznos od 103,83 € od 31.07.2011.

na iznos od 94,81 € od 31.08.2011.

na iznos od 84,87 € od 30.09.2011.

na iznos od 85,19 € od 31.10.2011.

na iznos od 84,74 € od 30.11.2011.

na iznos od 90,16 € od 31.12.2011.

na iznos od 94,95 € od 31.01.2012.

na iznos od 95,93 € od 29.02.2012.

na iznos od 93,27 € od 31.03.2012.

na iznos od 95,74 € od 30.04.2012.

na iznos od 97,55 € od 31.05.2012.

na iznos od 95,58 € od 30.06.2012.

na iznos od 96,63 € od 31.07.2012.

sve to u roku 15 dana.

V. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. Ugovora o kreditu pod brojem 528-50-2944792, od dana 13. 07. 2005. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika ZdenkePavelić-Musa iz Osijeka, pod brojem: Ou-926/2005, dana 18. 07. 2005. godine, koji glasi: "Kunska protuvrijednost CHF 27,473.40

(dvadesetsedamtisućačetristosedamdesettri švicarskih franaka i četrdeset centima)

po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja."

VI. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužitelju ZŽ u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu 1.968,63 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena koja teče od dana presuđenja 17. ožujka 2025. do isplate, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka u iznosu 386,82 eura tužitelj odbija.“,

a rješenjem je odlučeno:

„Odbija se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku."

2. Protiv citirane presude prvostupanjskog suda u dosuđujućem dijelu (točke I., II., III. i IV. izreke), kao i protiv odluke o trošku (toč. VI. izreke) te rješenja kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, pravovremeno podnesenom žalbom žali se tuženik zbog svih razloga za žalbu iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troškova žalbenog postupka tuženiku, a podredno da presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu ukine i odredi da se ponovno provede glavna rasprava.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu (u točkama I., II., III. IV. izreke) i u odluci o trošku (točka VI. izreke), te rješenje o mjesnoj nenadležnosti, kao i postupak koji je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao niti one koje tuženik ističe u žalbi.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti dijela odredbi ugovora o kreditu, kojeg je prednik tužitelja PŽ sklopio s tuženikom, a u kojem je ugovorena otplata kredita uz promjenjivu kamatnu stopu prema Odluci Banke i korištenje valutne klauzule CHF, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa na ime razlike do koje je došlo zbog promjene kamatne stope prema odluci Banke u iznosu od 592,20 EUR-a i razlike tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio na dan isplate, u iznosu od 2.137,68 EUR-a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog mjesečnog preplaćenog iznosa pa do isplate.

7. Suprotno navodima žalitelja, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a kada je odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku kao neosnovan.

7.1. Naime, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je prigovor tuženika glede mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda neosnovan na temelju odredbe čl. 49., 51. i 55. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03 – dalje: ZZP/03), te čl. 70. st. 1. do 4. ZPP-a, jer u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao da Ugovor o kreditu nije bio sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu pa se temeljem zakonske presumpcije smatra da se radi o unaprijed forumliranim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, zbog čega prednik tužitelja nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. Pri odlučivanju o prigovoru tuženika prvostupanjski sud je valjano utvrdio sve okolnosti konkretnog slučaja (udaljenost mjesta sjedišta tuženika od prebivališta tužitelja oko 280 km te da odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu). Pored toga, u smislu odredbe čl. 59. ZPP- a određeno je da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta i ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi. Kako je prvostupanjski sud utvrdio iz Ugovora o kreditu da je isti sklopljen u podružnici tuženika u Osijeku, te da je prednik tužitelja podnoseći tužbu izabrao upravo Općinski sud u Osijeku kao mjesno nadležan sud, to je pravilno odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti.

7.2. Zbog navedenog je žalbu tuženika protiv naprijed navedenog rješenja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda sadrži valjane i iscrpne razloge o odlučnim činjenicama, a između razloga o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost sa sadržajem isprava i iskazom tužitelja te nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka Ane Nikšić pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

9. Prvostupanjski sud nije onemogućio tuženika u raspravljanju pred sudom niti mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i jednakost pred sudom, te se ne prihvaćaju žalbeni navodi tuženika koji sadržajno upiru na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a. Naime, prema podacima spisa proizlazi da je tuženik odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka TŽ, djelatnika banke.

9.1. I po stavu ovog suda pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanje javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa na okolnost tumačenja predmetnog ugovora o kreditu tužitelju prilikom solemnizacije istog, jer se njegovim saslušanjem ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja ugovora o kreditu, a što je sukladno stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske u više odluka, pa i u odluci broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022., kako je obrazloženo pod toč. 3.1. obrazloženja pobijane prvostupanjske presude.

