Poslovni broj: Usž-3460/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice CJ iz [adresa], zastupana po opunomoćeniku Martinu Sherri, odvjetniku iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Ministarstva demografije i useljeništva Republike Hrvatske (ranije: Središnji državni ured za demografiju i mlade Republike Hrvatske), Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, radi izdavanja potvrde izvršnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovnog broja: Us I-3679/2023- 10 od 25. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 15. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovnog broja: Us I-3679/2023-10 od 25. lipnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade Republike Hrvatske, klase: UP/II-034-03/23-03/15, urbroj: 519-02-1/2-23-1 od 13. srpnja 2023. godine, kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Navedenim rješenjem tuženika odbačena je žalba tužiteljica zbog šutnje uprave prvostupanjskog upravnog tijela kao nedopuštena.
2. Tužiteljica je protiv citirane presude podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga u bitnom navodeći da je rješenjem tuženika od 13. srpnja 2023. godine odbačena žalba tužiteljice zbog šutnje uprave – prvostupanjskog tijela kao nedopuštena koje rješenje je doneseno u izvršenju presude istog suda, poslovni broj: Us I – 3829/2022-5 od 22. svibnja 2023. godine te se poziva na odredbu članka 122. stavak 1. i 156. ZUP-a uz obrazloženje da je tužiteljica trebala podnijeti prigovor protiv postupanja prvostupanjskog tijela čelniku istog tijela kao nadležnom tijelu. Time sud potvrđuje osporeno rješenje tuženika. Smatra da je tužiteljici onemogućeno pravo na pravično suđenje. Tužiteljica je od tuženika zatražila donošenje rješenja obzirom da potvrdu izvršnosti izdaje tijelo koje je donijelo pravomoćno rješenje, a to je drugostupanjsko tijelo u ovom slučaju. Smatra netočnom tvrdnju suda da potvrda pravomoćnosti i izvršnosti nema karakter upravnog akta, a ukoliko je to i tako da postoji obveza tuženika riješiti o žalbi radi šutnje meritorno da se tužiteljica već pozvala na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-III-4751/2022 od 12. srpnja 2022. godine ("Narodne novine", broj: 92/2022.). Smatra da se u konkretnom slučaju radi upravo o pravu vlasništva u smislu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori, broj: 18/97. – 13/17., dalje: Konvencija). Sud ne navodi ovlaštenu osobu za zastupanju u upravnom sporu u izreci presude. Tužiteljica smatra da ima pravo na naknadu troška sastava žalbe u smislu članka 79. stavak 4. ZUS-a pa potražuje sve troškove uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću i koju specificira u skladu s presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Potražuje uz ranije troškove postupka koji su zatraženi i trošak sastava žalbe kao i usvajanje žalbe u cijelosti i poništenje osporene presude.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe, da tužiteljica iznosi pravne i relevantne činjenice koje ne dovode u pitanje zakonitost osporene presude te ponavlja već izloženo u tužbi i tijekom prvostupanjskog upravnog spora. Tuženik se poziva na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja: Usoz – 254/2023-7. Ističe da je rješenje tuženika zakonito i sadrži sve sastojke propisane člankom 98. ZUP-a. Rješenje tuženika donio je čelnik tijela (državna tajnica kao čelnik Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade) upravo sukladno članku 23. stavak 3. ZUP-a, te rješenje sadrži i vlastoručni potpis. Vlastoručni potpis je dodatno pravno osnažen i službenim pečatom javnopravnog tijela pri čemu tužiteljica ne osnovano i dovodi u pitanje ovlasti državne tajnice Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade navodeći da je državna tajnica mogla donijeti rješenje isključivo ako je rješavala upravnu stvar. Međutim čelnik tijela je državni dužnosnik, sukladno Zakonu o sustavu državne uprave te kako je i navedeno pod točkom XIV. čelnik tijela je ovlašten potpisivati odluke tijela državne uprave. Pa je tako i ovdje osporeno rješenje tuženika donijela državna tajnica. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi osporenu presudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog upravnog suda u granicama žalbenih razloga u skladu s odredbom članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) ovaj Sud žalbene razloge tužiteljice ocjenjuje neosnovanim.
