Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-988/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac, kao predsjednice vijeća, sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i sutkinje Tatjane Varžić, kao članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice PL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marin Barić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Marko Kuzmanović, odvjetnik u Puli, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj Pn-131/2023-60 od 24. travnja 2024., sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika kao osnovana, ukida presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj Pn-131/2023-60 od 24. travnja 2024. u pobijanom dijelu toč. I., II., III., IV., V. izreke i odluka o troškovima postupka sadržana u toč. VII., VIII. i IX., izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete isplati 105.275,00 kn (sto pet tisuća dvjesto sedamdeset pet kuna) / 13.972,39 eura (trinaest tisuća devetsto sedamdeset dva eura i trideset i devet centi) sa zateznim kamatama od 12. kolovoza 2016. do isplate, i to po stopi do 31. prosinca 2016. od 7,88 %, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. od 7,68 %, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. od 7,41 %, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. od 7,09 %, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. od 6,82 %, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. od 6,54 %, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. od 6,30 %, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja

2020. od 6,11 %, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. od 5,89 %, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. od 5,75 %, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. od 5,61 %, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. od 5,49 %, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. od 5,31 %, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. od 5,5 %, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. od 7 %, a od 1. siječnja 2024. po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005., 41/2008., 125/2011. – Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza, 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.), uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade imovinske štete isplati 7.140,00 kuna (sedam tisuća sto četrdeset kuna) / 947,64 eura (devetsto četrdeset sedam eura i šezdeset četiri centa) sa zateznim kamatama od 24. travnja 2024. do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade imovinske štete isplati 2.500,00 kuna (dvije tisuće petsto kuna) / 331,81 euro (tristo trideset jedan euro i osamdeset jedan cent) sa zateznim kamatama od 24. travnja 2024. do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 (petnaest) dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade imovinske štete isplati 8.058,00 kuna (osam tisuća pedeset osam kuna) / 1.069,48 eura (tisuću šezdeset devet eura i četrdeset osam centi) sa zateznim kamatama koje:

– na iznos od 300,00 kuna / 39,82 eura teku od 31. listopada 2014.

– na iznos od 1.400,00 kuna / 185,81 euro teku od 3. studenog 2014.

– na iznos od 660,00 kuna / 87,60 eura teku od 12. siječnja 2015.

– na iznos od 648,00 kuna / 86,00 eura teku od 2. veljače 2015.

– na iznos od 1.800,00 kuna / 238,90 eura teku od 23. siječnja 2015. i

– na iznos od 850,00 kuna / 112,81 euro teku od 23. lipnja 2015.,

te

– na iznos od 500,00 kuna / 66,36 eura teku od 17. studenog 2015.

– na iznos od 500,00 kuna / 66,36 eura teku od 22. prosinca 2015.

– na iznos od 120,00 kuna / 15,93 eura teku od 28. prosinca 2015.

– na iznos od 120,00 kuna / 15,93 eura teku od 30. prosinca 2015.

– na iznos od 500,00 kuna / 66,36 eura teku od 8. veljače 2016.

– na iznos od 330,00 kuna / 43,80 eura teku od 8. ožujka 2016. i

– na iznos od 330,00 kuna / 43,80 eura teku od 2. svibnja 2016.,

sve do isplate i po stopi do 31. srpnja 2015. od 12 %, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. od 8,14 %, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. od 8,05 %, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. od 7,88 %, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. od 7,68 %, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. od 7,41 %, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. od 7,09 %, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. od 6,82 %, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. od 6,54 %, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. od 6,30 %, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. od 6,11 %, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. od 5,89 %, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. od 5,75 %, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. od 5,61 %, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. od 5,49 %, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. od 5,31 %, od 1. siječnja

2023. do 30. lipnja 2023. od 5,5 %, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. od 7 %, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 (petnaest) dana.

V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade imovinske štete isplati 26.291,60 kuna (dvadeset šest tisuća dvjesto devedeset jedna kuna i šezdeset lipa kuna) / 3.489,49 eura (tri tisuće četiristo osamdeset devet eura i četrdeset devet centi); te da isplati zatezne kamate koje:

– na iznos od 212,80 kuna / 28,24 eura teku od 15. rujna 2013.

– na iznos od 690,57 kuna / 91,65 eura od 15. listopada 2013.

– na iznos od 928,14 kuna / 123,19 eura teku od 15. studenog 2013.

– na iznos od 1.167,75 kuna / 154,99 eura teku od 15. prosinca 2013.

– na iznos od 1.070,95 kuna / 142,14 eura teku od 15. siječnja 2014.

