Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-759/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Krajnović, kao predsjednika vijeća, te sudaca Branke Guljaš, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelj BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Frano Bazina odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koga zastupa punomoćnik Krešimir Ćurković odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 23. prosinca 2024., poslovni broj P-6372/2024-7, u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6372024-7 od 23. prosinca 2024.;

a) potvrđuje u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev pod toč. I., II. i III.

b) preinačuje u odluci o parničnom trošku u dijelu pod toč. IV. tako da preinačena glasi:

"Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju BR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 428,08 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. prosinca 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Odredba članka 6./TROŠKOVI, Ugovora o [broj kredita] od 5. travnja 2005. godine zaključenog između tužitelja BR, B, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i prednika tuženika ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 kao kreditora koja glasi „Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,00% (jedan zarez nula nula posto) jednokratno, unaprijed“, utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvod pravne učinke.

II. Odredba članka 8./PRAVO NA ODUSTAJANJE KORISNIKA KREDITA Ugovora o [broj kredita] od 5. travnja 2005. godine zaključenog između tužitelja BR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i prednika tuženika ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 kao kreditora koja glasi „…Korisnik se kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu Banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu od, prema Tarifi Banke, na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici Banke“, utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvod pravne učinke.

III. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju BR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana, isplati iznos od 763,85 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom

na iznos od 162,56 EUR od 14.4.2005. do isplate,

na iznos od 601,29 EUR od 10.8.2011. do isplate

po stopi koja se do 31.12.2007. obračunava u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN 155/23, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju BR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 731,18 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. prosinca 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23. dalje: ZPP), kao i u odluci o parničnom trošku, s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev odbije, ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a ne postoje ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnom odredba čl. 6./troškovi, Ugovora o [broj kredita]. od 5. travnja 2005. zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika kao kreditora koja glasi: "Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,00% (jedan, nula nula posto) jednokratno unaprijed".

6.1. Predmet spora je i zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetom odredba čl. 8./ Pravo na odustajanje korisnika kredita navedenog Ugovora o kreditu koja glasi: " ...Korisnik se kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključenom obračunu Banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu od, prema Tarifi Bake na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici Banke", te da se naloži tuženiku da isplati tužitelju na ime ulazne naknade za obradu kredita i izlazne naknade za prijevremenu otplatu iznos od 763,85 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana plaćanja do isplate.

7. Među strankama nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek 5. travnja 2005. zaključen Ugovor o [broj kredita]. kojim je tužitelju odobren stambeni kredit za adaptaciju kuće u iznosu od 32.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke za devize važećem na dan korištenja kredita, da je odredbom čl. 6. Ugovora određena obveza korisnika kredita da plati 1% od iznosa kredita na ime naknade za bankarske usluge, a odredbom čl. 8. da se korisnik kredita obvezuje u slučaju odustajanja od Ugovora (prijevremena otplata kredita) platiti naknadu na preostali iznos kredita u iznosu koji bude određen tarifom Banke.

7.1. Nije sporno da je tužitelj prijevremeno otplatio kredit, da je ulazna naknada naplaćena tužitelju u iznosu od 1.224,84 kn 13. travnja 2005. i da je izlazna naknada naplaćena tužitelju u iznosu od 4.530,45 kn 9. kolovoza 2011.

8. U provedenom postupku dokazano je i po mišljenju ovog suda da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o odredbama kojima je određena ulazna naknada (čl. 6.) i izlazna naknada za prijevremenu otplatu kredita (čl. 8.), da su navedene odredbe bile unaprijed formulirane i bile dio tipskog ugovora kojeg je banka sklapala s potrošačima, te da tužitelj nije mogao pregovarati o spornim odredbama ugovora i utjecati na njihov sadržaj.

8.1. Naime, iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni kredit podigao u svrhu adaptacije kuće, da mu je u odnosu na ulaznu i izlaznu naknadu rečeno da su to sastavni dijelovi kredita i da to mora platiti, da je Banka napisala ugovor, da se bunio zbog tih naknada, da nema specifičnih znanja iz ekonomije, bankarstva i sl., te da ugovor bez tih naknada nije mogao dobiti.

9. Odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03. – ZZP) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a odredbom st. 2. istoga članka da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

9.1. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništava.

10. Kako su odredbe čl. 6. kojom je određena ulazna naknada koju je tužitelj bio dužan platiti unaprijed, kao i čl. 8. prema kojoj je tužitelj u slučaju prijevremene otplate kredita dužan platiti naknadu sukladno poslovnoj politici Banke, bile unaprijed formulirane od strane tuženika, a tužitelj nije mogao utjecati na njihov sadržaj, niti je bio upoznat na što se točno navedene naknade odnose, to i ovaj sud smatra da se radi o nepoštenim odredbama koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

11. S pravom je stoga prvostupanjski sud utvrdio da su predmetne odredbe sadržane u čl. 6. i 8. ništetne i naložio tuženiku da isplati tužitelju ukupan iznos od 763,85 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 162,56 EUR teče od 14. travnja 2005. do isplate, a na iznos od 601,22 EUR od 10. kolovoza 2011. do isplate (čl. 103. st. 1. i čl. 210. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99. i 88/01. – dalje ZOO).

12. Odluka o zateznoj kamati suprotno žalbenim navodima tuženika u skladu je s odredbom čl. 214. ZOO-a.

13. Žalbeni navodi tuženika da je sud trebao provesti financijsko vještačenje na okolnosti visine štete koju je tuženik pretrpio uslijed prijevremene otplate kredita, ne dovode u sumnju zakonitost pobijane presude, s obzirom da iz činjeničnih navoda tužitelja proizlazi da se šteta sastoji u kamatama koje se naplaćuju po kreditu, a što je u suprotnosti s čl. 1078. st. 3. ZOO-a.

13.1. Pored toga, za istaći je da je punomoćnik tuženika na ročištu za glavnu raspravu održanoj 19. prosinca 2024. zajedno s punomoćnikom tužitelja iskazao da nema daljnjih dokaznih prijedloga te da su provedeni svi dokazi predloženi po strankama i da predlaže donijeti odluku temeljem stanja spisa, iz čega proizlazi da je tuženik odustao od predloženog financijskog vještačenja.

14. Međutim, osnovano se u izjavljenoj žalbi osporava donesena odluka o parničnom trošku.

15. S pravom se tako u izjavljenoj žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kad je za svaku pojedinu radnju tužitelju priznao trošak u visini od 100 bodova, a prema vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi iako utužena glavnica iznosi 763,85 EUR.

16. Iz priloženog spisa predmeta razvidno je da je tužitelj u tužbi kao vrijednost predmeta spora označio iznos od 1.427,46 EUR, iako zahtjev za isplatu glasi na iznos od 763,85 EUR, te se tuženik odmah u odgovoru na tužbu usprotivio naznačenoj vrijednosti predmeta spora.

17. Naime, deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu koji treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva na činidbu ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, a o čemu prvostupanjski sud nije vodio računa. Vrijednost predmeta spora računa se tada prema vrijednosti zahtjeva na činidbu (tako i Rev-1264/2007., Rev-x-155/2010., Rev-374/2013. i Rev-349/2020.).

18. Slijedom toga vrijednost predmeta spora prema kojoj treba izračunati troškove postupka iznosi 763,85 EUR.

19. Stoga je preinačena presuda suda prvog stupnja u odluci o parničnom trošku tako da su tužitelju dosuđeni troškovi u ukupnom iznosu od 428,08 i to za sastav tužbe i zastupanje na ročištu u iznosu od po 150,00 EUR, te PDV sve sukladno Tbr. 7. t. 1., Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.), s tim što je u ukupnom iznosu troška uračunata i sudska pristojba za tužbu i presudu prema navedenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od po 26,54 EUR.

20. Tužitelju ne pripada trošak zastupanja na ročištu za objavu presude jer nije bio prisutan na navedenom ročištu.

21. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a).

Osijek, 15. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Katica Krajnović