9.2. Također je pravilno prvostupanjski sud odbio prijedlog tuženika da se vještačenjem utvrde tzv. negativne razlike zbog razloga koje je prvostupanjski sud valjano obrazložio pod toč. 12.3. obrazloženja pobijane presude.

10. Suprotno navodima žalitelja, prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu postupka iz čl. 338. st. 4. ZPP-a, jer obrazloženje pobijane presude sadrži sve što je propisano navedenom odredbom ZPP-a.

11. Nije u pravu žalitelj ni kada ističe prigovor promašene aktivne legitimacije. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio ovaj prigovor neosnovanim, jer je pok. PŽ, otac tužitelja, ugovorom o doživotnom uzdržavanju (kao primatelj uzdržavanja) svu svoju imovinu ostavio upravo tužitelju (kao davatelju uzdržavanja), a brat tužitelja EŽ nije prigovarao rješenju o nasljeđivanju, kojim je odlučeno da se ostavina neće raspravljati niti je osporavao ugovor o doživotnom uzdržavanju.

12. Provedenim dokazima prvostupanjski sud je utvrdio da je prednik tužitelja PŽ, kao korisnik kredita, 13. srpnja 2005. s tuženikom, kao davateljem kredita, sklopio Ugovor o [broj kredita] koji je potvrđen 18. srpnja 2005. kod Javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa u Osijeku pod br. OU926/2005, a kojim je predniku tužitelja odobren namjenski kredit za kupovinu vozila u iznosu od 27.473,40 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita, da se prednik tužitelja obvezao platiti tuženiku kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kamatnim stopama, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,50% godišnje i da se kredit otplaćuje 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika važećem na dan dospijeća prema otplatnom planu.

13. Za napomenuti je da se na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici (ugovor o kreditu zaključen 13. srpnja 2005.) za ocjenu valjanosti spornih ugovornih odredbi primjenjuje ZZP/03 (odredbe čl. 81. st. 1., 82. i 87.) dok su za razdoblje od 6. kolovoza 2007. pa nadalje mjerodavne odredbe čl. 96., 99., 100., 101. i 102. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12 – dalje ZZP/07).

14. Pravilno prvostupanjski sud ističe da je na temelju čl. 81. ZZP-a/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati, a što u konkretnom slučaju tuženik nije učinio.

15. Polazeći od utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P1401/12 od 4. srpnja 2013. potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (promjenjiva kamatna stopa), te presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (valutna klauzula), nakon savjesne i brižljive ocjene iskaza tužitelja, prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj ima svojstvo potrošača u smislu odredbe čl. 3. ZZPa/03, a tuženik status trgovca, da je Ugovor o kreditu zaključen na unaprijed tipskom (standardiziranom) ugovoru koji je sastavio tuženik, da tužitelj nije informiran o rizicima ugovaranja valutne klauzule, da je tuženik jednostrano mijenjao visinu početno ugovorene promjenjive kamatne stope, da je Ugovor o kreditu uzrokovao znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, da je suprotan načelu savjesnosti i poštenja, da je tuženik povrijedio načelo transparentnosti pa se radi o ništetnim odredbama (čl. 8. do 88. ZZP/03).

15.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., kojom je u bitnome odbio revizije na odluke iz Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

16. Nadalje, prvostupanjski sud se pravilno pozvao na odredbu čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14, 110/15 i 14/19, u nastavku: ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Identično je bilo propisano i ranijim ZZP/07, koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138.a kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

17. Odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a (tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

18. Zbog navedenog, ovaj sud smatra pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda da predniku tužitelja nisu bile pojašnjene sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu. Naime, upravo je na tuženiku bio teret dokaza da je u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora dao odgovarajuće obavijesti potrošaču o parametrima promjene kamatne stope, kao i o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu, a koji bi bili specifični u odnosu na one utvrđene u kolektivnom sporu. Međutim, tuženik nije predložio nijedan dokaz radi utvrđenja da je predniku tužitelja bilo objašnjeno po kojim će se parametrima mijenjati kamatna stopa prema jednostranoj odluci kreditora te o riziku koji preuzima, zbog mogućeg rasta tečaja švicarskog franka, obzirom da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF kao što to čini u odnosu na euro.

19. Odredbom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje ZOO/05) propisane su posljedice ništetnosti te je određeno da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Tužitelj u ovom predmetu na ime preplate zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule potražuje povrat stečenog bez osnove (čl. 1111. ZOO-a, odnosno čl. 1115. ZOO-a).