– na iznos od 974,15 kuna / 129,29 eura teku od 15. veljače 2014.

– na iznos od 1.264,55 kuna / 167,83 eura teku od 15. ožujka 2014.

– na iznos od 809,99 kuna / 107,50 eura teku od 15. travnja 2014.

– na iznos od 1.869,47 kuna / 248,12 teku od 15. lipnja 2014.

– na iznos od 698,67 kuna / 92,73 eura teku od 15. srpnja 2014.

– na iznos od 698,67 kuna / 92,73 eura teku od 15. kolovoza 2014.

– na iznos od 1.586,43 kuna / 210,56 eura teku od 15. rujna 2014.

– na iznos od 3.200,55 kuna / 424,79 eura teku od 15. listopada 2014.

– na iznos od 3.200,55 kuna / 424,79 eura teku od 15. studenog 2014.

– na iznos od 3.200,55 kuna / 424,79 eura teku od 15. prosinca 2014.

– na iznos od 3.200,55 kuna / 424,79 eura teku od 15. siječnja 2015.

– na iznos od 3.250,95 kuna / 431,48 eura teku od 15. veljače 2015.

– na iznos od 3.250,95 kuna / 431,48 eura teku od 15. ožujka 2015.

– na iznos od 3.250,95 kuna / 431,48 eura teku od 15. travnja 2015.

– na iznos od 3.250,95 kuna / 431,48 eura teku od 15. svibnja 2015.

– na iznos od 3.250,95 kuna / 431,48 eura teku od 15. lipnja 2015. i

– na iznos od 3.250,95 kuna / 431,48 eura teku od 15. srpnja 2015.,

sve do isplate i po stopi do 31. srpnja 2015. od 12 %, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. od 8,14 %, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. od 8,05 %, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. od 7,88 %, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. od 7,68 %, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. od 7,41 %, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. od 7,09 %, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. od 6,82 %, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. od 6,54 %, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. od 6,30 %, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. od 6,11 %, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. od 5,89 %, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. od 5,75 %, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. od 5,61 %, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. od 5,49 %, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. od 5,31 %, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. od 5,5 %, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. od 7 %, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 (petnaest) dana.

VI. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu štete u preostalom dijelu, u iznosu 375.735,40 kn / 49.868,66 eura, kao i u dijelu za isplatu zateznih kamata na neimovinsku i imovinsku štetu preko dosuđenog.

VII. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 28.312,50 kn (dvadeset osam tisuća tristo dvanaest kuna i pedeset lipa) / 3.757,71 eura (tri tisuće sedamsto pedeset sedam eura i sedamdeset jedan cent) u roku 15 (petnaest) dana.

VIII. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka, djelomično.

IX. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu."

2. Navedenu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u dijelu kojim je tužbeni zahtjev usvojen, zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima uz obvezu tužiteljice da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka, podredno predlaže ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovni postupak. Traži trošak žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica u cijelosti osporava žalbene navode tuženika te predlaže da ovaj drugostupanjski sud povisi dosuđene iznose i promijeni odluku o troškovima postupka.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu neimovinske i imovinske štete nastale u štetnom događaju – prometnoj nesreći koja se dogodila 22. kolovoza 2013.

6. Osnovano tuženik u žalbi navodi da tužiteljica nije ispravno i određeno postavila tužbeni zahtjev jer nije navela točan iznos koji potražuje od tuženika pa kada je prvostupanjski sud jednostavno povisio iznos neimovinske štete postupio je protivno načelu parničnog postupka da se u postupku odlučuje u okviru postavljenih zahtjeva.

7. Tužiteljica tužbom od 16. kolovoza 2016. potražuje na ime naknade neimovinske i imovinske štete ukupno iznos od 350.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 25. studenog 2013. do isplate te je u podnesku od 12. ožujka 2021. navela da u skladu s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. pod brojem Su-IV-47/2020, kojom se mijenja pravno shvaćanje o visini neimovinske štete povisuje tužbeni zahtjev za 50%.

8. Prvostupanjski sud je rješenjem sadržanom na zapisniku sa ročišta održanog 15. ožujka 2024. dopustio ovakvu preinaku tužbe, a u obrazloženju pobijane presude navodi da iako tužiteljica nije precizno navela visinu naknade štete koju potražuje preinačenom tužbom, a budući da se Orijentacijski kriteriji odnose na neimovinsku štetu, sud je dopustio preinaku u odnosu na potraživanje 50% uvećanog iznosa na ime naknade neimovinske štete.

9. Prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a sud odlučuje samo u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Stoga tužbeni zahtjev mora biti jasno određen kako u subjektivnom smislu tako i u objektivnom smislu (u pogledu predmeta spora). Tužbeni zahtjev mora biti postavljen tako da može predstavljati sadržaj valjane ovršne isprave. Sud nije ovlašten da sam, s obzirom na činjeničnu osnovu koju tužitelj navodi, utvrđuje sadržaj tužbenog zahtjeva. Zadatak parničnog suda ne sastoji se u tome da izrekne zaštitu koja tužitelju pripada po zakonu na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, već da odluči o tome je li konkretna zaštita, koju tužitelj izričito i određeno traži, na zakonu osnovana.

10. U konkretnom predmetu prvostupanjski sud je postupio protivno načelu dispozicije stranke ne samo kada je sam zaključivao u kojem dijelu je došlo do preinake tužbe, već i iz razloga što tužbeni zahtjev u pogledu pojedinih vidova imovinske štete, o kojoj je sud također odlučivao, nije uopće specificiran, a time niti jasno određen kako u pogledu glavnice tako i u pogledu sporednog potraživanja- zakonske zatezne kamate.

11. Prema tome, tužbeni zahtjev kako je postavljen u podnesku od 12. ožujka 2021. nije bio dovoljno određen da bi se po njemu moglo postupati (čl. 186. st. 1. ZPP-a) pa je bilo potrebno pozvati tužiteljicu da ga uredi (čl. 109. ZPP-a).

12. Kako prvostupanjski sud nije pozvao tužiteljicu na uređenje tužbe tako da jasno definira tužbeni zahtjev, nije mogao niti pravilno odlučiti je li došlo do preinake tužbe i je li takva preinaka dopuštena, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 109. i čl. 190. ZPP-a, što je bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke, a na koju povredu tuženik sadržajno ukazuje u žalbi.

13. Osim navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka, osnovano tuženik u žalbi ukazuje i na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava kada je prvostupanjski sud ukupni postotak umanjenja životne aktivnosti utvrdio zbrajanjem postotka umanjenja utvrđenih po pojedinim vještacima medicinske struke različitih specijalnosti.

14. Naime, u slučaju kada je provedeno medicinsko vještačenje po više vještaka različitih medicinskih specijalnosti, koji su svaki izložili svoje mišljenje, tada je potrebno da svoja mišljenja naknadno slože u obliku objedinjenog nalaza i mišljenja. Prvostupanjski sud nije pozvao vještake na davanje objedinjenog nalaza i mišljenja pa time nisu pravilno i potpuno utvrđene kvalifikatorne okolnosti o kojima ovisi visina pravične novčane naknade s osnove povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje.

15. Iz navedenih razloga valjalo je ukinuti presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu i predmet vratiti u tom dijelu na ponovno suđenje.

16. Kako je djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari, u cijelosti je ukinuta i odluka o troškovima postupka jer ona ovisi o končanom uspjehu stranaka u postupku, a novom odlukom o troškovima postupka odlučit će se i o zahtjevu tuženika za naknadu troškova ovog žalbenog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju čl. 369. st. 1. ZPP-a.

18. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano tako što će sukladno čl. 109. ZPP-a pozvati tužiteljicu da uredi tužbu na način da određeno postavi tužbeni zahtjev u odnosu na glavnu stvar (imovinsku i neimovinsku štetu) i sporednih potraživanja (zakonske zatezne kamate), a nakon toga ocijeniti radi li se o preinaci tužbe i o tome odlučiti primjenom čl. 190. ZPP-a. Pri tome se ukazuje da je u odnosu na dio zahtjeva već pravomoćno odlučeno u toč. VI. pobijane presude. Također se ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama Rev- 550/2014 od 18. studenog 2015., Rev-1133/2014 od 14. prosinca 2021, Rev- 247/2023 od 4. travnja 2023. u pogledu tijeka zateznih kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva po osnovu naknade neimovinske štete. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će također pozvati vještake medicinske struke na davanje objedinjenog mišljenja vezano za zadobivene ozljede tužiteljice i posljedice zadobivenih ozljeda u predmetnom štetnom događaju. Imajući u vidu navode žalbe o specifikaciji isplate izvršene u mirnom postupku potrebno je u nastavku postupka raspraviti i to pitanje, a nakon tog ponovno donijeti novu zakonitu i pravilnu odluku.

19. U nepobijanom dijelu toč. VI. izreke, presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena.

Osijek, 15. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Banac