6. Prema podacima spisa predmeta dostavljenih ovom Sudu proizlazi da je ovdje osporeno rješenje tuženika doneseno u izvršenju presude prvostupanjskog suda, poslovnog broja: Us I-3829/2022-5 od 22. svibnja 2023. godine kojom presudom je naloženo tuženiku da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donese odluku o žalbi tužiteljice od 22. travnja 2022. zbog šutnje uprave. Nadalje, protiv citirane presude prvostupanjskog suda žalba nije bila dopuštena u smislu odredbe članka 66.a Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.). Tuženik se u obrazloženju osporenog rješenja poziva na odredbu članka 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09.) kojom je propisano što se smatra upravnom stvari, kao i na odredbu članka 12. stavak 1. citiranog Zakona kojom odredbom je propisano pravo na izjavljivanje žalbe protiv prvostupanjske odluke, odnosno ako javnopravno tijelo nije o upravnoj stvari riješilo u propisanom roku te se na posljetku poziva i na odredbu članka 137. stavak 3. tog Zakona kojom odredbom je propisano da rješenje kojeg se izvršenje traži treba sadržavati potvrdu izvršnosti, a ako tijelo koje je izvršno rješenje donijelo ne izda potvrdu u roku od 15. dana od dana podnošenja zahtjeva stranka može izvršnost rješenja dokazivati drugim sredstvima.
7. Obzirom da se u konkretnom slučaju zahtjev tužiteljice upućen prvostupanjskom upravnom tijelu odnosio na izdavanje klauzule izvršnosti Zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju, klasa: 551-06/21-013/243, ur.broj: 251-21-21- 1/002-21-02 VB od 30. ožujka 2021. godine tuženik ocjenjuje da izdavanje potvrde izvršnosti nije upravna stvar slijedom ne može primijeniti u konkretnom slučaju odredba članka 105. stavak 2. Zakona kojim je propisano da stranka može izjaviti žalbu i kada rješenje nije doneseno u zakonom propisanom roku.
8. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje navedenog rješenja tuženika od 13. srpnja 2023. godine pri čemu i prvostupanjski upravni sud tužiteljicu upućuje na odredbe Zakona o općem upravnom postupku glede postupanja javno pravnih tijela te ocjenjuje da je tuženik pravilno odbacio izjavljenu žalbu tužiteljicu, pri čemu isti sud smatra da je žalbu trebalo odbaciti zbog nenadležnosti pozivom na odredbu članka 18. stavak 2. ZUP-a.
9. Imajući sve naprijed navedeno u vidu ovaj Sud ocjenjuje da tužiteljica nije dovela u sumnju pravilnost stajališta prvostupanjskog suda i tuženika prema kojem stajalištu se u konkretnom slučaju ne radi o situaciji u kojoj se vezano za podneseni zahtjev donosi rješenje o upravnom postupku. Obzirom da je javnopravno tijelo prvog stupanja vezano za podneseni zahtjev nije niti trebalo donijeti rješenje to je u provedenom postupku pravilno odbačena žalba tužiteljice zbog šutnje uprave.
10. Na posljetku prigovor tužiteljice kojim osporava ovlast državne tajnice kao i rukopis kojim je potpisano rješenje tuženika nisu osnovani. To stoga što je državna tajnica u vrijeme donošenja osporenog rješenja bila čelnik tog tijela i kao takva ovlaštena potpisati rješenje. Na dalje, čitkost potpisivanja određenog akta, imajući u vidu da je ime, prezime i titula potpisnika navedena u aktu, a potpis je i potvrđen službenim pečatom tuženika, nije niti može biti od utjecaja na pravilnost i zakonitost rješenja tuženika.
11. Obzirom da tužiteljica nije uspjela sa žalbom u ovom upravnom sporu to je neosnovani zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.
12. Imajući u vidu sve navedeno i utvrđeno, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavak 1. i 79. ZUS-a riješiti kao pod točkom I. i II. izreke.
U Zagrebu, 15. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