20. S obzirom na pravila o vraćanju stečenog bez osnove, pravilno je prvostupanjski sud naložio tuženiku da tužitelju vrati ono što je isplaćeno na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

21. Visina tražbine tužitelja je pravilno utvrđena provedenim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ani Nikšić, na okolnost razlike između plaćene kamate unutar svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram početno ugovorene kamatne stope kao i razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakoga anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je predmetni kredit iskorišten 21. srpnja 2005., da je tečaj na dan korištenja bio 4,665684, te da je rok otplate bio 84 mjeseca uz početnu ugovorenu kamatnu stopu od 5,50%. Vještačenjem je utvrđeno da u konkretnom slučaju postoji preplata na ime tečajne razlike u iznosu 16.106,36 kune prikazano u mjesečnim iznosima pojedinačno navedenim u pisanom nalazu i mišljenju dok preplata na ime razlike u kamati iznosi 4.461,93 kuna.

21.1. Pravilno je prvostupanjski sud iznose u kunama pretvorio u eure sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22, 88/22), kako je navedeno u točki 13. obrazloženja te u točki II. i IV. izreke prvostupanjske presude.

21.2. Suprotno navodima žalitelja, kojim prigovara da je vještak nalaz i mišljenje napravio na način kao da se radilo o ugovoru s fiksnom kamatnom stopom, pravilno se prvostupanjski sud u toč. 12.2. obrazloženja pobijane presude pozvao na stav Vrhovnog suda RH u presudi i rješenju broj Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019., a prema kojem se u ovakvim slučajevima mora primijeniti početna kamatna stopa sve dok se ne zakonom propisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakonit mehanizam primjene kamatne stope ili dok se odlukom suda ili druge vlasti ne intervenira u predmetni odnos i tako utvrde parametri za izračun promjenjive kamatne stope.

22. Neosnovano žalitelj prigovara da je vještačenjem trebalo uzeti u obzir i anuitete koje je tužitelj platio u manjem iznosu.

22.1. Prvostupanjski sud je valjano obrazložio u toč. 12.3. obrazloženja zašto je odbio dokazni prijedlog tuženika u odnosu na vještačenje tzv. negativnih razlika, odnosno zbog toga što tuženik nije postavio točno određeni protutužbeni zahtjev niti prigovor radi prebijanja (tako i VSRH u odluci Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.). Pored toga, tuženik nema svojstvo potrošača u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača pa se na njega ne primjenjuje zaštita koja je potrošačima pružena u kolektivnom sporu. Tuženik je banka, odnosno financijska institucija čija je osnovna funkcija pružanje usluga u vezi s izdavanjem kredita, što znači da mu je itekako bila poznata mogućnost pada tečaja CHF i taj rizik je preuzeo kao rizik poslovanja. Dakle, obračun po nižem tečaju CHF je poslovni rizik koji je tuženiku kao financijskoj instituciji bio poznat. Osim toga, tužitelj ništa nije stekao plaćanjem manjih iznosa anuiteta pa da bi bio dužan vratiti drugoj ugovornoj strani nešto što je primio na temelju ništetnog ugovora (čl.323. ZOO/05).

23. Nadalje, i po stavu ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud odbio tuženikov prigovor zastare novčanog potraživanja kao neosnovan, budući da zastara počinje teći od pravomoćnosti odluke koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Sudska odluka u kolektivnom sporu pravomoćna je 13. lipnja 2014. (glede ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.), odnosno 14. lipnja 2018. (glede ništetnosti odredbi o valutnoj klauzulu; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.), pa do podnošenja tužbe u ovom postupku 3. lipnja 2019. nije protekao zastarni rok od pet godina, u kojem roku zastarijeva tražbina, čl. 225. ZOO-a/05, a što je sukladno i objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.

24. Za napomenuti je da u odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredaba ugovora o kreditu, primjenjuje se odredba čl. 328. ZOO-a/05, prema kojoj se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi i to je pravo neograničeno. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba (čl. 327. st. 1. ZOO-a/05). Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetnih ugovornih odredbi proizlazi iz čl. 323.,1111. i 1115. ZOO-a/05.

25. Po stavu ovog suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se ovdje radi o stjecanju bez osnove nepoštenog stjecatelja (tuženika), koji je suprotan načelu savjesnosti i poštenja ugovorio ništetne odredbe. Zbog toga zakonske zatezne kamate teku od dana dospijeća odnosno plaćanja svakog više plaćenog mjesečnog obroka, sukladno odredbi čl. 277. ZOO-a/91, Zakona o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 53/91), te Uredbama o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 95/93, 8/94, 19/94, 22/94, 50/94, 36/96, 76/96, 72/02 i 153/04), kao i na temelju čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a/05.

26. Suprotno navodima žalitelja, pravilna je i odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku. Naime, tužitelju je osnovano priznata naknada troškova postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 5. u vezi sa čl. 155. ZPP-a u iznosu od 1.968,63 eur.

27. O trošku žalbenog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a.

28. U nepobijanom dijelu (toč. V. izreke) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

29. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

Osijek, 15. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ljiljana Banac