Poslovni broj: Usž-3459/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković- specijalistice, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice RB iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Ministarstva demografije i useljeništva (ranije Središnji državni ured za demografiju i mlade), Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, u predmetu radi izdavanja potvrde izvršnosti, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, broj: Us I-3677/2023 od 25. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, broj: Us I-3677/2023 od 25. lipnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-034-03/23-03/10, urbroj: 519-02-1/2- 23-1 od 10. srpnja 2023. i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Rješenjem tuženika odbačena je žalba tužiteljice izjavljena zbog šutnje uprave Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom kao nedopuštena.
2. Protiv ove presude tužiteljica je izjavila žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je presudom prvostupanjskog suda broj: Us I-3807/2022 od 28. travnja 2023. tuženiku naloženo da odluči o žalbi tužiteljice radi šutnje u kojem sporu nije doveo u pitanje činjenicu da je tužiteljica izjavila žalbu. Upućivanje prvostupanjskog suda osporenom presudom na izjavljivanje prigovora stvara pravnu nesigurnost tužiteljici jer isti sud ozakonjuje dva različita pravna lijeka. Navodi da sud po službenoj dužnosti pazi na razloge ništavosti pojedinačne odluke, a ne i na stvarnu nadležnost tuženika koji je postupao po pravnom lijeku. Perma stajalištu tužiteljice prvostupanjska presuda temelji se na arbitrarnom shvaćanju prvostupanjskog suda. Obrazlaže položaj tuženika kao i mjerodavne odredbe Zakona o općem upravnom postupku koje se odnose na potvrdu izvršnosti i postupanje javnopravnih tijela. Ne prihvaća ni stajalište prvostupanjskog suda kojim je odbijen njezin tužbeni razlog kojim je rješenje tuženika osporavala zbog nadležnosti tajnice da postupa kao službena osoba. Iznosi da u konkretnom slučaju rješenje tuženika nije sastavljeno sukladno odredbi članka 98. ZUP-a. Ističe da iz rukopisa na rješenju ne može biti donesen zaključak da je to rješenje potpisano ili ima paraf o čemu se prvostupanjski sud nije izjasnio. S obzirom na nezakonitost odluke o meritumu tužbe smatra da je pogrešna i odluka prvostupanjskog suda o troškovima spora. Predlaže da Sud žalbu uvaži i poništi prvostupanjsku presudu te tužitelju dosudi trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu.
3. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu kojim se detaljno očitovao o svim žalbenim navodima. Predlaže da Sud žalbu odbije.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz podataka spisa predmeta dostavljenih Sudu tijekom žalbenog dijela upravnog spora proizlazi da je rješenje tuženika doneseno u izvršenju presude prvostupanjskog suda, broj: Us I-3807/2022 od 28. travnja 2023. kojim je tuženiku naloženo da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude donese odluku o žalbi tužiteljice od 13. travnja 2022. zbog šutnje uprave. Protiv ove presude žalba nije bila dopuštena u smislu odredbe članka 66.a Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.). Tuženik je u obrazloženju rješenja naveo odredbu članka 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09.) kojom je propisano što se smatra upravnom stvari, odredbu članka 12. stavka 1. istog Zakona kojom je propisano pravo na izjavljivanje žalbe protiv prvostupanjske odluke odnosno ako javnopravno tijelo nije o upravnoj stvari riješilo u propisanom roku te se poziva na odredbu članka 137. stavka 3. tog Zakona kojom je propisano da rješenje kojeg se izvršenje traži treba sadržavati potvrdu izvršnosti, a ako tijelo koje je izvršno rješenje donijelo ne izda potvrdu u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva stranka može izvršnost rješenja dokazivati drugim sredstvima.
6. Kako se u konkretnom slučaju zahtjev tužiteljice prvostupanjskom tijelu odnosi na izdavanje klauzule izvršnosti Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, klasa:
UP/I-551-06/16-013/331, urbroj: 251-10-01/16-5 od 6. listopada 2016. tuženik je ocijenio da izdavanje potvrde izvršnosti nije upravna stvar te se ne može primijeniti odredba članka 105. stavka 2. u svezi s odredbom članka 12. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku u dijelu u kojem je propisano da stranka može izjaviti žalbu i kad rješenje nije doneseno u zakonom propisanom roku.
7. Presudom prvostupanjskog suda tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika odbijen je pri čemu je prvostupanjski sud tužiteljicu uputio na odredbe Zakona o općem upravnom postupku vezane za postupanje javnopravnih tijela i ocijenio da je tuženik pravilno odbacio izjavljenu žalbu. Pri tome prvostupanjski sud smatra da je žalbu trebalo odbaciti zbog nenadležnosti.
8. Žalbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost stajališta prvostupanjskog suda i tuženika prema kojem se u konkretnom slučaju ne radi o situaciji u kojoj se vezano za podneseni zahtjev donosi rješenje u upravnom postupku. Budući da javnopravno tijelo prvog stupnja vezano za podneseni zahtjev nije ni trebalo donijeti rješenje to je u provedenom postupku pravilno odbačena njezina žalba zbog šutnje uprave.
9. Prigovor kojim tužiteljica osporava ovlast državne tajnice i rukopis kojim je potpisano rješenje tuženika nisu osnovani. Naime, državna tajnica je u vrijeme donošenje osporenog rješenja bila čelnik toga tijela i kao takva ovlaštena potpisati rješenje. Način odnosno čitkost potpisivanja akta, kraj činjenice da je ime, prezime i titula potpisnika navedena u aktu, a potpis je potvrđen službenim pečatom tuženika, nije niti može biti od utjecaja na pravilnost i zakonitost rješenja tuženika.
10. Kako nije uspjela sa svojom žalbom u ovom upravnom sporu to je neosnovan i zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.
11. Iz navedenih razloga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno je kao pod točkom I. izreke dok se odluka pod točkom II. temelji na odredbi članka 79. istog Zakona.
U Zagrebu, 15. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
